Ve\u0107 petnestak godina mi biciklo slu\u017ei kao glavno sredstvo gradskog prevoza od marta do novembra. Do posla sam sa njim za manje od pet minuta, na pauzi mogu zavr\u0161iti mnogo vi\u0161e poslova jer nemam problema sa parkingom, zdravije mi je, a dok su ljetnje vru\u0107ine manje se znojim nego kada idem pje\u0161ice.<\/p>\n
Za ovih petnaest godina bilo je raznih dogodov\u0161tina dok sam koristio biciklo, uglavnom prijatnih. Najneprijatnije su mi bile jedan te\u017eak pad na Gorici i jedna kra\u0111a. Jedna od zanimljivijih je ona kada sam kao novoizabrani odbornik gradske Skup\u0161tine Podgorice, do\u0161av\u0161i na sjednicu biciklom, \u00a0nepoznat obezbje\u0111enju, jo\u0161 bez odijela i akten-ta\u0161ne, bio zaustavljen pitanjem – \u201e\u0111e si krenuo\u201c? Ili, kada me je portir u Fondu PIO, u kom radim, upozorio da ne parkiram biciklo u blizini direktorovog slu\u017ebenog automobila da ga ne ogrebem \ud83d\ude42<\/p>\n
Najnovija dogodov\u0161tina u vezi bicikla je krajnje neobi\u010dna, zato sam rije\u0161io da je ispri\u010dam, odmorim malo i vas i sebe od dru\u0161tveno-politi\u010dkih tekstova i ru\u017ene stvarnosti.<\/p>\n
Zbog devastacije brda Ljubovi\u0107 organizovan je protest koji sam \u017eelio da podr\u017eim svojim prisustvom. U 11.50 otklju\u010davam gara\u017eu tj. \u0161upu, vidim da mi nema bicikla. Pitam se gdje je nestalo, potpuno zbunjen? Katanac na \u0161upi nije bio razbijen, unutra je bilo Rejhanovo biciklo, tako da je sumnja o kra\u0111i odmah otpala. Zovem oba djeteta telefonom. Ka\u017eu mi da ga nijesu uzimali. Jo\u0161 vi\u0161e zbunjen i ve\u0107 u docnji, sjedam u automobil.<\/p>\n
Dok vozim poku\u0161avam da odgonetnem kako je biciklo moglo nestati. Jedina logi\u010dna pretpostvka mi je da sam ga negdje zaboravio, kao da je u pitanju kutija cigareta ili upalja\u010d. Za vrijeme protesta samo sam mislio o tome i nikako se nijesam mogao sjetiti kada sam i gdje zadnji put vozio biciklo. Poslednjih pet-\u0161est dana, zbog ru\u017enog vremena, nijesam ga koristio. Kroz glavu mi je pro\u0161lo da mi se nekoliko puta desilo da zaboravim\u00a0 da sam ‘u grad’ oti\u0161ao automobilom (\u017eivim prakti\u010dno u centru pa ga rijetko koristim) i tek kada se vratim i vidim da automobila nema u dvori\u0161tu sjetim se o \u010demu se radi.<\/p>\n
Sad sam ve\u0107 bio siguran da sam negdje zaboravio biciklo \u2013 jer drugog obja\u0161njenja jednostavno nije bilo. Napor da se sjetim kad i gdje, bio je uzaludan. Odlu\u010dih da idem od jednog do drugog parkinga za bicikle, ona koja naj\u010de\u0161\u0107e koristim, nadaju\u0107i se da \u0107u ga mo\u017eda tamo prona\u0107i.<\/p>\n
Dok sam obilazio parkinge bilo me je muka od samog sebe. Ljudi gube klju\u010deve, ki\u0161obrane, nao\u010dare, poneko nekad zaboravi i torbicu, ali da neko zaboravi i izgubi automobil ili biciklo \u2013 moglo se desiti samo meni.<\/p>\n
Poslije bezupje\u0161ne potrage, vra\u0107aju\u0107i se ku\u0107i, bijesan na samog sebe, odjednom mi sinu gdje i kad sam ga zaboravio!<\/p>\n
Prije 5-6 dana sam imao sastanak sa prijateljem i da ne bih kasnio po\u0161ao sam biciklom, parkirao ga pored stola u ba\u0161ti kafi\u0107a u kojem smo bili, ne zaklju\u010davaju\u0107i ga jer je bilo na par koraka od mene. Poslije popijene kafe, odlu\u010dili smo da malo pro\u0161etamo, a ja sam potpuno zaboravio da sam do\u0161ao bicikom \u2013 i ono je tu ostalo.<\/p>\n
Biciklo je bilo prakti\u010dno novo i znao sam da ga je poslije zatvaranja kafi\u0107a neko uzeo. Ne ukrao, ve\u0107 prosto uzeo. Gnijevan na samog sebe zbog takve rasijanosti i li\u010dne neodgovornosti, napisao sam post na fejsbuku, tra\u017ee\u0107i od po\u0161tenog nalaza\u010da da mi vrati biciklo, uz eventualnu nagradu.<\/p>\n
Odlu\u010dio sam da, ipak, po\u0111em do kafi\u0107a \u201eForma\u201c u Njego\u0161evoh ulici i da pitam konobare, koji me kao povremenog gosta poznaju, da eventualno oni nijesu primjeteli \u201enapu\u0161teno biciklo\u201c i znaju li \u0161to se desilo sa njim. Bilo mi je krajnje neprijatno obja\u0161njavati da sam ga jo\u0161 prije pet-\u0161est dana zaboravio i\u00a0 da sam to tek sad to otkrio. Saslu\u0161av\u0161i me, jedan od konobara mi re\u010de da sa\u010dekam, u\u0111e u magacin kafi\u0107a i iza\u0111e iz njega nose\u0107i ga!<\/p>\n
Njegovo obja\u0161njenje je tek bilo za vjerovali ili ne.<\/p>\n
Tri dana i tri no\u0107i je biciko stajalo tako \u2013 ka\u017ee mi. Mislili su da ga je nave\u010de zaboravio neki pripiti gost i da \u0107e do\u0107i po njega, ili da je \u010dak u pitanju skrivena kamera. Poslije tre\u0107e no\u0107i, kolege koje su ujutro do\u0161le na posao, vidjev\u0161i ga i dalje nezaklju\u010danog, nasred ulice, tik uz ba\u0161tu kafi\u0107a, odlu\u010dili su da ga unesu u magacin nadaju\u0107i se da \u0107e neko do\u0107i po njega.<\/p>\n
Do\u0161ao sam ja, nakon \u0161est dana!<\/p>\n
Ko ka\u017ee da se u Podgorici stalno kradu bicikla, da se razbijaju katanci sa njih, \u010dak da se lopovi penju na balkone stanova kako bi ih ukrali?<\/p>\n
Moje je pe\u017eivjelo tri dana i tri no\u0107i, na sred ulice, u strogom centru Podgorice, nezaklju\u010dano!<\/p>\n
Pi\u0161e: Omer \u0160ARKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-318253","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318253","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=318253"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318253\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":318266,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318253\/revisions\/318266"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=318253"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=318253"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=318253"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}