{"id":318173,"date":"2021-04-15T07:29:07","date_gmt":"2021-04-15T05:29:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=318173"},"modified":"2021-04-15T07:29:07","modified_gmt":"2021-04-15T05:29:07","slug":"ljudi-se-zavaravaju-da-su-dobro-a-ispod-brane-potiskivanja-pulsira-tjeskoba-najteze-je-mladima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/04\/15\/ljudi-se-zavaravaju-da-su-dobro-a-ispod-brane-potiskivanja-pulsira-tjeskoba-najteze-je-mladima\/","title":{"rendered":"‘Ljudi se zavaravaju da su dobro, a ispod brane potiskivanja pulsira tjeskoba. Najte\u017ee je mladima’"},"content":{"rendered":"

Autorka: Radmila Kova\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

Manje se nadati, vi\u0161e prihva\u0107ati, a nikako se samosa\u017ealijevati. Vlasnik re\u010denice izgovorene s po\u010detka pandemije, koja ne pr\u0161iti optimizmom, ali svakako ne zagovara ni predaju, ugledni je poznati psihijatar dr. Robert Torre. Autor nekoliko knjiga s podru\u010dja psihijatrijske ovisnosti, u javnosti vrlo zapa\u017eenog kriti\u010dkog pamfleta \u201cPrava istina o psihijatriji\u201d te knjige \u201cIma li \u017eivota prije smrti?\u201d, i dalje provocira. Ovaj put novom knjigom \u201cLudilo uzvra\u0107a udarac\u201d na promi\u0161ljanje tjera svojim pogledom na vi\u0161e od dva stolje\u0107a dugu simbiozu psihijatrije i ludila.<\/p>\n

Sude\u0107i ve\u0107 prema nekoliko naglasaka iz va\u0161e nove knjige i ona \u0107e, poput prethodnh, podi\u0107i pra\u0161inu. U njoj ka\u017eete kako bi, da je povijest psihijatrije bila druk\u010dija, druk\u010dije bilo i na\u0161e razumijevanje psihijatrijskih poreme\u0107aja, ali i da bi povijest ludila bila druk\u010dija da je druk\u010dija bila povijest psihijatrije.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Mogu\u0107e da knjiga \u201eLudilo uzvra\u0107a udarac\u201c ne\u0107e biti shva\u0107ena kao dekonstrukcija potro\u0161enih psihijatrijskih praksi u ime nadolaze\u0107ih novih, nego jednostavno kao destrukcija psihijatrije. Ali \u0161to kome smeta utvrditi da je ludila bilo i prije psihijatrije? Da ono postoji uz psihijatriju, a sigurno \u0107e ga biti i ako jednog dana psihijatrije ne bude. Psihijatrijski su poreme\u0107aji konstrukt psihijatrije, dok ludilo nije. Ludilo je univerzalni fenomen ljudskih dru\u0161tava, dok psihijatrija nije. Po svemu sude\u0107i, ludila ima otkad je i ljudi. Najvjerojatnije \u0107e ga biti sve dok je ljudi. I ne samo da se ludilo doga\u0111a u dru\u0161tvu, nego je svakako i od dru\u0161tva, a dijelom zbog dru\u0161tva i utoliko je dru\u0161tveni fenomen. Povijest ludila prati dru\u0161tvenu povijest pa lica i nali\u010dja ludila do\u017eivljavaju velike epohalne mijene. Mnogi veliki entiteti povijesti ludila nestali su kao da nikad nisu ni postojali. Neki pak u aktualnoj suvremenosti dobivaju odredbu globalnih pandemijskih poreme\u0107aja (afektivni poreme\u0107aji, poreme\u0107aji hranjenja, pani\u010dni poreme\u0107aj, poreme\u0107aji osobnosti). Ludilo se na jedan na\u010din konceptualiziralo ju\u010der, na drugi danas, a na tre\u0107i \u0107e sutra. Entiteti koji su ju\u010der bili, danas vi\u0161e nisu, a posve je sigurno da \u0107e i sutra\u0161nji ukloniti dana\u0161nje.<\/p>\n

