{"id":315767,"date":"2021-03-11T06:37:43","date_gmt":"2021-03-11T05:37:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=315767"},"modified":"2021-03-11T06:37:43","modified_gmt":"2021-03-11T05:37:43","slug":"ljevica-ne-smije-biti-oportunisticka-i-kalkulantska","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/03\/11\/ljevica-ne-smije-biti-oportunisticka-i-kalkulantska\/","title":{"rendered":"Ljevica ne smije biti oportunisti\u010dka i kalkulantska"},"content":{"rendered":"

Autorka: Antonela Maru\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n

Katarina Peovi\u0107 iz Radni\u010dke fronte i zastupnica u Hrvatskom parlamentu. U intervjuu govori o motivima za ulazak u profesionalnu politiku, ja\u010danju inicijativa i stranaka koje promoviraju ideje demokratskog socijalizma, te mogu\u0107nostima i primarnim zada\u0107ama ljevice na prostoru regije.<\/p>\n

Na cijelom postjugoslavenskom prostoru u posljednjih nekoliko godina dolazi do osnivanja i ja\u010danja novih lijevih stranaka i inicijativa koje polagano, ali sigurno, zauzimaju sve ve\u0107i prostor u politi\u010dkom \u017eivotu, no ono \u0161to je najva\u017enije u javni diskurs unose ideje demokratskog socijalizma i dru\u0161tvene pravednosti. S konkretnim politi\u010dkim uspjesima prva je po\u010dela slovenska Levica, slijedili su izborni uspjesi hrvatske zeleno-lijeve koalicije (stranaka Mo\u017eemo!, Radni\u010dka fronta, Nova ljevica, Zagreb je NA\u0160! i ORaH) koji su rezultirali sa sedam zastupni\u010dkih mjesta u Hrvatskom saboru, a nakon transformacije srpske SDU-u u Partiju radikalne levice i ona okuplja zna\u010dajan broj iskusnih lijevih aktivista. Izgleda da je do\u0161lo vrijeme okrupnjavanja lijevih politika u regiji.<\/p>\n

Da, ja\u010da ljevica u Srbiji, formiraju se neke skupine u BIH, Levica u Sloveniji konstantno ja\u010da, a za nju mi se \u010dini da ima izglede prva do\u0107i do nekog oblika participacije u vlasti. Levica je podr\u017eavala, ali nije u\u0161la u biv\u0161u manjinsku slovensku vladu. U Hrvatskoj po prvi puta imamo ljevicu u parlamentu. U trenucima otvaranja novih horizonata valja se sjetiti Gramscijeva upozorenja kada je rekao da je pesimist zbog intelekta, ali optimist zbog volje, kako u svim okolnostima najprije trebamo misliti na najgoru mogu\u0107nost kako bismo pokrenuli rezerve svoje volje i savladali prepreku. Pesimizam intelekta i optimizam volje nas tjera da prou\u010dimo recentne epizode evropske i svjetske ljevice kako bismo prevladali i mogu\u0107e nadolaze\u0107e prepreke.<\/p>\n

Gledaju\u0107i ta iskustva rekla bih da je najva\u017enije ne krenuti od kompromisa \u2013 kako je rekao Boris Buden u kompromisu mo\u017eda mo\u017eemo zavr\u0161iti, ali od njega ne smijemo krenuti. Prva zada\u0107a ljevice je da ne smije kalkulirati niti biti oportunisti\u010dka, ne smije politiku graditi od izbora do izbora i svesti svoje djelovanje na elektivne strategije i taktike, pristajati na to \u0161to se mo\u017ee a \u0161to ne govoriti i postavljati kao okvir svojeg djelovanja. O mogu\u0107nostima i ograni\u010denjima politi\u010dkih i ekonomskih poteza treba otvoreno komunicirati, a ne kalkulirati kako bi se steklo simpatije ili postiglo bolji rezultat na izborima. Gr\u010dka Syriza najbolji je primjer za to. Od Syrize smo vidjeli provo\u0111enje rigidnijih mjera \u0161tednje nego su to bili spremni provoditi liberali, a nakon \u0161to se stvorio dru\u0161tveni konsenzus oko odbacivanja mjera \u0161tednje \u2013 to je upravo posljedica politi\u010dkog taktiziranja i kalkuliranja. Syrizino vodstvo oportunisti\u010dki je zagovaralo prestanak s mjerama \u0161tednje i istovremeno ostanak u eurozoni, te se nije \u017eeljelo uvla\u010diti u rasprave oko ograni\u010denja i realnosti izbora jednog i drugog \u2013 ostanka u eurozoni i prestanka mjera \u0161tednje. 2015. godine bilo je hrabro re\u0107i i iskreno priznati – ako \u017eelite prestanak mjera \u0161tednje onda ne mo\u017eemo ostati u eurozoni, to je tada govorio Costas Lapavicas.<\/p>\n

