{"id":317380,"date":"2021-04-03T08:01:36","date_gmt":"2021-04-03T06:01:36","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=317380"},"modified":"2021-04-03T08:01:36","modified_gmt":"2021-04-03T06:01:36","slug":"zene-na-dva-tocka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/04\/03\/zene-na-dva-tocka\/","title":{"rendered":"\u017dene na dva to\u010dka"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autorka: Eliane Glaser<\/strong><\/p>\n<p>Decenijama vozim bicikl \u2013 na fakultet, na posao, na \u017eurke. Vrtela sam pedale u visokim potpeticama i sa sme\u0161nim \u0161lemom, no\u0107u izbegavala ma\u010dke u pijanom i eufori\u010dnom spustu niz puste ulice. Vozila sam dok jednom rukom pridr\u017eavam haljinu na preklop, sa suknjom uvu\u010denom u \u010darape ili vezanom u \u010dvor. Padala sam na semaforu, jer mi se suknja zaka\u010dila za sic. Sudarala sam se s banderama, jer sam se divila procvetalom drve\u0107u. Nosila sam trubu i veliku saksiju sa biljkom u korpi, a baterijsku lampu u zubima. Balansirala sam s kesama iz radnje na ru\u010dkama volana i udarala se kolenom u stomak dok sam bila trudna. I mnoge sam vo\u017enje provela besno nastavljaju\u0107i sva\u0111u posle okr\u0161aja s taksistima.<\/p>\n<p>Mu\u0161karac na biciklu je samo neki tip koji okre\u0107e pedale, ali \u017eena na biciklu uvek deluje politi\u010dki, nezavisno, obrazovano, \u0161okantno sportski ili sumnjivo drsko. U svojoj dopadljivoj, informativnoj i dobro istra\u017eenoj knjizi Hana Ros pri\u010da o tome kako su takva zna\u010denja \u2013 ponekad rado usvajana, ponekad patrijarhalno nametana \u2013 pripisana ne\u010demu \u0161to bi trebalo da bude samo najefikasniji na\u010din prevoza od ta\u010dke A do ta\u010dke B.<\/p>\n<p>Istorijski delovi ove knjige su posebno zanimljivi. Izum drvenih velosipeda 1860-ih i modela sa velikim prednjim to\u010dkom 1870-ih, otvorio je nove horizonte putovanja i rekreacije. Krajem 19. veka dolazi do globalnog \u201ebiciklisti\u010dkog buma\u201c: bilo je svadbi na biciklu, pa \u010dak i kr\u0161tenja sa bebom i babicom na \u010duvenom tandemu.<\/p>\n<p>\u017dene su bile aktivne u\u010desnice nove ciklomanije: ameri\u010dka feministkinja Suzan B. Antoni zvala je bicikle \u201ema\u0161inama slobode\u201c koje su u\u010dinile \u201evi\u0161e za emancipaciju \u017eena nego bilo \u0161ta drugo\u201c. Mnoge su bile iz vi\u0161e klase: vojvotkinja od Samerseta u\u017eivala je s prijateljima u no\u0107nim vo\u017enjama po Londonu, dok su im put osvetljavali kineski lampioni. Biciklisti\u010dki klubovi samo za \u017eene nicali su \u0161irom UK i SAD, iz zabave i filantropije: biciklisti\u010dko udru\u017eenje Maubri, osnovano 1892, obezbe\u0111ivalo je bicikle zaposlenim \u017eenama.<\/p>\n<p>Bilo je otpora. Pionirke su u prolazu ga\u0111ane ciglama, jajima i trulim povr\u0107em. Protivnici su tvrdili da vo\u017enja bicikla vodi u neplodnost, mu\u0161kobanjasto dr\u017eanje ili promiskuitet: Rober Dikinson, ameri\u010dki ginekolog, tvrdio je da \u017eene name\u0161taju sic tako da \u201eizazovu frikciju klitorisa i usmina\u201c. \u017denski volan koji diktira uspravan polo\u017eaj \u2013 nimalo aerodinami\u010dan \u2013 bio je dizajniran zato da \u017eene ne bi dobile \u201ebiciklisti\u010dku grbu\u201c. Satiri\u010dni magazin Puck objavio je karikaturu namr\u0161tene \u017eene u vo\u017enji sa upola manjim mu\u0161karcem posa\u0111enim na volan; naslov je glasio: \u201eNova \u017dena vozi svoga mu\u017ea\u201c.<\/p>\n<p>Kampanja je bila naro\u010dito \u017eestoka oko prava da se nose pantalone. \u201eDru\u0161tvo za racionalno odevanje\u201c ukazivalo je na opasnost da se suknja zapali ili povu\u010de \u017eenu pod konjsku zapregu. Tokom 1850-ih, Amelija D\u017eenks Blumer po\u010dela je da nosi lepr\u0161ave \u0161alvare poznate kao \u201ehaljina slobode\u201c. Jedna revoltirana \u017eena u pismu Dnevnom telegrafu osudila je one koje su \u201epored degradacije vo\u017enjom bicikla, dodatno sebe li\u0161ile \u017eenstvenosti \u010dine\u0107i to u mu\u0161koj ode\u0107i\u201c.<\/p>\n<p>Biciklisti\u010dki klubovi Klarion, povezani sa socijalisti\u010dkim nedeljnikom istog naziva, od po\u010detka su bili otvoreni za \u017eene. Kristabel i Silvija Pankherst su bile \u201eklarionete\u201c i biciklom su raznosile letke i organizovale skupove. Akcije \u017denske dru\u0161tvene i politi\u010dke unije tako\u0111e su izvo\u0111ene na to\u010dku, uklju\u010duju\u0107i i \u201epo\u0161tanski skandal\u201c iz 1913, kada su sifra\u017eetkinje sipale mastilo i zapaljive te\u010dnosti \u2013 ponekad uz pomo\u0107 unutra\u0161nje gume bicikla \u2013 u uli\u010dne sandu\u010di\u0107e za po\u0161tu.