U knjizi ka\u017eete i to da psihijatrija ima monopol nad ludilom i da ludilo mo\u017ee bez psihijatrije, ali da obrnuto ne ide, tko bi onda trebao biti taj \u201cmonopolist\u201d?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Prije epohe prosvjetiteljstva nije bilo ni psihijatrije ni psihijatrijskih poreme\u0107aja. Stjecajem povijesnih okolnosti, prosvjetiteljstvo 18. stolje\u0107a na o\u010ditovanja ludila po\u010dinje gledati kao na organski izazvane fenomene kojima se onda imaju baviti oni koji se i ina\u010de bave organsko-fizi\u010dkim fenomenima \u2013 lije\u010dnici. Taj konceptualni zaokret omogu\u0107io je prvo monopol lije\u010dni\u0161tva, a potom psihijatrije nad ludilom. Lije\u010dnici se time preobra\u017eavaju u psihijatre, a lu\u0111aci u (du\u0161evne) bolesnike. Da se kojim slu\u010dajem u braku medicine i ludila nije rodila psihijatrija, i to u manje-vi\u0161e istom razdoblju 19. stolje\u0107a, stvari bi se mijenjale sukladno novonastalome gra\u0111anskom institucionalnom konceptu regulacije dru\u0161tva. Odnosno, onodobne gra\u0111anske dr\u017eave izna\u0161le bi odgovor po pitanju skrbi za lu\u0111ake, i to bez sumnje vrlo artikuliran. Legitimitet skrbi i nadzora nad du\u0161evno oboljelima mogle su, uz lije\u010dni\u0161tvo, dobiti i slu\u017ebe zadu\u017eene za preodgoj ili pak slu\u017ebe represivnoga dru\u0161tvenog nadzora. Dakako da su me\u0111u njima, poradi vi\u0161estoljetne tradicije, najve\u0107e izglede imale crkvene slu\u017ebe karitativno-pastoralnog djelovanja. Da prosvjetiteljska gra\u0111anska dr\u017eava 19. stolje\u0107a primjerice nije odlu\u010dila da razli\u010diti oblici du\u0161evne patnje i poreme\u0107enosti institucionalno potpadaju pod skrb lije\u010dni\u0161tva, oni bi, kao i dotad, isprva bili artikulirani kroz moralno-teolo\u0161ku, a potom kroz paradigmu psihosocijalne rehabilitacije u pro\u0161lom i ovom stolje\u0107u. Psihijatrija se ne bi uspostavila kao autonomna, ve\u0107 prije kao suradna medicinska grana s ostalim nositeljima psihosocijalne rehabilitacije (kroni\u010dno) psihoti\u010dnih osoba, vrlo nalik tome kako ve\u0107 desetlje\u0107ima sura\u0111uje pri skrbi za osobe s intelektualnim pote\u0161ko\u0107ama ili autizmom. Ali to onda ipak vi\u0161e ne bi bila psihijatrija. Jer psihijatrija je dio medicine i psihijatrije ne mo\u017ee biti bez medicine. Pa ako psihijatrija podbaci, ve\u0107 \u0107e se ne\u0161to izna\u0107i da se krene ususret osobama sa psihopatolo\u0161kim abnormalnostima. Dakle, za ludilo \u0107e se na\u0107i i puta i na\u010dina.<\/p>\n

\n

Konstatirate da je prvi put u povijesti ludilo na lijekovima, \u010dime je taj problem, citiram vas, prije pripitomljen, umrtvljen i sti\u0161an, nego rije\u0161en. A kako ga rije\u0161iti?<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n

U kroni\u010dno psihoti\u010dnih osoba opravak u smislu potpune rehabilitacije bez zaostatne invalidnosti nije mogu\u0107. Niti se kroni\u010dno psihoti\u010dna osoba mo\u017ee vratiti na staro niti i\u0161ta vi\u0161e mo\u017ee biti kao \u0161to je bilo. Umjesto o rehabilitaciji, u osoba sa psihoti\u010dnim poreme\u0107ajima ispravnije je govoriti o rekonstrukciji, to jest ponovnoj izgradnji osobe i njezina \u2018ja\u2019. Stoga, oporavak od psihoti\u010dnog poreme\u0107aja nadilazi puko mirenje s dijagnozom i prihva\u0107anje nu\u017ede uzimanja antipsihotika. Oporavak podrazumijeva duboko i nemilosrdno propitivanje sebe, pretra\u017eivanje slabih mjesta prebiranjem kartoteke osobne pro\u0161losti te naposljetku rekonstrukciju druk\u010dijeg sebe na mnogo \u0161iroj osnovi. U oporavku ba\u0161 i nije va\u017eno koliko si normalan, nego koliko si \u010dovjek.<\/p>\n