Dobre izborne rezultate treba uzeti kao zada\u0107u i obavezu, no ipak, va\u017eno je takve rezultate uzeti kao po\u010detak dugog puta korjenite promjene koja se ne mo\u017ee desiti preko no\u0107i, a koja se sigurno ne\u0107e desiti ukoliko se budemo orijentirali samo na izborni uspjeh. Dapa\u010de, elektivne strategije i taktike mogu samo ote\u017eati i zakr\u010diti put prema cilju – prevladavanja nejednakosti, stvaranja uvjeta za prevladavanje uzroka obespravljenosti ve\u0107ine. Osim toga, zada\u0107a autenti\u010dne ljevice je protuma\u010diti razloge dru\u0161tvene obespravljenosti ve\u0107ine, te se odvojiti od uobi\u010dajenih liberalnih po\u0161tapalica “to je samo u nas tako”, to je problem “na\u0161eg mentaliteta”, ovo u nas je divlji ili “crony kapitalizam” i sli\u010dno. Takva zaobila\u017eenja polit-ekonomskih uzroka obespravljenosti, tipi\u010dna “mentalitetska” tuma\u010denja obespravljenosti odr\u017eavaju status quo i ne daju prostora za korjenitu promjenu.<\/p>\n

Ljevica tako\u0111er treba inzistirati na demokratizaciji procesa odlu\u010divanja. Dru\u0161tvena ve\u0107ina je ta koja mora preuzeti mijenjanje dru\u0161tvenih odnosa prema dru\u0161tvu solidarnosti, jednakosti i pravednosti i suprotstaviti se aktualnim mitovima, me\u0111u kojima je u ostalom i \u0161iroko ra\u0161ireni mit o politi\u010darima \u2013 stru\u010dnjacima koji \u0107e donijeti promjenu. Imali smo stru\u010dnjake, poput premijera Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a, \u0161to su bili stru\u010dniji to su bili opasniji za ve\u0107inu. Obespravljeni protiv sebe imaju ne nesposobne i korumpirane, ve\u0107 privilegirane i mo\u0107ne kapitalisti\u010dke elite, ali i postoje\u0107u dr\u017eavu i njezin pravno-legislativni aparat koji formalno jednako tretira klasno nejednake – koja se odmi\u010de od masovnih, demokratskih zahtjeva i predstavlja “tr\u017ei\u0161nu policiju” koja dr\u017eavu koristi kao sredstvo prisile na konkurenciju. Mijenjati treba dru\u0161tvene odnose i kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje koji nas dr\u017ei u nerazvijenosti i bijedi na periferiji EU i to \u0107e tako ostati sve dok se ljudima koji \u017eive od vlastitog rada ne da za pravo da odlu\u010duju o pitanjima koja ih se ti\u010du \u2013 demokratizacija odlu\u010divanja uvjet je prevladavanja podre\u0111enih odnosa ve\u0107ine. Ukoliko nekima antikapitalisti\u010dka borba izgleda previ\u0161e utopijski i daleko, onda nisu dobro locirali probleme niti \u0107e ih biti u mogu\u0107nosti rije\u0161iti. Ono \u0161to se smatra “radikalnim” \u010desto je puno jednostavnije od umjerenih rje\u0161enja, jer predstavlja korjenitu promjenu u korist svih, a ne samo jo\u0161 jednu smjenu jednih interesnih skupina – drugima. Potonje pak zna\u010di samo jo\u0161 jednu vrtnju u za\u010daranom krugu pojave novih, mladih “politi\u010dkih nada” i izglednog razo\u010daranja obespravljenih koje \u0107e kad-tad nakon politi\u010dkog oportunizma nastupiti. Zada\u0107a ljevice nije jednostavno preuzimanje vlasti, \u0161to uop\u0107e zna\u010di preuzeti vlast? Do\u0107i na odre\u0111ene pozicije putem izbora? Pa \u010dak i formirati parlamentarnu ve\u0107inu i postaviti ljude na nominalno izvr\u0161ne pozicije u dr\u017eavi ne zna\u010di nu\u017eno u pravom smislu preuzeti vlast, ako se dr\u017eava ne koristi ili u postoje\u0107em obliku ni ne mo\u017ee koristiti kao poluga\/instrument za prevladavanje kapitalisti\u010dkih odnosa odnosno podre\u0111ivanje kapitalisti\u010dkih elemenata.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 “Zada\u0107a ljevice je zato prije svega, artikuliranje vizije dru\u0161tva u kojem \u0161iroki slojevi mogu preuzeti i provesti pravu dru\u0161tvenu promjenu prema demokratskom socijalizmu 21. stolje\u0107a”<\/h2>\n

