{"id":313464,"date":"2021-02-06T07:33:39","date_gmt":"2021-02-06T06:33:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=313464"},"modified":"2021-02-06T07:33:39","modified_gmt":"2021-02-06T06:33:39","slug":"govoreci-o-radnickim-pravima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/02\/06\/govoreci-o-radnickim-pravima\/","title":{"rendered":"Govore\u0107i o radni\u010dkim pravima"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ana Vragolovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Radnici na odre\u0111eno, sezonci, freelanceri, agencijski radnici, oni zaposleni preko raznih projekata, oni koji rade preko aplikacija i nemaju “pravog” poslodavca\u2026 \u010cini se da danas prevladava prekarni rad. Kakva je situacija \u0161to se ti\u010de prekarijata u odnosu na prethodnih desetak godina, recimo od ekonomske krize?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Stabilni poslovi, odnosno rad preko ugovora na neodre\u0111eno, danas jesu dominantan oblik zaposlenosti, a prekarijat tematiziramo u kontekstu njegova porasta u novije vrijeme. I tu se jeste opravdano pitati da li je takav narativ o sveop\u0107oj deregulaciji rada danas opravdan, de\u0161ava li se i na koje na\u010dine. Nisam zagovornik sveobuhvatnih odgovora na ova pitanja ili jednostavnih zaklju\u010daka o tome kako su svi poslovi nesigurni i da je takav proces deregulacije poslova dio novog doba. Stvaranje atmosfere o tome da je imati sigurno zaposlenje neki tip iznimke mo\u017ee biti i usluga nastojanjima dereguliranja rada te posljedi\u010dno slabljenje pozicije rada.<\/p>\n

Hrvatska je tu specifi\u010dna, spada u zemlje periferije Europe, jedna je od mla\u0111ih \u010dlanica Europske unije, koja prema udjelu prekarnih poslova stoji dosta lo\u0161ije u odnosu na druge \u010dlanice. Za\u0161to je to tako? Dijelom je svakako rije\u010d o velikom udjelu sezonskog rada te restrukturiranju gospodarstva prema uslu\u017enim djelatnostima koje karakteriziraju nisko pla\u0107eni, emocionalno i fizi\u010dki zahtjevni te \u010desto kratkotrajni poslovi. Me\u0111utim, tu je i mogu\u0107nost obnavljanja kratkotrajnih ugovora na odre\u0111eno vrijeme koje je u Hrvatskoj vrlo \u010desta praksa i u drugim sektorima. Dublji uzroci ovakve situacije se\u017eu u vrijeme kriminalne privatizacije i ga\u0161enja proizvodnje, a razlog je i nepostojanje dugoro\u010dne odr\u017eive strategije razvoja i proizvodnje te slabljenje pozicije rada kroz smanjenje sindikalne gusto\u0107e ili lo\u0161ih sindikalnih strategija u regrutaciji \u010dlanova ili obrane njihovih radni\u010dkih prava.<\/p>\n

Koliki je udio prekarnih poslova u ukupnom zaposlenju?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Oko petina zaposlenih u Hrvatskoj zaposleni su kroz ono \u0161to zovemo prekarnim oblicima rada. Tome trebamo pridodati i samozaposlene osobe bez zaposlenika koji su \u010desto upravo prekarna kategorija rada, a nerijetko su u tom statusu jer rade za tzv. prikrivenog poslodavca na na\u010din da tro\u0161ak rada preuzimaju na sebe. Osim toga, kategorija migrantskih radnika odnosno inozemnih radnika koja se paralelno s radnim emigracijama iz Hrvatske rapidno pove\u0107avala kroz godine, nedovoljno je dobro zabilje\u017eena unutar statistika o prekarnom radu – a predstavlja jedan od najprekarnijih vidova zaposlenosti u Hrvatskoj. Tako da, iako se udjeli privremenog rada prema statistikama zadnjih nekoliko godina smanjuju u odnosu na prili\u010dno neugodne postkrizne statistike, takav trend treba uzeti uvjetno.<\/p>\n

Svi ovi radnici koje smo nabrojali, zaposleni na nesigurnim radnim mjestima, prva su meta kod otpu\u0161tanja. Imate li informacije kako je tzv. korona-kriza utjecala na sigurnost radnih mjesta, na kojim radnim mjestima su ljudi naj\u010de\u0161\u0107e dobivali otkaze?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Korona-kriza zasigurno je utjecala na tu periferiju rada. Osim direktnih otkaza, ovakve krize mogu utjecati i tako da se ve\u0107i udio kratkoro\u010dnih ugovora ne obnovi, to je direktna posljedica krize na daljnje zapo\u0161ljavanje, odnosno na izostanak zaposlenosti. Osim toga, mi trenutno imamo jako velik udio ljudi sezonski zaposlenih u turizmu, dio tih zapo\u0161ljavanja je izostao. To su ljudi koji rade ljeti i \u017eive od te zarade ostatak godine.<\/p>\n