Ludilo je po vama \u201chibridni objekt, u kojem biolo\u0161ko i kulturno nerazdru\u017eivo supostoje i pridonose lepezi psihopatolo\u0161kih abnormalnosti\u201d, zna\u010di li to da su Hrvati ludi druk\u010dije od Srba i Slovenaca, razli\u010dito od Rusa i Nijemaca?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U su\u0161tini da, u mjeri u kojoj me\u0111u nacijama postoje razlike. Psihopatolo\u0161ke abnormalnosti razlikuju se od zajednice do zajednice, pa i unutar iste zajednice od jednog do drugog povijesnog razdoblja. U bla\u017eim i srednje te\u0161kim psihijatrijskim poreme\u0107ajima kulturni kontekst je sve, a pretpostavljeni neurobiolo\u0161ki impuls mo\u017ee se na\u0107i tek u tragovima ili u potpunosti izostaje. Utoliko se bla\u017ee i srednje te\u0161ki psihijatrijski poreme\u0107aji izme\u0111u sebe radikalno razlikuju u svim zamislivim smjerovima, u svim dru\u0161tveno-povijesnim formacijama na koje mo\u017eemo pomisliti. Psiholo\u0161ki, pa utoliko i psihopatolo\u0161ki procesi, nisu isklju\u010divo locirani unutarmo\u017edano, ve\u0107 se jednako tako generiraju i artikuliraju u socijalnom tkivu. Koncepti \u201cdu\u0161evnih\u201d, \u201cpsihi\u010dkih bolesti\u201d, ili pak, kako se oni danas najsuvremenije nazivaju, \u201cpsihijatrijskih poreme\u0107aja\u201d, nisu univerzalno, izvanvremenski i objektivno postoje\u0107i entiteti. Oni se ra\u0111aju unutar pojedinoga povijesnog konteksta. S njim su nastali te \u0107e s njim i nestati kako se trend tog vremena bude mijenjao.<\/p>\n

Danas u doba pandemije, s dva velika potresa za nama, nije te\u0161ko \u201cpoludjeti\u201d, ho\u0107emo li iz svega iza\u0107i psihi\u010dki na\u010detiji nego \u0161to smo u\u0161li?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U ljude se uvukao nemir, strah, egzistencijalna isprepadanost i zabrinutost. \u0160to sve uvodi u kumulativnu depresiju. Nikome nije ni do koga i ni do \u010dega. Sve je stalo, sti\u0161alo se i usporilo. Nema znakova \u017eivota u punom smislu, samo se odr\u017eava bazalni metabolizam. Strah je jo\u0161 uvijek potisnut naivnom nadom povratka na staro. Ljudi se zavaravaju da su dobro, dok ispod brane potiskivanja pulsira tjeskoba, depresija i posvema\u0161nja pogubljenost.<\/p>\n

Izjavili ste da koronu nismo uspjeli ugraditi u svakodnevicu, nego da smo se mi ljudi ugradili u njezin poredak; kako bolje \u017eivjeti s pandemijom?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Stari svijet, koji je bio daleko od idealnog, nestao je preko no\u0107i. Nadomje\u0161ten je bastardnim konstruktom \u201cnovog normalnog\u201d u kojem nam je od sada \u017eivjeti. \u201cLo\u0161e\u201d smo zamijenili za \u201cgrozno\u201d, tako da smo dosmrtno slabo trgovali. Poredak \u201cnovog normalnog\u201d definitivan je i neotklonjiv. \u010covjek je zastario i pro\u0161ao. I nema mu druge do prilagoditi se zbivanju koje je izvan mogu\u0107nosti njegova razumijevanja, kontrole i opoziva. Ljudi se dosta pate, budu\u0107i da se ne mogu izravno ugraditi u poredak korone. Prihvatili su preventivni teror sigurnosti, op\u0107u karantenu svih od svih i protiv svih. Preko no\u0107i prisilno smo se digitalizirali i rebrendirali u posthumana bi\u0107a, u tehnohumanoidne biokompjutore. Vi\u0161e ne \u017eivimo u svijetu, nego u njegovoj digitalnoj slici. Ugradili smo se u planetarni sustav ra\u010dunala, kao svoju karantenu i suvremeni virtualni zavi\u010dajni okoli\u0161. Kroz nalo\u017eenu socijalnu distancu dr\u017eimo razmak od \u017eivota, od sebe, drugih, od doma i od zavi\u010daja. Otu\u0111enost me\u0111u ljudima postala je normativna, posvema\u0161nja i epidemijski nagriza na\u0161u ljudskost. Ljudi si vi\u0161e nisu bli\u017enji, nego daljnji. Nikada ljudi nisu \u017eivjeli tako isprepleteno nabiti jedni na drugima, a istodobno bili tako razvezani jedni od drugih. Dru\u0161tvo i dru\u0161tveni \u017eivot rasto\u010dili su se. Ljudske odnose vi\u0161e ne reguliraju obi\u010daji, navike i navade, ve\u0107 suhe javnozdravstvene preporuke. Dru\u0161tvo vi\u0161e ne postoji, nego tek atomizirani pojedinci s narcisti\u010dkim ekstenzijama svog obiteljskog legla s jedne, i dr\u017eava, odnosno njezina sredi\u0161nja tijela, poput Sto\u017eera, s druge strane.<\/p>\n