Zada\u0107a ljevice je zato prije svega, artikuliranje vizije dru\u0161tva u kojem \u0161iroki slojevi mogu preuzeti i provesti pravu dru\u0161tvenu promjenu prema demokratskom socijalizmu 21. stolje\u0107a koji okre\u0107e privredu prema proizvodnji za potrebe, gdje svrha privredne djelatnosti nije interes nekolicine, ve\u0107 korist ve\u0107ine. Tako\u0111er treba problematizirati pitanje i ulogu dr\u017eave u odr\u017eavanju dru\u0161tvenih odnosa koji ve\u0107inu dr\u017ee u poziciji podre\u0111enosti i atomiziranosti (asocijalne dru\u0161tvenosti), na koji na\u010din je dr\u017eavu mogu\u0107e koristiti za progresivne i dru\u0161tveno transformativne ciljeve, koje su transformacije dr\u017eave nu\u017ene i mogu\u0107e, kakva je klasna dinamika i klasni odnosi snaga u dr\u017eavi itd.<\/p>\n

Kako obja\u0161njavate da vi, ali i veliki broj va\u0161ih kolega, dolazite iz organizacija, formalnih i neformalnih udru\u017eenja koje se bave mirovnja\u0161tvom, za\u0161titom okoli\u0161a, ravnopravno\u0161\u0107u spolova, umjetno\u0161\u0107u, kulturom, radom u dru\u0161tveno anga\u017eiranim medijima \u2013 uglavnom razli\u010ditim oblicima postizanja dru\u0161tvene pravednosti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

I sama sam bila dugogodi\u0161nja \u010dlanica Attacka – Autonomne tvornice kulture jedne od aktivnijih mirovnja\u010dkih, antikapitalisti\u010dkih udruga koja se devedesetih i dvijetisu\u0107itih suprotstavljala rigidnom nacionalizmu i akumulaciji kroz razvla\u0161tenje, kao i jedna od inicijatorica pobune protiv rigidnog desnog vodstva Studentskog centra u Zagrebu 2000. godine kroz Pokret studentskih inicijativa (PSI).<\/p>\n

