{"id":313348,"date":"2021-02-05T07:47:57","date_gmt":"2021-02-05T06:47:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=313348"},"modified":"2021-02-05T07:47:57","modified_gmt":"2021-02-05T06:47:57","slug":"papa-kao-ljevicar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/02\/05\/papa-kao-ljevicar\/","title":{"rendered":"Papa kao ljevi\u010dar"},"content":{"rendered":"<header class=\"entry-header\"><\/header>\n<div class=\"entry-content tema\">\n<div class=\"entry-meta\"><strong>Autor: Mario Kika\u0161<\/strong> <time class=\"entry-date published\" datetime=\"2021-02-03T10:02:00+01:00\"><\/time><\/div>\n<p>Bhaskar Sunkara, urednik Jacobina, jednog od najva\u017enijih lijevih medija u SAD-u, popratio je inauguraciju Josepha Bidena pomalo cini\u010dnom <a href=\"https:\/\/twitter.com\/sunraysunray\/status\/1351919648871243777\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">opaskom<\/a> na svom twitter profilu. Ustvrdio je, parafraziram, da je jedina ohrabruju\u0107a stvar u izboru novog predsjednika to \u0161to \u0107e primati naredbe od komunisti\u010dkog pape, aludiraju\u0107i na Bidenovo katoli\u010danstvo, a samim tim i na vjeru u dogmu o nepogre\u0161ivosti namjesnika Petrove stolice na kojoj trenutno sjedi vjerojatno i najprogresivniji papa u povijesti Rima i zapadnog kr\u0161\u0107anstva. Nekako istovremeno je jedan od na\u0161ih najlijevijih kolumnista u <em>mainstream<\/em> medijima, Jurica Pavi\u010di\u0107, analiziraju\u0107i \u201cizvrnuti\u201d post-trumpovski post-neoliberalni svijet u kojem Capitol Hill ne \u201cnapadaju\u201d organizirani sindikati ili progresivni dru\u0161tveni pokret nego reakcionarne horde vo\u0111ene teorijom zavjere, zaklju\u010duje da \u017eivimo u svijetu <a href=\"https:\/\/www.jutarnji.hr\/vijesti\/svijet\/sto-se-to-dogodilo-pa-smo-se-nasli-u-svijetu-gdje-umjesto-havela-revolucije-dize-q-shaman-15041418\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">\u201cu kojem je Papa trenutno najglasniji akter antikapitalizma, te najvidljivija ikona ljevice<\/a>\u201c. \u0160to se to dogodilo sa svijetom i rimskom kurijom u zadnjem desetlje\u0107u da je nekada\u0161nji argentinski kardinal Mario Bergoglio, a danas Papa Franjo, postao omiljena figura jednog dijela ljevice?<\/p>\n<h2>Vje\u010dne \u0161ezdesete<\/h2>\n<p>Da bismo poku\u0161ali razumjeti ovaj fenomen, potrebno je oti\u0107i ne\u0161to dalje u pro\u0161lost, u \u0161ezdesete koje su i za ljevicu (1968.) i za Crkvu (1965.) predstavljale svojevrsnu prekretnicu. U <em>ad hoc<\/em> periodizaciji papinske i crkvene povijesti nakon Drugog svjetskog rata, klju\u010dno je zasigurno mjesto Drugog vatikanskog koncila. To je svojevrsna to\u010dka u kojoj se zrcale svi kasniji doga\u0111aji i likovi crkvene povijesti. Drugi vatikanski koncil je istovremeno predstavljao i vrhunac reformizma i otvaranja Katoli\u010dke Crkve narodu, ali i po\u010detak konzervativne reakcije na te promjene koje su uvelike obilje\u017eile pontifikate i papa na\u0161ih dana, Franjinih prethodnika. Uostalom, tu kontradikciju Crkva dijeli sa op\u0107om globalnom povije\u0161\u0107u \u0161ezdesetih na koje danas gledamo kao na godine dekolonizacije, primarno Afrike, odnosno priklju\u010denja svijetu naroda koji su do tada bili pod imperijalisti\u010dkim jarmom i politi\u010dki nevidljivi. Za ljevicu 1968. predstavlja svojevrsni vrhunac studentskog i radni\u010dkog bunta, ali i po\u010detak rasapa institucionalizirane ljevice i njenih organizacija. \u0160ezdesete su istovremeno i godine kriza, pogotovo postratnih institucija kejnzijanskog kompromisa i po\u010detak kraja financijskog sistema koji je za\u010det u Breton Woodsu pri kraju Drugog svjetskog rata.