{"id":316354,"date":"2021-03-19T07:02:42","date_gmt":"2021-03-19T06:02:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=316354"},"modified":"2021-03-19T07:02:42","modified_gmt":"2021-03-19T06:02:42","slug":"geopoliticki-zaokret-zapada-pred-revansom-koloniziranih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/03\/19\/geopoliticki-zaokret-zapada-pred-revansom-koloniziranih\/","title":{"rendered":"Geopoliti\u010dki zaokret Zapada pred revan\u0161om koloniziranih"},"content":{"rendered":"

Autorka: Dr Sanja Vuja\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

\u201eKad niste za stolom\u201c, ka\u017eu Poljaci, naviknuti trpjeti okrutne hirove carstava iz susjedstva, \u201eto zna\u010di da ste na meniju\u201d. Tako npr., general de Gaulle nije bio upozoren na iskrcavanje savezni\u010dkih trupa 6. lipnja 1944. na obalu Normandije, niti je na Jalti bio za stolom s \u201evelikima\u201c. Pa je shvatio da bi mogao biti na anglo-ameri\u010dkom meniju.<\/p>\n

Odakle poslijeratni \u201edegolizam\u201c ili francuska posebnost kojom je ta europska kontinentalna sila relativno uspje\u0161no odr\u017eala svoj utjecaj u svijetu, zaklju\u010dno s Mitterrand-ovom erom. Dakle, sve do \u201eChirac-ova paradoksa\u201c. Onog koji je, s jedne strane, sadr\u017ean u njegovoj posebnoj naklonosti prema Sjedinjenim dr\u017eavama, koje je u mladosti proputovao uzdu\u017e i poprijeko, konobare\u0107i u restoranima Howard Johnson. S druge strane, zbog \u017eestokog protivljenja ratu u Iraku, brojni ga analiti\u010dari svrstavaju u protu-ameri\u010dke agitatore. Tu zadnju \u201emrlju\u201c u francusko-ameri\u010dkim odnosima potrudio se izbrisati Chirac-ov nasljednik, Nicolas Sarcozy. Ne samo da je Francusku 2014. vratio u\u00a0 integrirano zapovjedni\u0161tvo NATO saveza, ne samo da se oglu\u0161io na jasno referendumsko NE Lisabonskom sporazumu iz Chirac-ova doba, nego je pokazao nevjerojatnu \u2013 osobnim financijskim interesima ukaljanu, revnost u libijskoj ratnoj katastrofi. Istina, njegova post-predsjedni\u010dka karijera ritmirana je sudskim procesima zbog osnovanih sumnji u drugo vrsno prijestupni\u0161tvo u politi\u010dkom djelovanju. Me\u0111utim, to ni\u0161ta ne mijenja na \u010dinjenici da njegovi nasljednici danas nemaju izbora. Promoviraju francuski specifi\u010dni republikanski univerzalizam \u2013\u00a0 na engleskom ultra-liberalnom jeziku.<\/p>\n

Poput Francuza, \u201eu prijevodu na engleski\u201c, identitet su, uz pomo\u0107 bruxelles-kih struktura i NATO-a, gubilii ostali kontinentalni Europljani, pa se sada \u010dude provincijalizaciji svoga prostora koju je upravo formalizirao anglo-ameri\u010dki geopoliti\u010dki zaokret. Isto\u010dni Europljani nasla\u0111uju se padu utjecaja u svijetu svojih, kolonizatorski nastrojenih zapadnih susjeda, a ovi zadnji vi\u010du mea culpa i nadaju\u0107i se \u010dudu \u2013 toliko \u201eopjevanom\u201c, ali nikad realiziranom europskom jedinstvu. U me\u0111uvremenu, biv\u0161i kolonizirani s drugih kontinenata dekompleksirano koloniziraju. Kako bi se, dakle, Europa trebala pozicionirati prema ameri\u010dkom geopoliti\u010dkom zaokretu i revan\u0161u koloniziranih?<\/p>\n