Studentski rad tako\u0111er bi se mogao smatrati prekarnim radom. Izmjenama Zakona o studentskom radu dana je mogu\u0107nost izvanrednim studentima, koji bi ina\u010de trebali biti zaposleni preko ugovora o radu, da rade preko studentskog ugovora, potom je ista mogu\u0107nost odobrena i studentima na razmjeni. Kako biste komentirali te izmjene Zakona?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Studentski rad nije ne\u0161to \u0161to je poznato u drugim zemljama. Hrvatska i Slovenija jedine imaju takav oblik rada za studente. Svakako se mo\u017ee podvesti pod prekarni rad, jer iz njega ne proizlazi gotovo nikakav tip sigurnosti za radnika: od isplata do stalnosti radnog mjesta i za\u0161tite od prekida radnog odnosa, zatim sta\u017ea i mirovinskog koje ide za taj rad.<\/p>\n

Pro\u0161irivanje te kategorije na izvanredne studente mo\u017ee bit problemati\u010dno jer ne postoje ograni\u010denja za studentski rad. Niskom cijenom rada konkuriraju drugim radnicima koji bi mogli biti stalno zaposleni, npr. u du\u0107anima se jako \u010desto zapo\u0161ljavaju studenti na kasama, a to je zanimanje koje je podrazumijevalo puno radno vrijeme i stalni radni odnos za masu ljudi. Ako je u periodima kad je te\u017ee na\u0107i posao lak\u0161e dobiti posao kao student, mo\u017eemo zamisliti situaciju u kojoj se studenti upisuju izvanredno s namjerom da se zaposle preko studentskih ugovora, a ne nu\u017eno da studiraju. Tada i dio njihove nadnice ide za pla\u0107anje studija pa se iz ovakvog jednog primjera vidi sva nelogi\u010dnost situacije.<\/p>\n

Kako komentirate problem studentskog rada op\u0107enito? Uz to \u0161to studenti \u010desto zapinju u za\u010daranom krugu rada da bi pokrili tro\u0161kove studiranja i nemogu\u0107nosti ispunjavanja studentskih obaveza zbog posla, taj rad se \u010dak ni ne priznaje kao radni sta\u017e\u2026<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Jako je te\u0161ko objasniti sve probleme koji proizlaze iz studentskog rada – studenti s jedne strane imaju povla\u0161teni tip zapo\u0161ljavanja koji proizlazi iz smanjenih tro\u0161kova njihove radne snage za poslodavca u odnosu na standardnu zaposlenost, ali su i dalje zakinuti za mnoga prava koja proizlaze iz rada. Ako studenti nai\u0111u na probleme u isplati pla\u0107a za svoj rad, posrednik u rje\u0161avanju trebao bi biti student servis, jer studenti sklapaju ugovor sa student servisom. No, rijetko kad student servis pokre\u0107e sudske procese zbog neisplate pla\u0107a studentima od strane poslodavaca. To je dosta nesre\u0111eno podru\u010dje rada koje itekako treba dodatno promisliti i urediti na korist onih koji rade. Sigurno treba promi\u0161ljati o nekom modelu, mo\u017eda skra\u0107ene radne satnice standardne zaposlenosti za studente, koja obuhva\u0107a sve obaveze koje proizlaze iz njega. Idealno bi bilo da studenti mogu studirati, a ne raditi. Neka istra\u017eivanja pokazuju da su oni koji rade u nepovoljnijem polo\u017eaju za zavr\u0161avanje fakulteta u roku, postizanje studentskog uspjeha i sl. \u0161to nadalje perpetuira ve\u0107 postoje\u0107e nejednakosti. Treba stoga stremiti stipendijama i poticajima koji nisu fokusirani na izvrsnost nego puno obuhvatniji od tog kriterija.<\/p>\n

