{"id":314922,"date":"2021-02-27T07:18:45","date_gmt":"2021-02-27T06:18:45","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=314922"},"modified":"2021-02-27T07:18:45","modified_gmt":"2021-02-27T06:18:45","slug":"odgovor-na-najvece-od-svih-filozofskih-pitanja-zasto-postoji-nesto-a-ne-nista","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/02\/27\/odgovor-na-najvece-od-svih-filozofskih-pitanja-zasto-postoji-nesto-a-ne-nista\/","title":{"rendered":"Odgovor na najve\u0107e od svih filozofskih pitanja: za\u0161to postoji ne\u0161to a ne ni\u0161ta?"},"content":{"rendered":"

Autor: Lloyd Strickland<\/strong><\/p>\n

U idealnom svijetu, svako iznimno filozofsko pitanje imalo bi \u010dudesnu pri\u010du o tome kako je na njega netko prvi put pomislio. Na\u017ealost, mo\u017eemo samo naga\u0111ati \u0161to je natjeralo njema\u010dkog filozofa, danas mo\u017eda najpoznatijeg po marki keksa (Choco Leibniz), da smisli ono \u0161to se \u010desto opisuje kao najve\u0107e filozofsko pitanje od svih, naime: za\u0161to postoji ne\u0161to a ne ni\u0161ta?<\/p>\n

Taj filozof je Gottfried Wilhelm Leibniz, \u010dovjek koji nam je tako\u0111er ostavio kalkulus i binarni sustav u srcu modernih ra\u010dunala. Umro je prije ne\u0161to vi\u0161e od 300 godina, 14. studenog 1716. godine.<\/p>\n

Mnogi raniji mislioci pitali su se za\u0161to je na\u0161 svemir takav kakav jest, ali Leibniz je oti\u0161ao korak dalje pitaju\u0107i se za\u0161to svemir uop\u0107e postoji. Pitanje je izazovno, jer se \u010dini posve mogu\u0107im da mo\u017eda uop\u0107e nije bilo ni\u010dega \u2013 ni zemlje, ni zvijezda, ni galaksija, ni svemira. Leibniz je \u010dak mislio da od toga ni\u0161ta ne bi bilo \u201cjednostavnije i lak\u0161e\u201d. Da uop\u0107e ni\u0161ta nije postojalo, ne bi bilo potrebno nikakvo obja\u0161njenje. Ne da bi bilo nekoga tko bi tra\u017eio obja\u0161njenje, naravno, ali to je druga stvar.<\/p>\n

Leibniz je smatrao da \u010dinjenica da postoji ne\u0161to (a ne ni\u0161ta) zahtijeva obja\u0161njenje. Obja\u0161njenje koje je dao bilo je da je Bog \u017eelio stvoriti svemir \u2013 najbolji mogu\u0107i \u2013 \u0161to Boga \u010dini jednostavnim razlogom da postoji ne\u0161to, a ne ni\u0161ta.<\/p>\n

Nakon Leibnizove smrti, njegovo je pitanje i dalje progonilo filozofe i znanstvenike, iako u sve vi\u0161e svjetovnim vremenima nije iznena\u0111uju\u0107e \u0161to su mnogi bili oprezni pozivati se na Boga kao odgovor.<\/p>\n

Kvantni bogovi<\/h2>\n

Jedna vrsta odgovora je re\u0107i da je ne\u0161to moralo postojati, da bi bilo nemogu\u0107e da nije bilo ni\u010dega. To je bio stav Spinoze, poznatog filozofa iz 17. stolje\u0107a, koji je tvrdio da je \u010ditav svemir, zajedno sa svim njegovim sadr\u017eajima, zakonima i doga\u0111ajima, morao postojati, ba\u0161 na na\u010din na koji i postoji. \u010cini se da je sli\u010dan stav imao i Einstein, koji je sebe smatrao sljedbenikom Spinozine filozofije.<\/p>\n

Drugi znanstvenici, poput teorijskog fizi\u010dara Laurencea Kraussa, u svojoj knjizi Svemir iz ni\u010dega (2012.) nude nijansiraniju verziju ovog odgovora na Leibnizovo pitanje. Krauss tvrdi da je na\u0161 svemir nastao prirodno i neizbje\u017eno iz djelovanja gravitacije na kvantni vakuum, prazan prostor prepun virtualnih \u010destica koje spontano nastaju prije nego \u0161to ponovno nestanu. Kraussova teorija implicira da nije moglo biti ni\u0161ta jer je oduvijek bilo ne\u0161to: prvo su postojali gravitacija i kvantni vakuum, a iz toga je ro\u0111en svemir kakav poznajemo.<\/p>\n