Revan\u0161 koloniziranih<\/h2>\n

On se, u prvom redu, odnosi na Kinu, koja je najvi\u0161e profitirala uvo\u0111enjem, na planetarnoj razini, ekonomskog modela \u2013 liberalizma i kapitalizma koji su prethodno oblikovali zapadna dru\u0161tva kakva danas poznajemo. Radi se o modelu koji je, poput ma\u010da s dvije o\u0161trice, istodobno produktivan i destruktivan. Produktivan je kada omogu\u0107uje ekonomski rast, zahvaljuju\u0107i kojem je 300 milijuna Kineza, 200 milijuna Indijanaca, 40 milijuna Indone\u017eana i\u00a0 30 milijuna Brazilaca, u samo 20-tak godina, iza\u0161lo iz siroma\u0161tva. Destruktivan je kada istodobno generira nejednakosti koje uni\u0161tavaju dru\u0161tvene i me\u0111ugeneracijske veze na kojima se temelji svako dru\u0161tvo i civilizacija. Ili kada proizvodi fenomenalne koli\u010dine otpada, zaga\u0111enja i emisija CO2 zbog ovisnosti o fosilnim gorivima; kada neprekidno i posvud umanjuje prostor biljnog i \u017eivotinjskog svijeta. Proizlazi da se radi o ekonomskom modelu koji \u010dovje\u010danstvo, kako bi se odr\u017ealo na \u017eivotu, prisiljava na hod po tankom u\u017eetu, u maniri equilibriste. Dovoljan je jedan neoprezan pokret za decimiranje ili nestanak ljudske vrste, a u odr\u017eavanju ravnote\u017ee jedino dozvoljeno pomagalo je tr\u017ei\u0161te. Isto iako je tr\u017ei\u0161te dobar sluga, ali lo\u0161 gospodar.<\/p>\n

To je shvatila kineska vladaju\u0107a klasa. Odnosno, za razliku od europljana, nije povjerovala Britancima i Amerikancima da je dr\u017eavu nu\u017eno podrediti tr\u017ei\u0161tu, nego je svjetsko tr\u017ei\u0161te stavila u slu\u017ebu razvoja svoje dr\u017eave, te se u rekordnom vremenu transformirala kao nijedna\u00a0 zemlja u povijesti ljudskih dru\u0161tava prije nje. 30 godina je, u realnom vremenu, funkcionirala kao laboratorij globalizacije. Stoga je danas prirodna volja Kine i drugih\u00a0 zemalja u usponu, poput Brazila i Indije, da potvrde svoju mo\u0107 na me\u0111unarodnoj sceni. Razumljiva je i njihova potreba za osvetom nad povijesti. Poglavito nad onim njenim dijelom koji se ti\u010de memorije koloniziranih, u kojoj prevladava gorki okus poni\u017eenja. Odatle revan\u0161 koloniziranih i solidarnost poni\u017eenih naroda s elitama koje ih u tom smjeru vode.<\/p>\n

Tako je brazilski ministar financija, u listopadu 2011., sa zadovoljstvom nazvao svog portugalskog kolegu kako bi ga pitao treba li portugalskom prora\u010dunu\u00a0 pripomo\u0107. Isto zadovoljstvo pro\u017eima kolonizirane kada do njih dopru vijesti poput sve ve\u0107eg udjela kadrova indijskog, ganskog i zambijskog podrijetla u britanskom zdravstvu. Ili vijest da su me\u0111u najboljim informati\u010darima u Sjedinjenim Dr\u017eavama i Kanadi Indijci, Pakistanci, Vijetnamci i Kinezi, neovisno o tome je su li ili nisu nositelji ameri\u010dkog dr\u017eavljanstva. Ili vijest da kineski milijarderi kupuju francuske dvorce s presti\u017enim vinarijama, kao i francuska poljoprivredna dobra. Kod danas slu\u017ebenog izaziva\u010da ameri\u010dkog hegemona \u2013 Kine \u2013 problem je najslo\u017eeniji. Radi se o jednoj od najstarijih civilizacija na svijetu nakon egipatsko-nubijske, mnogo starijoj od judeokr\u0161\u0107anske. Ona je, me\u0111utim, u devetnaestom stolje\u0107u pretrpjela velika poni\u017eenja od strane europskih sila: nejednaki ugovori iz 1842. godine, koje su Britanci nametnuli radi otvaranja luka na Ju\u017enokineskom moru; plja\u010dka i paljenje Ljetne pala\u010de kineskog imperatora 1860., opijumski ratovi i prisilno otvaranje koncesija u Nankingu, ShangHaiu, Pekingu, itd. Pa onda, u XX. stolje\u0107u, primanje lekcija od SSSR-a, pa \u010dak i od najmla\u0111e velesile \u2013 SAD-a koja se mo\u017ee pohvaliti sa samo par stotina godina povijesti. Dakle o\u010dekivan je i ve\u0107 perceptibilan revan\u0161izam kineske vladaju\u0107e klase i mobilizacija naroda oko nje, a u odnosu prema \u201emladim\u201c oksidentalnim silama koje su vi\u0161e od stolje\u0107a njima dominirale. On poglavito te\u017ei preusmjeravanju\u00a0 prezira\u00a0 koji proizlazi iz te pretrpljene, kao i svake druge dominacije (pa i one koju Kina poku\u0161ava nametnuti svojim susjedima). Odakle kineski entuzijazam i trenutna proaktivna strategija, koja se najbolje manifestira u u\u010dinkovitom suo\u010davanju s problemom ovisnosti o uvozu ugljikovodika s Bliskog istoka. Postoje\u0107e rute: Hormuz, Mallacca, tjesnac Formoza (Tajvan) itd., kontroliraju ameri\u010dki, britanski i u manjoj mjeri francuski brodovi. \u0160to zabrinjava kineske vlasti, jer bi u slu\u010daju napetosti s tim dr\u017eavama mogla biti usporena ili smanjena opskrba Kine ugljikovodicima. Stoga je, prije deset godina, po\u010delo investiranje u izgradnju novih luka, naftovoda i plinovoda izme\u0111u Pakistana na Arapskom moru i Xin Jianga; te u Burmi izme\u0111u Bengalskog zaljeva i regije Kun Ming. To bi Kini trebalo omogu\u0107iti izbjegavanje neopskrbne rute koju ne kontrolira i kori\u0161tenje vlastite \u2013 direktnije, koje zaobilaze tjesnace isto\u010dne Azije.<\/p>\n