Spomenuli smo ranije da su ugovori na neodre\u0111eno ipak jo\u0161 uvijek dominantni. Zanima me da li takav ugovor mo\u017ee za\u0161tititi radnika ili poslodavac ipak mo\u017ee relativno jednostavno napisati otkaz? \u0160to bi trebalo napraviti da se za\u0161tita radnika pobolj\u0161a?<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ugovor na neodre\u0111eno trebao bi biti standard zapo\u0161ljavanja, i on ima elemente za\u0161tite radnika od neopravdanog otkaza, ali sama \u010dinjenica da postoji ogromna razlika u zakonskoj definiciji ugovora i njegovoj primjeni u praksi, govori o tome koliko se lako mogu kr\u0161iti zakonske odredbe o radu pogotovo onda kad ne postoji sindikat da radnike \u0161titi od neopravdanih otkaza. Npr. postoji zna\u010dajna razlika u po\u0161tivanju radni\u010dkih prava u javnom sektoru i u malim privatnim firmama u kojima su prava iz ugovora o radu zbog nepostojanja sindikata i radni\u010dkih predstavnika mrtvo slovo na papiru.<\/p>\n

Kad smo kod prava u javnom sektoru, jedna ste od autorica istra\u017eivanja o uvjetima rada u ranom i pred\u0161kolskom odgoju i obrazovanju, koje su proveli Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske (SOMK) i Baza za radni\u010dku inicijativu i demokratizaciju (BRID). Mo\u017eete li opisati kakva je situacija u vrti\u0107ima – koji oblik zapo\u0161ljavanja dominira, koliko dugo traje period nesigurnog zapo\u0161ljavanja, doga\u0111a li se \u010desto zapo\u0161ljavanje putem zamjena?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Vrti\u0107i ve\u0107inom funkcioniraju u javnom sektoru, oko 20 posto vrti\u0107a je u privatnom ili vjerskom vlasni\u0161tvu. Rije\u010d je o feminiziranom sektoru, \u0161to \u010desto zna\u010di ve\u0107u frekvenciju odsustva zaposlenica zbog porodiljnih dopusta ili brige za djecu i starije kojom su jo\u0161 uvijek neravnomjerno optere\u0107ene \u017eene. Me\u0111u ukupno zaposlenima, njih oko petina radi privremeno, na ugovore na odre\u0111eno ili u statusu zamjena. U praksi takav rad mo\u017ee biti izrazito prekaran, npr. nekim radnicama se godinama obnavljaju kratkoro\u010dni ugovori o radu; u ugovorima zamjena stoji da se ne zna do kad traje njihov anga\u017eman odnosno on ovisi o povratku osobe na \u010dije su mjesto do\u0161le kao zamjene; postoji praksa davanja otkaza preko ljeta, kad je radno optere\u0107enje u vrti\u0107ima manje – privremeno zaposlene osobe ve\u0107 ra\u010dunaju da nemaju posao preko ljeta, \u0161to zna\u010di izostanak pla\u0107e i sigurnosti koja proizlazi iz radnog odnosa i kontinuiteta rada, i onda slijedi ponovno zapo\u0161ljavanje u rujnu kad se intenzitet posla pove\u0107a. Sve su to na\u010dini za izbjegavanje postoje\u0107ih odredbi Zakona o radu, koji je kroz svoje izmjene u velikoj mjeri deregulirao rad na odre\u0111eno vrijeme. Rad u vrti\u0107ima, u ovom djelu koji se odnosi na nesigurnost zaposlenja, nalikuje stoga vi\u0161e na privatni sektor nego na javni. Kreativnost oko zaobila\u017eenja zakonske regulative pitanje je za inspekciju rada, a ne trebamo zaboraviti ni odgovornost poslodavaca za umanjivanje radni\u010dkih prava kroz zaobila\u017eenje postoje\u0107e zakonske regulative.<\/p>\n

Sli\u010dna situacija je i u nastavni\u010dkom sektoru, neki nastavnici godinama rade na zamjenama…<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Dje\u010dji vrti\u0107i su primjer za funkcioniranje periferije rada u obrazovnom sektoru. Takva praksa anga\u017emana zamjena kao pri\u010duvne radne snage prijeti da postane zamka za neke radnike i da ostanu u za\u010daranom krugu privremenog rada. U tom smislu mora se osmisliti puno bolja kadrovska politika unutar obrazovanja gdje se treba te\u017eiti pove\u0107anju kapaciteta te preraspodjeli posla me\u0111u zaposlenima u sustavu u slu\u010daju odsustva radnika i radnica.<\/p>\n

