{"id":313143,"date":"2021-02-02T08:16:32","date_gmt":"2021-02-02T07:16:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=313143"},"modified":"2021-02-02T08:16:32","modified_gmt":"2021-02-02T07:16:32","slug":"zivost-antifasizma-sahranjena-je-njegovom-memorijalizacijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/02\/02\/zivost-antifasizma-sahranjena-je-njegovom-memorijalizacijom\/","title":{"rendered":"\u017divost antifa\u0161izma sahranjena je njegovom memorijalizacijom"},"content":{"rendered":"

Autor:<\/strong> Jasmin Hasanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\n
\n
\n
\n

I dok su u subotu Igmanom paradirali ceremonijalni antifa\u0161isti, nijemi i slijepi da se osvrnu na bujanje fa\u0161istoidnih tendencija u na\u0161em dru\u0161tvu, a istovremeno nesposobni da u svoje redove mobiliziraju nove snage \u2013 koje \u0107e na antifa\u0161izam gledati kao na progresivnu i proaktivnu dru\u0161tvenu silnicu \u010dijim se dijelom i sami mogu zamisliti i doprinijeti svojim anga\u017emanom \u2013 dana\u0161nje se, stvarne antifa\u0161isti\u010dke borbe, nesvjesno, odvijaju na raznim drugim mikro prostorima otpora daleko od ceremonijalnih, cvje\u0107arskih udru\u017eenja i politi\u010dkih partija, aproprijatora antifa\u0161isti\u010dke ideje odavno imobilizirane i zarobljene u 1940-tim godinama pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

Primjera takve hipokrizije ima svugdje ono nas \u2013 ve\u0107 godinama se Sutjeska, Kozara, Igman i ostala nekada\u0161nja strati\u0161ta pune impotentnim antifa\u0161isti\u010dkim zborovima, dok istovremeno oko njih sve vi\u0161e i vi\u0161e ja\u010daju regresivne dru\u0161tvene snage. Njihova galama nije prestra\u0161ila \u010detni\u010dka okupljanja po Vi\u0161egradu, nije sprije\u010dila ni neousta\u0161ka paradiranja po Hercegovini, a svakako, nije onemogu\u0107ila da se takve tendencije sve vi\u0161e po\u010dnu manifestirati i kroz crne spodobe hand\u017earstva i relativiziranja NDH-azijskog naslije\u0111a kod Bo\u0161njaka. Daleko od toga da mislim da je nebitno afirmirati antifa\u0161isti\u010dku tradiciju u Bosni i Hercegovini. Naprotiv. Namjesto toga, ovdje se pokazuje kako svo\u0111enje antifa\u0161izma na njegov ceremonijalni karakter onemogu\u0107ava njegovu proaktivnu dru\u0161tvenu snagu i mobilizacijski potencijal koji on treba da ima u dru\u0161tvu poput na\u0161eg.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, \u017eivost antifa\u0161izma sahranjena je njegovom memorijalizacijom<\/em>. Ne nude\u0107i aktivnu borbu, priznaju\u0107i tekovine antifa\u0161izma ali ne i sveprisutnu \u017eivost fa\u0161izma, oni zapravo dodatno potpiruju njegovo bujanje, nesmetano poma\u017eu\u0107i usponu retrogradnih politi\u010dkih ideja. Konformizam takvih antifa\u0161isti\u010dkih pokreta spram stvarnosti stavlja ih u slu\u017ebu postoje\u0107eg poretka, pa \u0107e oni zato mo\u0107i biti antifa\u0161isti, ali ne\u0107e reagirati na fa\u0161istoidne elemente unutar dru\u0161tvenih anomalija koje nas okru\u017euju. One se ne moraju referirati isklju\u010divo na rehabilitacioni i revizionisti\u010dki karakter anti-jugoslovenskih ideja, ve\u0107 unutar sebe moraju uklju\u010divati i druge njegove elemente. Tako, u ime antifa\u0161isti\u010dke borbe \u010dija je neizostavna komponenta bila i borba za politi\u010dku emancipaciju \u017eena (AF\u017d), neizostavno je stati u za\u0161titu zlostavljanih \u017eena i pokreta poput #NisamTra\u017eila i dati mu politi\u010dku dimenziju.<\/p>\n

