{"id":316424,"date":"2021-03-20T06:50:10","date_gmt":"2021-03-20T05:50:10","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=316424"},"modified":"2021-03-20T06:50:10","modified_gmt":"2021-03-20T05:50:10","slug":"150-godina-pariske-komune","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/03\/20\/150-godina-pariske-komune\/","title":{"rendered":"150 godina Pariske komune"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Goran Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Osamnaestog marta obilje\u017eava se 150 godina od progla\u0161enja Pariske komune. Godi\u0161njica je danas skoro nepoznata, osim u krugovima radikalne ljevice, pogotovo marksista, koji se pozivaju na nju kao na prvu proletersku revoluciju. Ona je to uistinu i bila, traju\u0107i 72 dana, tokom kojih je mogla da stvori obrise novog dru\u0161tvenog ure\u0111enja i organizacije vlasti. Tzv. ortodoksni marksizam Druge internacionale nije joj poklanjao veliku pa\u017enju, kao ni staljinizirani period Tre\u0107e internacionale. Ona je bila zvani\u010dno obilje\u017eavana u prvim godinama sovjetske Rusije, i kao dr\u017eavni praznik, a istorijska slu\u010dajnost je da je pedeseta godi\u0161njica Komune pala u vrijeme kada se Ruska Sovjetska Federativna Socijalisti\u010dka Republika definitivno u\u010dvrstila.<\/p>\n<p>Nije slu\u010dajno \u0161to je Komuna bila i ostala zanemarena, uprkos prigodni\u010darskom podsje\u0107anju na nju. Socijaldemokratske partije Druge internacionale imale su etatisti\u010dku orijentaciju, patile su od reformizma, ali i od \u201eekonomskog determinizma\u201c, nemaju\u0107i jasnu predstavu o tome kako novo dru\u0161tvo treba da izgleda, \u010dekaju\u0107i da se ispune objektivni uslovi za dru\u0161tveni preokret. Nakon \u0161to je Tre\u0107a internacionala staljinizirana, samoupravlja\u010dka i pluralisti\u010dka priroda Komune nije joj odgovarala. Stoga, bilo je najlak\u0161e \u201ezaboraviti\u201c razmi\u0161ljanja osniva\u010da marksizma o tome da je Komuna \u201enajzad prona\u0111eni politi\u010dki oblik oslobo\u0111enja radni\u010dke klase\u201c (Marks), odnosno da je ona \u201eoblik diktature proletarijata\u201c (Engels i Lenjin).<\/p>\n<p>Komuna je bila pluralisti\u010dka, jer su je \u010dinili predstavnici radni\u010dke klase razli\u010ditih orijentacija \u2013 prudonisti, blankisti, marksisti i dr. Marksisti su u njoj \u010dak \u010dinili manjinu. Ideolo\u0161ke razlike izme\u0111u njih bile su znatne, ukoliko su uop\u0161te imali razvijena gledi\u0161ta o organizaciji novog dru\u0161tva. Uprkos tome, nikome nije padalo na um da zagovara ideolo\u0161ki monizam, ili da se bavi progonom politi\u010dkih protivnika. Kasnija marksisti\u010dka razmatranja organizacije i rada Komune ne vide u ovoj \u010dinjenici bilo kakav problem ili nedostatak.<\/p>\n<p>Komuna je tokom dva i po mjeseca postojanja preduzela niz mjera koje su pokazivale ne samo njenu opredijeljenost da djeluje kao vlast radni\u010dke klase i drugih \u201eni\u017eih\u201c klasa, ve\u0107 i spremnost da radikalno raskida sa postoje\u0107im dru\u0161tvom. Nije stvar u tome, kako neki ka\u017eu, da ona nije mogla promijeniti dru\u0161tvo za 72 dana, pogotovo \u0161to je bila ograni\u010dena na jedan grad, i to u uslovima vojne opsade. Stvar je u tome da je jedna revolucija koja je izbila sasvim neo\u010dekivano pokazala da su radnici i njihovi predstavnici imali ideju o tome kako treba mijenjati dru\u0161tvo. Kao \u0161to je Marks govorio, Komunu su \u010dinili radnici ili istaknuti predstavnici radni\u010dke klase. To je bila njena prva specifi\u010dnost. Ona je trebalo da poslu\u017ei kao uzor drugim gradovima i manjim mjestima u Francuskoj, \u0161to zna\u010di da bi bio stvoren sistem ili federacija komuna. Kako god da su Marks i Engels zami\u0161ljali centralizovanu dr\u017eavnu organizaciju u Manifestu, \u010dini se da su ubla\u017eili taj stav nakon iskustva Pariske komune, na \u0161ta upu\u0107uju odgovaraju\u0107a mjesta u Gra\u0111anskom ratu u Francuskoj.