<\/p>\n<p>U tom kontekstu, proplamsaj optimizma i otvaranja Crkve nakon Drugog vatikanskog koncila u ovako kratko skiciranoj povijesti papinskih mandata druge polovice dvadesetog stolje\u0107a svoj reakcionarni odgovor dobiva primarno u liku Ivana Pavla II. A onda jednim dijelom i u njegovom nasljedniku Benediktu XVI koji ipak svoj pontifikat, vjerojatno ne\u0161to svjesniji povijesti od svoga prethodnika Poljaka, okon\u010dava vlastitom odlukom otvoriv\u0161i mjesto prvom papi s globalnog juga. Ivan Pavao II bio je primarno antikomunisti\u010dki papa za \u010dijeg je vremena ja\u010dao katoli\u010dki integralizam i konzervativizam. Zajedno sa Ronaldom Reaganom i Margaret Thatcher predstavlja svojevrsnu politi\u010dku ikonu osamdesetih koje su kulminirale ru\u0161enjem dr\u017eavnog socijalizma u Europi. Osim izra\u017eenog antikomunizma, fokus njegovih poruka \u010desto je bio upravo na teologiji tijela, odnosno prevedeno na sekularni jezik, svo\u0111enju seksualnih odnosa isklju\u010divo na reprodukciju. To je dovelo do toga da se Crkva u jeku pandemije AIDS-a koja je najvi\u0161e pogodila gej populaciju i Afriku otvoreno se protivila kori\u0161tenju kondoma, a gej populaciju samo dodatno sotonizirala i marginalizirala. Istovremeno, na tragu istih poruka i logike \u201cteologije tijela\u201d, za vrijeme pape Poljaka, poba\u010daj postaje klju\u010dna tema crkvenih poruka koja dobiva prioritet nad svim drugim temama. Nakon njega, kratki mandat Benedikta XVI obilje\u017eava odmicanje od Drugog vatikanskog koncila i u simboli\u010dkom i teolo\u0161kom smislu. Papa Ratzinger iz ormara vadi parafernalije pretkoncilske Crkve u vidu Tridentske latinske mise, ali i vlastite odje\u0107e koja dodatno odmi\u010de pontifexa od naroda stavljaju\u0107i ga u neku daleku feudalnu povijest koja i dan danas uvelike odre\u0111uje Crkvu i njenu hijerarhiju. U porukama ostaje vjeran svojoj teolo\u0161koj vokaciji i konzervativizmu dodatno distanciraju\u0107i Crkvu od promjena u svjetovnoj sferi.<\/p>\n<h2>Papa kao Klub zastupnika zelene ljevice<\/h2>\n<p>Papa Franjo na \u010delo Crkve dolazi 2013. u vrijeme kad se svijet, a pogotovo Europa suo\u010dava s posljedicama jedne od najve\u0107ih ekonomskih kriza. Italija je na rubu socijalnog ponora s tehnokratskim vladama i rastom razli\u010ditih formi populizma, a na \u010delo rimske crkve dolazi osoba iz Ju\u017ene Amerike \u010dija je povijest posljednjih nekoliko desetlje\u0107a upravo obilje\u017eena stalnim krizama, ogromnom nejednako\u0161\u0107u, ali i rastom politi\u010dkih pokreta i figura na ljevici. Iako nominalno nesklon teologiji oslobo\u0111enja koja je upravo stasala u takvom kontekstu kao odgovor narodu bliskog klera na njegovu patnju i neima\u0161tinu, Papa Franjo u rimsku kuriju donosi i da\u0161ak tog pokreta koji su njegovi prethodnici vi\u0161ekratno proskribirali, a njegove istaknute \u010dlanove gotovo izop\u0107ili iz Crkve.<\/p>\n<p>Uz ovaj biografizam te Papino menad\u017eeriranje vatikanskom kurijom i njenim sivim zonama i poslovima, pontifikat i ovog Pape \u0107e biti upam\u0107eni prvenstveno po jeziku njegovih poruka, odnosno slu\u017ebenim enciklikama i medijskim izjavama. U svom sedmogodi\u0161njem pontifikatu Papa Franjo je izdao tri enciklike od \u010dega su posljednje dvije ne\u0161to politi\u010dki otvorenije i odgovaraju upravo na krize na\u0161eg vremena. <em>Laudato si<\/em> (Hvaljen budi) izdana 2015. je programatska enciklika koja prvenstveno govori o brizi o \u201czajedni\u010dkom domu\u201d, odnosno prevedeno na sekularni jezik, progovara o globalnoj klimatskoj krizi. Ona je rezultat zajedni\u010dkog djelovanja s jedne strane sekularnih znanstvenika koji se bave klimatskim promjenama i s druge strane teologa \u010diji je cilj bio tu brigu i nalaze prevesti u jezik teologije, odnosno primarno, terminologiju socijalnog nauka crkve. Tre\u0107a papina enciklika izdana je prije svega par mjeseci i napisana originalno na \u0161panjolskom jeziku unato\u010d talijanskom naslovu <em>Fratelli tutti<\/em> (Svi smo bra\u0107a). Samim tim, autorska atribucija je ne\u0161to jasnija. Dok je <em>Laudato si<\/em>, o\u010digledno proizvod rada vi\u0161e ljudi, <em>Fratelli tutti<\/em> predstavlja svojevrsno sumiranje Papinih poruka posljednjih nekoliko godina s kulminacijom u pandemiji Covida 19 koja za Franju predstavlja krizu globalnih razmjera, ali istovremeno i trenutak kontemplacije nad stanjem u kojem se svijet na\u0161ao, a onda i odabiru i provo\u0111enju su\u0161tinskih promjena koje tom svijetu trebaju.<\/p>\n<p>Svojevrsni publicisti\u010dki <em>digest<\/em> tih njegovih razmi\u0161ljanja iza\u0161ao je nedavno i u na\u0161em prijevodu u knjizi \u201cOdva\u017eimo se sanjati\u201d (izdava\u010d VBZ, prijevod Marina Horki\u0107) koja nastaje u razgovoru s britanskim katoli\u010dkim novinarom i papinim biografom Austenom Ivereighom. U tom razgovoru Papa iznosi tezu da je kriza izazvana Covidom prilika za kona\u010dno \u201crazotkrivanje nepravdi\u201d, ali i promjene koje \u0107e dovesti do \u201cdruga\u010dije organizacije svijeta\u201d. Tu prije svega adresira probleme koje proizlaze iz neoliberalne organizacije svjetske ekonomije i dominacije financijske industrije uz stalno pove\u0107anje nejednakosti. Papa je u tom smislu daleko od komunista, kako ga titulira Sunkara. On je svojim referencama, promi\u0161ljanjima, ali i odabirima suradnika\/ca puno bli\u017ei nekom radikalnom socijaldemokratu s iskustvom \u017eivota na periferiji, odnosno s perspektivom koja mu nudi ne\u0161to druga\u010diji pogled na svijet koji prema njemu ne postoji, ako u njega ne uklju\u010dimo sve. Na nekoliko mjesta u knjizi citira talijansku ekonomisticu Marianu Mazzucatto i njezine teze o va\u017enosti javnog sektora za ekonomiju i daljnji razvoj i zagovara ja\u010du regulaciju ekonomije na tragu i njenih promi\u0161ljanja.<\/p>\n<h2>Antiklerikalni papa<\/h2>\n<p>Dojam koji ostavljaju papine poruke i enicklike je taj da je rije\u010d o \u010dovjeku koji dalje u\u010di, \u010dita i razvija se u skladu sa svojim vremenom i potrebama svoga vremena, a ne u skladu s vremenom Crkve i njenih potreba. Uostalom, to je vjerojatno i njegova najva\u017enija osobina iz perspektive ljevice, onkraj citiranja lijevih autora i kritike neoliberalizma koje lagano postaju op\u0107e mjesta, a ne vi\u0161e svojevrsna transgresija u javnom prostoru. Njegova autorefleksija i samokritika institucije na \u010dijem je \u010delu je ono \u0161to ostaje i nama u amanet. Papa Franjo otvoreno imenuje klerikalizam, odnosno mo\u0107 koju si sve\u0107enik prisvaja nad svojom pastvom, kao rak-ranu sada\u0161nje Crkve. To da sve\u0107enici iskrivljuju vlastitu vokaciju i postaju svojevrsna klasa za sebe odvojena od naroda i laika je vjerojatno i najzvu\u010dnija papina poruka koja bi mogla imala i dugoro\u010dni efekt, mo\u017eda i puno va\u017eniji od njegovog zeleno-lijevog moralnog diskursa. Naime, upravo kadrovska i institucionalna reforma Crkve i njenih paralelnih struktura je zapravo Papin pravi politi\u010dki posao.