{"id":316718,"date":"2021-03-24T07:15:55","date_gmt":"2021-03-24T06:15:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=316718"},"modified":"2021-03-24T07:15:55","modified_gmt":"2021-03-24T06:15:55","slug":"sta-sam-iz-ciku-jerusalajma-ponio-u-veliki","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/03\/24\/sta-sam-iz-ciku-jerusalajma-ponio-u-veliki\/","title":{"rendered":"\u0160ta sam iz \u010ciku Jeru\u0161alajma ponio u Veliki"},"content":{"rendered":"

Autor: Eliezer Papo<\/strong><\/p>\n

(Mali Jerusalim, tako bosanskohercegova\u010dki Sefardi zovu Sarajevo.)<\/p>\n

U jednoj od scena u mom romanu \u201dSarajevska megila\u201d, kad u toku pretposljednjeg rata pripadnik Legije Jure Franceti\u0107, po stupanju na teritoriju tada\u0161nje HB, pretresa jednu sarajevsku Sefartkinju, ona mu veli: \u201dMo\u017eete vi biti usta\u0161a koliko ho\u0107ete, to je moj li\u010dni kofer i nemate pravo da kopate po njemu.\u201d Iznena\u0111en njenim nastupom on joj ka\u017ee: \u201dHrabro vi to, gospo\u0111o!\u201d Na \u0161ta mu ona odgovori: \u201dMladi\u0107u, meni je ovo drugi rat, nisu ni usta\u0161e \u0161to su nekad bile.\u201d<\/p>\n

Ironiju na stranu, mladost je po prirodi svojoj osnovno upori\u0161te do\u017eivotne nostalgije. Po definiciji, sve je bolje i ljep\u0161e, ili ako ni\u0161ta bar sno\u0161ljivije kad je \u010dovjek mlad i jo\u0161 uvijek nerezigniran, pun poleta i skoro potpuno necini\u010dan.<\/p>\n

U mom slu\u010daju, me\u0111utim, rado bih ustvrdio, ne radi se samo o subjektivnom do\u017eivljaju. Objektivno, Sarajevo je tih nekih sedamdesetih i osamdesetih godina, kada sam ja otkrivao sebe i svijet, bilo pravi jedan mali raj.<\/p>\n

Relativno ekonomsko blagostanje, jednakost (ne samo pred zakonom, nego i ekonomska, barem u slu\u010daju ukorijenjenog urbanog stanovni\u0161tva), zimska skijanja, ljetni raspusti na moru, apsolutno odsustvo egzistencijalnih strahova, jedan rahatluk koji mi danas djeluje kao neka mesijanska utopija, a ne kao vlastita i kolektivna pro\u0161lost, stvarno bratstvo i jedinstvo, osje\u0107aj da ni\u0161ta u Sarajevu, BiH ili SFRJ nije samo ne\u010dije drugo, nego je sve i tvoje, to su moje prve asocijacije kad se spomenu Sarajevo i Jugoslavija. Ulazili smo u sve vjerske objekte, serbez, kao u svoje vlastite.<\/p>\n

Nikad ne\u0107u zaboraviti kako sam nekoliko godina poslije rata doveo u Begovu d\u017eamiju par ameri\u010dkih jevrejskih prijatelja. Bilo je to nekih 45 minuta prije nego \u0161to \u0107e se klanjati podne i ja sam ih uveo, bose, na desna sporedna vrata, na koja ulaze vjernici, jer su lijeva \u201dturisti\u010dka\u201d bila zatvorena\u2026<\/p>\n

Jedan od zaposlenih je utr\u010dao za nama i po\u010deo da nam govori vrlo povi\u0161enim glasom, na engleskom, da to nije ulaz za turiste, da je uskoro molitva, da je d\u017eamija sad zatvorena za turiste i da \u201dodma\u2019 izlazimo\u201d.<\/p>\n

Ja sam mu odgovorio jednako dr\u010dno-dre\u010davim tonom, na besprekornom sarajevskom dijalektu, da ima jo\u0161 \u010detrdeset minuta do zuhra, da \u0107emo mi iza\u0107i za deset najvi\u0161e, i da NAS ne predstavlja u najgorem svjetlu pred strancima.<\/p>\n

Moji stranci su se ve\u0107 bili spremili da pokunjeno iza\u0111u, ali umjesto njih iza\u0161ao je slu\u017ebenik. Njih je, odjedanput, mnogo vi\u0161e zainteresovala upravo protekla scena negoli bilo kakvo moje eventualno obja\u0161njenje o d\u017eamiji, ma koliko ja mislio da je isto imalo sve uslove da bude ingeniozno.<\/p>\n

Da li ti njega poznaje\u0161? \u2013 upitali su me.<\/p>\n

Ne, otkud bih \u2013 odgovorio sam, sve poku\u0161avaju\u0107i da im poka\u017eem gdje su nekad u Begovoj d\u017eamiji \u010detiri ogromna Magen Davida krasila potkupolni strop.<\/p>\n

Mo\u017eda on poznaje tebe, zbog funkcije u Jevrejskoj zajednici \u2013 nastavili su da insistiraju.<\/p>\n

Ne vjerujem \u2013 rekao sam, jo\u0161 uvijek osuje\u0107eno mlate\u0107i rukom u pravcu davno prekre\u010denih Davidovih zvijezda.<\/p>\n

Pa kako, onda, mo\u017ee\u0161 da uvede\u0161 ljude u d\u017eamiju, bez ulaznica, na neturisti\u010dki ulaz i jo\u0161 se izdere\u0161 na slu\u017ebenika kad krene da te izbaci, s punim pravom?<\/p>\n

