{"id":314359,"date":"2021-02-19T06:49:15","date_gmt":"2021-02-19T05:49:15","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=314359"},"modified":"2021-02-19T06:49:55","modified_gmt":"2021-02-19T05:49:55","slug":"sto-je-bolje-jugosfera-ili-srpski-svet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/02\/19\/sto-je-bolje-jugosfera-ili-srpski-svet\/","title":{"rendered":"\u0160to je bolje \u2013 \u2018jugosfera\u2019 ili \u2018srpski svet\u2019?"},"content":{"rendered":"

Autor: Boris Paveli\u0107<\/strong><\/p>\n

Pogledajte \u0161to ka\u017ee hrvatski parlamentarac Bojan Glava\u0161evi\u0107, sin novinara Sini\u0161e kojega su srpski paramilitarci ubili na\u00a0 Ov\u010dari kod Vukovara u studenome 1991, nakon \u0161to je JNA razorila i zauzela\u00a0 grad: \u201eKao aktivist i politi\u010dar borim se da moja zemlja doista bude \u2018ku\u0107a za svu na\u0161u decu\u2019. S prijateljima iz susjednih zemalja \u2013 Sa\u0161om Magazinovi\u0107em, Bal\u0161om Bo\u017eovi\u0107em, Aleksandrom Jerkov i jo\u0161 nekoliko dragih ljudi \u2013 nedavno sam zapo\u010deo ne\u0161to \u0161to se zove Akademija za razvoj demokracije, upravo s idejom da zajedni\u010dki popravimo barem dio \u0161tete koju je rat napravio, da gradimo po\u0161tene i prijateljske odnose, koji \u0107e na\u0161im domovinama i ljudima omogu\u0107iti da u budu\u0107nosti \u017eive sigurnije, zdravije \u017eivote, i da na\u0161e zajednice budu osna\u017eene tako da nam se rat vi\u0161e nikada ne ponovi\u201c.<\/p>\n

Bojan Glava\u0161evi\u0107 imao je sedam godina kada je ostao bez oca. Danas je parlamentarni zastupnik Zeleno-lijevog bloka, jedan od najrazumnijih glasova u hrvatskom Saboru. Kada ga je novinar Al Jazeere Balkans prije nekoliko dana pitao kako bi se karakter njegova oca uklapao u dana\u0161nju Hrvatsku, odgovorio je ovako: \u201eVjerojatno vrlo sli\u010dno kao \u0161to se i moj karakter uklapa u dana\u0161nju Hrvatsku, ili karakter bilo kojeg slobodnomisle\u0107eg ljudskog bi\u0107a koje voli svoju zemlju, i \u017eeli graditi prijateljske odnose sa svim dobrim ljudima u susjednim zemljama. On je bio prije svega Vukovarac, a onda i Sarajlija, jer je Sarajevo grad njegove mladosti, grad u kojemu je imao dobre prijatelje, u kojemu je upoznao ljubav svog \u017eivota. Bio je \u010dovjek \u0161iroke du\u0161e, i znao je da ga razli\u010ditost mo\u017ee samo u\u010diniti bogatijim, da ga nikako ne mo\u017ee ugroziti. Ovaj strah od razli\u010ditosti vidim kod mnogih nacionalista danas\u201c. Neka nas, dakle, ne uvjeravaju da ne postoji dobra volja za prijateljstvom me\u0111u ljudima biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n

A postojalo je vrijeme kada se ta dobra volja bila probila i do najvi\u0161ih vrhova dr\u017eavnih vlasti. \u201ePotvr\u0111ujemo i ovom prilikom punu odlu\u010dnost da svaka od na\u0161ih zemalja u me\u0111usobnim odnosima djeluje tako da drugima pomogne da se ispune svi potrebni uvjeti za pristupanje u punopravno \u010dlanstvo EU. Princip solidarnosti i uzajamne podr\u0161ke temeljni je princip na kojem \u010detiri zemlje \u017eele graditi zajedni\u010dku europsku budu\u0107nost. Sla\u017eemo se da se zapo\u010deti proces me\u0111usobnog pomirenja mora nastaviti.\u201c To je dio izjave koju su 14. listopada 2011. potpisali Boris Tadi\u0107, Ivo Josipovi\u0107, Filip Vujanovi\u0107 i \u017deljko Kom\u0161i\u0107 \u2013 predsjednici\u00a0 Srbije,\u00a0 Hrvatske, Crne Gore i predsjedavaju\u0107i Predsjedni\u0161tva BiH \u2013 okupljeni u Beogradu na inicijativu Igmanske inicijative, mre\u017ee nevladinih organizacija iz zemalja biv\u0161e Jugoslavije. Taj skup, na kojemu je bio i povjerenik EU za pro\u0161irenje Olli Rehn te visoki du\u017enosnik Nordijskog vije\u0107a \u2013 me\u0111uvladinog tijela za skandinavsku suradnju, koje je starije od EU \u2013 predstavljao je vrhunac procesa institucionalizacije dobre volje za suradnjom, koju je 2000. inicirao tada\u0161nji hrvatski predsjednik Stjepan Mesi\u0107. Podsjetimo: Mesi\u0107ev izbor za predsjednika Hrvatske u velja\u010di 2000. ozna\u010dio je kraj jedne i po\u010detak druge ere: kraj konfrontacija devedesetih i po\u010detak nastojanja za poslijeratnim oporavkom, tra\u017eenjem istine, ka\u017enjavanjem zlo\u010dinaca, lije\u010denjem trauma i uspostavom povjerenja.<\/p>\n

