{"id":315273,"date":"2021-03-04T06:54:32","date_gmt":"2021-03-04T05:54:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=315273"},"modified":"2021-03-04T06:54:32","modified_gmt":"2021-03-04T05:54:32","slug":"dvadeseti-covek","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/03\/04\/dvadeseti-covek\/","title":{"rendered":"Dvadeseti \u010dovek"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Boris Buden<\/strong><\/p>\n<p>27.februara 1993. pripadnici srpskih paravojnih jedinica pod komandom Milana Luki\u0107a, oteli su grupu putnika iz voza 671 na relaciji Beograd\u2013Bar. Doga\u0111aj je ostao poznat pod nazivom Otmica u \u0160trpcima. Identitet 19 putnika je poznat, dok se za dvasetog zna samo da je \u201ecrnac\u201c. O tome je, umjesto uvoda, pisao Boris Buden u knjizi Zona prelaska: O kraju postkomunizma (Fabrika knjiga, Beograd, 2012, str. 9-15.)<\/p>\n<p>Istoriju postkomunizma trebalo bi pripovedati od njenog kraja. Na taj na\u010din bismo bili po\u0161te\u0111eni pokoje iluzije, poput one, recimo, prema kojoj je postkomunizam istorijska prelazna faza \u0161to u odre\u0111enom trenutku po\u010dinje i u drugom se zavr\u0161ava, \u010dime je ispunila svoj smisao. Kraj kojim na\u0161a pri\u010da po\u010dinje nalazi se, naprotiv, upravo tamo gdje je ta istorija izgubila svaki smisao i isparila u ni\u0161tavnost.<\/p>\n<p>Deonica pruge koja povezuje glavni grad Srbije sa crnogorskom lukom Bar jednim kratkim, samo nekoliko kilometara dugim delom, prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu. U tom delu, na stanici \u0160trpci, februara 1993, jedna grupa srpskih paravojnih snaga zaustavila je voz Beograd-Bar, \u0161to je, kako se kasnije ispostavilo, vlada u Beogradu i znala i odobrila. Oni su munjevito pregledali vagone i prisilili neke putnike \u2013 dvadeset mu\u0161karaca \u2013 da iza\u0111u iz voza. Najmla\u0111i je imao sedamnaest godina. Njih osamnaestorica bili su Muslimani, uglavnom gra\u0111ani Srbije i Crne Gore, jedan je bio Hrvat, penzionisani oficir savezne jugoslovenske vojske koji se zaputio u Podgoricu, glavni grad Crne Gore, da poseti sina na odslu\u017eenju vojnog roka. Nacionalnost, starosna dob i ime dvadesetog mu\u0161karca su do danas nepoznati. O tom se \u010doveku zna jedino to da je bio \u201ccrnac\u201c. U tome se sla\u017eu \u010detiri iskaza koja su kasnije uzeta nezavisno jedan od drugog. Prema \u010duvaru pruge na stanici \u0160trpci, li\u010dio je na nekog obojenog \u010doveka, ne\u0161to poput Egip\u0107anina. Ka\u017eu da je taj crni mu\u0161karac bio korpulentan, visok oko 1,85 m, preko ruke je nosio sako, pored toga torbu ili kofer. I pomo\u0107nik ma\u0161inovo\u0111e ka\u017ee da ga je video na peronu. Navodno ga je pratio vojnik u pravcu parkiranog kamiona. Ovaj ga je blago potap\u0161ao po ramenu i pri tom se smejao. I kondukter se se\u0107a da je taj mu\u0161karac kod sebe imao povratnu kartu Beograd-Podgorica.<\/p>\n<p>\u0160ta se desilo potom pro\u010dulo se tri godine kasnije zahvaljuju\u0107i iskazu jednog od otmi\u010dara pred istra\u017enim sudijom. Dvadeset putnika je kamionom prevezeno do fiskulturne sale jedne osnovne \u0161kole u obli\u017enjem selu, gdje su ih maltretirali i tukli. \u201cI kada bi neko od njih pao, nastavljali bi da ga \u0161utiraju.