Aktivizam nas je nau\u010dio nekim praksama, strategijama i taktikama djelovanja “odozdo”, no i aktivizam je imao svojih ograni\u010denja, financijskih uvjetovanja, financiranja vezanog uz biranje odre\u0111enih tema, ili makar kutova gledanja na stvari. Aktivizam se dugo vremena prema politi\u010dkoj borbi odnosio za\u010depljena nosa. Koliko smo puta \u010duli od organizatora nekih aktivisti\u010dkih prosvjeda da ne \u017eele da sudionici isti\u010du obilje\u017eja niti jedne politi\u010dke stranke ili da su organizatori u svojem djelovanju “apoliti\u010dni” \u2013 danas je ve\u0107 jasnije da je rije\u010d o uobraziljama o neutralnosti, a i same udruge vi\u0161e ne bje\u017ee od politi\u010dkih stranaka shva\u0107aju\u0107i da bi inzistiranje na takvom stavu zna\u010dilo izjedna\u010davanje svih politi\u010dkih stranaka i aktera i priznanje nemogu\u0107nosti dru\u0161tveno usmjerene politi\u010dke borbe. Mnogi su iz relativne ugodnosti svojih aktivisti\u010dkih (no projektnom logikom ome\u0111enih) praksi odlu\u010dili iskora\u010diti i javno se izlo\u017eiti. Nadam se da \u0107e mnogima postati jasna nu\u017enost me\u0111uklasne solidarnosti, umjesto branjenja vlastitog uskog interesa.<\/p>\n

Po ulasku u aktivno bavljenje politikom u Gradskoj skup\u0161tini Zagreba bili ste zastupnica Radni\u010dke fronte. To je bilo neko va\u0161e “vatreno kr\u0161tenje”. I to je bio volonterski anga\u017eman, zar ne? \u0160to je bilo klju\u010dno za va\u0161 ulazak u aktivnije bavljenje politikom, koji doga\u0111aj i koja spoznaja?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, u Gradskoj skup\u0161tini sam volontirala u skladu s na\u010delima koja slijedimo u Radni\u010dkoj fronti, a koja politi\u010dare ne stavljaju privilegirani polo\u017eaj niti im omogu\u0107uju iznadprosje\u010dno visoke naknade. Svi na\u0161i zastupnici s pla\u0107ama vi\u0161ima od prosje\u010dne odri\u010du se naknade za politi\u010dki rad. To je zbilja bilo vatreno kr\u0161tenje, iako je sada rad u Saboru jo\u0161 dinami\u010dniji i zahtjevniji.<\/p>\n

Na ulazak u stranku i aktivnije bavljenje politikom potaknulo me nekoliko stvari. U politiku ulazim nakon smrti oba roditelja te iskustava koje sam imala u sve siroma\u0161nijem i nedostatnijem zdravstvenom sustavu koji prakti\u010dki di\u017ee ruke od starih i nemo\u0107nih. To je bio neposredni povod. Prije toga sam godinama osje\u0107ala duboko nezadovoljstvo zbog toga jer su moji studenti na rije\u010dkom Filozofskom fakultetu mahom odlazili u inozemstvo bez nade da \u0107e se ikada zaposliti u Hrvatskoj. Mladima su ostala dva izbora \u2013 ili inozemstvo ili slabo pla\u0107eni i neispunjavaju\u0107i posao u Hrvatskoj. Svakako i iskustvo roditeljstva sna\u017eno je utjecalo na to da donesem tu odluku \u2013 \u017eelim ne samo da moje dijete, ve\u0107 sva djeca budu u mogu\u0107nosti da studiraju \u0161to \u017eele, da imaju mogu\u0107nost zaposliti se, da imaju vlastiti dom (bez da u\u0111u u du\u017eni\u010dko ropstvo), a starijima pristojnu starost i smrt. Kada govorimo djeci da su nekada u Hrvatskoj ljudi dobivali dru\u0161tvene stanove preko svojih poduze\u0107a, ve\u0107ina misli da je to dobar vic. Ako smo mogli nekada valjda \u0107emo mo\u0107i i u budu\u0107nosti.<\/p>\n

