{"id":317494,"date":"2021-04-05T07:37:25","date_gmt":"2021-04-05T05:37:25","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=317494"},"modified":"2021-04-05T07:37:25","modified_gmt":"2021-04-05T05:37:25","slug":"da-li-bi-u-svijetu-bilo-vise-mira-da-zene-vladaju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/04\/05\/da-li-bi-u-svijetu-bilo-vise-mira-da-zene-vladaju\/","title":{"rendered":"Da li bi u svijetu bilo vi\u0161e mira da \u017eene vladaju?"},"content":{"rendered":"

Autorica: Josie Gausiucz<\/strong><\/p>\n

Tokom prvih mjeseci Prvog svjetskog rata, dok je zapaljivi d\u017eingoizam buktao Britanijom, pjesnikinja Dorothea Hollins iz \u017denske radni\u010dke lige predstavila je ideju \u201c\u017denske mirovne ekspedicije\u201d. Predlo\u017eila je da 1000 nenaoru\u017eanih \u017eena pre\u0111e Evropu i odu \u201cu \u017ei\u017eu oru\u017eanog sukoba\u201d i da stanu izme\u0111u zara\u0107enih vojski u rovovima. Njena ideja se nije ostvarila, ali nije se ni izgubila iz vida. Od zaborava ju je \u0161titilo stolje\u0107e aktivizma koji je bio zasnovan na maj\u010dinskoj ljubavi, ili kako je to opisala njena kolegica Helena Swanwick, na zajedni\u010dkom strahu da u ratu \u201c\u017eene umiru i gledaju svoju djecu kako umiru, ali tu nema slave; ni\u0161ta osim u\u017easa i srama neizrecivog.\u201d<\/p>\n

Swanwick je pomogla da se osnuje Me\u0111unarodna \u017eenska liga za mir i slobodu, organizacija koja nastoji da otkloni uzroke rata. Nadala se \u201csvijetu, u dalekoj budu\u0107nosti, koji ne\u0107e imati niti jednog vojnika\u201d. Mnogi aktivisti vjeruju da rata ne bi bilo kada bi \u017eene imale politi\u010dku mo\u0107. Me\u0111utim, da li je to istina? Da li bi ve\u0107i broj \u017eena koje zauzimaju vode\u0107e pozicije ili pove\u0107ani udio \u017eena u parlamentima utjecao na broj nasilnih sukoba? U kojem smislu \u017eene majke ratuju?<\/p>\n

Ako ovo pitanje postavite naglas, ne\u0107e pro\u0107i ni minuta prije nego \u0161to neko odgovori \u201cMargaret Thatcher\u201d, britanska premijerka koja je na Falklandima vodila izuzetno popularan rat koji je doveo do njene ubjedive pobjede na izborima 1983. godine. Thatcher nije jedina \u017eena koja se proslavila ratovanjem. Sjetite se Boudicce, kraljice Iceni plemena u isto\u010dnoj Engleskoj, koja je vodila narodni ustanak protiv rimskih osvaja\u010da; ili Lakshmi Bai, kraljice D\u017eansija, koja je vodila indijsku pobunu protiv Britanaca 1857-58. godine; ili \u010dak Emmeline Pankhurst, koja je predvodila britanske sufra\u017eetkinje u borbi koju su \u010dinili \u0161trajkovi gla\u0111u, paljenja i razbijanja izloga i prozora, a zatim je 1914. godine postala pobornica britanskog ulaska u Veliki rat.<\/p>\n

Ali ovi primjeri su samo anegdote, jer historijski gledano \u017eene su rijetko zauzimale vode\u0107e pozicije. Izme\u0111u 1950. i 2004. godine, prema podacima koje je prikupila Katherine W. Phillips, profesorica etike i vodstva na Columbia Business School, samo 48 dr\u017eavnih lidera u 188 zemalja \u2013 manje od 4 posto svih \u010delnika \u2013 bile su \u017eene, uklju\u010duju\u0107i 18 predsjednica i 30 premijerki. Dvije zemlje, Ekvador i Madagaskar, imale su \u017eenu na predsjedni\u010dkoj poziciji, od kojih je svaka slu\u017eila samo dva dana prije nego \u0161to ih je zamijenio mu\u0161karac.<\/p>\n