Stoga XXI. stolje\u0107e ne\u0107e biti usmjereno na Atlantik kao XX., ve\u0107 \u0107e biti azijsko-pacifi\u010dki centrirano. Taj se pomak odvija pred na\u0161im o\u010dima\u00a0 i ubrzava pod u\u010dinkom Globalizacije 4.0. Po\u010detkom XXI. stolje\u0107a Europa postupno prestaje biti sredi\u0161te svijeta koje je bila stolje\u0107ima. Njen ekonomski, komercijalni i kulturni utjecaj, njena politi\u010dka, vojna i demografska te\u017eina sve su manje u usporedbi s azijskim i brazilskim divovima; a uskoro i s novim dr\u017eavama u usponu, posebno s Meksikom, Turskom, Nigerijom i Ju\u017enom Afrikom. Kao i uvijek u povijesti, europljani lo\u0161e \u017eive novo centriranje razvijenog svijeta. Kad god su zapadni utjecaj i nadmo\u0107 bili dovedeni u pitanje, Zapadnjaci su stvarali neprijatelje: \u017eutu opasnost koju spominje Bismarck, crvenu opasnost (SSSR), ili krajem XX. stolje\u0107a islamizam. Danas svjedo\u010dimo usponu sinofobije koja bi Kinu, iz glavnog ameri\u010dkog ekonomskog partnera mogla preobraziti u njenog glavnog neprijatelja. Zapad u borbu protiv novog neprijatelja kre\u0107e na uobi\u010dajeni na\u010din: krojenjem nove zemljopisne regije. Poput one balkanske, indo-pacifi\u010dka regija realno ne postoji. Ona je samo geopoliti\u010dki alat za upravljanje ciljanim prostorom. Kako je zami\u0161ljena?<\/p>\n