Neoliberalni establishment proziva vas za radikalizam, ideje socijalizma, progresivno oporezivanje bogatih poku\u0161ava se povezati s praksama biv\u0161eg sustava i na taj vas na\u010din diskreditirati pred bira\u010dima. No, \u010dini se da nove regionalne stranke ljevice kona\u010dno u javni prostor nastupaju s radikalnijim lijevim politikama. Ne oklijevaju vi\u0161e u otvorenom komuniciranju ideja demokratskog socijalizma, kada su u pitanju politi\u010dki programi, ali i njihovi logotipi, grafi\u010dki simboli, imena stranaka\u2026 Slovenska Levica kao svoj logo koristi petokraku i crvenu boju, RF tako\u0111er odabirom simbola i logom asocira naslije\u0111e socijalizma, a novoformirana lijeva stranka u Srbiji izravno i otvoreno poziva na radikalan pristup dru\u0161tvenoj stvarnosti imenom Partija radikalne levice. Zbog \u010dega je ovo va\u017eno i, \u010dini se, prijelomno?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

“Radikalno” zna\u010di zahva\u0107ati problem u korijenu, korjenito mijenjati stvari. Svako malo se na politi\u010dkoj sceni javljaju novi akteri koji se od prethodnih ne razlikuju previ\u0161e \u2013 svi tvrde da su oni nekorumpirani i po\u0161teni za razliku od onih drugih. Pri tome \u010desto tvrde da ne \u017eele biti “radikalni”, niti lijevi niti desni, “ne zanimaju ih ideologije”, no kada poslu\u0161amo njihove programe, za koje tvrde da \u0107e bitno promijeniti stvari, oni se svedu na \u017eongliranje s nekoliko vi\u0161e-manje istih pojmova i op\u0107ih mjesta o antikorupciji, po\u0161tenju, potrebi po\u0161tivanja zakona. Ve\u0107ina u politici ne \u017eeli previ\u0161e “\u017euljati”, zato ponavljaju \u0161to su \u010duli i \u0161to im se \u010dini dru\u0161tveno prihvatljivim, ne razmi\u0161ljaju\u0107i previ\u0161e o mogu\u0107nostima za stvarnu promjenu i vi\u0161e kalkuliraju\u0107i kako do\u0107i do dobrog izbornog rezultata nego \u0161to \u0107e se baviti promi\u0161ljanjem prave promjene. Ve\u0107ina je u politiku u\u0161la pobijediti na izborima, te osigurati svojim interesnim skupinama bolju dru\u0161tvenu poziciju (od gra\u0111evinara do kulturnjaka), a sve \u0161to im staje na putu do te pobjede eliminiraju \u2013 radikalne ideje, ideje koje su u mogu\u0107nosti mijenjati stvari spremni su zamijeniti manje radikalnima, oportunisti\u010dki “izbrusiti” retoriku, “prilagoditi se”. No to su \u010dinili i oni prije njih.<\/p>\n

Ne\u0107emo od njih \u010duti o sistemskim uzrocima podre\u0111enosti ve\u0107ine \u2013 ta \u0107e podre\u0111enost biti mahom protuma\u010dena kao nepo\u0161tivanje ili zaobila\u017eenje zakona, ne\u0107emo ni\u0161ta \u010duti o nejednakom razvoju kao temelju kapitalizma i odnosa centra i periferije EU, ali \u0107emo \u010duti o nesposobnosti na\u0161ih politi\u010dara da “povla\u010de” EU sredstva ili da zakonodavno rije\u0161e stvari. Rje\u0161enja se kod svih nalaze u malo vi\u0161e umje\u0161nosti i po\u0161tenja, a sve \u0107emo rije\u0161iti tako da njih izaberemo na idu\u0107im izborima. Ve\u0107ina je ve\u0107 umorna od tih bajki i zato niti ne izlazi na izbore, ljudi intuitivno shva\u0107aju da su stvari puno slo\u017eenije da su nejednakost, podre\u0111enost i nepravda sistemski uvjetovane, a ne anomalija ina\u010de savr\u0161enog sustava. Obespravljenima sve neuvjerljivije zvu\u010di pri\u010da da se sve mijenja “pravim” izborom.<\/p>\n