<\/p>\n<p>Vo\u017enja bicikla oslobodila je \u017eene za istra\u017eivanja i aktivizam. Ameri\u010dka imigrantkinja Eni Kop\u010dovski, Jevrejka iz Letonije, krenula je 1894. iz Bostona na put oko sveta. Radila je u prodaji oglasa za dnevne novine, pa je svoju avanturu finansirala reklamnim panoima na biciklu. Izazivala je burne osude \u2013 ne samo \u0161to je ostavila mu\u017ea i decu, ve\u0107 je put ponekad skra\u0107ivala vozom \u2013 ali je postala svetska senzacija pod novim imenom, Eni Londonderi. Na izmaku mode biciklisti\u010dkih tura autorka putopisa Dervla Marfi otisnula se 1963. na vo\u017enju biciklom od Denkirka do Delhija.<\/p>\n<p>Tu su i trka\u010dice kao \u0161to je Tesi Rejnolds koja je u svojoj 16. godini, 1893, oborila rekord trase Brajton-London-Brajton u mu\u0161kim vunenim pantalonama do kolena; ili Beril Barton, zvana \u201ejork\u0161irska doma\u0107ica\u201c. U me\u0161ovitoj trci 1967. Barton je vozila protiv mu\u0161kog favorita Majka Meknamare koji je \u017eeleo da postavi novi rekord. U jednom od najlegendarnijih trenutaka u istoriji biciklizma, Beril je preuzela vo\u0111stvo i dok ga je obilazila, ponudila ga je bombonama (uzeo je i zahvalio se). Rekord je bio njen.<\/p>\n<p>\u017divopisne junakinje naseljavaju ovu knjigu: tokom 1990-ih, ameri\u010dka planinska biciklistkinja Misi \u0110ove istakla se ne samo svojim neustra\u0161ivim turama \u2013 u karijeri je imala \u010dak 38 preloma kostiju \u2013 ve\u0107 i svojim tetova\u017eama, pirsinzima i amajlijama, me\u0111u kojima je bila i osu\u0161ena pirana na ogrlici, kao i pepeo voljenog psa kojim bi zapra\u0161ivala grudi pre svake trke.<\/p>\n<p>Ove pri\u010de su me podsetile koliko na\u0161e dru\u0161tvo u pitanjima rodne jednakosti vozi unazad. Restrikcije iz pro\u0161losti su nam poznate, ali ne znamo dovoljno o sjajnim primerima prkosa. \u017denski biciklizam danas obele\u017eavaju mnoga postignu\u0107a, ali i seksisti\u010dki nemar i inhibicije nametnutih telesnih uzora.<\/p>\n<p>U 1880-im, oko tre\u0107ina bicikala u Britaniji i Americi bila je u vlasni\u0161tvu \u017eena. Taj udeo je danas smanjen. Sude\u0107i po analizi ministarstva za transport, mu\u0161karci kre\u0107u na put biciklom triput \u010de\u0161\u0107e nego \u017eene i putuju \u010detiri puta dalje. Kao sport, \u017eenski biciklizam je osuje\u0107en malobrojnijim trkama i skromnijim nagradama, sponzorstvima i medijskim interesom. \u017densko u\u010de\u0161\u0107e na trci Tour de France ograni\u010deno je na jednodnevni doga\u0111aj. \u010cak i odlo\u017eena Olimpijada u Tokiju, koja je trebalo da bude rodno najravnopravnija dosad, jo\u0161 uvek ima manje \u017eena prijavljenih za biciklisti\u010dke trke. Biv\u0161a olimpijska biciklistkinja Nikol Kuk tugovala je 2017. za \u201esportom koji vode mu\u0161karci, za mu\u0161karce\u201c.<\/p>\n<p>Ros isti\u010de inspirativne poku\u0161aje da se savlada nedovoljna zastupljenost \u017eena u ovom sportu \u2013 od Amerikanki meksi\u010dkog porekla koje na to\u010dku ponovo osvajaju svoj kvart u Los An\u0111elesu, do napora da se sastavi \u017eenski trka\u010dki tim u Saudijskoj Arabiji i neprofitne organizacije Africa Rising iz Ruande koja regrutuje crne \u017eene \u0161irom kontinenta za bavljenje biciklizmom. Ali pred nama je jo\u0161 uvek dug put.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/zene-na-dva-tocka\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Prikaz knjige: Hannah Ross, \u201eRevolutions\u201c, The Orion Publishing Group, 2021.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":271199,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-317380","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317380","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=317380"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317380\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":317381,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/317380\/revisions\/317381"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/271199"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=317380"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=317380"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=317380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}