{"id":315975,"date":"2021-03-14T08:26:09","date_gmt":"2021-03-14T07:26:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=315975"},"modified":"2021-03-14T08:26:09","modified_gmt":"2021-03-14T07:26:09","slug":"ako-vam-je-nacija-najveca-svetinja-imamo-za-vas-lose-stare-vijesti-sve-su-nacije-izmisljene","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/03\/14\/ako-vam-je-nacija-najveca-svetinja-imamo-za-vas-lose-stare-vijesti-sve-su-nacije-izmisljene\/","title":{"rendered":"Ako vam je nacija najve\u0107a svetinja, imamo za vas lo\u0161e stare vijesti: sve su nacije izmi\u0161ljene"},"content":{"rendered":"

Autor: Franjo \u0160ar\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

Nes(p)retna izjava politi\u010dke analiti\u010darke Ivane Mari\u0107 o kojoj se danima pri\u010da u dijelu bh. javnosti, maliciozno izva\u0111ena iz naftalina i iz konteksta i ciljano pogre\u0161no prevedena s engleskog (recimo, find zna\u010di prona\u0107i, otkriti, prije nego izmisliti), potaknula je novi val histerije i omraze, potvr\u0111uju\u0107i jo\u0161 jedanput da su, na\u017ealost, hajke nasu\u0161ni hljeb koji mnogim pojedincima daje hranu \u017eivota, a politi\u010dkim mo\u0107nicima legitimaciju pred narodom kome su davno razvukli pamet.<\/p>\n

Sve jo\u0161 jedanput potvr\u0111uje misao Danila Ki\u0161a da je nacionalizam \u201epre svega, paranoja. Kolektivna i pojedina\u010dna paranoja.\u201c Malim dijelom je taj slu\u010daj potaknuo i neke dublje rasprave o nacionalizmu, pojmu nacije i njihovom stvaranju. Iskoristimo tu priliku da istaknemo neke temeljne \u010dinjenice.<\/p>\n

Sve su nacije izmi\u0161ljene, od ameri\u010dke i francuske do srpske, bo\u0161nja\u010dke i hrvatske. To su artificijelne tvorevine koje su konstruirane u jednom \u0161irem povijesnom trenutku i koje \u0107e u nekom trenutku budu\u0107nosti i nestati. Rije\u010dima Benedikta Andersona, nacije su zami\u0161ljene zajednice \u2013 zami\u0161ljene \u201ezato \u0161to pripadnici \u010dak i najmanje nacije nikad ne\u0107e upoznati ve\u0107inu drugih pripadnika svoje nacije, pa \u010dak ni \u010duti za njih, no ipak u mislima svakog od njih \u017eivi slika njihovog zajedni\u0161tva\u201c. Ernest Gellner je pak argumentirao, o\u0161trije, da \u201enacionalizam nije bu\u0111enje nacija do samosvijesti: on izmi\u0161lja nacije tamo gdje one ne postoje\u201c.<\/p>\n

Srpska, hrvatska i bo\u0161nja\u010dka nacija po\u010dele su se stvarati u 19. stolje\u0107u, a proces stvaranja zavr\u0161en je u 20. stolje\u0107u. Nakon inicijalnih \u0161irih kriterija, integralisti\u010dkih vizija temeljenih na zajedni\u010dkom jeziku ili pripadnosti zajedni\u010dkom prostoru, zavr\u0161ilo se u definiranju nacija po konfesionalnom klju\u010du. Tako su \u0161tokavski, kajkavski i \u010dakavski katolici prometnuti u Hrvate, \u0161tokavski pravoslavci su prometnuti u Srbe, a \u0161tokavski muslimani su prometnuti u Muslimane, a zatim Bo\u0161njake. \u010cinjenica da danas postoje pripadnici tih naroda koji nemaju vjersku pripadnost ne negira konfesionalni temelj tih nacija.<\/p>\n

Ne postoji nikakav nacionalni kontinuitet iz srednjeg vijeka do danas. Dana\u0161nji Hrvati, Srbi i Bo\u0161njaci nemaju nikakve veze sa srednjovjekovnim stanovnicima Bosne, osim \u010dinjenice da s vremenskim pomakom od 700 ili 1000 godina \u017eive na istom geografskom prostoru. Teze o srednjovjekovnim katolicima kao Hrvatima, pravoslavcima kao Srbima, a krstjanima kao Bo\u0161njacima su slatka mitologija.<\/p>\n

U Bosni nikada nisu postojali bogumili niti je bilo ikakvog masovnog prelaska tih nepostoje\u0107ih bogumila, kao ni pripadnika Crkve bosanske, na islam po dolasku Turaka. Ti mitovi su nau\u010dno davno dekonstruirani i produciraju ih nacionalisti\u010dki ideolozi s diplomama histori\u010dara radi konstrukcije hiljadugodi\u0161njih kontinuiteta, fantazija oko poistovje\u0107ivanja Bo\u0161njana i Bo\u0161njaka, sve za potrebe dnevnopoliti\u010dkih nadmetanja dana\u0161njice.<\/p>\n