Rezultati istra\u017eivanja pokazali su da i u tom sektoru raste nesigurnost zaposlenja, a sindikalna organiziranost pada.<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Sindikalna gusto\u0107a je u konstantnom padu u ve\u0107ini zemalja u Europi, pa i u Hrvatskoj. Izuzetak su nordijske zemlje. Me\u0111utim, utjecaj sindikata jo\u0161 uvijek je razmjerno jak u obrani nekih radni\u010dkih interesa. Vidljivo je to iz uspje\u0161nih sindikalnih inicijativa poput peticije za raspisivanje referenduma vezanog za mirovine. Takva situacija pokazuje potencijal da se sindikalna snaga odr\u017ei ili oja\u010da, no ona zahtjeva nove metode i sna\u017ena nastojanja u regrutaciji onih skupina \u010dije probleme do sada sindikati nisu adekvatno adresirali – a to svakako jesu razli\u010dite grupacije prekarno zaposlenih radnika i radnica.<\/p>\n

Kako novi oblici rada, poput platformskog (Uber, Wolt itd.) utje\u010du na sigurnost radnih mjesta?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

U pozadini mnogih novih oblika rada ustvari je sni\u017eavanja cijene radne snage i to je ono \u0161to je najproblemati\u010dnije u njima, jer sni\u017eavanje cijene rada \u010desto zna\u010di prebacivanje tro\u0161ka rada na radnicu ili radnika, pogor\u0161anje uvjeta rada i sni\u017eavanje sigurnosti zaposlenja.<\/p>\n

Kod novih platformi mo\u017eemo primijetiti to\u010dno tu \u0161prancu, kad se npr. odgovornost za rad prebacuje velikim dijelom na radnika. Tako se rad organiziran kroz neke konvencionalne obrasce isti\u0161\u0107e, \u010desto se koriste studentski ugovori i to famozno samozapo\u0161ljavanje, gdje osoba postaje vlastita mala firma koja naj\u010de\u0161\u0107e radi za jednog prikrivenog poslodavca, koji na taj na\u010din izbjegava pla\u0107anje izdataka koje je kao poslodavac obavezan pla\u0107ati.<\/p>\n

Jednom prilikom sam se prijavila za rad u dostavi preko neke od tih platformi – nema fiksne satnice, starta\u0161 s 10 kn, a dalje se ra\u010duna 2 kune bruto po kilometru. Ako na biciklu prije\u0111e\u0161 desetak kilometara na sat, mo\u017ee\u0161 zaraditi jedva 20 kn.<\/p>\n

Upravo to, takvi oblici rada prakti\u010dki su istisnuli dostavu koju su restorani financirali iz bud\u017eeta restorana i za tu svrhu zapo\u0161ljavali ljude. Da se razumijemo, to mo\u017ee biti u svakom od ovih oblika naporan i slabo pla\u0107en posao. Ali problem je taj \u0161to se kroz ovakve modalitete taj posao \u010dini jo\u0161 nesigurnijim i u kona\u010dnici slabije pla\u0107enim, uzmemo li u obzir da se pla\u0107a po isporuci i ne garantira nikakav oblik sigurnosti. Platforme ra\u010dunaju na deregulirano tr\u017ei\u0161te rada.<\/p>\n

Rad migrantskih radnika tako\u0111er spada u nesigurne oblike rada, a zadnjim izmjenama Zakona o strancima kvote za zapo\u0161ljavanje su gotovo ukinute. Koje probleme donosi ukidanje kvota i kako se taj tip rada odra\u017eava na migrantske radnike?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

U zadnjih par godina, dok su kvote bile aktualne, pove\u0107avale su se rapidno u postkrizno vrijeme. Taj proces odvijao se paralelno s prili\u010dno masovnom radnom emigracijom iz Hrvatske koja se otvorila kao mogu\u0107nost kad je Hrvatska pristupila EU te u narednim godinama otvaranja tr\u017ei\u0161ta rada odre\u0111enih zemalja EU radnicima i radnicama iz Hrvatske. Nakon perioda izrazito visoke nezaposlenosti u Hrvatskoj do\u0161lo je do paradoksalnog problema – nedostatka radne snage ve\u0107inom na privremenim, sezonskim poslovima, bez kojih uslu\u017eni sektor gotovo ne funkcionira.<\/p>\n

Ukidanje kvota za inozemne radnike ujedno zna\u010di i masovniji priljev inozemnih radnika koji su zbog regulative propisane za njihov rad vrlo neza\u0161ti\u0107ena skupina. Radnik ili radnica koji dolaze u Hrvatsku moraju imati potvrdu od poslodavca kojemu idu raditi, \u0161to zna\u010di da njihov boravak ovisi o njemu, a znamo da mu je u takvoj situaciji u prakti\u010dnom smislu onemogu\u0107ena bilo kakva borba za radna prava. Da ne govorimo o kontekstu strane zemlje, nepoznavanja jezika, regulativa, institucija kojima se mo\u017ee obratiti, rada tih institucija i sindikalne organiziranosti…<\/p>\n

