{"id":317707,"date":"2021-04-08T08:10:59","date_gmt":"2021-04-08T06:10:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=317707"},"modified":"2021-04-08T08:13:49","modified_gmt":"2021-04-08T06:13:49","slug":"biden-sprema-napad-na-europu-i-aziju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/04\/08\/biden-sprema-napad-na-europu-i-aziju\/","title":{"rendered":"Biden sprema napad na Europu i Aziju"},"content":{"rendered":"

Autor: Mario Stefanov<\/strong><\/p>\n

SAD i saveznici u novom velikom euroazijskom proigravanju nakon preuzimanja predsjedni\u0161tva Joea Bidena usporedno sti\u0161\u0107u i Kinu i Rusiju. Time se zapravo poku\u0161avaju poni\u0161titi u\u010dinci ranije politike iz vremena Donalda Trumpa, koji su, prema ocjeni nove va\u0161ingtonske administracije, doveli do opasne situacije za ameri\u010dke interese \u2013 po\u010detka strate\u0161kog povezivanja Rusije i Kine, dviju najve\u0107ih kopnenih sila Euroazije.<\/p>\n

S gledi\u0161ta ameri\u010dkih geopoliti\u010dkih prioriteta, takav razvoj zbivanja mora se aktivnim djelovanjem zaustaviti kako bi se sprije\u010dilo da jedna sila ili savez sila, u ovom slu\u010daju Rusije i Kine, vlada sredi\u0161njim euroazijskim kopnom. Stoga je nova velika euroazijska igra, koju od prvih dana provodi Bidenova administracija, zapravo usmjerena na razdvajanje Kine i Rusije. Washington ra\u010duna da \u0107e usporedni, sinkronizirani pritisak na obje sile istovremeno prisiliti Rusiju i Kinu da se, umjesto povezivanja u zajedni\u010dku strategiju, okrenu obrani vlastitih ugro\u017eenih geopoliti\u010dkih pozicija. Pritisak koji je potreban da se takvo ne\u0161to postigne mora biti izuzetno sna\u017ean, kontinuiran i istovremeno usmjeren prema obama ameri\u010dkim euroazijskim rivalima. Kako je Washington startao, potpuno je sigurno da \u0107e se upravo u tom smjeru i razvijati odnosi izme\u0111u SAD-a, Kine i Rusije.<\/p>\n

No pravo je pitanje tko je stvarni cilj \u2013 Kina ili Rusija? Mnogi analiti\u010dari spremni su se okladiti da je upravo Rusija, a ne Kina pravi cilj udara ameri\u010dke vanjske politike.<\/p>\n

Nova ameri\u010dka administracija smatra da je SAD svojim dosada\u0161njim djelovanjem prema Rusiji i Kini na dva odvojena fronta, poglavito za mandata Donalda Trumpa, dosad postigao samo ne\u017eeljeni u\u010dinak \u2013 njihovo zbli\u017eavanje. Nova strategija Washingtona stoga smjera iscrpljivanju i jedne i druge euroazijske sile usporedno, da bi se potom udarilo punom silinom na jednu od njih.<\/p>\n

Ruski problem<\/h2>\n

Lako je, stoga, mogu\u0107e, da SAD od samog po\u010detka nove velike igre na Mackinderovu sredi\u0161njem svjetskom kopnu, stavljene u pogon za Obamine administracije i nakon prekida za Trumpove ere ponovno nastavljene pod predsjedni\u0161tvom Joea Bidena \u2013 zapravo, kao i za doba prvog hladnog rata igra na kinesku kartu. I to gotovo na identi\u010dan na\u010din na koji ju je svojevremeno prvi odigrao ameri\u010dki predsjednik Richard Nixon svojim otvaranjem prema Kini pod utjecajem geopoliti\u010dkih promi\u0161ljanja Zbigniewa Brzezinskog i Henryja Kissingera.<\/p>\n

Eliminacijom ruskog problema SAD bi se potom mogao punom silinom i sigurnih bokova usredoto\u010diti na Kinu. Ona je, naime, a ne Rusija, za Ameriku i njezine azijske, ali i europske saveznike prava briga 21. stolje\u0107a jer Kina ima stvarni potencijal ugro\u017eavanja ameri\u010dke i zapadne svjetske dominacije. Uz to, na Americi klju\u010dnoj pozornici Indo-pacifi\u010dke regije Kina je postala ono \u0161to je prije 2. svjetskog rata i Pearl Harbora za SAD bio Japan \u2013 konkurentska pacifi\u010dka sila.<\/p>\n