Pa, nije njegova d\u017eamija \u2013 rekao sam najprirodnijim glasom.<\/p>\n

Pa, sigurno je vi\u0161e njegova nego tvoja \u2013 ustvrdi\u0161e moji prijatelji (koji su me sad ve\u0107 uveliko nervirali), \u0161to slavodobitno, \u0161to ljubopitljivo.<\/p>\n

Vala je vi\u0161e moja \u2013 kazao sam im, pitaju\u0107i se za\u0161to ja uop\u0161te mislim da Amerikanci ikad mogu razumjeti Jugoslavene. \u2013 On sude\u0107i po naglasku uop\u0161te i nije iz Sarajeva, ja sam ovda hod\u2019o i kad on nije znao \u0111e (je) Sarajevo.<\/p>\n

Oni mi i danas spominju tu pri\u010du kao svoje najupe\u010datljivije sje\u0107anje iz BiH. Ja im i danas odgovaram da je Begova d\u017eamija op\u0161te dobro svih Sarajlija.<\/p>\n

Jedan od njih, sociolog po vokaciji, tvrdi da je takav moj \u010dudan i nesvakida\u0161nji stav posljedica \u010dinjenice da je socijalizam poop\u0161tio sve kulturne objekte, desakralizuju\u0107i ih i sekularizuju\u0107i ih, pretvaraju\u0107i ih u muzeje, u koje svi gra\u0111ani mogu da ulaze, kao i u bilo koji drugi muzej. Zvu\u010di logi\u010dno, kao i tolika druga obja\u0161njenja sociologa, ako ne znate o analiziranoj kulturi vi\u0161e negoli sam sociolog.<\/p>\n

Problemi, me\u0111utim, kao i obi\u010dno, po\u010dinju kad je re\u010dena kultura va\u0161a, pa ste u njoj suvereni k\u2019o riba u vodi, a i \u017eivite je jo\u0161 uvijek \u2013 pa te\u0161ko mo\u017eete da povjerujete u rezultate ne\u010dije autopsije iste.<\/p>\n

Svaki put kad moj privatni sociolog posegne za ovim zaklju\u010dkom (a ako akademski svijet i\u0161ta vi\u0161e voli od citiranja drugih, to je citiranje samih sebe, i to je toliko uvrije\u017eeno da \u010dak postoji i zvani\u010dna uvodna formula za usmenu fusnotu tog tipa, a koja glasi: \u201dKao \u0161to ja uvijek ka\u017eem\u201d) ja ga uvijek ponovo priupitam na koliko je nejevrejskih ku\u0107nih tehvida, mevluda, slava i \u017ealosti prisustvovao. Odgovor je uvijek isti: \u201dNi na koliko\u201d.<\/p>\n

Na to ja uvijek ponovo ustvrdim da jugoslovenski socijalizam nije desakralizovao vjerske objekte, nego izbrisao nevidljive granice me\u0111ukonfesionalne segregacije. Eto tako se ja sje\u0107am Sarajeva, i tako ga \u017eivim gdje god bio.<\/p>\n

Jednom sam u San Francisku pro\u0161ao pored neke crna\u010dke baptisti\u010dke crkve i, \u010duv\u0161i predivnu gospel muziku, u\u0161ao u nju i odmah snimio predivan selfi film\u010di\u0107 (to su bili moji prvi nesigurni koraci u ajfon kulturi). Poslije mi je jedan ameri\u010dko-jevrejski prijatelj rekao:<\/p>\n

Jao, divno, ko te tamo odveo?<\/p>\n

Niko \u2013 odgovorio sam, \u2013 nisam invalid, \u0161ta \u0107e me iko vodit\u2019.<\/p>\n

Pa, \u0161ta\u2026 nego si sam u\u0161ao s ulice? \u2013 \u010dudom se \u010dudio moj uro\u0111enik iz zemlje Slobode i sloboda.<\/p>\n

Naravno \u2013 odgovorih \u2013 pa ne\u0107e me pojest\u2019!<\/p>\n

Pa znam da te ne\u0107e pojest\u2019 \u2013 ljutnu se on, o\u010digledno misle\u0107i da sam htio i da insinuiram da on vidi crnce kao ljudo\u017edere, \u2013 ali ja se nikad ne bih usudio da u\u0111em bez pratnje nekog insajdera.<\/p>\n

\u0160to? \u2013 upitao sam ga zaprepa\u0161ten onim \u0161to meni izgleda kao najgori oblik samosaka\u0107enja, da ne ka\u017eem selfdiprajvinga.<\/p>\n

Znam, da je to glupo \u2013 odgovorio mi je k\u2019o iz topa, \u2013 ali ja imam osje\u0107aj, da bi oni \u2018ladno prekinuli slu\u017ebu, okrenuli se prema meni i rekli mi uglas: Devine, \u0161ta ti tra\u017ei\u0161 ovde?<\/p>\n

Eh, ja sam \u2013 rekoh mu, \u2013 kao dijete socijalisti\u010dkog Sarajeva operisan od tog osje\u0107aja.<\/p>\n

I jesam! Hvala Bogu na dobrom starom socijalizmu s ljudskim likom! Tek se s njegovim tekovinama Veliki Jerusalim mo\u017ee do\u017eivjeti u svoj punini svojoj.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jugoslovenski socijalizam nije desakralizovao vjerske objekte, nego izbrisao nevidljive granice me\u0111ukonfesionalne segregacije. Eto tako se ja sje\u0107am Sarajeva, i tako ga \u017eivim gdje god bio<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":316719,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-316718","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316718","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=316718"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316718\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":316720,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316718\/revisions\/316720"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/316719"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=316718"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=316718"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=316718"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}