S obzirom na tako mali uzorak, ima li uop\u0107e smisla zaklju\u010diti da bi \u017eene, ukoliko bi do\u0161le na poziciju mo\u0107i, bile manje sklone ratovanju od mu\u0161karaca? Medicinska antropologinja Catherine Panter-Brick, koja vodi program koji izu\u010dava konflikte, otpornost i zdravlje na MacMillan Centru za me\u0111unarodne studije Univerziteta Yale, smatra da nema. \u201cTakav zaklju\u010dak je utemeljen na rodnim stereotipima i ne uzima u obzir kompleksnost liderstva\u201d, rekla mi je. Mo\u017eda je aludirala na Stephena Pinkera. U knjizi \u201cBolji an\u0111eli na\u0161e prirode\u201d (2011) u kojoj izu\u010dava nasilje kroz historiju, Pinker je napisao:<\/p>\n

\u201c\u017dene su bile i uvijek \u0107e bit mirovna sila\u201d. Ta pretpostavka i nije utemeljena na stvarnosti, ka\u017ee Mary Caprioli, profesorica politi\u010dkih nauka na Univerzitetu Minnesota Duluth. Zajedno sa Markom A. Boyerom sa Univerziteta Connecticut, izbrojala je 10 vojnih kriza u 20. vijeku u koje su bile umije\u0161ane \u010detiri liderice (od kojih je sedam uklju\u010divalo Goldu Meir, izraelsku premijerku od 1969. do 1974. godine). Za procjenu kako \u0107e se \u017eene pona\u0161ati tokom kriza, ka\u017eu, treba nam ve\u0107i uzorak \u2013 \u201ckoji nam historija u ovom trenutku ne mo\u017ee pru\u017eiti\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Oeindrila Dube, profesorica globalnih konflikata na Univerzitetu u Chicagu i S. P. Harish sa Univerziteta New York \u2013 prou\u010davali su \u010detiri vijeka vladavine evropskih kraljeva i kraljica. U jo\u0161 neobjavljenoj studiji, ispitali su vladavinu 193 monarha u 18 evropskih dr\u017eava ili politi\u010dkih entiteta izme\u0111u 1480. i 1913. godine. Iako su samo 18 posto monarha bile kraljice, \u0161to je njihovu analizu u\u010dinilo manje statisti\u010dki pouzdanom, otkrili su da su zemlje kojima su vladale kraljice u 27 posto vi\u0161e slu\u010dajeva u\u010destvovale u me\u0111udr\u017eavnim sukobima. Neudate kraljice vi\u0161e su uzvra\u0107ale ratovima u situacijama kada je napadnuta njihova dr\u017eava, mo\u017eda zato da se ne bi \u010dinile slabim.<\/p>\n

Strah od toga da djeluju slabo utje\u010de i na savremene liderice, zaklju\u010duje Caprioli, \u0161to ih mo\u017eda navodi da \u017eustrije odgovaraju na pitanja koja se ti\u010du sigurnosti i odbrane. Primje\u0107uje da \u0107e \u017eene koje opona\u0161aju mu\u0161karce, poput Thatcher, Meir i indijske premijerke Indire Gandhi (1980-1984) \u2013 za koje se tvrdilo da su “biformirani ljudi”, ni mu\u0161karac ni \u017eena \u2013 prije uspjeti kao politi\u010dke vo\u0111e. One se tako\u0111er moraju boriti sa negativnim stereotipima mu\u0161kih protivnika: na primjer, Yahya Khan, biv\u0161i predsjednik Pakistana (1969-1971), rekao je da bi manje nasilno odgovorio prema Indiri Gandhi tokom rata sa Pakistanom 1971. godine, da je na \u010delu Indije bio mu\u0161karac. \u201cNe mogu prihvatiti da ta \u017eena [Gandhi] misli da mo\u017ee praviti sprdnju od mene\u201c, rekao je.<\/p>\n

Dube i Harish su otkrili da \u0107e \u017eene prije napadati ako dijele vlast sa bra\u010dnim partnerom, kao \u0161to je slu\u010daj sa Izabelom I i Ferdinandom V, koji su vladali Kraljevstvima Leona i Kastilje izme\u0111u 1474. i 1504. godine. Zna\u010dajan izuzetak je primjer Katarine Velike, koja je postala carica Rusije 1762. godine nakon \u0161to je ubijen njen suprug Petar III. Njeni vojni pohodi pro\u0161irili su granice Rusije za 520.000 kvadratnih kilometara, zauzimaju\u0107i Krim i ve\u0107i dio Poljske.<\/p>\n