Histeri\u010dna upozorenja o mogu\u0107em skorom vojnom sukobu Kine i SAD-a djeluju u tom kontekstu uistinu pretjerano nagla\u0161enima i napuhanima. Stvorena je sumnjiva paradigma da rat izme\u0111u tih sila mo\u017ee izbiti doslovno svakoga trenutka, za \u0161to nema dovoljno \u010dvrstih upori\u0161ta u stvarnim geopoliti\u010dkim postavkama. Osim toga, povijest rijetko bilje\u017ei veliki vojni sukob, a ovaj bi bio epskih razmjera nakon tako bu\u010dnih najava. Strana koja ulazi u mra\u010dnu sobu rata svojim najavama prije nego \u0161to se upali svjetlo riskira gubitak mogu\u0107nosti strate\u0161kog iznena\u0111enja, koje je i danas u globaliziranom svijetu i vremenu uznapredovale obavje\u0161tajne tehnologije i dalje mogu\u0107e i va\u017eno posti\u0107i.<\/p>\n

Ne treba, stoga, odbaciti mogu\u0107nost da su najave mogu\u0107eg skorog sukoba Kine i SAD-a samo veliki strate\u0161ki blef ili modernim politi\u010dkim rje\u010dnikom spin na strate\u0161koj razini, a da je pravi i skori cilj zapravo druga euroazijska sila \u2013 Rusija. Dakako, sukob izme\u0111u SAD-a i Kine postoji i on je temeljni ameri\u010dki geopoliti\u010dki problem u strategiji izgradnje i odr\u017eanja svjetske dominacije. No za njegovo rje\u0161avanje na temelju svih poznatih geopoliti\u010dkih i ekonomskih odrednica jo\u0161 nisu sazreli uvjeti. Tim \u0107e sukobom ameri\u010dka politika nesumnjivo biti zaokupljena tijekom velikog dijela 21. stolje\u0107a. On se ne mo\u017ee rije\u0161iti jednim potezom niti jednim odlu\u010dnim vojnim sukobom.<\/p>\n

Skori sukob<\/h2>\n

Nadmetanje s Kinom ameri\u010dki je dugoro\u010dni problem.<\/p>\n

No Rusija je, prema procjenama ameri\u010dkih stratega, puno bli\u017ei i dohvatljiv cilj. Pitanje je samo jesu li procjene ruske snage i pozicija to\u010dne i na temelju kakvih su obavje\u0161tajnih podataka stvarane? Rije\u010d je, prije svega, o procjeni unutarnjih ruskih politi\u010dkih prilika jer je jedini na\u010din izbacivanja Rusije iz geostrate\u0161ke igre \u2013 bilo to u ratnim uvjetima ili u doba mira \u2013 poticanje unutarnjih podjela i razvaljivanje Rusije iznutra. Tako je u\u010dinjeno za trajanja 1. svjetskog rata, kada je ru\u0161enjem cara i dovo\u0111enjem na vlast komunisti\u010dkih pobunjenika Rusija uvedena u kaos unutarnjih sukoba i izba\u010dena iz rata, i time, i iz svih dogovorenih geopoliti\u010dkih probitaka koje bi kao jedna od pobjedni\u010dkih strana dobila da je izdr\u017eala jo\u0161 manje od godinu dana preostalog ratovanja.<\/p>\n

Izme\u0111u ostalog, izgubila je i sve \u0161to je trebala dobiti tajnim sporazumom Sykes-Picot. Unutarnja destrukcija Ruskog Carstva odgovarala je svim stranama, jednako Njema\u010dkoj kao strani koja je obavje\u0161tajno i financijski podupirala komunisti\u010dku revoluciju kako bi s vrata skinula ratovanje na isto\u010dnoj boji\u0161nici, kao i europskim silama Francuskoj i Velikoj Britaniji koje su se rije\u0161ile sudionika u podjeli plijena. London i Pariz i\u0161li su tako daleko da su uskratili bilo kakvu pomo\u0107 carskom re\u017eimu, a u kona\u010dnici su \u010dak odbili dati azil svrgnutom ruskom caru i njegovoj obitelji. Na isti na\u010din, unutarnjim kolapsom Rusija je ponovno izba\u010dena iz geostrate\u0161ke igre za hladnoga rata. Eliminacija sovjetskog carstva i ruskog utjecaja sa svjetske pozornice postignuta je, ne vojnim porazom, nego unutarnjim raskolom i dovo\u0111enjem dr\u017eave i sovjetske geopoliti\u010dke konstrukcije u stanje potpune ekonomske, politi\u010dke i vojne disfunkcije. Rije\u010d je o dvjema savr\u0161eno provedenim i potpuno uspje\u0161nim operacijama izbacivanja Rusije iz igre unutarnjim politi\u010dkim i gospodarskim slomom.<\/p>\n

