Za simboliku kruga se slobodno mo\u017ee re\u0107i da je univerzalna, sveta i bo\u017eanska. Ona u sebi nosi poruku vje\u010dnosti i predstavlja klju\u010d za razumijevanje \u010ditavog univerzuma. Da bismo bolje razumjeli tu bo\u017eansku poruku kruga, poku\u0161ajmo za trenutak da svijet oko sebe posmatramo o\u010dima onog prvog, takozvanog \u201cprimitivnog\u201d \u010dovjeka. Za po\u010detak, pogledajmo u nebo, prona\u0111imo Sunce, Mjesec, sve one male ta\u010dkice za koje danas znamo da su zvijezde i planete \u2013 sve one nama izgledaju kao savr\u0161eni krugovi, zar ne? \u010cini se da kosmos, ba\u0161 kao i sama priroda, pri\u010da jezikom kruga\u2026<\/p>\n
Krug nema po\u010detak, nema kraj, nema uglove, nema stranice. Ba\u0161 zato su ljudi u njemu oduvijek vidjeli simbol jedinstva, odnosno sjedinjenja i beskraja. \u010cini se da krug ne ograni\u010dava iako daje formu, u njemu i izvan njega je sve u pokretu, on nudi potencijal, on je i Nula iz koje sve kre\u0107e i u koju se sve, na kraju, vra\u0107a. Krug poziva na akciju, simboli\u0161e vremenske cikluse, smjenu godi\u0161njih doba, kretanje planeta oko Sunca \u2013 u njemu zaista vidimo sliku savr\u0161enog kosmi\u010dkog ritma!<\/p>\n
Sveukupnost, ispunjenost, fokusiranost, zajedni\u0161tvo, perfekcija, revolucija, kompletnost \u2013 sve ovo spada pod onu generalnu, op\u0161tu ingerenciju kruga. Na ne\u0161to svedenijem nivou, krug je jasna asocijacija na maj\u010dinu utrobu, plod, sjeme, o\u010di, \u0107eliju, a podjednako je nadle\u017ean i za stvari sa kojima smo svakodnevno u kontaktu poput satova, volana (i to\u010dkova), saobra\u0107ajnih znakova, nov\u010danica, prstenja, itd. Uostalom, i sama priroda nas konstantno podsje\u0107a da je u njenim darovima \u2013 vo\u0107u, povr\u0107u, cvjetovima \u2013 utisnut pe\u010dat kruga!<\/p>\n
Takozvani alhemijski simbolizam nas u\u010di da je krug centralna fokusna ta\u010dka iz koje sve polazi, a krug se redovno mo\u017ee na\u0107i u gotovo svim ezoterijskim tekstovima i ritualima. Krugom se, smatraju alhemi\u010dari, najbolje isti\u010de zna\u010daj nekog procesa. Ukoliko je, primjera radi, vatra klju\u010dan element u jednom takvom procesu, upravo \u0107e krug oko vatre staviti naglasak na \u010ditav eksperiment, odnosno njime \u0107emo naglasiti njen fokus, njenu usmjerenost, a samim tim i njenu snagu. Snaga je sinonim za krug i kada su Indijanci u pitanju, jer su upravo oni u ovom simbolu vidjeli neraskidivu snagu Sunca i Mjeseca sa svojom \u201czemaljskom\u201d djecom, odnosno \u017eenama i mu\u0161karcima.<\/p>\n
S druge strane, stari Kelti su u krugu vidjeli mo\u0107nu odbranu (\u0161tit) od neprijatelja i zlih duhova, dok Kinezi krug smatraju simbolom neba, odnosno raja, koji u kombinaciji sa krstom (simbol Zemlje) predstavlja neraskidivu uniju, poznatiju kao \u201ckako je gore, tako je i dolje\u201d. Ako svemu ovome dodamo i \u010duveni znak Jina i Janga, simbolika postaje jo\u0161 jasnija \u2013 krug koji u sebi nosi podjednaku snagu mu\u0161ke i \u017eenske energije je ekvivalent dualnosti koja te\u017ei ujedinjenju!<\/p>\n
Psiholo\u0161ki posmatrano, krug nam dozvoljava da sebe, odnosno svoje \u201cja\u201d utisnemo u jednu univerzalnu, bezgrani\u010dnu \u0161emu svemira i da se, samim tim, izjedna\u010dimo sa svim \u017eivim bi\u0107ima, pa i svim onim \u0161to nas okru\u017euje. Karl Jung je u krugu vidio takozvani geometrijski arhetip du\u0161e koja, u kombinaciji sa \u010detvorouglom (arhetipom tijela) obja\u0161njava neraskidivu vezu izme\u0111u spiritualnog i materijalnog, odnosno du\u0161e i tijela. Zato, ne zaboravimo da smo mi samo jedna ta\u010dkica u milion drugih, ali i ta ta\u010dkica je jedan mali kru\u017ei\u0107 koji ima svoju misiju i bez koje svijet, takav kakav je, ovdje i sada, ne bi mogao da funkcioni\u0161e! (Izvor: simboli.rs)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Krug nema po\u010detak, nema kraj, nema uglove, nema stranice. Ba\u0161 zato su ljudi u njemu oduvijek vidjeli simbol jedinstva, odnosno sjedinjenja i beskraja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-314445","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314445","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=314445"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314445\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":314447,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314445\/revisions\/314447"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=314445"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=314445"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=314445"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}