Dvije godine prije spomenutog skupa u Beogradu \u2013 koji je mogao biti povijesni, ali je danas posve zaboravljen \u2013 regijom je odjeknuo uzdah iznena\u0111enja kada je\u00a0 novinar The Economista Tim Judah, u kolovozu 2009. objavio \u010dlanak \u201eNa pragu Jugosfere\u201c, konstatiraju\u0107i, naprosto, da vremena postaju normalnija, ali i vra\u0107aju\u0107i, nakon dvadeset godina, pravo na postojanje imenima od kojih su svi bje\u017eali, kao vrag od tamjana. U vrijeme kada je Judahov \u010dlanak objavljen, u Sarajevu je ve\u0107 godinu dana radilo Regionalno vije\u0107e za suradnju (RCC), institucija zami\u0161ljena kao me\u0111uvladino koordinativno tijelo zemalja biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n

I zamislite sad da se dogodilo ovako: od 2011. do 2015, RCC je osna\u017een u utjecajnu me\u0111uvladinu instituciju, sposobnu da koordinira zajedni\u010dko djelovanje na poslijeratnoj normalizaciji, uskla\u0111uje regionalnu suradnju u dana\u0161njici i poti\u010de planove za budu\u0107nost. To podrazumijeva sna\u017ean Regionalni ured za pronala\u017eenje nestalih i Regionalnu komisiju za utvr\u0111ivanje \u010dinjenica o ratovima REKOM. Ta dva ureda, u kojima rade vjerodostojni stru\u010dnjaci iz sve \u010detiri zemlje, uspjela su ubla\u017eiti ve\u0107inu najve\u0107ih poslijeratnih trauma: prona\u0107i i ekshumirati ve\u0107inu masovnih grobnica te identificirati sve osmrtne ostatke, otkriti sudbinu ve\u0107ine nestalih, na\u010diniti vjerodostojan i iscrpan popis svih \u017ertava, sudjelovati u izradi efikasnih me\u0111udr\u017eavnih sporazuma o suradnji u istra\u017eivanju i sankcioniranju ratnih zlo\u010dina te aktivno sura\u0111ivati s Ha\u0161kim sudom, tu\u017eiteljstvima i sudovima u sve \u010detiri zemlje. Proces je uspje\u0161an, i uvelike doprinosi osna\u017eivanju me\u0111usobnog povjerenja na politi\u010dkoj i medijskoj razini; uredi REKOM-a i Ureda za nestale otvaraju se, kao stalne istra\u017eiva\u010dke i obrazovne institucije, i u Srebrenici i Prijedoru, kao \u010dvrsta upori\u0161ta istine: Srbija donosi zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici.<\/p>\n

Kada Hrvatska 1. srpnja 2013. postaje 28. \u010dlanicom EU, proces se ubrzava i pospje\u0161uje: RCC, uz svesrdnu podr\u0161ku Slovenije i Hrvatske, prerasta u politi\u010dko sidri\u0161te EU u regiji i centar proeuropske razmjene, inicijative i zajedni\u010dkog napretka regije prema EU.<\/p>\n