Veliko razdvajanje<\/h2>\n

Pitanje je ho\u0107e li to uspjeti i tre\u0107i put u sto godina. Ako su aktualne procjene unutarnjih ruskih odnosa dobivene iz obavje\u0161tajnih izvora koji se oslanjanju na likove poput Navaljnog, koji tvrdi da je u \u201ckonclogoru\u201d i da se iz njega javlja online, onda za ameri\u010dku i savezni\u010dku stranu vrijedi ono \u0161to je za Europu bez ameri\u010dkog i vojnog nuklearnog ki\u0161obrana izjavio biv\u0161i ameri\u010dki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton \u2013 u tom slu\u010daju neka im sam Bog pomogne. Uostalom, kako uop\u0107e mogu biti sigurni da sve te politi\u010dke osobnosti velikih ruskih i bjeloruskih oporbenjaka nisu zapravo akteri ruske dvostruke igre. Zar se uistinu u Washingtonu i Berlinu nisu nikada zapitali kako to da svi na koje se oni oslanjaju na ruskoj i isto\u010dnoeuropskoj politi\u010dkoj sceni nisu nikada dosad ni\u0161ta postigli osim \u0161to su ameri\u010dku, a posebice europsku politiku uvukli jo\u0161 dublje u isto\u010dnoeuropsko \u017eivo blato. Ameri\u010dka i europska procjena stvarne uloge svojih pulena i ocjena za koga zapravo igraju ubrzo \u0107e postati neizbje\u017ena. No to je zada\u0107a koju \u0107e morati odraditi na ni\u017eoj, operativnoj razini.<\/p>\n

Ono u \u0161to mogu biti sigurni i ne moraju ponovno provjeravati nalazi se na strate\u0161koj razini. To je potpuno ispravna prosudba da obra\u010dun s Rusijom nije mogu\u0107 bez razdvajanja ruskih i kineskih geostrate\u0161kih opcija. Jednostavno re\u010deno, ako je Rusija uistinu pravi cilj nedvojbeno iskazane ameri\u010dke volje za slamanjem euroazijskih protivnika, tada je preduvjet razdvajanje ruskih i kineskih pozicija na euroazijskoj \u0161ahovskoj plo\u010di, kako je to davno definirao i sam geopoliti\u010dki za\u010detnik doktrine kori\u0161tenja Kine protiv Rusije \u2013 Zbigniew Brzezinski.<\/p>\n

Kina, zapravo, mnogo duguje takvoj zapadnoj politici i objektivno nema razloga ponovno ne prihvatiti i zaigrati istu igru, posebice \u0161to se i od nje ne o\u010dekuje ni\u0161ta vi\u0161e od gole pasivnosti za trajanja obra\u010duna s Rusijom. Koristi za Kinu, jednako kao i prije pola stolje\u0107a, bile bi vi\u0161estruke, a ulozi u mogu\u0107oj trgovini sa Zapadom bili bi mnogo vi\u0161i. Oni bi danas uklju\u010divali i ne\u0161to \u0161to u doba prvoga ameri\u010dko-kineskog zbli\u017eavanja nije ni postojalo. To je geopoliti\u010dki ulog Arktika i kori\u0161tenje Sjevernog morskog puta koji Rusija dr\u017ei svojim geopoliti\u010dkim upori\u0161tem. Klimatske promjene, naime, dovode do otapanja ledenog pokrova i otvaranja mnogo ve\u0107e prohodnosti pomorskog puta kroz Arkti\u010dki ocean du\u017e sjeverne obale Europe i Azije, \u0161to je najkra\u0107a veza izme\u0111u Atlantskog i Tihog oceana.<\/p>\n