Ve\u0107ini pak treba vratiti samopouzdanje i nadu u viziju boljeg i pravednijeg dru\u0161tva u kojem \u0107e ve\u0107ina odlu\u010divati o tome \u0161to, kako i za koga proizvoditi, u kojem \u0107e se nadi\u0107i tr\u017ei\u0161ni okvir kao mjera svih stvari i omogu\u0107iti dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo, gdje \u0107e radnici organizirati proizvodnju, a ne njihovi nadre\u0111eni, gdje \u0107e se proizvoditi za potrebe ve\u0107ine, a ne privilegirane manjine i gdje \u0107e proizvodnja biti usmjerena ostvarivanju temeljenih potreba kao \u0161to su hrana, stanovanje, javno dostupno i za krajnjeg korisnika besplatno obrazovanje i zdravstvena za\u0161tita. Moraliziranja o zlim politi\u010darima na vlasti i po\u0161tenoj opoziciji ne samo da su dokazano neto\u010dna (SDP dolaskom na vlast \u010dini isto \u0161to i HDZ) ve\u0107 su i opasna jer zaobilaze temelj nejednakosti i nepravde \u2013 kapitalizam kao na\u010din proizvodnje koji ve\u0107inu dr\u017ei obespravljenom. Negiranje klasnog sukoba i moralisti\u010dko tuma\u010denje obespravljenosti izdvojila bih kao najve\u0107e neprijatelje na politi\u010dkom putu korjenite promjene. Takva borba za druga\u010dije narative \u2013 diskurzivna borba u politi\u010dkom prostoru mo\u017ee do\u0107i samo od autenti\u010dne ljevice, one koja ne prilago\u0111ava svoje poruke izbornim rezultatima.<\/p>\n

No druga stvar koja je bitna za pojavu autenti\u010dne ljevice u regiji je tuma\u010denje odnosa periferije i centra \u2013 podre\u0111enosti svih na\u0161ih ex-Yu zemalja u odnosu na bogati centar EU \u2013 prevladavanje spomenutih mentalitetskih obja\u0161njenja polit-ekonomskim tuma\u010denjima, prije svega tuma\u010denjima nejednakog razvoja. Nejednaki razvoj je uvjet prosperiteta globalnog kapitalizma, a ne neka posljedica \u201ezaostalosti\u201d zemalja na periferiji. Slabije razvijene zemlje ili PIGS, kako ih posprdno zovu EU birokrati, koji ve\u0107 otvoreno priznaju Evropu \u201edviju brzina\u201d, trebaju zagovarati transformaciju EU prema fiskalnoj uniji gdje se nejednakosti prevladavaju, a ne utvr\u0111uju i produbljuju, gdje treba poticati transfer znanja i tehnologija izme\u0111u centra i periferije, kao i izvoz siroma\u0161nijih zemalja, a ograni\u010diti uvoz proizvoda iz bogatih zemalja. EU \u010dini upravo sve suprotno. Suradnja ljevice u regiji na osnovama solidarnosti, jednakosti prevladavanja siroma\u0161tva klju\u010dna je za ideju ravnopravne zajednice i prevladavanja nacionalizma. Jedino autenti\u010dna ljevica se sposobna suprotstaviti bujaju\u0107im nacionalizmima.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 “Suradnja ljevice u regiji na osnovama solidarnosti, jednakosti prevladavanja siroma\u0161tva klju\u010dna je za ideju ravnopravne zajednice i prevladavanja nacionalizma. Jedino autenti\u010dna ljevica se sposobna suprotstaviti bujaju\u0107im nacionalizmima”<\/h2>\n