RCC je ve\u0107 vjerodostojno me\u0111uvladino tijelo kada 2015. izbija migrantska kriza, sposobno da koordinira reakciju svih dr\u017eava na balkanskoj migrantskoj ruti, kao i da \u2013 u suradnji s Gr\u010dkom i Italijom \u2013 inicira zajedni\u010dki nastup balkanskih zemalja prema EU. Po\u010detkom 2016, ohrabrena usugla\u0161enom i humanom reakcijom balkanskih zemalja u prolasku pola milijuna ljudi prema Zapadu, EU popu\u0161ta pred zajedni\u010dkim zahtjevima Italije, Gr\u010dke i balkanskih zemalja, te usvaja novu politiku azila, utemeljenu na solidarnosti, ravnomjernosti, reciprocitetu i po\u0161tovanju temeljnih ljudskih prava. BiH i Srbija time bivaju oslobo\u0111ene masovnog priljeva ljudi kojima ne mogu pomo\u0107i, a Hrvatska ne postaje agresivni \u017eandar na nasilnoj granici Europe.<\/p>\n

Do 2020, Srbija i Crna Gora nadomak su zavr\u0161etka pregovora s EU, a Bosna i Hercegovina upravo ih otvara, osna\u017eena uspjesima RCC-a, te mudrom pomo\u0107i Zagreba i Beograda koji su pobijedili vlastito velikodr\u017eavlje i njegove politi\u010dke agenture u Banjaluci i Mostaru. Srbija i Kosovo pred uzajamnim su priznanjem, a Srbija zbog toga biva novoprogla\u0161enom miljenicom Europe. Rusija se ne buni, \u0161tovi\u0161e: Srbija i BiH, nakon dugih stolje\u0107a, nisu vi\u0161e to\u010dka sukoba, nego most Zapada i Istoka. Regija \u017eivi u miru; konflikti vi\u0161e ne prijete.<\/p>\n

Kada u prolje\u0107e 2020. svijet blokira pandemija koronavirusa, uspje\u0161na suradnja dr\u017eava biv\u0161e Jugoslavije ve\u0107 je uigrano op\u0107e mjesto. Samorazumljivo je da zemlje, svim te\u0161ko\u0107ama usprkos, nastavljaju suradnju: RCC koordinira re\u017eim prelaska granice i uskla\u0111uje te mjere s Bruxellesom. Po\u010detkom 2021, kada postaje o\u010dito da je europski plan masovnog cijepljenja propao, Srbija postaje most za rusko i kinesko cjepivo za Balkan i EU: polovinom velja\u010de 2021, ruskim Sputnikom, koji je odobrila Europska agencija za lijekove, cijepljeno je deset posto stanovni\u0161tva biv\u0161e Jugoslavije, a Rusija, u dogovoru s Bruxellesom, po\u010dinje isporuku i za ostale \u010dlanice koje to \u017eele.<\/p>\n

A sad se probudite, i vratite u stvarnost: nepunu godinu nakon sastanka u Beogradu, 2012, predsjednik Srbije postao je \u0161e\u0161eljevac Tomislav Nikoli\u0107. Dvije godine kasnije, na hrvatskim predsjedni\u010dkim izborima Ivu Josipovi\u0107a pobijedila je kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarovi\u0107. Iz njihova predsjedni\u010dkog mandata, kao najva\u017enije me\u0111udr\u017eavno pitanje, pamti se dilema je li Nikoli\u0107 hrvatsku predsjednicu, za jednog posjeta Zagrebu, poljubio dva ili tri puta.<\/p>\n

Nakon \u0161to je 2014. Aleksandar Vu\u010di\u0107 postao premijer, a tri godine kasnije jo\u0161 i predsjednik Srbije, postalo je jasno da od \u201ejugosfere\u201c ne\u0107e biti ni\u0161ta. Svaki, ba\u0161 svaki, regionalni problem pretvorio se u nerje\u0161iv: od potrage za nestalima i kolektivnih poslijeratnih trauma, preko situacije u BiH, do migrantske krize i koronavirusa. \u0160tovi\u0161e, ti se problemi vi\u0161e i ne percipiraju kao ne\u0161to \u0161to bi se moglo rje\u0161avati u suradnji: svaka dr\u017eava zatvorila se u sebe, a nesporazumi i nepovjerenje samo se gomilaju \u2013 po stanju u BiH to se najbolje vidi. I da se razumijemo: nije za sve to samo Vu\u010di\u0107 odgovoran; ta bi analiza morala biti mnogo nijansiranija.<\/p>\n

I sad, za kraj, jo\u0161 i \u201esrpski svet\u201c. \u201eVu\u010di\u0107 treba da stvara Srpski svet. Beograd mora da u sebi i oko sebe okupi sve Srbe, a predsednik Srbije je predsednik svih Srba\u201c, rekao je, prije pola godine, tada\u0161nji srpski ministar obrane, a sada policije, Aleksandar Vulin. \u201eTeritorijalno ujedinjena Nema\u010dka nije nikome problem, ali politi\u010dki ujedinjeni Srbi jesu. Srbi nemaju jednu dr\u017eavu, ali mogu da imaju jednu politiku i jednu volju. Jedinstvo Srba je nu\u017enost bez koje nas ne\u0107e biti. Srbi su postali jedinstven politi\u010dki narod i bolje da se na tu \u010dinjenicu naviknu svi koji napadaju Vu\u010di\u0107a \u0161to je oja\u010dao Srbiju\u201c, kazao je Vulin.<\/p>\n