<\/p>\n<p>Komuna je usvajala mjere koje su imale za cilj pobolj\u0161anje polo\u017eaja radnog naroda. Imaju\u0107i u vidu dru\u0161tvene okolnosti u kojima su dono\u0161ene, one su se mogle smatrati revolucionarnim, iako po sebi nisu imale potencijal da promijene prirodu dru\u0161tvenog poretka. Iz dana\u0161nje perspektive, one bi se mogle smatrati reformama. U ono vrijeme, iako po svojoj sadr\u017eini nisu bile revolucionarne, one to jesu bile po svom potencijalu, budu\u0107i da je polo\u017eaj radni\u010dke klase dotad bio toliko te\u017eak, da su i reformisti\u010dki zahvati mogli izgledati vrlo revolucionarno.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, Komuna je preduzimala i mjere koje su bile su\u0161tinski revolucionarne. Ona je bila zasnovana na radni\u010dkom samoupravljanju. Jasno je da ono nije moglo za\u017eivjeti za tako kratko vrijeme, niti je moglo pokazati svoje dobre i lo\u0161e strane, jer za razvoj i provjeru sistema treba vremena, ali i njegovo rasprostiranje u cijeloj dr\u017eavi. Su\u0161tina nije u tome, ve\u0107 u \u010dinjenici da je samoupravljanje uvedeno kao odgovor radni\u010dke klase i njenih politi\u010dkih predstavnika na novonastale prilike. Kad su se na\u0161li u prilici da upravljaju, makar i vrlo kratko, radnici su to vrlo rado prihvatili. \u0160tavi\u0161e, ideja samoupravljanja je prihva\u0107ena uglavnom spontano, kao izraz radni\u010dkog samoorganizovanja, a ne kao rezultat dugotrajnog uticaja i kampanje nekog politi\u010dkog pokreta. Samoupravljanje se u kasnijim revolucijama javljalo kao odgovor radni\u010dke klase na potrebu za krupnim dru\u0161tvenim promjenama, nije bilo nametano \u201eodozgo\u201c, a tamo gdje se to poku\u0161alo, kao u Jugoslaviji, u krajnjoj liniji nije bilo uspje\u0161no. Pariska komuna je bila prvi izraz radni\u010dkog samoorganizovanja i jedne nove republike, koja je u sebi spojila obilje\u017eja ne samo nove i druga\u010dije organizacije vlasti, nego i novih i druga\u010dijih principa dru\u0161tvenog ure\u0111enja u cjelini. U tome je njen istorijski i neprolazni zna\u010daj.<\/p>\n<p>Komuna je sprovela i takve mjere kakve su odvajanje crkve od dr\u017eave, besplatno javno obrazovanje, i dr. Te mjere su za to vrijeme bile radikalne i krajnje neobi\u010dne. Uprkos svojoj velikoj naprednosti, one po sebi nisu zna\u010dile prevazila\u017eenje postoje\u0107eg poretka. S druge strane, Komuna je u oblasti politi\u010dkog organizovanja uvela novine koje bi se zaista mogle smatrati revolucionarnim. Ona je ukinula staja\u0107u vojsku i uvela op\u0161te naoru\u017eanje naroda, ukinula je birokratiju, a javne funkcionere je u\u010dinila odgovornim i smjenjivim u svako doba. To je u\u010dinila tako \u0161to je uvela imperativni mandat i delegatski sistem. Sama je bila birana neposredno, na osnovu op\u0161teg bira\u010dkog prava, koje je u to vrijeme tako\u0111e bilo velika rijetkost u Evropi (imalo ga je vrlo malo dr\u017eava, a i to je bilo op\u0161te bira\u010dko pravo mu\u0161karaca, a ne svih gra\u0111ana).