\u010cini se da i druge teorije u kozmologiji pretpostavljaju da je oduvijek moralo postojati ne\u0161to iz \u010dega je nastao na\u0161 svemir, ne\u0161to poput vibriraju\u0107ih \u017eica ili membrana.<\/p>\n

Problem s takvim znanstvenim odgovorima na pitanje \u201eza\u0161to postoji ne\u0161to a ne ni\u0161ta\u201c jest taj \u0161to nije jasno za\u0161to bismo trebali pomisliti da mora postojati gravitacija, ili kvantni vakuum, ili \u010dak svemir. \u010cini se posve mogu\u0107im da bi umjesto tih stvari moglo postojati apsolutno ni\u0161ta.<\/p>\n

Koje pitanje?<\/h2>\n

Drugi odgovor na Leibnizovo pitanje je poricanje da ono ima odgovor. Filozof Bertrand Russell zauzeo je ovaj stav u poznatoj radijskoj raspravi 1948. Upitan za\u0161to misli da svemir postoji, odgovorio je \u201cMorao bih re\u0107i da svemir naprosto postoji, i to je to\u201d.<\/p>\n

Zbog toga bi svemir trebao biti ono \u0161to filozofi nazivaju grubom \u010dinjenicom \u2013 ne\u010dim \u0161to nema obja\u0161njenje. Russellova poanta nije bila da ljudi jo\u0161 uvijek nisu objasnili za\u0161to postoji ne\u0161to za razliku od ni\u0161ta, ve\u0107 da nema mogu\u0107eg obja\u0161njenja. Oni koji vjeruju da je na\u0161 svemir dio ve\u0107eg multiverzuma tako\u0111er tvrde ovo, sugeriraju\u0107i da multiverzum \u2013 a time i na\u0161 svemir \u2013 nema kona\u010dno obja\u0161njenje. Iako je sada popularan odgovor na Leibnizovo pitanje re\u0107i da je svemir u kona\u010dnici neobja\u0161njiv, on ima taj nedostatak da je intelektualno nezadovoljavaju\u0107i (\u0161to naravno ne zna\u010di da je odgovor neto\u010dan).<\/p>\n

Najnoviji odgovor na Leibnizovo pitanje je re\u0107i da na\u0161 svemir postoji zato \u0161to treba postojati. Pod tim se misli da svi mogu\u0107i svemiri imaju uro\u0111enu tendenciju postojanja, ali da neki imaju ve\u0107u tendenciju postojanja od drugih. Ideja je zapravo Leibnizova. On se zabavio mi\u0161lju da se mo\u017ee voditi borba za postojanje izme\u0111u mogu\u0107ih svjetova, pri \u010demu onaj najbolji \u2018pobje\u0111uje\u2019, kroz proces svojevrsne virtualne prirodne selekcije. Na kraju nije prihvatio tu ideju ve\u0107 se okrenuo tradicionalnijem stajali\u0161tu da svemir postoji jer ga je Bog odlu\u010dio u\u010diniti takvim.<\/p>\n

Me\u0111utim, ideja virtualne borbe izme\u0111u mogu\u0107ih svemira privukla je neke moderne filozofe, koji su je slijedili do logi\u010dnog zaklju\u010dka i ustvrdili da \u0107e svemir s najve\u0107om tendencijom postojanja (a \u0161to bi moglo biti zato \u0161to je najbolji ili zato \u0161to sadr\u017ei neke va\u017ene zna\u010dajke, kao \u0161to su uvjeti koji dopu\u0161taju \u017eivot) zapravo sam sebe stvoriti.<\/p>\n

Prema ovoj teoriji, na\u0161 svemir postaje stvaran ne zato \u0161to ga je Bog ili bilo \u0161to drugo napravilo, ve\u0107 zato \u0161to se doslovno izvukao iz nepostojanja i u\u010dinio se stvarnim. \u010cudno obja\u0161njenje? Da. Ali ne bismo smjeli dopustiti da nas to odbije. Na koncu, iznimnom filozofskom pitanju mo\u017eda naprosto treba izniman odgovor.<\/p>\n

digitalnademokracija.com<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako je sada popularan odgovor na Leibnizovo pitanje re\u0107i da je svemir u kona\u010dnici neobja\u0161njiv, on ima taj nedostatak da je intelektualno nezadovoljavaju\u0107i (\u0161to naravno ne zna\u010di da je odgovor neto\u010dan).<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":278334,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-314922","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314922","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=314922"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314922\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":314923,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314922\/revisions\/314923"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/278334"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=314922"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=314922"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=314922"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}