Pri\u010da o Hrvatima koji su do\u0161li na ove prostore u stolje\u0107u sedmom i tisu\u0107u godina sanjali svoju dr\u017eavu je fantazija iza koje ne stoje nikakvi historijski argumenti, a ni osnovni kontakt sa stvarno\u0161\u0107u. To \u0161to te fantazije znaju ponavljati diplomirani histori\u010dari ili politi\u010dari ne \u010dini ih manje fantazijama.<\/p>\n

Katolici u Bosni i Hercegovini se jesu u jednom dijelu svoje povijesti nazivali Bo\u0161njacima, \u0161to je daleko od svakog modernog poimanja nacije, a jo\u0161 dalje od dana\u0161nje definicije bo\u0161nja\u0161tva. Kontekst je tu presudan. S vremenom su \u2013 po ve\u0107 re\u010denom konfesionalnom klju\u010du \u2013 svoj identitet po\u010deli nazivati hrvatskim. Kako god da se naziva, manje je va\u017eno, jer iza bilo kojeg od tih imena nema ni\u0161ta \u0161to bi tu naciju manje \u010dinilo konstruktom.<\/p>\n

Sve \u0161to smo rekli za hrvatsku i bo\u0161nja\u010dku naciju, vrijedi su\u0161tinski i za srpsku.<\/p>\n

Jo\u0161 jedanput, to nije ni\u0161ta novo ni neobi\u010dno. Ni talijanska nacija nije starija od oko stolje\u0107e i pol. Znamenita je izjava talijanskog intelektualca i politi\u010dara Massima d'Azeglija izre\u010dena poslije stvaranja (ujedinjenja) Italije 1861. godine: \u201eStvorili smo Italiju; sada moramo stvoriti Talijane.\u201c Da, oni su stvorili Talijane, u nas je poku\u0161ano da se stvara sva\u0161ta, uklju\u010duju\u0107i i trokonfesionalno bo\u0161nja\u0161tvo, jugoslavenstvo, dvokonfesionalno hrvatstvo, ali je igrom slu\u010daja uspjelo ovo \u0161to je uspjelo.<\/p>\n

Gornje napomene, koje mogu biti motiv za dalje \u010ditanje i upoznavanje, ne rje\u0161avaju problem nacionalizma niti mogu bagatelizirati \u010dinjenicu da su mnogi ljudi propatili i da pate zbog pripadnosti nekoj od tih zami\u0161ljenih zajednica. Te zajednice jesu zami\u0161ljene, ili izmi\u0161ljene, ali patnja je stvarna i mr\u017enje su stvarne \u2013 to \u0161to su one zami\u0161ljene ne zna\u010di da ne stvaraju stvarne efekte. Ove napomene mogu pak pomo\u0107i da se nacije ne shva\u0107aju u apsolutnim kategorijama, da se razumije njihova relativnost, da su igrom slu\u010daja takve kakve jesu, i da im se manje robuje.<\/p>\n

Najve\u0107a nesre\u0107a ove cjelokupne pri\u010de jest \u0161to se o njoj pri\u010da, \u0161to smo htjeli ili ne htjeli primorani da u situaciji sveop\u0107eg dru\u0161tveno-institucionalnog rasula vodimo diskusije o identitetu, a pogotovo \u0161to se takve diskusije obespravljenom pu\u010danstvu nutkaju kao stvar od \u017eivotne va\u017enosti. Politi\u010dari su opet, rije\u010dima jednog knji\u017eevnika i novinara, uzeli materijalnu bazu, a sirotinji dali da se bavi duhovnom nadgradnjom.<\/p>\n

Kao \u0161to je ruski filozof Nikolaj Berdjajev napisao: \u201eGlavna la\u017e ro\u0111ena u nacionalizmu je u tome \u0161to, kada god se govori o ‘nacionalnom’ idealu, o dobru ‘nacionalne’ celine, ‘nacionalnom’ jedinstvu, ‘nacionalnom’ pozivu i dr., onda se ‘nacionalno’ uvek povezuje sa privilegovanom vladaju\u0107om manjinom, obi\u010dno s klasama koje vladaju svojinom.\u201c<\/p>\n

Da, privilegirana manjina koja gospodari \u017eivotima i smrti ve\u0107ine u\u017eiva dok prati svete identitetske ratove svojih podanika – i zadovoljno trlja ruke.<\/p>\n

Fokus.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Politi\u010dari su opet, rije\u010dima jednog knji\u017eevnika i novinara, uzeli materijalnu bazu, a sirotinji dali da se bavi duhovnom nadgradnjom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":300522,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-315975","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315975","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=315975"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315975\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":315976,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315975\/revisions\/315976"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/300522"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=315975"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=315975"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=315975"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}