Autorka: Vanja \u0160unji\u0107<\/p>\n
Jasmila \u017dbani\u0107 je bosanskohercegova\u010dka rediteljica i osniva\u010dica udru\u017eenja umjetnika Deblokada. Njeni filmovi su prikazivani na filmskim festivalima i izlo\u017ebama \u0161irom svijeta i uvijek su iznova progovarali o traumama, stereotipima i o\u017eiljcima na\u0161ih dru\u0161tava. Njen posljednji film Quo vadis, Aida? je izabran za prikazivanje u glavnom natjecateljskom programu 77. Venecijanskog filmskog festivala. Nominiran je za najbolji strani film van engleskog govornog podru\u010dja na 93. dodjeli Oscara. Dobitnik je nagrade publike na 50. izdanju Me\u0111unarodnog filmskog festivala u Rotterdamu i nagrade za najbolji strani film 2021. na Filmskom festivalu u G\u00f6teborgu. Tako\u0111er je nominiran za najbolji me\u0111unarodni film na 36. dodjeli Nagrade nezavisnog duha te za najbolji strani film i re\u017eiju na 74. dodjeli nagrade BAFTA.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Vanja \u0160unji\u0107, Prometej.ba: Kako je uop\u0161te mogu\u0107e na Balkanu snimiti film? Quo vadis, Aida? je projekat realizovan sa vrtoglavim ciframa, potpuno nestvarnim za na\u0161u filmsku industriju; bud\u017eet od oko 4 miliona eura, nekoliko hiljada statista, veliki broj koproducenata\u2026<\/strong><\/em><\/p>\n
Jasmila \u017dbani\u0107:<\/strong> Ulo\u017eili smo puno energije, iskustva i znanja u 5 godina rada. Moglo je biti kra\u0107e da postoji ve\u0107e razumijevanje \u0161ta filmovi zna\u010de za dru\u0161tvo, posebno filmovi poput ovog. Mislim da je jo\u0161 uvijek puno neispri\u010danih pri\u010da koje nam mogu pomo\u0107i da postanemo bolje dru\u0161tvo. Me\u0111utim upravo u ovom trenutku dok razgovaramo bud\u017eet za filmsku produkciju je drasti\u010dno smanjen. Kao da sa svakim uspjehom nekog bh. autora vlast odlu\u010di da jo\u0161 vi\u0161e kazni kinematografiju.<\/p>\n
Gdje u filmu prestaje dokumentarno i po\u010dinje fikcija?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
U istra\u017eivanju, kako za ovaj tako i za sve druge filmove koje sam radila, do\u0111e trenutak kada je sa \u010ditanjem dokumenata, razgovora sa svjedocima i provjeravanjem \u010dinjenica \u2013 zavr\u0161eno jer nakon toga dolazi kreativan proces u kojem ono \u0161to sam nau\u010dila i saznala oblikujem u igrani film. Igrani film ne mora slijediti \u010dinjenice, ali za ovu vrstu filma sam smatrala va\u017enim da bude baziran na \u0161to preciznijim \u010dinjenicama.<\/p>\n
Jeste li napravili film koji \u0107e razumjeti svijet, ali i dru\u0161tva nastala raspadom Jugoslavije? Jeste li ga radili s tom nakanom? Meni, odgajanoj u narativu koji ne priznaje da se u Srebrenici desio genocid, film je bio osloba\u0111aju\u0107e iskustvo, ne\u0161to \u0161to mi je slo\u017eilo misli i osje\u0107anja.<\/strong><\/p>\n
https:\/\/youtu.be\/ErLD8P4VUjY<\/p><\/blockquote>\n
Vi ste mi poslali email u kojem mi ka\u017eete da ste uprkos svemu mogli plakati na filmu. Za mene je to najve\u0107a nagrada da ljudi koji dolaze iz razli\u010ditih narativa mogu razumjeti jedni druge. Va\u017eno mi je i to \u0161to ljudi koji nikada nisu \u010duli za Srebrenicu ka\u017eu da su se mogli identificirati sa tamo nekom Aidom u tamo nekom ratu o kojem ne znaju ni\u0161ta. To zna\u010di da ljudskost nadilazi sve razlike a umjetnost omogu\u0107ava taj most. To me \u010dini stra\u0161no sretnom!<\/p>\n