Veliki blef<\/h2>\n

U politici, poglavito tako visoke razine kao \u0161to su ameri\u010dko-kineski odnosi, ne postoje slu\u010dajnosti. Odabir Aljaske, nekada\u0161njeg ruskog teritorija i vrata prema Arktiku i Sjevernom morskom putu, za mjesto sastanka ameri\u010dke i kineske delegacije odr\u017eanog sredinom o\u017eujka ne mo\u017ee biti slu\u010dajno. Stje\u010de se dojam da se Kini signalizira kako bi joj u slu\u010daju dogovora s ameri\u010dkom stranom bilo mnogo lak\u0161e djelovati u regiji Arktika. Sastanak u Anchorageu zavr\u0161io je bu\u010dnom sva\u0111om i razila\u017eenjem u stavovima o o ameri\u010dko-kineskim odnosima. Gotovo skandalozne izjave za tisak ameri\u010dkih i kineskih sudionika sastanka zapravo se uklapaju u stvaranje psihoze velikog ameri\u010dko-kineskog sukoba i paradigme vezane uz mogu\u0107nost izbijanja velikog me\u0111usobnog obra\u010duna. No simbolika mjesta sastanka i na\u010din okon\u010danja opravdano pobu\u0111uju sumnje da uistinu postoji mogu\u0107nost namjernog pretjeranog nagla\u0161avanja ameri\u010dko-kineskog sukoba na kojem se gradi veliki blef koji treba prikriti prave namjere i pravi neposredni cilj ameri\u010dke politike, a to je obra\u010dun s Rusijom.<\/p>\n

Takva ameri\u010dka igra, lako je mogu\u0107e, prava je pozadina bu\u010dnog ameri\u010dkog i zapadnog udaranja po Kini proteklih godina i \u0161irenja histerije o kineskoj opasnosti kojoj se Amerika i Zapad moraju bezuvjetno suprotstaviti. Sva\u0111aju\u0107i se s Kinom, ameri\u010dka i savezni\u010dka politika gledaju prema Rusiji.<\/p>\n

Kina, uistinu, nije tako nedodirljiva kako se \u010dini. Ameri\u010dkoj strani za ostvarivanje svojih ciljeva potiskivanja Kine i zatvaranja putova njezina djelovanja u Indo-pacifi\u010dkoj regiji i dalje prema Bliskom istoku, Europi i Africi, dovoljna je blokada izlaza na svjetske pomorske komunikacije kojima te\u010de 80 posto svjetske trgovine od koje Kina u velikoj mjeri i \u017eivi. Nikakav dublji prodor na kinesko kopno nesumnjivo povezan s neprihvatljivim materijalnim i ljudskim gubicima ameri\u010dkoj i savezni\u010dkoj strani nije potreban. Dovoljno je stvoriti blokadne linije uzdu\u017e prvog i drugog oto\u010dnog lanca ispred kineske obale na Pacifiku i zatvoriti joj tako izlaz na svjetska mora. Glavnina kineske trgovine odvija se pomorskim putem, a kopnena komponenta tzv. novog puta svile nikako ne uspijeva posti\u0107i zadovoljavaju\u0107i u\u010dinak.<\/p>\n

Uz to, Kina ovisi o uvozu nafte i ostalih energenata koji se tako\u0111er dopremaju pomorskim putovima. Kriti\u010dna to\u010dka na pomorskim komunikacijama za Kinu je Malajski tjesnac koji se mo\u017ee lako blokirati. Poku\u0161aji zaobilaska tog tjesnaca kopnenim izbijanjem preko Burme, odnosno dana\u0161njeg Mjanmara, prakti\u010dki istim smjerom kojim je u Kinu za 2. svjetskog rata dopremana ameri\u010dka i britanska vojna pomo\u0107 \u010cang Kai-\u0161ekovim snagama zasad nije uspio. Jo\u0161 je nejasno tko u tom kontekstu zapravo stoji iza nedavnog vojnog udara u Mijanmaru i kakav \u0107e on utjecaj imati na kineske poku\u0161aje zaobilaska Malajskog tjesnaca kopnenim putem preko Mijanmara. U svakom slu\u010daju, mala je vjerojatnost da zbivanja u Mijanmaru nemaju ba\u0161 nikakve veze s kineskim geopoliti\u010dkim opcijama.<\/p>\n

Slaba Kina<\/h2>\n

Kina ni unutar sebe nije monolitna kakvom se prikazuje i kakvom je prikazuju. Razli\u010dite etni\u010dke i vjerske skupine imaju svoje vizije \u017eivota na kineskim prostorima. Uz to, Kina, htjela to ili ne, u budu\u0107nosti mora rije\u0161iti pitanje svoje teritorijalne cjelovitosti, a to zna\u010di problemati\u010dno apsorbiranje Hong Konga u kineski dr\u017eavno-pravni ustroj i rje\u0161enje pitanja Tajvana. Kina uistinu ima mnogo razloga da se poku\u0161a dogovoriti sa SAD-om i Zapadom.<\/p>\n