Da bi \u017eene do\u0161le do vode\u0107ih pozicija, \u010desto moraju prvo zapo\u010deti politi\u010dkim anga\u017emanom: kandidiranjem za parlamente, vo\u0111enjem kampanja, pozivanjem drugih \u017eena da se kandiduju. U 2017. godini svjetski prosjek \u017eena u parlamentu je iznosio samo 23,3 posto, \u0161to predstavlja porast od 6,5 posto u odnosu na prethodnu deceniju. Taj skok je zna\u010dajan: podaci koje je prikupila Caprioli pokazuju da, kako se broj \u017eena u parlamentu pove\u0107ava za 5 posto, pet puta je manje vjerovatno da \u0107e se dr\u017eava odlu\u010diti za nasilne sukobe ukoliko se suo\u010di sa me\u0111unarodnom krizom (mo\u017eda zato \u0161to je izglednije da \u0107e \u017eene koristiti \u201ckolektivni ili sporazumni pristup\u201d pri rje\u0161avanju sukoba).<\/p>\n

Ukoliko se \u017eene pozovu za pregovara\u010dki stol, statistika nam govori da su ve\u0107e \u0161anse da \u0107e se posti\u0107i trajniji mir nakon konflikta. Iako je broj \u017eena koje su imale uloge u okviru mirovnih pregovora mali (studija Ujedinjenih nacija utvrdila je da su samo 2,4 posto posrednica i 9 posto pregovara\u010dica bile \u017eene, i samo 4 posto potpisnica u okviru 31 mirovnog sporazuma), njihov ve\u0107i anga\u017eman u budu\u0107nosti sa sobom bi mogao nositi zna\u010dajne promjene. Takav mir \u0107e vjerovatno biti i trajniji: analiza ameri\u010dke neprofitne organizacije Inkluzivne sigurnosti je, analiziraju\u0107i 182 potpisana mirovna sporazuma izme\u0111u 1989. i 2011. godine, zaklju\u010dila da su \u0161anse da \u0107e mir trajati najmanje 35 godina za 15 posto ve\u0107e ukoliko su \u017eene anga\u017eovane kao pregovara\u010dice, posrednice ili potpisnice.<\/p>\n

\u017dene su uspje\u0161ne u ovim ulogama zbog osobina koje se tradicionalno do\u017eivljavaju kao \u017eenske i maj\u010dinske. U Sjevernoj Irskoj, Somaliji i Ju\u017enoj Africi, sudionice mirovnih procesa su stekle reputaciju da podsti\u010du dijalog i uklju\u010duju sve strane. \u010cesto ih se smatra po\u0161tenijim, pouzdanijim i pristupa\u010dnijim jer djeluju izvan formalnih struktura mo\u0107i. Ipak, uprkos percepciji da su bla\u017ee i da se vi\u0161e prilago\u0111avaju, njihovi su postupci \u010desto posve suprotni tome. 2003. godine liberijska mirovna aktivistkinja Leymah Gbowee predvodila je udru\u017eeni pokret od nekoliko hiljada muslimanki i kr\u0161\u0107anki u protestima, molitvi i postu koji su pomogli da se okon\u010da brutalni 14-godi\u0161nji gra\u0111anski rat u zemlji. Prozvana \u201cratnicom za mir\u201d, Gbowee je dobila Nobelovu nagradu za mir 2011. godinu.<\/p>\n

Pojmovi kao \u0161to su borac, oru\u017eje i revolucija \u010desto se koriste za grupe koje pozivaju na mir, me\u0111u kojima su \u017eene i dalje \u201cnesrazmjerno vi\u0161e zastupljene\u201d, prema UN-u. U Izraelu organizacija \u017dene stvaraju mir organizuje proteste kako bi stavili pritisak na vladu da radi na odr\u017eivom mirovnom sporazumu. U Argentini su Majke sa Plaze de Mayo \u201crevolucionirale\u201d maj\u010dinstvo protestuju\u0107i zbog nestanka njihove djece tokom argentinskog \u201cprljavog rata\u201d od 1977. do 1983. godine, preobraziv\u0161i maj\u010dinstvo iz pasivne uloge u ulogu javne snage.<\/p>\n