Naime, prijedlog Radni\u010dke fronte uo\u010di hrvatskih parlamentarnih izbora o oporezivanju \u0161tednje bogatih je uzburkao javnost. To su stvari koje se prije nekoliko godina nisu mogle ni izgovoriti u javnom prostoru, no, \u010dini se, da je sada zreo trenutak za takve prijedloge i narative u politici?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Stvari su se promijenile ako gledamo \u0161to se prije samo par godina moglo zamisliti i izgovoriti, a \u0161to ne. Jasno izra\u017eavanje, tuma\u010denje problema bez zaobila\u017eenja, smatram da je tome pridonijelo. Nije dovoljno re\u0107i \u017eelimo dru\u0161tvo 21. stolje\u0107a, \u017eelimo bolje i pravednije dru\u0161tvo, to svi, makar deklarativno \u017eele. Potrebno je re\u0107i \u0161to je temeljna karakteristika koja bi promijenila dru\u0161tvene odnose za ve\u0107inu \u2013 to nije neka tehnologija 21. stolje\u0107a, niti nejasni futurizam, niti tehnokratska ekspertiza \u2013 ve\u0107 promjena dru\u0161tvenih odnosa. Za ve\u0107inu to su odnosi podre\u0111enosti, za manjinu \u2013 dominacije. Nemogu\u0107nost zami\u0161ljanja boljeg i pravednijeg dru\u0161tva najja\u010da je blokada promjena. Sje\u0107am se trenutka kada smo prvi puta po\u010deli javno govoriti o demokratskom socijalizmu 21. stolje\u0107a kao viziji dru\u0161tva. Mnogi su se podsmjehivali, neki iz neznanja, neki jer su se nadali da \u0107e tako ta ideja br\u017ee “ispariti”, neki pak iz vlastite nelagode i straha od neuspjeha, \u010dinilo im se da je to “preveliki zalogaj”.<\/p>\n

Preraspodjela bogatstva tako\u0111er je nai\u0161la na nevjericu \u2013 danas u Saboru Radni\u010dka fronta nije jedina koja glasno govori da nije dru\u0161tveno opravdano da neki imaju pla\u0107u 50 puta ve\u0107u od drugih. Nitko ne vrijedi 50 puta vi\u0161e, ve\u0107 uzima smatraju\u0107i da vrijedi 50 puta vi\u0161e. Danas ni vladaju\u0107i vi\u0161e ne mogu tvrditi da je opravdano da trgovci lijekovima usred pandemije ucjenjuju bolnice, ni vladaju\u0107i vi\u0161e ne mogu sr\u010dano braniti ideju da je u redu najbogatije najmanje oporezovati, ni vladaju\u0107i vi\u0161e ne mogu odmahnuti rukom na prijedlog da se najsiroma\u0161nijima pomogne u obnovi ku\u0107a i stanova nakon potresa. Ne zna\u010di da \u0107e se stvari sutra po\u010deti radikalno mijenjati, ali zna\u010di da je otvorena mogu\u0107nost korjenite promjene.<\/p>\n

Je li utopijski zami\u0161ljati budu\u0107u alijansu lijevih stranaka na post yu prostoru, nakon \u0161to ove stranke, svaka na svom prostoru, jo\u0161 oja\u010daju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Alijansa je ve\u0107 na nekim pitanjima stvorena \u2013 primjerice Radni\u010dka fronta s Levicom ima jako dobru suradnju i to ne samo protokolarne prirode. Razmjenjujemo iskustva iz parlamenta i koristimo ono \u0161to je ve\u0107 netko negdje napravio. Nema smisla da stvari radimo ab ovo, neki su modeli ve\u0107 razra\u0111eni i treba ih dijeliti, od zakonodavnih prijedloga do politika prevladavanja siroma\u0161tva i obespravljenosti. Sura\u0111ujemo na brojnim pitanjima poput metodologije odre\u0111ivanja minimalne pla\u0107e, oporezivanja digitalnih giganata, pitanja rada nedjeljom i sli\u010dno. Svoja iskustva dijelimo i s kolegama u Partiji radikalne levice. Sigurno je da takve suradnje olak\u0161avaju djelovanje, pogotovu u parlamentima. No pravo ekonomsko povezivanje na\u0161ih regija na na\u010delima demokratskog socijalizma omogu\u0107ilo bi prevladavanje odnosa centra i periferije EU i na\u0161ih podre\u0111enih uloga u toj politi\u010dkoj i ekonomskoj zajednici.<\/p>\n

Deklaracija o regionalnoj solidarnosti koju su inicirale Partija radikalne levice, Levica, Radni\u010dka fronta i Nova ljevica tako\u0111er je jedan od sna\u017enih simboli\u010dkih temelja za povezivanje i suradnju.<\/p>\n