Koncept \u201eIndo-Pacifik\u201c<\/h2>\n

Za zapadne sile i njene saveznike (Sjedinjene Dr\u017eave, Japan, Indija, Australija i Francuska) prisutne u novom centru svijeta, \u201eindo-pacifi\u010dka\u201c Azija je prije svega prostor rastu\u0107e pomorske nesigurnosti i nestabilnosti. Koncept Indo-Pacifik poku\u0161ava regulirati strate\u0161ko rivalstvo u toj zoni, a u kojem Zapad dr\u017eanje Kine ocjenjuje agresivnim, pa zasad uglavnom nudi rje\u0161enja koja spadaju u vojnu domenu. Ta strategija imenom povezuje i pokriva stjeci\u0161te dva oceana, a predstavljena je prema \u0161pranci pomorske geografije, strukturirane oko tokova, tjesnaca, luka i koridora. \u201eIndo-Pacifik\u201c je definiran kao otvoren i slobodan prostor kako bi podcrtao strate\u0161ke projekcije velikih savezni\u010dkih pomorskih sila, odnosno kako bi u prvi plan stavio me\u0111unarodni pomorski zna\u010daj te zone, a vlastite ambicije u njoj opravdavao obranom me\u0111unarodne slobode plovidbe. U tom smislu, \u201cIndo-Pacifik\u201d i zemljopisni spektar koji podrazumijeva po\u010divaju na percepciji rastu\u0107e pomorske me\u0111uovisnosti zbog va\u017enosti pomorskih komunikacijskih linija koje povezuju Indijski ocean s ostatkom svijeta. Naime, veliki broj kriti\u010dnih pomorskih ruta (Sea lanes of communication, SLOC) prolaze ovim ogromnim oceanskim prostorom. Hormu\u0161ki tjesnac i Adenski zaljev povezuju Europu i Bliski istok s Indijskim oceanom, dok su Mala\u010dki i Sundski tjesnaci poveznica izme\u0111u Indijskog i Tihog oceana.<\/p>\n

U tom je prostoru somalijsko piratstvo, izme\u0111u 2008. i 2016., potaknulo tri zajedni\u010dke pomorske protu-piratske operacije NATO-a (Europske unije i Sjedinjenih Dr\u017eava), Rusije i Kine, \u010dime se otvorilo pitanje razmjera me\u0111unarodnih odgovora na sigurnosne ugroze u toj pomorskoj zoni od prvorazrednog zna\u010daja. U tom kontekstu, EU i danas odr\u017eava svoju pomorsku misiju prisutnosti u tom podru\u010dju kroz operaciju \u201cAtalante\u201d i programe za ja\u010danje obalnih sigurnosnih pomorskih sposobnosti. Pored borbe protiv piratstva, cilj misije je sprije\u010diti razvoj krupnih kriminalnih aktivnosti poput trgovine oru\u017ejem, drogom i ljudima, kao i borba protiv ilegalnog ribolova s mjerama za smanjivanje njegova impakta na indo-pacifi\u010dki ekosustav.<\/p>\n

Te netradicionalne sigurnosne prijetnje preklapaju se s napetostima na pomorskim granicama. Prvo izme\u0111u Kine i dr\u017eava ASEAN-a u Ju\u017enokineskom moru. Predmet prijepora je polaganje prava Pekinga na gotovo cijelo Ju\u017enokinesko more, temeljem \u201cpovijesnih prava\u201d i rute od devet linija koja obuhva\u0107a tri \u010detvrtine podru\u010dja. Zbog \u010dega Kina u tom pojasu provodi masovne operacije zatrpavanja oto\u010di\u0107a, transformacije koraljnih grebena u luke, uzleti\u0161ta i raznovrsne druge infrastrukture. Drugi predmet prijepora je kinesko osporavanje pripadnosti otoka Senkaku u Isto\u010dnokineskom moru Japanu. \u010cemu treba nadodati i rastu\u0107e strate\u0161ko rivalstvo izme\u0111u Indije \u2013 u funkciji sile \u010duvarice Indijskog oceana \u2013 i Kine koja je tamo rasporedila svoju mornaricu, posebno otkako se 2017. instalirala u D\u017eibutiju. U odmjeravanje snaga uklju\u010dene su i Sjedinjene Dr\u017eave, \u010dija se mornarica sve vi\u0161e suo\u010dava s pomorskim ekspanzionizmom i strategijama Kineske narodnooslobodila\u010dke vojske (PLA) kojima se prije\u010di pristup regiji drugim pomorskim zra\u010dnim snagama. Sve tri dr\u017eave, Japan, Indija i SAD, kojima se pridru\u017eila i Australija, osje\u0107aju se ugro\u017eenima realizacijom \u201ekineskog puta svile\u201c (Belt and Road Initiative, BRI), jer njegova pomorska dimenzija podrazumijeva modernizaciju velikog broja lu\u010dkih infrastruktura u obalnom prostoru Indijskog oceana, uklju\u010duju\u0107i indijski potkontinent, pa i odre\u0111ene luke u isto\u010dnoj Africi sve do Oceanije.<\/p>\n

Dakle Indo-Pacifik je koncept koji maksimizira pomorske ambicije glavnih regionalnih sila.<\/p>\n