Kome je najte\u017ee?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Djeci i mladima, budu\u0107i da odrastaju bez djetinjstva i mladosti. Mislim, i nama starijima te\u0161ko se nositi s crnilom sada\u0161njosti i sivilom budu\u0107nosti. Ali mi barem imamo pro\u0161lost i sje\u0107anja na \u017eivot dok je svijet jo\u0161 bio ne\u010demu. Pa i tzv. \u201enovo normalno\u201c novo je samo ljudima koji vi\u0161e nisu mladi. A budu\u0107i da ne znaju ni za druk\u010dije ni za bolje, djeci i mladima je \u201enovo normalno\u201c naprosto normalno. Oni su svakako najve\u0107i gubitnici budu\u0107i da nisu ni svjesni \u0161to gube.<\/p>\n

O porastu anksioznosti i depresije, \u010dak i me\u0111u djecom, govore mnogi psiholozi i psihijatri, postaje li problem ve\u0107i zbog toga \u0161to se o njemu puno govori?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Uvelike se pretjeralo sa psihijatrizacijom stvarnosti. Izvorna nakana psihijatrijske struke nije bila ve\u0107inu proglasiti psihi\u010dki poreme\u0107enom, nego maloj manjini koja to odista jest pomo\u0107i na u\u010dinkovit na\u010din. Naime, jo\u0161 ju\u010der psihijatri su manjini ozbiljno bolesnih osoba mogli pru\u017eiti cjelinu psihijatrijske zdravstvene skrbi. A sad se predijagnosticiranjem i psihijatrizacijom dru\u0161tva proizvela masa osoba u potra\u017enji za tretmanom, a sustav ih mo\u017ee pokriti tek djelomice i povr\u0161no. Pojmovlje psihijatrije i psihopatologije kontaminiralo je jezik svakodnevice i postalo alat pri razumijevanju sebe i svijeta. Psihoterapija u ve\u0107oj, a psihijatrija u manjoj mjeri ugradile su se u kulturolo\u0161ke obrasce koji organiziraju na\u0161e do\u017eivljaje, razumijevanje sebe i bli\u017enjih te na\u0161e emotivne stilove. Ljudi se upoznaju i prou\u010davaju psihijatrijske poreme\u0107aje kako bi ih lak\u0161e dobili. Marketing farmaceutskih tvrtki utje\u010de na na\u0161e konceptualizacije \u017eivotnih problema kao psihijatrijskih poreme\u0107aja. Zavladao je teror pozitivnoga \u017eivotnog stava, a \u201cpsiho-fore\u201d prodrle su svuda. Danas se one uvelike koriste na te\u010dajevima poslovnog menad\u017ementa, na motivacijskim seminarima, u pop-psihologiji pozitivnog mi\u0161ljenja, u life coachingu, pa sve do new age ideologija. Jer popularna psihologija ne obra\u0107a se osobama s poreme\u0107ajem, ve\u0107 terapeutizira normalne. Stigma obra\u0107anja psihijatrijskom sustavu, posebno u njegovu izvanbolni\u010dkom dijelu, biva sve manjom. A budu\u0107i da potreba za psiholo\u0161kom pomo\u0107i postaje identitetnom sastavnicom suvremenoga gra\u0111anstva, potra\u017enja za njom na\u010delno je beskona\u010dna, a ponuda uvijek manjkava. Do\u0161lo je do procjepljivanja pu\u010danstva psiho-spikama o mentalnom zdravlju, sre\u0107i i unutarnjem rastu. Psihopatolo\u0161ko se u sve ve\u0107oj mjeri \u0161iri i ulazi u normalno. Normalni ljudi postaju manjina u dru\u0161tvu. Javnozdravstvene akcije po\u010dele su uvjeravati normalne, ali nesretne i smu\u0107ene ljude, da je njihova egzistencijalna patnja zapravo bolest. Proizvedena epidemija psihijatrijskih poreme\u0107aja u sustav psihijatrijske zdravstvene za\u0161tite prvi put u povijesti uvodi ljude kojima ondje nije bilo mjesto. Life coachevi, gurui \u017eivotnih stilova i mindfulness eksperti govore nam kako \u017eivjeti, \u0161to misliti i kako se osje\u0107ati. Ispada da ljudi nisu kapacitirani za razborito vo\u0111enje \u017eivota po sebi, nego samo po njima. Ali stru\u010dna i moralna obveza psihijatrije isklju\u010divo je lije\u010diti bolesne, a ne uve\u0107avati zdravlje u ve\u0107 zdravih. Dakle, privesti lude k normalnima, a ne u\u010diniti normalne jo\u0161 normalnijima. Psihijatrija lije\u010di psihijatrijske poreme\u0107aje, a ne \u010dini nezadovoljne zadovoljnima ni nesretne sretnima. To \u0161to izme\u0111u normalnog i psihopatolo\u0161kog ne postoji jasna nego zamagljena granica, psihijatrijska dijagnostika zlorabi u korist patolo\u0161koga, podvode\u0107i sve ve\u0107i broj osoba pod odredbu \u201cpotrebe za tretmanom\u201d. Time je u \u017eari\u0161te stru\u010dnog interesa u\u0161ao znatan broj nesretnih, nezadovoljnih i frustriranih, ali u osnovi zdravih, a svakako normalnih ljudi, koji jednostavno te\u0161ko \u017eive ili se te\u0161ko nose sa \u017eivotom.<\/p>\n