S druge strane, Washington i London, koji sa svojim azijskim saveznicima predvode divovsku geostrate\u0161ku operaciju pritiska na Kinu u cilju stvaranja preduvjeta za obra\u010dun s Rusijom, pasivizacijom Kine moraju ra\u010dunati s \u010dinjenicom da suvremena Kina vi\u0161e nije ona Kina iz doba Nixona i Kissingera i ameri\u010dkog otvaranja prema Pekingu motiviranog presijecanjem veza izme\u0111u najmo\u0107nijih komunisti\u010dkih dr\u017eava tada\u0161njeg svijeta. Ona je, u vrijeme prvog ameri\u010dko-kineskog dogovaranja bila siroma\u0161na i industrijski nerazvijena dr\u017eava, a danas je, svidjelo se to nekomu ili ne, uza sve svoje slabosti, ipak svjetska velesila u usponu.<\/p>\n

Novi poku\u0161aji iskori\u0161tavanja Kine za planirani obra\u010dun s Rusijom, stoga, ne jam\u010de uspjeh. Samo nekoliko dana nakon ameri\u010dko-kineskog sastanka u Anchorageu, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov sastao se u kineskom Guilinu s kineskim ministrom vanjskih poslova. Ve\u0107ina analiti\u010dara na taj sastanak gleda kao na odgovor Kine i Rusije ameri\u010dkom poku\u0161aju razdvajanja njihovih geostrate\u0161kih opcija i na najavu stvaranja dubljeg saveza izme\u0111u Kine i Rusije. Kineski Global Times, u povodu rusko-kineskog sastanka u Guilinu, ve\u0107 naslovom svoga \u010dlanka \u201cIstodobno su\u010deljavanje s Kinom i Rusijom bit \u0107e strate\u0161ki prevelik zalogaj za SAD\u201d \u0161alje jasnu poruku ameri\u010dkoj i zapadnoj politici. Istovremeno, ruski analiti\u010dar Dmitrij Babi\u010d poru\u010duje da \u0107e na \u201cvjen\u010danju Rusije i Kine kumovi biti Joe Biden i ameri\u010dki dr\u017eavni tajnik Antony Blinken\u201d.<\/p>\n

Divovski pothvat<\/h2>\n

Amerika nastavkom istovremenog pritiska na Rusiju i Kinu, zapravo, umjesto razdvajanja, riskira daljnje zbli\u017eavanje najve\u0107ih euroazijskih sila. Dakako, postoji i otvorena opcija da ameri\u010dka politika smjera na istovremenu eliminaciju oba euroazijska protivnika, \u0161to bi bio divovski pothvat, ali s obzirom na ameri\u010dke gospodarske, vojne i industrijske kapacitete i povezanost s mo\u0107nim saveznicima u Europi i Aziji, ne i nemogu\u0107 cilj. Ameri\u010dka politika nema se razloga brinuti zbog materijalne i ljudske cijene takvoga sukoba. Povijest je pokazala da u takvim, titanskim sukobima, glavninu ljudskih gubitaka trpe kopnene euroazijske sile na \u010dijem se terenu ratovi i vode, kao i geopoliti\u010dki sekundarno va\u017ene europske i azijske male dr\u017eave koje se u takvim ratovima koriste kao vazali. Pouzdavanje u razum politi\u010dara, povijest tako\u0111er kazuje, sasvim je budalasto i vodi novim velikim ratovima.<\/p>\n

Geopolitikanews<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novi predsjednik SAD-a obr\u0107e politiku svog prethodnika, misle\u0107i da je bila preblaga, i priprema novi napad na Rusiju i Kinu. Ipak, zna da obra\u010dun s Rusijom nije mogu\u0107 bez razdvajanja ruskih i kineskih geostrate\u0161kih opcija pa \u0107e ih prvo posva\u0111ati, pustiti ih da se me\u0111usobno potro\u0161e, a onda s njima \u010diniti \u0161to god \u017eeli<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":195635,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-317707","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317707","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=317707"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317707\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":317708,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317707\/revisions\/317708"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/195635"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=317707"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=317707"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=317707"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}