Uz prekarni rad, jedan od problema u Hrvatskoj je i minimalna pla\u0107a. Europski parlament je u listopadu 2020. objavio prijedlog Direktive o minimalnim pla\u0107ama na razini EU: pla\u0107e bi u roku od dvije godine trebale dose\u0107i otprilike 60 posto medijalne pla\u0107e, vrijednost koja je u Hrvatskoj jednaka tzv. pragu siroma\u0161tva. Vlada RH je skepti\u010dna prema Direktivi – kako komentirati tu njezinu reakciju?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Neophodno je dizanje minimalne pla\u0107e iz vrlo jasnih razloga, ali i stvaranje mehanizama kojima \u0107e pla\u0107a pratiti kupovnu mo\u0107 i standard koji izdi\u017ee iz siroma\u0161tva osobe koje rade. Danas se ve\u0107 razmatra i ne\u0161to \u0161to se naziva living wage, a ne samo minimalna pla\u0107a. To su u\u017easno va\u017ena pitanja, jer kad pri\u010damo o living wage-u i op\u0107enito o preraspodjeli u dru\u0161tvu, u isto vrijeme pri\u010damo i o emancipaciji ili ekonomskoj ovisnosti \u017eena, o ekonomskom nasilju u dru\u0161tvu, sivoj ekonomiji, kriminalu, delinkvenciji, radu u siroma\u0161tvu itd.<\/p>\n

Direktiva sadr\u017ei i odredbu da pokrivenost kolektivnim ugovorima mora biti 70 posto u svim dr\u017eavama \u010dlanicama. Na\u0161a vlada taj prag smatra smatra “previsokim idealom”, “ni\u010dim opravdanim”.<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Naravno da je previsok ideal kad se ve\u0107 30 godina ne bavite radni\u010dkim pitanjima, nego se iznalaze na\u010dini kako da se snizi cijena radne snage i\u00a0 kako da se neka gospodarska strategija zamijeni stvaranjem profita na osnovu sni\u017eavanja cijene radne snage. Onda je normalno da se pove\u0107anje minimalne pla\u0107e i prag pokrivenosti kolektivnim ugovorima \u010dine ambicioznim.<\/p>\n

Trenutno imamo jako puno malih i mikro poduze\u0107a koja nemaju nikakvih doticaja sa sindikalnom organiziranosti. Odgovornost za srozavanje radnih uvjeta trebaju preuzeti i mediji koji imaju hajku na preostala radna prava, npr. u javnom sektoru itd. bez ikakvog prou\u010davanja stvarne situacije.<\/p>\n

Tako\u0111er, problem s minimalnom pla\u0107om jest i \u0161to se minimalna pla\u0107a mo\u017ee odrediti, a kroz razne na\u010dine deregulaciju rada lako se mo\u017ee zaobi\u0107i puno radno vrijeme na koje se onda minimalna pla\u0107a ne odnosi.<\/p>\n

Koje su, prema va\u0161em mi\u0161ljenju, mogu\u0107nosti za pobolj\u0161anje polo\u017eaja radnika op\u0107enito, s obzirom na sve probleme koje smo nabrojali. \u0160to bi trebalo napraviti, kakve inicijative pokrenuti?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Mislim da se svi trebamo aktivno boriti za na\u0161a i op\u0107enito radni\u010dka prava jer nas pro\u0161lost u\u010di da su ona uvijek bila izborena i uvijek se za njih moralo iznova boriti. Kada govorim o radni\u010dkim pravima – govorim istovremeno o sigurnosti koja mora proizlaziti iz rada, ali i o\u010duvanju zajedni\u010dkih dobara i o\u010duvanju i unapre\u0111enju javnog sustava zdravstva, o dostupnom javnom obrazovanju, o progresivnim stambenim politikama, inkluzivnim socijalnim mjerama i naknadama za nezaposlenost itd. itd. Svaka komodifikacija bilo kojeg od ovih aspekata udar je na radni\u010dka prava i to ne treba zaboraviti.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jelena Ostoji\u0107 je asistentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Do sada je radila na Studiju socijalnog rada, katedri za socijalne politike te Odjelu za analitiku i istra\u017eivanje Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje. Bavi se pitanjima rada i zapo\u0161ljavanja, socijalnim politikama te industrijskim odnosima. \u010clanica je udruge BRID.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-313464","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313464","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=313464"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313464\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":313466,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313464\/revisions\/313466"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=313464"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=313464"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=313464"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}