{"id":317919,"date":"2021-04-11T07:14:02","date_gmt":"2021-04-11T05:14:02","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=317919"},"modified":"2021-04-11T07:14:02","modified_gmt":"2021-04-11T05:14:02","slug":"kejnzijanizam-pa-neoliberalizam-ulazimo-li-u-novi-period","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/04\/11\/kejnzijanizam-pa-neoliberalizam-ulazimo-li-u-novi-period\/","title":{"rendered":"Kejnzijanizam pa neoliberalizam\u2026 Ulazimo li u novi period?"},"content":{"rendered":"

Autor: Marko Kostani\u0107\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

U sklopu rasprava o automatizaciji i tehnolo\u0161kom napretku koji bi trebali odre\u0111eni broj radnih mjesta u\u010diniti izli\u0161nim i \u201cdelegirati\u201d na\u0161e kolektivne radne i misaone kapacitete na strojeve, algoritme i umjetnu inteligenciju, \u010desto se zaboravlja da se tako \u0161to mo\u017ee u\u010diniti i bez tehnolo\u0161ke dimenzije. Dovoljna je ona ideolo\u0161ka, podmazana zbivanjima u politi\u010dko-ekonomskoj sferi. Tako smo u posljednjih \u010detrdesetak godina mi koji pripadamo ili barem naginjemo takozvanom zapadnom svijetu odlu\u010dili sebi olak\u0161ati \u017eivot. Za svaki problem dru\u0161tvene ili ekonomske naravi vi\u0161e nismo bili mi ti koji moramo izna\u0107i rje\u0161enje ve\u0107 tr\u017ei\u0161te. Ili u razli\u010ditim ina\u010dicama: najbolje je to prepustiti tr\u017ei\u0161tu; to je stvar ponude i potra\u017enje; tr\u017ei\u0161te \u0107e sve regulirati i ispraviti. Ono \u0161to se pritom zaboravljalo i omogu\u0107avalo u\u010dinak sli\u010dan onome automatizacije jest da tr\u017ei\u0161te isto \u010dine ljudi. Podlo\u017eni, dakako, odre\u0111enim zakonitostima, ali ni one nisu pale s neba ve\u0107 su oblikovane ljudskom praksom.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u201cautomatizacija\u201d koja se zasniva na uvjerljivosti dru\u0161tvenih metafora poput one o samoreguliraju\u0107em tr\u017ei\u0161tu nije nepovratan proces. Kad-tad opet moramo upregnuti na\u0161e intelektualne i imaginativne kapacitete, probuditi stare dru\u0161tvene konflikte i aktivirati politi\u010dke instrumente na koje smo gotovo pa zaboravili. To je vrijeme, prema svemu sude\u0107i, do\u0161lo i potaknulo nove rasprave: ulazimo li u novu politi\u010dko-ekonomsku fazu ili je samo rije\u010d o pandemijskoj anomaliji? Ako se radi o novoj fazi iziskuje li ona promjene u povijesnoj periodizaciji ili je samo rije\u010d o novoj varijanti dosada\u0161njeg perioda? Ako iziskuje promjene kako da ju nazovemo i kako da ju interpretiramo? Mo\u017eda se radi o preuranjenim \u201csudbinskim\u201d pitanjima koji proizlaze iz puke intelektualne radoznalosti ili zasi\u0107enosti postoje\u0107im konceptima, pojmovima i karakterizacijama, ali manje \u0107emo izgubiti ako ih ubacimo u raspored nego ako nas povijesna dinamika uhvati nespremnima. Barem u intelektualnom smislu, politi\u010dki je vrlo izvjesno da \u0107emo biti nespremni.<\/p>\n

 <\/p>\n

Na po\u010detku smo ve\u0107 kroz pri\u010du o tr\u017ei\u0161tu sugerirali uobi\u010dajenu periodizaciju ekonomske povijesti takozvanih razvijenih zemalja nakon drugog svjetskog rata. Tamo negdje do kraja sedamdesetih trajao je period koji se naziva kejnzijanski, socijaldemokratski ili doba dr\u017eave blagostanje. Krajnje pojednostavljeno, obilje\u017eavala ga je zna\u010dajna uloga dr\u017eave u ekonomiji, bilo kroz makroekonomske instrumente bilo kroz vlasni\u010dke udjele, planiranje, klasni kompromis i visoka razina radni\u010dkih prava te socijalna za\u0161tita kroz institucije dr\u017eave blagostanja. Nakon turbulentnih kriza trend se preokrenuo i tr\u017ei\u0161te je postalo odgovor na sva pitanja, \u0161to je podrazumijevalo uzmak ekonomske uloge dr\u017eave i eliminaciju klasnog kompromisa. Novi se period uglavnom naziva neoliberalnim. Danas smo, dakle, suo\u010deni s pitanjem: svjedo\u010dimo li kraju tog perioda i ako da, \u0161to nam se novo sprema?<\/p>\n