Ameri\u010dke i japanske ambicije<\/h2>\n

Za Sjedinjene Dr\u017eave koncept Indo-Pacifik je ve\u0107 postojao u logici pivota prema Aziji Obamine administracije. Iako je sadr\u017eavao ekonomske, politi\u010dke i strate\u0161ke mjere, njegova pomorska komponenta ubrzo je iza\u0161la u prvi plan. 2010. godine Hillary Clinton, tada dr\u017eavna tajnica, zaklju\u010dila je da sigurnost pomorskih linija komunikacije u indo-pacifi\u010dkom bazenu zahtijeva ja\u010danje suradnje u pomorskoj sigurnosti izme\u0111u Australije, Singapura, Indonezije i Indije. Nakon \u010dega se pristupilo adaptaciji ameri\u010dke pomorske doktrine, u skladu s ciljem kooptiranja snaga za projekcije u Indijskom oceanu i vjerodostojno suprotstavljanje kineskoj ekspanziji prema zapadnom Tihom oceanu. Dakle indo-pacifi\u010dki koncept Sjedinjenim dr\u017eavama poslu\u017eio je u racionaliziranju njenog vojnog svrstavanja protiv Kine, i to pove\u0107avanjem pomorske prisutnosti SAD-a u regiji i ja\u010danjem veza s glavnim pomorskim silama u njoj.<\/p>\n

Japanski pristup problematici znatno je utjecao na ameri\u010dki u djelu koji se ti\u010de suprotstavljanj akineskoj pomorskoj prijetnji vizijom \u201cslobodnog i otvorenog\u201d indo-pacifi\u010dkog prostora. A upravo je razvoj \u010dvrstog strate\u0161kog partnerstva izme\u0111u Tokija i Indije, odnosno uklju\u010divanje Indije u tu viziju, bila prekretnica koja je omogu\u0107ila konsolidaciju koncepta Indo-Pacifik.<\/p>\n

Australijske i indijske ambicije<\/h2>\n

Sa svoje strane, Australija je ve\u0107 2013. godine u svojoj Bijeloj knjizi o obrani vidjela u usvajanju koncepta Indo-Pacifik, mogu\u0107nost za priznavanje njenog statusa otoka-kontinenta na razme\u0111u dvaju oceana. Istodobno, taj koncept \u2013 jer uklju\u010duje Indiju,\u00a0 za Australiju je prilika za pro\u0161irenje sigurnosnog partnerstva koje je previ\u0161e po\u010divalo na SAD-u. Tako\u0111er, on isti\u010de prioritet koji Canberra daje o\u010duvanju sigurnosti kriti\u010dnih pomorskih ruta \u2013 SLOC-ova. Partnerstvo s Indijom omogu\u0107uje joj uravnote\u017eeniji odnos snaga u rje\u0161avanju problema kineskog pomorskog \u0161irenja u Oceaniju sve do Fid\u017eija i Vanuatua.<\/p>\n

Koncept Indo-Pacifik za Indiju predstavlja idealan strate\u0161ki okvir za pro\u0161irivanje diplomatskog\u00a0 utjecaja projiciranjem vanjske politike iz bliskog susjedstva prema isto\u010dnoj Aziji i Tihom oceanu. Istodobno, razvojem strate\u0161kog partnerstva sa Sjedinjenim Dr\u017eavama, Japanom i Australijom, Delhi se \u0161titi od mogu\u0107eg pogor\u0161anja odnosa s Kinom zbog nove vidljivosti kineske mornarice u Indijskom oceanu, koja ga iritira.<\/p>\n

Francuske ambicije<\/h2>\n

Francuska je posljednja dr\u017eava iz tog prostora koja je koncept Indo-Pacifik integrirala u svoju obrambenu politiku (2019. godine). Ona svoju indo-pacifi\u010dnost potvr\u0111uje strate\u0161kom oceanskom projekcijom temeljenoj na njenom statusu priobalne dr\u017eave indijskog, pacifi\u010dkog i australijskog bazena. Francuski prekomorski departmani indo-pacifi\u010dke zone tako su se na\u0161li u sredi\u0161tu globalne geopolitike francuskog prostora \u2013 famoznog francuskog arhipelaga. S Clippertonom, te ju\u017enim i antarkti\u010dkim teritorijima, indo-pacifi\u010dki otoci\u00a0 predstavljaju 93% EEZ-a \u2013 francuske ekskluzivne pomorske ekonomske zone, koja je po veli\u010dini druga na svijetu. Francusko vojno prisustvo, te zra\u010dno-pomorski, kopneni i ljudski resursi kojima raspola\u017ee u indo-pacifi\u010dkoj EEZ \u010dine od te europske dr\u017eave tra\u017eenog partnera.<\/p>\n