Nakon \u0161to je po\u010dela distribucija filma u Srbiji, je li izostao utisak recepcije tamo\u0161njeg mejnstrima na film i kakve su kritike?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Mislim da postoji puno ljudi u Srbiji koji voli i podr\u017eava film. Dobila sam puno prelijepih poruka od kolega, prijatelja, ro\u0111aka i nepoznatih ljudi. Ovu poruku sam dobila prije par dana:<\/p>\n
\u201eJasmila, pre svega, nadam se da ste dobro. Nisam siguran da \u0107ete ovo pro\u010ditati, ali morao sam sa vama da podelim svoj utisak nakon odgledanog filma. Dugo me ni\u0161ta nije ovako pomerilo kao Aida. Izvanredno ostvarenje koje vas ,,uvu\u010de\u201d i ostavi utisak od kog danima ne mo\u017eete da se otmete. Utisak traje. To je i bol i stid i gor\u010dina i bes. Hvala vam na velikom koraku koji ste u\u010dinili. Siguran sam da \u0107e ovaj film biti klju\u010dan da se izmeni kolektivna percepcija pro\u0161losti na ovim prostorima. \u0160aljem vam puno pozdrava iz Srbije i navijam za Aidu.\u201c<\/p>\n
Meni ove poruke daju snagu, mislim da onda sve ima smisla.<\/p>\n
U svojoj posljednjoj predstavi Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo, redatelj Zlatko Pakovi\u0107 ka\u017ee da bi u Sarajevu trebali progovoriti o pitanju Srebrenice, kojoj su srpske elite pripremile klanje, a bo\u0161nja\u010dke siroma\u0161tvo. Jesmo li spremni da danas govorimo o Srebrenici na taj na\u010din? Va\u0161 film ne zavr\u0161ava u julu 1995. godine?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Zlatko je u pravu. U Srebrenici sam boravila u nekoliko navrata. Radila sam i filmsku radionicu sa djecom \u201eFuraj svoj film\u201c – ostali smo tamo 2 sedmice i upoznali porodice. Puno djece koja su dolazila svaki dan na na\u0161u radionicu su bila siroma\u0161na, \u010dak i gladna. To mi je bilo devastiraju\u0107e iskustvo. Toliko miliona je do\u0161lo \u201eu Srebrenicu\u201c, a nikada nije do\u0161lo do gra\u0111ana.<\/p>\n
Uspjeli ste izbje\u0107i propagandu i jednodimenzionalni pamflet, a zadr\u017eati jasnu politi\u010dku tezu. To je karakteristika i prethodnih Va\u0161ih filmova: Grbavica, Na putu, Za one koji ne umiju da govore. Uvijek ste na pravoj strani, ali suptilno, ne lobotomiziraju\u0107i gledatelja. Kako posti\u017eete da se sve to izva\u017ee i izbalansira?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Imam po\u0161tovanje prema gledaocu. Mislim da ljudi mogu sami donositi zaklju\u010dke. Prije snimanja radim dugo istra\u017eivanje jer me zanima \u0161ta je istina. I mislim da to ljudi osjete.<\/p>\n
S koliko odgovornosti pristupate svojim pri\u010dama? Postoji li strah i od \u010dega?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Postoji odgovornost da sve dobro provjerim i da govorim istinu, a znam da se puno ljudi ljuti kada \u010duje istinu i zato \u010dak i da znam da bi se zbog nekog filma ljudi naljutili na mene, ja bih i dalje govorila o tome. Kada smo po\u010deli raditi \u201eNa putu\u201c, mediji su objavili da je neki vehabija prijetio da \u0107e me ubiti. Taj dan smo trebali i\u0107i u d\u017eamiju na Alipa\u0161inom, gdje su se u to vrijeme okupljale vehabije. Mnogi ljudi, strane ambasade su me zvale da pitaju da li mi treba za\u0161tita. Iako nisam naivna i vidim \u0161ta se de\u0161ava u svijetu, nisam se ni jednog trenutka pokolebala i moje kolege i ja smo odlu\u010dile nastaviti i snimili smo film.<\/p>\n