Bi li bilo razlike da se u javnosti vi\u0161e govori o pozitivnim stranama pandemije, od mogu\u0107nosti da se vi\u0161e vremena posveti obitelji do, recimo, buma modernih tehnologija koje uvelike zamjenjuju sastanke i poslovna putovanja i tek sada pokazuju svu rasko\u0161 novih mogu\u0107nosti?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Meni se COVID infekcija ne \u010dini tako te\u0161kom kako smo je primili. Iznenadilo me \u0161to je nastala ruptura svijeta, \u0161to se prestalo \u017eivjeti. Pandemija je ipak bla\u017ea trauma od mnogih prethodnih, i od Domovinskog rata primjerice. Isticanjem njezine traumati\u010dne dimenzije dodatno je hranimo, dajemo joj ve\u0107u snagu i va\u017enost nego \u0161to joj objektivno pripada.<\/p>\n

Mo\u017ee li self-help literatura, koja je postala popularna puno prije pandemije, sada biti od pomo\u0107i?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Self-help retorika pozitivnog mi\u0161ljenja ne poma\u017ee. Ne\u0107e nam biti nimalo bolje ako se pravimo da nam je bolje. Ne trebamo se uvjeravati da smo sretni. Ni ako to nismo ni ako jesmo. Sre\u0107a se ne mo\u017ee jedna\u010diti sa smislom. Objektivno besmislenoj egzistenciji subjektivno stanje sre\u0107e nije od velike pomo\u0107i. Ideologija sre\u0107e i pozitivno mi\u0161ljenje su za jadnike. U manjoj mjeri nego ikad ljudi su spremni \u017eivotne neda\u0107e prihvatiti kao dio \u017eivota. Pop-psihologija pozitivnog mi\u0161ljenja, wellbeinga i mindfulnessa daju naivne i pojednostavljene odgovore na \u017eivot. Ona sve razrje\u0161ava jednom ili dvjema forama, a tkanje \u017eivota ne trpi tako radikalna pojednostavljenja. Suvremena tiranija sre\u0107e samo produbljuje postoje\u0107u nesre\u0107u. Negativna \u017eivotna stanja i raspolo\u017eenja postala su problemati\u010dna, pa i psihopatolo\u0161ka. Sve ve\u0107i broj osoba tra\u017ei psiholo\u0161ku pomo\u0107 za najrazli\u010ditije vrste egzistencijalne nelagode. Ideologije sre\u0107e i mentalnog zdravlja dovele su do psihologizacije i psihijatrizacije stvarnosti. Sre\u0107a i druge tzv. pozitivne emocije postale su vrijednosti same po sebi. No ne mogu se emocije samo tako psihologizirati. Emocije nisu isklju\u010divo psiholo\u0161ki fenomeni. Na\u0161a raspolo\u017eenja i osje\u0107aji su od svijeta, kod svijeta i govore nam o na\u0161em odnosu sa svijetom. Tzv. \u201cnegativna\u201d raspolo\u017eenja poput tjeskobe, nemira, straha, frustracije, depresije, krivnje i sli\u010dno ukazuju na to kako stojimo sa sobom, sa \u017eivotom i sa svijetom u kojem \u017eivimo. Ako ih poreknemo farmakolo\u0161kim ili psiholo\u0161kim manevrom, odcijepili smo dio sebe. Osje\u0107amo se bolje po cijenu da nas