Europske nedoumice<\/h2>\n

\u201eFrancuski arhipelag\u201c omogu\u0107uje introdukciju EU u sredi\u0161te novih svjetskih geopoliti\u010dkih preokupacija i svjetske trgovine. Ova zadnja se, od objavljivanja svoje pomorske strategije 2014. i uspje\u0161ne misije protiv pomorskog piratstva \u201cAtalante\u201d sve vi\u0161e do\u017eivljava kao pomorska sila. Me\u0111utim, i dalje nije spremna razviti u\u010dinkovite alate (diplomacija i vojska) kojima bi se kao takva potvrdila i jasno pozicionirala prema ameri\u010dkom geopoliti\u010dkom zaokretu i revan\u0161u koloniziranih.<\/p>\n

Nesuglasje unutar EU-a najbolje ilustrira suzdr\u017eanost Vi\u0161egradske skupine prema francusko-njema\u010dkom paru, kojemu ona ne pori\u010de kapacitet poticanja gradnje EU konstrukcije, ali izra\u017eava strah da \u0107e se \u201eperiferni glasovi\u201c manje \u010duti ukoliko je \u201emotor\u201c EU-a \u201epreglasan\u201c. Po pitanju Brexita, za Vi\u0161egradsku skupinu glavna lekcija koju bi trebalo izvu\u0107i je krivnja Bruxellesa. Prema njoj, izlazak Britanije\u00a0 je\u00a0 posljedica nagrizanja suvereniteta EU dr\u017eava i preuzimanja mo\u0107i od strane Bruxellesa. Dakle, Isto\u010dna Europa je za manje Europe (za vra\u0107anje mo\u0107i u EU prijestolnice), za razliku od Francuza koji su za vi\u0161e Europe, ili \u0107e se ista raspasti. U isto vrijeme, \u010dlanice Vi\u0161egradske skupine nagla\u0161avaju da ne pomi\u0161ljaju opona\u0161ati Britanace sa \u201cCzexit-om\u201d ili \u201cPolexit-om\u201d, jer bi si trebale postaviti neizbje\u017eno pitanje \u201ckamo i\u0107i?\u201d\u00a0 Naime, one se ne mogu, kao Velika Britanija,\u00a0 s pravom nadati da \u0107e same opstati, zahvaljuju\u0107i slavnoj bliskoj pro\u0161losti, geografskom polo\u017eaju, ekonomskoj i vojnoj mo\u0107i.<\/p>\n

Tako se u EU ostaje unato\u010d konstataciji da nije dobra, jer se ne zna \u0161to bi se bez nje. Vrijeme prolazi, EU ostaje nedore\u010dena, nereformirana. Stoga bi, nakon Brexita, realno bilo o\u010dekivati Frexit, kojim bi i Francuska kona\u010dno iza\u0161la iz imobilnosti. Ionako je usamljena u svojim vojnim i diplomatskim akcijama. Ali se to dosad nije dogodilo, jer bi Frexit Europu ostavio u konfiguraciji od prije svjetskih ratova. U me\u0111uvremenu, uzalud poljska spisateljica Ewa Thomson poziva Poljake \u201eda se rije\u0161e ogor\u010denosti i oslobode politi\u010dki diskurs od duhova pro\u0161losti. Da napuste mentalitet koloniziranih\u201c. Poziv kojem bi se trebali odazvati svi Europljani, poglavito Hrvati. Jer su zapadni Europljani jednako kolonizirani anglo-ameri\u010dkim normama kao Rusi, Kinezi, Indijci i ini. Me\u0111utim, ne razmi\u0161ljaju kako se \u0161to temeljitije zatvoriti i odlu\u010diti da li je bolja ruska, kineska ili ameri\u010dka dominacija, nego kako se federirati i borbu za dominaciju sebi staviti u korist.<\/p>\n

Geopolitikanews<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tako se u EU ostaje unato\u010d konstataciji da nije dobra, jer se ne zna \u0161to bi se bez nje. Vrijeme prolazi, EU ostaje nedore\u010dena, nereformirana<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":316355,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-316354","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316354","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=316354"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316354\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":316356,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316354\/revisions\/316356"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/316355"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=316354"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=316354"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=316354"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}