\u201c Tukli su i crnog mu\u0161karca, \u201ciako njega najmanje\u201c. Svima je oduzet novac i druge vredne stvari, plen kasnije podeljen me\u0111u otmi\u010darima. Iz iskaza otmi\u010dara proisti\u010de da je crnac poslednji skinut sa voza. On se se\u0107a i da je vo\u0111a paramilitarne grupe rekao: \u201cTo je moj bratac\u201c, i da ga je poljubio. Prema istom iskazu, kasnije, u sali za fiskulturu, taj \u010dovek je \u010dak poku\u0161ao i da plati otkup za sebe: \u201cCrnac je iz torbe izvadio neva\u017ee\u0107i jugoslovenski novac i rekao kako njime ho\u0107e da plati svoj \u017eivot i mi smo mu se smejali.\u201c U to vreme u Jugoslaviji je vladala nezamap\u0107ena inflacija. Nov\u010danice su se stalno menjale, tako da su \u010dak i ljudi u zemlji jedva znali koje nov\u010danice jo\u0161 va\u017ee a koje je. Crni mu\u0161karac je to dakle jo\u0161 manje mogao znati. On, me\u0111utim, nije znao ni to da je njegov \u017eivot ve\u0107 postao bezvredniji od bezvrednog novca kojim je poku\u0161ao da ga iskupi.<\/p>\n<p>Posle otprilike jednog sata mu\u010denja, oteti su vezani \u017eicom i istim kamionom odvezeni do spaljene ku\u0107e u jednom vo\u0107njaku na Drini. Tamo su u grupama od po pet ili \u0161est odvo\u0111eni u podrum i ubijeni. Dvojica, koja su poku\u0161ala da pobegnu, ubijenu su napolju, u vo\u0107njaku. Njihovi le\u0161evi su narednog dana ba\u010deni u reku i nikada nisu prona\u0111eni.<\/p>\n<p>Nekoliko godina kasnije jednog od po\u010dinilaca \u010diji iskaz ovde citiramo crnogorski je sud osudio na 15 godina zatvora. Drugi \u010dekaju na proces i pred Me\u0111unarodnim tribunalom za ratne zlo\u010dine u Hagu. Ve\u0107ina je, me\u0111utim, i dalje slobodna kao \u0161to je i bila.<\/p>\n<p>\u0160to se \u017ertava ti\u010de, u me\u0111uvremenu su poznati gotovo svi detalji: njihova imena, gde su \u017eiveli i radili, i tako dalje. U po\u010detku su njihove porodice i nekoliko nevladinih organizacija, potom i institucije \u201cpravne dr\u017eave\u201c \u2013 iako tek posle godina i godina \u2013 osvetlile njihovu nepoznatu sudbinu. Do danas, me\u0111utim, ostaje obavijeno velom tame \u0161ta se desilo sa crnim mu\u0161karcem. Ko je on bio? Kako se zvao? Da li je pu\u0161ten i ako jeste, kada i kako? Vo\u0111a bande ubica nazvao je \u201cbratcem\u201c i poljubio ga; manje su ga tukli nego ostale. To daje nadu da nije zavr\u0161io sa ostalima u Drini. Sa druge strane, nekoliko onih koji su do sada osu\u0111eni, tvrde kako su svi oteti iz voza i ubijeni.<\/p>\n<p>Za\u0161to ni\u0161ta ne znamo? Zato \u0161to niko nije pitao o sudbini tog \u010doveka, pa \u010dak ni istra\u017eni sudija. Kao da nikome nije nedostajao. Samo se apstraktno mo\u017ee zamisliti kako tamo negde mora postojati porodica kojoj nedostaje. No, nijedno dru\u0161tvo nije prijavilo gubitak, niko nije zahtevao da mu se vrati. \u010cak mu ostaje uskra\u0107en i status \u017ertve, \u017ertve koju bi dru\u0161tvo, recimo, u politi\u010dkom vidu nacije, u narativu svoje kolektivne patnje politi\u010dki iznova moglo da upotrebi i poput ritualnog elementa pam\u0107enja ugradi u svoj identitet. Pa \u010dak i ako je nekako pre\u017eiveo otmicu, ako ga je onaj ubica \u0161to je \u201ccrnca\u201c kao \u201cbratca\u201c poljubio, pustio, on je za pravosu\u0111e ostao bezna\u010dajan. Kao jedini pre\u017eiveli mogao je biti krunski svedok masakra, no do sada se nijedan sud nije zanimao za njegov iskaz. \u017div ili mrtav, \u201ccrnac\u201c je bezna\u010dajan \u2013 zato \u0161to je bio bez dru\u0161tva.