ima manje, da smo gluplji, pli\u0107i i manje svoji. Utoliko, nije dovoljno falsificirati emociju, ve\u0107 ipak moramo promijeniti svijet da bismo ga osje\u0107ali druk\u010dije, odnosno da bismo se osje\u0107ali druk\u010dije. U nesretnom svijetu normalni ljudi su nesretni, a nenormalni nisu. Pozitivno mi\u0161ljenje u o\u010dekivanjima prenapuhuje \u017eivot pa nas nakon nu\u017enih razo\u010daranja tek izru\u010duje ponorima negativnih raspolo\u017eenja. Istina koja boli dokon\u010dava bol. Dok la\u017e koja bla\u017ei vodi do boli samoobmane koja se uve\u0107ava kako se i la\u017e uve\u0107ava. Ljudska narav ukorijenjena je u neuspjehu, \u010diji je jedini smisao da prolaskom kroz njega otkrijemo dublji \u017eivotni smisao. \u017divot naprosto nije pravedan niti je najavljen kao takav. Niti je zami\u0161ljen kao poligon za ispunjavanje na\u0161ih sanjarija. Razo\u010daranja u \u017eivot ne proizlaze iz \u017eivota, nego iz o\u010dekivanja koja su u njega upumpana.<\/p>\n

Vi veliku snagu vidite u molitvi, mora li ona uklju\u010divati organiziranu religiju i vjeru u Boga?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ma koliko to sabla\u017enjuju\u0107e zvu\u010dalo, Isus ipak nije vlasni\u0161tvo Crkve, nego je to Crkva Kristova. Boga i vjere bilo je i prije Crkve. I nije Bog po Crkvi, nego Crkva po Bogu. Odnosno, ima Boga i vjere i bez Crkve. Ali nema vjere bez molitve. Jer veza sa su\u0161tinom \u017eivota, s na\u0161om pravom osobno\u0161\u0107u, s Bogom u nama ostvariva je isklju\u010divo kroz molitvu. Molitva mijenja duh onoga koji moli. Uvodi ga u novo stanje svijesti i postojanja. Jer ono \u0161to mo\u017eemo dobiti molitvom ne mo\u017eemo dobiti nikako druk\u010dije. A vi\u0161e se toga posti\u017ee molitvom nego \u0161to si je svijet spreman priznati. I gdjegod takva molitva pokre\u0107e du\u0161u, imamo \u017eivu religiju, \u010dak i ako ona nema oblika ili u\u010denja. Molitva je stolje\u0107ima bila jedini, ali i danas je dominantni oblik u\u010dinkovitog razrje\u0161enja i no\u0161enja s razli\u010ditim oblicima psihi\u010dke patnje i duhovne bijede. Dodu\u0161e, molitva ne mo\u017ee zamijeniti psihoterapiju, ali ni psihoterapija molitvu. Jer \u0161to molitva mo\u017ee, psihoterapija ne mo\u017ee. Na\u017ealost, molitva ne mo\u017ee sve, kad molitva nije za sve. Mnogi izvanredni ljudi ne mogu do\u017eivjeti unutarnju preobrazbu religiozne naravi. Nema svatko vjere i nije vjera za svakoga. Ljudi koji ne vjeruju nisu oni koji to ne \u017eele, nego oni koji ne mogu vjerovati. Jer vjera je osje\u0107aj i vjera se zadobiva kroz osje\u0107aj. U koga nema senzibiliziranosti za taj osje\u0107aj ne mo\u017ee se ni javiti taj osje\u0107aj.<\/p>\n