Pitanje nije arbitrarno i zasniva se na nekoliko uo\u010dljivih promjena u politi\u010dko-ekonomskom upravljanju. Ako ne nu\u017eno promjena, onda svakako detabuiziranja odre\u0111enih instrumenata upravljanja. Kako je primijetio talijanski sociolog Paolo Gerbaudo, \u010detiri klju\u010dna principa neoliberalizma su posljednjih godina dovedeni u pitanje. Monetarna politika je jo\u0161 od krize 2008. napustila postavke \u0161kole monetarizma i pribjegla odre\u0111enoj vrsti \u201ctiskanja novca\u201d putem kvantitativnog popu\u0161tanja. Pandemija je suspendirala i strahove fiskalnog konzervativizma: dugovi nikad nisu bili vi\u0161i, a pravila poput onih mastri\u0161kih se standardno zaobilaze. Slobodna globalna trgovina sve \u010de\u0161\u0107e ustupa mjesto raznim protekcionisti\u010dkim idejama, koliko god jo\u0161 kaskale za realizacijom. I na kraju, niski porezi vi\u0161e nisu defoltna opcija. Sve vi\u0161e zemalja sna\u017enije oporezivanje kapitala i dohotka smatra neizbje\u017enim.<\/p>\n

Dodatni podstrek razmi\u0161ljanjima u tom smjeru daju potezi i ideje nove ameri\u010dke administracije. Nakon izda\u0161nog stimulativnog paketa, iz Washingtona sti\u017ee nova ideja i to globalne naravi. Njena sredi\u0161nja zastupnica je nova ministrica financija Janet Yellen, a donedavna guvernerka FED-a, ameri\u010dke centralne banke. Ona predla\u017ee uvo\u0111enje minimalne stope poreza na korporativnu dobit na globalnoj razini. Time bi se, prema njenim rije\u010dima, zaustavila globalna utrka prema dnu koja se zasniva na privla\u010denju investicija ni\u017eim porezima. Uvo\u0111enjem stope od predvi\u0111enih minimalnih 12% nitko ne bi imao zna\u010dajnu \u201cprednost\u201d koja zapravo \u010desto rezultira krajnje nepovoljnim u\u010dincima kao \u0161to su zapu\u0161tena infrastruktura i ni\u017ei \u017eivotni standard. Tako\u0111er, tako bi se eliminirale i porezne oaze i zna\u010dajno popravile prihodovne strane prora\u010duna. Jo\u0161 nije sasvim jasno kako bi implementacija te ideje izgledala i je li uop\u0107e mogu\u0107a na globalnoj razini, ali sama cirkulacija ideje je itekako znakovita.<\/p>\n

Bez obzira na procijenjeni zna\u010daj ovih promjena, smatramo li ih specifi\u010dnijom fazom neoliberalnog perioda ili sna\u017enijim zaokretom, klju\u010dno je pitanje motivacija: za\u0161to ba\u0161 sada? Pandemijski su izazovi o\u010dito poslu\u017eili kao svojevrsna inspiracija. S obzirom na izostanak pritiska radni\u010dkog pokreta i ljevica, \u201cpovratak dr\u017eave\u201d ne mo\u017eemo pripisati kompromisnom pona\u0161anju, ali vrlo je vjerojatno da je elektoralna nestabilnost koja se onda prelijeva i na ekonomiju poslu\u017eila kao odre\u0111eni vid upozorenja. Naravno, nije isklju\u010deno ni da kineski model, barem u odre\u0111enim aspektima, nije ponudio ideje koje se \u010dine otpornijima i efikasnijima. Uza sve spomenuto, klju\u010dnim se \u010dini da je odre\u0111ena frakcija kapitala u tandemu s upravlja\u010dkom elitom \u201cspoznala\u201d da zaokret prema koordiniranijim i \u201ckolektivnijim\u201d politikama donosi konkurentsku prednost. Ili rije\u010dima Janet Yellen, oporezivanje nije igra nulta sume s kompanijama na jednoj, a dr\u017eavom na drugoj strani. Ono mo\u017ee donijeti prednosti objema stranama.<\/p>\n

Novi vjetrovi sigurno ne zna\u010de povratak u pedesete godine pro\u0161log stolje\u0107a: nit\u2019 su profitne stope toliko visoke, nit\u2019 postoji socijalisti\u010dki blok, nit\u2019 sna\u017ean radni\u010dki pokret. No, odre\u0111ene promjene \u0107e sigurno donijeti, ako ne i odre\u0111eni hibridni model. A te \u0107e nas promjene valjda napokon nau\u010diti da niski porezi, eliminacija dr\u017eave i neza\u0161ti\u0107eni radnici nisu \u201cprirodni\u201d refleks kapitala i upravlja\u010da ve\u0107 prije strate\u0161ka oklada u odre\u0111enim povijesnim periodima, diktirana konfliktnim interesima razli\u010dith frakcija, globalnom konkurencijom i razinom klasne borbe.<\/p>\n

Bilten<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novi vjetrovi sigurno ne zna\u010de povratak u pedesete godine pro\u0161log stolje\u0107a: nit\u2019 su profitne stope toliko visoke, nit\u2019 postoji socijalisti\u010dki blok, nit\u2019 sna\u017ean radni\u010dki pokret.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":106293,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-317919","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317919","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=317919"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317919\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":317920,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317919\/revisions\/317920"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/106293"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=317919"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=317919"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=317919"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}