{"id":314494,"date":"2021-02-21T07:31:46","date_gmt":"2021-02-21T06:31:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=314494"},"modified":"2021-02-21T07:31:46","modified_gmt":"2021-02-21T06:31:46","slug":"kako-se-nekad-dobro-plakalo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/02\/21\/kako-se-nekad-dobro-plakalo\/","title":{"rendered":"Kako se nekad dobro plakalo"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Svetlana Slap\u0161ak<\/strong><\/p>\n<p>\u0110or\u0111e Bala\u0161evi\u0107 se morao dobro potruditi da kod mene izbri\u0161e mrlju one pesme u kojoj obe\u0107ava sistemu da treba da ra\u010duna na njih. Uradio je to relativno brzo i dobio ne samo moj opro\u0161taj, nego obo\u017eavanje, jer me je tada i uvek docnije izra\u017eavao: to su bile pesme Svirajte mi Jesen sti\u017ee, dunjo moja i Panonski mornar. I to obo\u017eavanje su gotovo uvek pratile suze. Sa mamom, pre\u010danskom Sredozemkom sam padala u ravni\u010darski sevdah, vi\u0161e zbog nje. Posle sam i sama razvila morsku \u010de\u017enju, i sa njom ljubav prema panonskoj Sloveniji. Samo po sebi je to znak da nisam Slovenka, jer podjednako volim (sa cmizdranjem) malo slovena\u010dko more i ravnice oko i preko Drave. A pod stare dane sam se nekako pomirila i sa Alpima, ali to nije ono pravo: ne izaziva suze.<\/p>\n<p>\u0110or\u0111e Bala\u0161evi\u0107 je najumilnije od svih rekao \u0161ta misli o starom sistemu, novom sistemu, nacionalizmu, gluposti, pokvarenosti, ratu, vojsci, netoleranciji i svemu ostalom \u0161to nam je uni\u0161tilo zemlju, \u017eivote, ljubavi i ukratko, svet u kojem smo \u017eiveli. Zvao se Jugoslavija, i mogao se popraviti, umesto da bude uni\u0161ten. Sa svojom ironijom, samoironijom i ose\u0107ajno\u0161\u0107u, koja se mo\u017ee meriti sa sli\u010dnim osobinama \u017dor\u017ea Brasansa, \u0110or\u0111e Bala\u0161evi\u0107 je postao sveop\u0161ti Lala nestale zemlje, i branio je do zadnje suze njenu \u201enematerijalnu kulturu\u201c \u2013 \u0161arenolikost, smeh, cini\u010dni pogled, istinsku \u017ealost. Kada su ga po\u010deli gadno proganjati u rodnom kraju, na\u0161ao je pribe\u017ei\u0161te u Sloveniji, ta\u010dnije u Mariboru \u2013 tamo, na obroncima Panonskog mora. Njegovi koncerti po Sloveniji privla\u010dili su hiljade Hrvata, jer se kod njih isto neko vreme nije smeo pojavljivati. Zato ga je Istra prihvatala \u2013 pogledajte snimak legendarnog koncerta u Puli. Kad je prvi put za vreme rata imao koncert u Ljubljani, pozdravio je publiku sa \u201eZdravo, domovino!\u201c i do\u017eiveo ovacije sa masovnim plakanjem nekoliko hiljada ljudi. Imao je dodu\u0161e neku pesmicu sa Janezima, ali janezi se nisu uvredili \u2013 jo\u0161 manje nejanezi.<\/p>\n<p>\u0110or\u0111e Bala\u0161evi\u0107 je uspeo da sa me\u0161avinom svojih o\u0161trih urbanih pesama i svojim lokalnim lirizmom na\u010dini ne\u0161to \u0161to je ozna\u010davalo sve, ticalo se svih: nije li pevao u Sarajevu pred rat, protiv rata? Njegovo povremeno i namerno odabrano ba\u010dko \u201e\u0161\u201c (Kako se nekad dobro jelo) bilo je samo po sebi znak prepoznavanja na koji su svi reagovali.<\/p>\n<p>I jo\u0161 ne\u0161to o suzama: naravno da nam za vreme rata nije bilo mnogo do smeha: smejali smo se filmovima strave i u\u017easa i \u010dilerima sa brdima le\u0161eva, zato da bismo sa\u010duvali razum za prave grozote. Plakanje, naro\u010dito u dru\u0161tvu, bilo je povezano sa slikama, asocijacijama, muzikom i blagotvorno je delovalo na sve u\u010desnike. Kod ku\u0107e smo pu\u0161tali Bala\u0161evi\u0107a da nas podstakne na rad, pisanje, kuvanje, uz kafu, ujutro, u podne i uve\u010de, da se \u010duje na ulici, da privu\u010de sli\u010dne na \u010da\u0161icu na prozoru\u2026 Sad, za vreme epidemije, opet je dobio svoje mesto u ku\u0107nom redu, kao efikasno sredstvo protiv besmisla. Za vreme masovnih protesta u Ljubljani pro\u0161le godine, bilo je nekoliko did\u017eeja sa ozvu\u010denjem na biciklu, koji su bodrili masu, i u programu je bila i pokoja Bala\u0161evi\u0107eva. Transgeneracijska navika, ustaljeno mesto dobre i pametne pesme, samostalni izbor domovine koja nas ne gnje\u010di i ne ubija. U jednom takvom trenutku sam se na\u0161la izme\u0111u postarije gospo\u0111e na \u0161tapovima i dve zagrljene mladunice sa biciklima: sve tri su plakale uz Bala\u0161evi\u0107evu pesmu, \u0161to mi je dalo slobodu da se i sama neka\u017enjeno raspla\u010dem, a onda smo se sve \u010detiri zavereni\u010dki osmehnule. Jer osmeh je postao ishodi\u0161te suza, samo sa Bala\u0161evi\u0107em.<\/p>\n<p>Sad, kada ga vi\u0161e nema, dozvoljeno je samo jedno plakanje, za njim, a sve \u0161to je ostalo, mora biti osmeh, pamet i sve \u0161to vi\u0161e nikada ne damo.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/kako-se-nekad-dobro-plakalo\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sad, kada ga vi\u0161e nema, dozvoljeno je samo jedno plakanje, za njim, a sve \u0161to je ostalo, mora biti osmeh, pamet i sve \u0161to vi\u0161e nikada ne damo.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":314495,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-314494","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314494","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=314494"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314494\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":314496,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314494\/revisions\/314496"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/314495"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=314494"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=314494"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=314494"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}