Trenuta\u010dno nam je na politi\u010dkoj sceni dosta \u017eivo. Predsjednik Republike ne bira rije\u010di kako bi rekao bobu bob, a popu pop. Nekima njegov rje\u010dnik para u\u0161i, a vama? Premijer je po stilu su\u0161ta suprotnost, govori li na\u010din njihove javne komunikacije pone\u0161to i o tome kakvi su ljudi?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

I predsjednik Vlade i predsjednik Republike malo su ve\u0107i igra\u010di i od mene i od vas pa prema nama osvije\u0161teno kreiraju maske kroz koje \u017eele da ih percipiramo. A nosit \u0107e koju god masku treba samo kako bi svojim \u017ertvama izgledali prihvatljivo. Nema tu ni ljudi ni ljudskosti, samo maska ispod koje je opet tek druga maska. Rije\u010d je svakako o kompleksnim osobnostima, vlasnicima premnogih lica u koja se vje\u0161tom socijalnom akrobatikom prora\u010dunato odijevaju radi boljeg pozicioniranja na ljestvici dru\u0161tvene mo\u0107i. U pravilu vrhove dru\u0161tva zaposjedaju ulju\u0111eni psihopati, socijalno prodorne i manipulativne zmije s kravatama. Obra\u0107aju nam se redovito idealiziranim narativom koji veli\u010da njihov lik i djelo. U dramaturgiji aktualnog politi\u010dkog igrokaza predsjednik Vlade nosi svoju standardnu masku beskrvnog, u\u0161togljenog, ugla\u0111enog karijernog diplomata i dr\u017eavnog birokrata. Naravno da on radi jedno, govori drugo, a misli tre\u0107e, odnosno istupa iz klasi\u010dne pozicije la\u0161ca koji tvrdi da govori istinu. Nakon inauguracije u predsjednika Republike, Milanovi\u0107 je odbacio visoki varijetet jezika i vladanja koji je stekao obrazovanjem u korist izravnog komuniciranja tzv. niskim jezikom. A budu\u0107i da su u nas pozadinski motivi mo\u0107i vi\u0161e nego niski, bolje ih ga\u0111aju retori\u010dke konstrukcije niskog varijeteta na\u0161eg jezika. Milanovi\u0107eva je pozicija zanimljivija, budu\u0107i da govori iz pozicije la\u0161ca koji priznaje da la\u017ee.<\/p>\n

Da trenutak bude uzbudljiviji, Zdravko Mami\u0107 iz susjedne nas dr\u017eave bombardira optu\u017ebama na ra\u010dun raznih sudaca, biste li se slo\u017eili s onima koji tvrde da nam je efikasnije i po\u0161tenije sudstvo neophodno?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Zdravko Mami\u0107 je \u017eivi dokaz u kojoj je mjeri maska uspje\u0161nih psihopata neprozirna. Naime, godinama nam se maestralno predstavljao kao dezinhibirana osoba jakih emotivnih pra\u017enjenja, u koje afekt preplavljuje um u vulgarnim \u201cacting-out\u201d ispadima. Tako da nam je sada vi\u0161e nego neobi\u010dno promatrati kako u dugim, artikuliranim izlaganjima sabrano i ulju\u0111eno podnosi gra\u0111u za optu\u017ene prijedloge suda\u010dke mre\u017ee koju je osobno korumpirao. A istodobno me \u010dudi naivnost sudaca koji su se dali mititi od Zdravka Mami\u0107a. Kako su ga samo podcijenili, a sebe precijenili.<\/p>\n

Ve\u010dernji list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Budu\u0107i da ne znaju ni za druk\u010dije ni za bolje, djeci i mladima je \u201enovo normalno\u201c naprosto normalno. Oni su svakako najve\u0107i gubitnici budu\u0107i da nisu ni svjesni \u0161to gube<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":318174,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-318173","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318173","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=318173"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318173\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":318175,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318173\/revisions\/318175"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/318174"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=318173"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=318173"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=318173"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}