Kori\u0161tenje tradicionalnih pojmova \u017eenstvenosti kao oru\u017eja tako\u0111er je bila zna\u010dajna komponenta protesta \u017eenskog mirovnog kampa u Greenham Commonu koji su se dvije decenije odr\u017eavali u Velikoj Britaniji. Po\u010dev\u0161i od 1981. godine u znak protesta protiv dolaska 96 krstare\u0107ih projektila Tomahawk u ameri\u010dku zra\u010dnu bazu u Berkshireu, \u017eene su okru\u017eile i rezale ograde zra\u010dne baze, popele su se preko barijere odjevene u medvjedi\u0107e i za \u017eice oka\u010dile dje\u010dju odje\u0107u, bo\u010dice, cucle, pelene i porodi\u010dne fotografije. Njihova bitka nije bila ni\u0161ta manja od one koju je Thatcher vodila na Falklandima, no ona je ipak te \u017eene okarakterisala kao “ekscentri\u010dne”.<\/p>\n

\u010cini se da se \u017eene, bez obzira bore li se za mir ili za rat, uvijek moraju boriti i protiv pretpostavke da su pasivne, slabe ili emotivne. Historija nam pokazuje da to nije istina i da bi, kao \u0161to je slu\u010daj sa Isabellom I i Ferdinandom V, mogle biti neumoljivo okrutne: kraljevski par koji je 1492. godine vodio \u0161pansko osvajanje Islamskog kraljevstva Granade, protjerao je Jevreje i muslimane, a oni koji su ostali bili su mu\u010deni dok se nisu preobratili na kr\u0161\u0107anstvo ili su u nekim slu\u010dajevima bili i spaljeni.<\/p>\n

Niti su uvijek tako miroljubive kao \u0161to nam historija govori: Aung San Suu Kyi, de facto \u010delnica Mijanmara i dobitnica Nobelove nagrade za mir 1991. godine \u201cza svoju nenasilnu borbu za demokratiju i ljudska prava\u201d, nije osudila vojsku te zemlje zbog etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja progonjenog naroda Rohingya, muslimanske manjine u mjanmarskoj sjevernoj dr\u017eavi Rakhine. Prema podacima Human Rights Watcha, od 25. augusta 2017. godine vi\u0161e od 400.000 Rohingya muslimana pobjeglo je preko granice u Banglade\u0161 kako bi izbjegli zlo\u010dine, torturu i silovanja od strane vojske.<\/p>\n

Kao \u0161to Caprioli primje\u0107uje: \u201e\u017dene vo\u0111e zaista mogu biti nasilne kad se suo\u010davaju sa nasilnim, agresivnim i opasnim me\u0111unarodnim situacijama.\u201c Ali mogu biti i agresivne u cilju mira. Da se zaklju\u010diti da je stereotip da su \u017eene nu\u017eno miroljubive. Kao \u0161to je Swanwick napisala u knjizi \u201dBudu\u0107nosti \u017eenskog pokreta\u201d (1913): “\u017delim u potpunosti odbaciti pretpostavku … u feministi\u010dkom govoru dana\u0161njice.” To jest, “pretpostavku da su mu\u0161karci bili barbari koji su voljeli fizi\u010dku silu, i da su samo \u017eene bile civilizirane i da su djelovale civiliziraju\u0107i. Toga nema ni u literaturi niti u historiji.\u201d<\/p>\n

Josie Gausiucz je novinarka koja pi\u0161e o nauci i ekologiji za Nature, National Geographic, Hakai i Haaretz. Autorica je knjige \u201cBuzz: The Intimate Bond Between Humans and Insects\u201d (2004)<\/em>.<\/p><\/blockquote>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cini se da se \u017eene, bez obzira bore li se za mir ili za rat, uvijek moraju boriti i protiv pretpostavke da su pasivne, slabe ili emotivne<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":315535,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-317494","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317494","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=317494"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317494\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":317495,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317494\/revisions\/317495"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/315535"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=317494"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=317494"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=317494"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}