<\/p>\n<p>On je sigurno crkvene institucije pribli\u017eio laicima i sekularnom svijetu vi\u0161e nego itko drugi prije njega. Ta institucionalna reforma je vo\u0111ena idejama koje su za\u010dete upravo na Drugom vatikanskom koncilu, a vremenom su i\u0161\u010dezle ili stavljene u drugi plan pred prioritetima \u201ckulturolo\u0161kih ratova\u201d (Papina sintagma), koje su vodili i njegovi prethodnici. Da je njegov prioritet na otvaranju, dijalogu i reformi Crkve i stavljanje u drugi plan tema poput poba\u010daja, pokazao je nedavan sukob me\u0111u ameri\u010dkim biskupima nakon \u0161to je u javnost, bez konzultacija s ostatkom biskupske konferencije, iza\u0161lo pismo predsjednika Ameri\u010dke biskupske konferencije Jos\u00e9 Horacija G\u00f3meza u kojem kritizira pro-life stavove predsjednika Bidena. U roku keks je stigla reakcija Papinih kardinala iz konferencije, predvo\u0111enih \u010dika\u0161kim nadbiskupom i kardinalom Blaseom \u0106upi\u0107em, koji su tu izjavu odbacili.<\/p>\n<p>\u0160to nama donosi papin antiklerikalizam i institucionalno \u010di\u0161\u0107enje Crkve? Hrvatska prelatura u pontifikatu Pape Franje dobiva veliki broj novih biskupa koji nisu nu\u017eno politi\u010dki istovjetni Papi Franji, ali sigurno predstavljaju svojevrsni odmak od trenutnog stanja u Crkvi u Hrvata koja je zatvorena, izrazito nacionalisti\u010dka i klerikalisti\u010dka. U Bosni i Hercegovini promjene me\u0111u biskupima su se ve\u0107 dogodile ustoli\u010denjem i najavom ustoli\u010denja novih (nad)biskupa u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci. U Hrvatskoj se to desilo sa dvjema mitropolijama, rije\u010dkom i splitsko-makarskom i ostaje samo ona najva\u017enija: zagreba\u010dka, \u0161to \u0107e najjasnije pokazati koji je ideolo\u0161ki i razvojni smjer Katoli\u010dke Crkve kod nas u idu\u0107em razdoblju. Istovremeno, najve\u0107e kritike Papinog mandata dolaze upravo iz neformalnog paralelnog katoli\u010dkog sektora koji je stasao kod nas posljednih nekoliko godina predstavljaju\u0107i ono \u0161to papa naziva fundamentalisti\u010dkim mentalnim sklopom koji upravo u trenucima kriza poput ove nudi zaklon i \u201ctobo\u017ee \u0161titi osobu\u201d, a zapravo nudi \u201cjednostran, zatvoren na\u010din razmi\u0161ljanja\u201d. Drugim rije\u010dima, ako ve\u0107 \u017eelimo da ovoga papu pamtimo kao ljevi\u010dara, onda se bar nadajmo da \u0107e odraditi dio posla za nas i bar donekle sasje\u0107i korov klerikalizma i fundamentalizma koji se opasno ra\u0161irio ne samo crkvenim nego i svjetovnim institucionalnim hodnicima.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36124\">Bilten<\/a><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pontifikat Pape Franje obilje\u017eile su \u201ckontroverzne\u201d poruke i izjave kojima je \u010desto u javnosti pripisivana lijeva etiketa. Me\u0111utim, za njegov politi\u010dki amanet bit \u0107e va\u017enije otvaranje Crkve narodu nego motivi sadr\u017eajno bliski zelenoj ljevici.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-313348","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313348","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=313348"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313348\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":313349,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313348\/revisions\/313349"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=313348"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=313348"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=313348"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}