Kad govorimo o prethodnim filmovima, ne mogu da ne primijetim da imate stalnu ekipu svojih glumaca, koji nose Va\u0161e pri\u010de: Jasna \u0110uri\u010di\u0107, Ermin Bravo, Leon Lu\u010dev\u2026 Koliko svi zajedno rastete tokom svakog projekta?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Glumce biram zbog uloga za koje vjerujem da ih najbolje on ili ona mogu ostvariti, nikada ne biram glumce jer sam s njima prijateljica. Sa mnogim glumcima jesam prijateljica i puno razgovaramo o na\u0161em poslu, u\u010dimo, idemo na zajedni\u010dke radionice. Sa mnogima od njih dijelim isti umjetni\u010dki i ljudski svjetonazor i to je divno kada se ljudi prepoznaju i kada im ne morate puno toga obja\u0161njavati, ve\u0107 sve razumiju.<\/p>\n
Vrlo je zanimljiva svojevrsna identitetska inverzija u filmu, gdje Emiru Had\u017eihafizbegovi\u0107u dodjeljujete ulogu srpskog agresora\/okrutnog srpskog vojnika, a Jasna \u0110uri\u010di\u0107 je Aida. Je li to nada za novo sutra i dekonstrukcija identiteta, zasnovanih na nasilju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Za film nije va\u017eno \u2013 a po meni ne bi trebalo da bude va\u017eno ni za \u0161ta \u2013 \u0161ta je fikcionalizirani okvir u koji ste stavljeni, a koji se zove nacija. Nacija je ve\u0107a fikcija od bilo kojeg igranog filma. Zaista nisam birala ni jednog glumca zbog njene ili njegove nacionalnosti. Da je Jasna Hrvatica bila bi Aida. Da je Bo\u0161njakinja tako\u0111er. Da Boris Isakovi\u0107 nije Srbin tako\u0111er bi igrao Mladi\u0107a jer je najbolji glumac za tu ulogu.<\/p>\n
Viktor Ivan\u010di\u0107, Nemanja Stjepanovi\u0107 i pokojni Hrvoje Polan su radili monografiju Iza sedam logora, gdje su ispri\u010dali pri\u010de o domovima kulture koji su postali klaonice i logori, a Vi nas u filmu, nakon \u0161to su zarobljenici strijenjali u domu kulture, vodite na dje\u010diju predstavu gdje klinci na bini zbunjeno ple\u0161u i poklapaju o\u010di. Takvu scenu vidimo i ranije u filmu, na proslavi Nove 1992. godine, s tim \u0161to su tu protagonisti otvoreni, veseli i ple\u0161u. Ako su te generacije bile spremne da nam prirede pro\u0161li rat, \u0161ta mo\u017eemo o\u010dekivati od generacija koje dolaze?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Rat nastaje zbog interesa elita i plja\u010dke. Jugoslavija je razorena da bi se dru\u0161tveno pretvorilo u privatno. Sje\u0107am se da nam je svaki vikend u opkoljenom Sarajevu bilo gore nego radnim danima jer su na polo\u017eaje dolazili \u201evikend \u010detnici\u201c iz Ni\u0161a, \u010ca\u010dka\u2026 Dolazili bi za pare ubijati, odnosili ve\u0161 ma\u0161ine i fri\u017eidere plja\u010dkaju\u0107i bo\u0161nja\u010dke ku\u0107e. To je bila su\u0161tina te ideologija. Oni jesu vikali \u201evolimo Srpsku\u201c, ali to je bila mu\u0161ka borba za tu\u0111i zamrziva\u010d. To \u0161to je vo\u0111e upakuju u fraze o demokratiji, slobodi naroda, spasu nacije je samo maska. Dok god mladi ljudi budu mislili da je ta borba za zamrziva\u010d plemenitost ili slave teritorij nastao na zlo\u010dinima – imamo problem. Djeca imaju priliku otvoriti o\u010di, suo\u010diti se sa stvarno\u0161\u0107u i i\u0107i dalje jer mladi ljudi ne treba da nose krivnju ili viktimizaciju svojih roditelja. Trebaju znati \u0161ta se desilo, jer bez znanja o pro\u0161losti \u2013 niko ne mo\u017ee donositi ispravne zaklju\u010dke o sada\u0161njosti i planirati budu\u0107nost. Mi se trebamo pitati kako kreirati post-genocidno dru\u0161tvo.<\/p>\n