Jednako, antifa\u0161isti\u010dke tendencije moraju prepoznati krizu svojih vrijednosti i na drugim poljima. Najbolji primjer vidljiv je u onome \u0161to se, kolokvijalno, naziva \u201emigrantskom krizom\u201c i s njom povezano latentno bujanje rasizma \u2013 od nazivanja ljudi u pokretu invazivnim vrstama<\/em> od strane biv\u0161eg dr\u017eavnog ministra [1], do njegovog opravdavanja u ime za\u0161tite slobode doma\u0107em stanovni\u0161tvu <\/em>zahtijevaju\u0107i \u201e\u010diste gradove\u201c, kako je biha\u0107ki SDP predstavio borbu sa \u201emigrantskom krizom\u201c u svom predizbornom klipu za pro\u0161logodi\u0161nje lokalne izbore, a koji nije nai\u0161ao ni na kakvu ozbiljniju osudu javnosti ili reakcije unutar partijskog vrha.[2]<\/a> Upravo takve situacije pokazuju za\u0161to je termin \u201emigrantska kriza\u201c u svojoj osnovi pogre\u0161an. Krizu, naime, ne proizvode oni koji se nalaze na putu, tj. oni koji migriraju, koji se sele ili koji se kre\u0107u \u2013 ljudi u pokretu<\/em> \u2013 jer migracije nisu nikakav historijski eksces. One postoje oduvijek, prisutne su i bit \u0107e prisutne. I sami, mi migriramo svakodnevno, bilo da je to privremeno (od ku\u0107e do posla, od jednog do drugog grada ili dr\u017eave u kojoj radimo ili studiramo, kada odemo poslovno ili turisti\u010dki, na ljetovanje ili zimovanje) ili stalno (kada trajno napu\u0161tamo na\u0161 \u017eivotni prostor i naseljavamo se na nekom drugom, kako su to radila brojna plemena tokom historije, ili oni koji su zbog ratnih, ekonomskih ili ekolo\u0161kih faktora bili na to prinu\u0111eni u vremenima u kojima \u017eivimo).<\/p>\n

Moglo bi se onda kazati da do migracija dovode odre\u0111ene krize, iako to ne mora uvijek biti tako. Kriza u ovom kontekstu pak nastaje i prouzrokovana je, prije, politikama i politi\u010dkim odlukama spram onih koji migriraju. Recentna \u201emigrantska kriza\u201c koju imamo nije ne\u0161to \u0161to se desilo preko no\u0107i, ve\u0107 je stvorena odlukom Europske unije da zatvori svoje granice i poo\u0161tri ulazne politike.[3] Kako god, takva odluka Europske unije od Balkana je stvorila svojevrsni logor <\/em>\u2013 prostor vanrednog stanja unutar kojega je zakon suspendiran, a naspram mo\u0107i izlo\u017een je ogoljeni ljudski \u017eivot. Podsje\u0107a ovo ne samo na poznati \u201eproblem\u201c koji nam daje Aristotel u nemogu\u0107nosti da \u010dovjek bude apatrid bez da je Bog ili \u017eivotinja, koliko i na Agambenovog Homo sacera<\/em> \u2013 osobu koju se mo\u017ee ubiti, ali ne i \u017ertvovati, osobu koja nije za\u0161ti\u0107ena ni gra\u0111anskim ni bo\u017eanskim pravom. Time, prokazuje se odnos \u010dovjeka i dr\u017eave, suvereniteta i golog \u017eivota koji ga je li\u0161en.<\/p>\n

Tu dolazimo do druge dimenzije problema \u2013 odnosa dr\u017eave<\/em> spram ljudi bez dr\u017eave<\/em> u kojem se istovremeno pokazuje i prisutnost same dr\u017eave unutar koje se ljudi u pokretu nalaze. U bosanskohercegova\u010dkom kontekstu, ono pak pokazuje svu njenu odsutnost. S prve strane, vidi se sva nesposobnost dr\u017eavnih institucija koje krivicu za situaciju sada podjednako svaljuju na ljude u pokretu, kao i na lokalno stanovni\u0161tvo. Referiranjem na provokativno pitanje koje u svom nedavno objavljenom tekstu postavlja Andrej Nikolaidis u kontekstu nabavke vakcina \u2013 pitaju\u0107i se da li nam dr\u017eava slu\u017ei samo da bi imali za \u0161ta poginuti <\/em>[4] \u2013 druga dimenzija odsutnosti dr\u017eavnosti Bosne i Hercegovine uvi\u0111a se u \u010dinjenici da su kampovi u koje se ljudi u pokretu smje\u0161taju van njene kontrole, jednako kao i tokovi novca koji dolaze iz Europske unije. Predstavljeno kao sigurnosno pitanje \u2013 dr\u017eava na ra\u010dun \u201emigrantske krize\u201c dobija novac u vidu donacija i\/li policijske opreme, doprinose\u0107i militarizaciji lokalnih policija, \u0161to u unutarpoliti\u010dkom kontekstu Bosne i Hercegovine u kojoj je policija na kantonalnim, odnosno, entitetskim razinama ne zna\u010di ni\u0161ta drugo do internalizaciju administrativnih granica Daytona.<\/p>\n