<\/p>\n<p>U krajevima gde se ova jeziva pri\u010da odigrala kao bledi odsjaj epohalne velike vatre u kojoj su zatrta \u010ditava dru\u0161tva, za ljude \u0161to su nestali na sli\u010dan na\u010din obi\u010dno se ka\u017ee da ih je \u201cpojeo mrak\u201c.<\/p>\n<p>Ta tama je ono \u0161to izjeda ljude bez dru\u0161tva i u njoj se okon\u010dava istorija komunizma. Ko poku\u0161a da je prepri\u010da sa svog stanovi\u0161ta, iznenada \u0107e se na\u0107i pred jednom novom, mra\u010dnom perspektivom koju je \u0110or\u0111o Agamben (Giorgio Agamben) opisao u knjizi Homo Sacer. Agamben je upozorio da se ni krvavi raspad Jugoslavije ni rastakanje tradicionalnih dr\u017eavnih organizama u isto\u010dnoj Evropi, koji su pratili pad komunizma, ne smeju pome\u0161ati sa privremenim sunovratom u prirodno stanje \u2013 Hobsovu (Thomas Hobbes) borbu svih protiv sviju \u2013 regresijom koja \u0107e ubrzo, tokom postkomunisti\u010dke \u201cnormalizacije\u201c, biti smenjena novim dru\u0161tvenim ugovorima i u\u010dvr\u0161\u0107ivanjem novih nacionalnih dr\u017eava. Naprotiv, re\u010d je o \u201cizla\u017eenju na videlo vanrednog stanja kao permanentne strukture pravno-politi\u010dke dis-lokacije i izme\u0161tanja\u201c. U postkomunisti\u010dkim procesima raspadanja dru\u0161tava Agamben je video \u201cupozoravaju\u0107e doga\u0111aje koji poput krvavih glasnika nagove\u0161tavaju novi nomos zemlje \u0161to [&#8230;] pokazuje tendenciju da se pro\u0161iri po \u010ditavoj planeti\u201c.<\/p>\n<p>Tako se onaj mrak \u0161to je pao februara 1993. na mali vo\u0107njak na Drini i \u201cpojeo\u201c jednog \u201ccrnca\u201c narednog jutra nije rastvorio u sun\u010devoj svjetlosti. Naprotiv, postao je jo\u0161 tamniji i gu\u0161\u0107i. Povrh toga, sve se vi\u0161e \u0161irio po Bosni i biv\u0161im komunisti\u010dkim dru\u0161tvima. Prema jednom izve\u0161taju BBC-a o afri\u010dkim migrantima koji ilegalno poku\u0161avaju da dosele u Evropu, tokom 2006. godine je samo izme\u0111u Kanarskih ostrva i afri\u010dkog kopna 6000 njih poginulo ili nestalo. Sli\u010dno crncu iz Bosne, o tim ljudima jedva da se ne\u0161to zna. Kao i u njegovom slu\u010daju, \u010dini se kao da ne postoji dru\u0161tvo kojem oni nedostaju. Pojeo ih je isti taj mrak. [&#8230;]<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.prometej.ba\/clanak\/drustvo-i-znanost\/boris-buden-dvadeseti-covek-4751\">Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u017div ili mrtav, \u201ccrnac\u201c iz voza 671 na relaciji Beograd-Bar je bezna\u010dajan \u2013 zato \u0161to je bio bez dru\u0161tva <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":272946,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-315273","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315273","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=315273"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315273\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":315274,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/315273\/revisions\/315274"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/272946"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=315273"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=315273"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=315273"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}