<\/p>\n<p>Ovi principi organizovanja vlasti (u tom trenutku samo na lokalnom nivou, ali po priznanju samih komunara, i rije\u010dima Marksa, trebalo je da budu pro\u0161ireni na \u010ditavu Francusku) predstavljali su punu negaciju kapitalisti\u010dke dr\u017eavne organizacije, sa ogromnom birokratijom, staja\u0107om vojskom i premo\u0107nom izvr\u0161nom vla\u0161\u0107u, uz parlament kojim su dominirali bur\u017eoazija i partijski ljudi (\u0161to je u ve\u0107ini slu\u010dajeva bilo jedno te isto). Umjesto parlamenta sa\u010dinjenog od bur\u017eoazije (krupne ili srednje), te politi\u010dkih vo\u0111a na koje bira\u010di nikako ne mogu uticati, Komuna je bila predstavni\u010dko tijelo slobodno i neposredno birano, sastavljeno od radnika ili njihovih predstavnika. Njen klasni sastav, dakle, bio je nov i revolucionaran. Njen odnos sa bira\u010dima, kako radnicima tako i gra\u0111anima u cjelini, bio je tako\u0111e revolucionaran. Imperativni mandat trebalo je da \u010dlanove Komune u\u010dini zavisnim od bira\u010da, tako da se ne stvori nova politi\u010dka elita. Time bi gra\u0111ani istovremeno postali stvarni nosioci vrhovne vlasti. Obavljanje javne funkcije za prosje\u010dnu radni\u010dku platu trebalo je da, Marksovim rije\u010dima, sprije\u010di trku za polo\u017eajima i da javne funkcionere \u201epretvori\u201c u obi\u010dne ljude, li\u0161ene privilegija koje su imali dotada\u0161nji javni funkcioneri.<\/p>\n<p>Pi\u0161u\u0107i Dr\u017eavu i revoluciju, Lenjin se zalagao za \u201edr\u017eavu tipa Komune\u201c. \u010cinjenica da je taj tip organizacije zagovarao u vrijeme revolucionarnih previranja, neposredno tokom priprema Oktobra, govori o tome koliko je ona bila nova i suprotna tipu bur\u017eoaske dr\u017eave. Nasuprot tome, socijaldemokratski teoreti\u010dari, poput Kauckog, zagovarali su demokratsku parlamentarnu republiku, kao suprotnost dr\u017eavi tipa Komune.<\/p>\n<p>Komuna je ugu\u0161ena u krvi. Ra\u010duna se da je bur\u017eoazija usmrtila oko 50.000 pristalica Komune. Na pariskom groblju Per La\u0161ez i danas stoji Zid komunara, mjesto na kome su komunari strijeljani. I to je jedna od pouka Komune \u2013 kada su pariski proleteri i ostali gra\u0111ani poku\u0161ali da promijene poredak, primjenjuju\u0107i demokratske metode, bur\u017eoazija ju je skr\u0161ila \u010dim je uspjela da se oporavi. Kako je bilo, tako je ostalo. Ideje Pariske komune danas su aktuelne onoliko koliko su bile prije 150 godina. To ne zna\u010di da su te ideje zastarjele, ve\u0107 da se dru\u0161tvo nije su\u0161tinski reformisalo, niti to mo\u017ee, jer po\u010diva na istim, oko\u0161talim principima politi\u010dkog elitizma i ekonomske eksploatacije.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/Ideje Pariske komune danas su aktuelne onoliko koliko su bile prije 150 godina. To ne zna\u010di da su te ideje zastarjele, ve\u0107 da se dru\u0161tvo nije su\u0161tinski reformisalo, niti to mo\u017ee, jer po\u010diva na istim, oko\u0161talim principima politi\u010dkog elitizma i ekonomske eksploatacije.\">Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ideje Pariske komune danas su aktuelne onoliko koliko su bile prije 150 godina. To ne zna\u010di da su te ideje zastarjele, ve\u0107 da se dru\u0161tvo nije su\u0161tinski reformisalo, niti to mo\u017ee, jer po\u010diva na istim, oko\u0161talim principima politi\u010dkog elitizma i ekonomske eksploatacije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":316425,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-316424","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316424","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=316424"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316424\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":316427,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316424\/revisions\/316427"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/316425"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=316424"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=316424"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=316424"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}