Suvi\u0161e sam mali bio da bih mogao razumjete patnju i mu\u010dan \u017eivot kom\u0161inice Milice. Ali, znam da je njen suprug Rako bio alkoholi\u010dar i strastveni kockar. \u010cesto je znala preno\u0107iti u ku\u0107i mog deda \u0160erifa u Mo\u0107evcu. Zulum\u0107ar i kabadahija Rako bi je \u010desto tukao i istjerivao iz ku\u0107e. Samo Bog zna koliko je puta no\u0107 provela ispod strehe ku\u0107e gdje su imali iznajmljenu sobicu.<\/p>\n
Bila je vi\u0161e gladana nego sita, ali \u010destita i dostojanstvena. Nikada se nije \u017ealila, stoji\u010dki je podnosila te\u0161ku sudbinu i mu\u010dan \u017eivot. A, onda, jedne ve\u010deri kada je Rako izgubio sve na kocki zalo\u017eio je \u017eenu na banak i izgubio. Milica nije imala pojma o tome. Sa zebnjom je u malom sobi\u010dku u ranim jutarnjim satima \u010dekala Raka. Odjednom za\u010du kako se uz \u0161kripu otvaraju te\u0161ka avlijska vrata. Nedugo, vrata na malom sobi\u010dku zbog udarca nogom treskom udari\u0161e o zid i u subu u\u0111e Rako sa pajta\u0161em.<\/p>\n
Onog momenta kad je shvatila u kakav poganluk ju je uvukao suprug na mah prelomi, skupi snagu i pobje\u017ee pravo u ku\u0107u kom\u0161ije \u0160erifa. Poslije nekoliko dana od ovog nemilog doga\u0111aja moj dedo je prebacio za Sarajevo kod sinovca koji je bio direktor jednog OUR-a velike sarajevske firme. On je odmah zaposli i omogu\u0107i vanredno \u0161kolovanje. Za nekoliko godina postala je sekretarica generalnog direktora a vremenom i njegova supruga. Izrodili su troje djece. \u017divjela je kao carica. Umrla je krajem osamdesetih godina pro\u0161log vijeka. Njena djeca su danas ugledni gra\u0111ani Sarajeva.<\/p>\n
I nas su opijeni komforom i nezasito\u0161\u0107u beskrupulozni pokvarenjaci zalo\u017eili na banak bjelosvjetske plutokratije. Ho\u0107emo li i mi kao Milica imati hrabrosti da pobjegnemo od nacionalizma, fa\u0161izma i du\u017eni\u010dkog ropstva? Sve i da skupimo hrabrosti, pitam se ima li danas \u0160erifa da nam pomogne. Bojim se da je pokojni Da\u0161o bio u pravu. Sve \u0111avo po \u0111avolu. Sve \u0111avo popio. Zar nije tako, \u0161apni mi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":303248,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-316292","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316292","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=316292"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316292\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":316295,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/316292\/revisions\/316295"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/303248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=316292"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=316292"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=316292"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}