Lijeve stranke u regiji bore se, svaka na svojem dr\u017eavnom teritoriju i politi\u010dkim scenama, sa sli\u010dnim problemima. Neoliberalne i desne vlade u regiji posljednjih godina razli\u010ditim poreznim uredbama sni\u017eavaju porez na dohodak za najbogatije, dok onima koji \u017eive na rubu siroma\u0161tva name\u0107u oporezivanje ionako niskih prihoda. Velik dio borbe za radni\u010dka prava i budu\u0107nosti vodit \u0107e se na polju tzv. progresivnog oporezivanja. U Srbiji je ovih dana vlada donijela uredbu o retroaktivnom oporezivanju freelancera koji \u0107e morati platiti porez na iznose svojih honorara u posljednjih pet godina. To je udar na velik broj prekarnih zanimanja u Srbiji. Kako se u ovakvim i sli\u010dnim inicijativama za borbu radni\u010dkih prava lijeve stranke u regiji mogu prakti\u010dno povezivati?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Porezne reforme, pa \u010dak i progresivno oporezivanje imaju svoje ograni\u010dene domete djelovanja \u2013 zbog niza razloga. Svakako treba imati na umu da porezi ne mogu biti primarni mehanizam prevladavanja nejednakosti. Iluzija je i da \u0107emo porezima osigurati bolji \u017eivot najsiroma\u0161nijima. Oporezivanje ne mo\u017ee biti temelj stvaranja kvalitetnijih i bolje pla\u0107enih radnih mjesta \u2013 za to bi bilo potrebno, u svim na\u0161im dr\u017eavama, prije svega po\u010deti mijenjati uvjete za razvoj. U Hrvatskoj to zna\u010di prevladavanje oko\u0161tale privredne strukture, prelazak s rentijerskog tipa privrede na reindustrijalizaciju, u svim na\u0161im zemljama to bi zna\u010dilo korjenito mijenjanje odnosa prema privredi koja treba biti u slu\u017ebi zadovoljavanja temeljnih potreba dru\u0161tvene ve\u0107ine. No \u010dinjenica jest da je progresivno oporezivanje stvar pravednosti i solidarnosti, ono je i mehanizam da se u doba krize po\u0161alje politi\u010dka poruka \u2013 da krizu moraju platiti najbogatiji.<\/p>\n

Na\u0161e vlade rade upravo suprotno \u2013 konstantno pogoduju vlasnicima kapitala \u2013 porez na dobit u Hrvatskoj je me\u0111u najni\u017eima u EU, a Srbija ima jo\u0161 ni\u017ei porez na dobit. Porez na dohodak pak je u Hrvatskoj u nekoliko navrata sni\u017eavan za one koji imaju najve\u0107e pla\u0107e, a porezni razredi su stopljeni, pa tako imamo samo dva porezna razreda. Vlada sada ide u jo\u0161 jedno sni\u017eavanje poreza za one s najve\u0107im pla\u0107ama. Radni\u010dka fronta je dala svoj prijedlog porezne reforme sa 4 porezne stope i stopom od 80% za one s bruto poreznom osnovicom preko 30.000 kuna. To je na\u010din da se jaz izme\u0111u pla\u0107a smanji. Iako je takav prijedlog izazvao negodovanje liberala, \u010dak je i na liberalnim portalima dobio zeleno svjetlo od \u010ditatelja \u2013 \u0161to samo pokazuje da je vrijeme \u0161tokholmskog sindroma kada su ljudi glasali protiv svojeg interesa, iza nas.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Katarina Peovi\u0107: Prva zada\u0107a ljevice je da ne smije kalkulirati niti biti oportunisti\u010dka. Ne smije politiku graditi od izbora do izbora i svesti svoje djelovanje na elektivne strategije i taktike. O mogu\u0107nostima i ograni\u010denjima politi\u010dkih i ekonomskih poteza treba otvoreno komunicirati, a ne kalkulirati kako bi se steklo simpatije ili postiglo bolji rezultat na izborima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":280243,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-315767","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315767","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=315767"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315767\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":315768,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315767\/revisions\/315768"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/280243"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=315767"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=315767"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=315767"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}