Jedan narod, jedna volja, jedan vo\u0111a \u2013 nedostaje, ka\u017ee, samo jo\u0161 \u201cjedna dr\u017eava\u201d. Na tridesetu obljetnicu po\u010detka raspada, Vulin je Srbiju vratio trideset godina unazad, to\u010dno na mjesto zlo\u010dina. A sa Srbijom vra\u0107a se i regija: kako to djeluje na susjede, vidi se dobro u Zagrebu, u kojemu biv\u0161i socijaldemokrat Zoran Milanovi\u0107 sustavno klizi u naru\u010dje desnice, nevje\u0161t, preslab i nesposoban da se odupre ucjenama onih koji, ne posve bez razloga, neprestano upiru prstom u Beograd. Postoje, ipak, i bolji primjeri: Milorad Pupovac i njegovo Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) uporno, strpljivo i uvijek iznova, nastoje ponuditi druk\u010dije, kooperativnije i tolerantnije tuma\u010denje uzajamnog pro\u017eimanja ovda\u0161njih nacija od onog koji nude zagovornici \u201csrpskog sveta\u201d.<\/p>\n

Ali Pupovac je slab: uvijek je jedan korak vi\u0161e u moralisti\u010dkom aktivizmu nego u politici koja posjeduje mo\u0107. Usprkos svima koji, poput njega, nastoje stvoriti harmoni\u010dnije odnose, regija, polako ali sigurno, opet klizi u barbarizam: fa\u0161isti mar\u0161iraju Novim Sadom, \u010detnici Vi\u0161egradom, usta\u0161e Hrvatskom, nemir je u Crnoj Gori, a vlade se pona\u0161aju kao da je sve to najnormalnije na svijetu, kao da su to \u201enjihovi momci\u201c\u2026 Nikakvu utjehu ne pru\u017ea to \u0161to ni svijet ne izgleda bolje, jer mi smo odgovorni za vlastitu ku\u0107u, naro\u010dito zato \u0161to postoje mnogi koji ne \u017eele da bude kako jest.<\/p>\n

Problem je, me\u0111utim, u strahu od \u201ejugosfere\u201c: ve\u0107 se jednom, u drugoj polovini osamdesetih, dogodilo da je mr\u017enja prema Jugoslaviji dovela do \u201esrpskog sveta\u201c. Sada, povijest se ponavlja. Vrijeme je tmurno, atmosfera mu\u010dna, ali ohrabruje spoznaja da, \u010dak i u politici, postoje ljudi poput Bojana Glava\u0161evi\u0107a. Ovako ka\u017ee taj mladi \u010dovjek koji je uspio nadvladati osobnu ratnu traumu: \u201eNacionalizmu i mr\u017enji uvijek se treba suprotstaviti jasno i glasno. To su danas krezubi ostatci ostataka davno pora\u017eenih ideologija i sjene nekih politi\u010dkih mra\u010dnjaka koji u svojim ha\u0161kim \u0107elijama nisu bili u stanju pogledati u ogledala vlastitih poraza. Godina je 2021. \u010covje\u010danstvo ozbiljno razmi\u0161lja o kolonizaciji Marsa, borimo se zajedni\u010dki protiv pandemije i klimatskih promjena, Dubioza kolektiv ima robota izra\u0111enog na 3D printeru u BiH za \u010dlana benda, a neka budala misli da je za Srbiju i Srbe i dalje najva\u017enija neka nacionalisti\u010dka fantazmagorija stara nekoliko stotina godina. Takvima je i sada\u0161njost, a kamoli budu\u0107nost, daleko iznad spoznajnog horizonta. Na njihove gluposti ne treba \u0161utjeti, ali fokus nam mora biti na va\u017enijim stvarima\u201c. Pa onda, \u0161ta je bolje: \u201ejugosfera\u201c ili \u201esrpski svet\u201c?<\/p>\n

Autonomija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Neka nas ne uvjeravaju da nema dobre volje za suglasjem i naklono\u0161\u0107u me\u0111u ljudima biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":314360,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-314359","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314359","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=314359"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314359\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":314361,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/314359\/revisions\/314361"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/314360"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=314359"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=314359"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=314359"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}