\u0160ta je onda rje\u0161enje problema? Da li je ono sadr\u017eano u zahtjevu za hitnim otvaranjem granica<\/em>, a kojem aktivisti i aktivistice olako pristupaju? Uz svu dobru volju, potrebno je zastati na ovom mjestu i podcrtati nekoliko stvari.<\/p>\n

Postoje razli\u010diti, suprotstavljeni narativi o ljudima u pokretu, a za koje smatram da su, i jedni i drugi, u svojoj osnovi \u2013 dehumaniziraju\u0107i. Bilo da se ljudima u pokretu pridaju pe\u017eorativne karakteristike (kao silovateljima i teroristima, kriminalcima, prljavim i neciviliziranim barbarima\u2026), odnosno pozitivne karakteristike, ve\u0107inom iz razloga empatije \u2013 u oba slu\u010daja ignorira se njihova ljudskost \u2013 koja je dvojaka. Nemogu\u0107e je da unutar tako heterogene grupe ljudi imamo tako homogeniziranu masu \u201esvih zlih\u201c i \u201esvih dobrih\u201c. Ukoliko ih percipiramo, u prvom redu, kao ljude \u2013 onda mo\u017eemo biti svjesni njihove prisutnosti, njihovih potreba, te, nadasve, mentalnog stanja prouzrokovanog raznim faktorima \u2013 od mogu\u0107ih trauma koje nose ranije iz dr\u017eava iz kojih dolaze, preko trauma i psiholo\u0161kih problema prouzrokovanih tokom njihovog puta, ali i na samom putu \u2013 od nehumanih uslova u kampovima, me\u0111usobnih sukoba kao i sukoba sa policijom i mje\u0161tanima, do toga da mnogi uslijed takve o\u010dajni\u010dke situacije, ne pre\u017eu sredstva u borbi za golom egzistencijom ili bijegom od realnosti.<\/p>\n

Nedavno je IOM objavio detaljan pregled utro\u0161enog novca po ovim pitanjima.[5] Ono \u0161to je evidentno, jeste da novac namjesto sigurnosnog mora biti raspodijeljen u humanitarnom duhu \u2013 za anga\u017eiranje psihologa i psihijatara, socijalnih radnika, sociologa, ali i informacijskih stru\u010dnjaka, orijentalnih lingvista, pa i kulturologa i pravnika koji bi pomagali ljudima u pokretu da im se u prvom redu povrati njihova humanost, a onda i da se politi\u010dki bore za svoja prava koja ih sljeduju.<\/p>\n

Naposljetku, nemogu\u0107e je ne zapitati se \u2013 da li Europska unija \u2013 ovakva kakva jeste, zaista u kona\u010dnici nudi i mo\u017ee dati nadu? Oni koji u nju odlaze, a ne zaboravimo da je me\u0111u njima<\/em> i jako veliki broj \u201ena\u0161ih\u201c \u2013 ne samo ljudi iz Bosne i Hercegovine, ve\u0107 i sa prostora biv\u0161e Jugoslavije \u2013 postaju eksploatirana radna snaga koja nerijetko bude outsourceana <\/em>od jednog do drugog ili tre\u0107eg poslodavca. Zasigurno da zamisao ne\u010dega kao \u0161to je Europska unija, nasuprot desni\u010darskom nacional-suverenizmu nudi mogu\u0107nost prevazila\u017eenja usuda nacionalnih granica i svih regresivnih i konzervativnih devijantnosti koje iz njih proizlaze. Me\u0111utim, takva jedna ideja sve je manje mogu\u0107a uz njene postoje\u0107e politi\u010dke i ekonomske temelje na kojima ona kao takva danas po\u010diva i uz pomo\u0107 kojih je takvim devijantnostima i dala politi\u010dku dimenziju. Stoga je izgradnja jedne inkluzivne Europe zadatak kojim se i danas u svojoj osnovi pokazuje antifa\u0161isti\u010dka pozadina, ali koja je mogu\u0107a samo ako unutar sebe sadr\u017ei progresivnu \u2013 socijalnu komponentu neodvojivu od materijalnih pitanja rada, distribucije i raspodjele vrijednosti.<\/p>\n

Anticipacija takvog jednog antifa\u0161izma, ne nalazi se na grobljima, ve\u0107 u kolijevkama novih politi\u010dkih borbi.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n

[1] https:\/\/www.vecernji.hr\/premium\/bih-nece-biti-plato-s-kojeg-ce-migranti-kao-skakavci-uskakati-u-hrvatsku-i-eu-1379373<\/a><\/p>\n

[2] Video je sa oficijelne FB stranice SDP Biha\u0107 uklonjen, ali ga je mogu\u0107e vidjeti na linku ovdje – https:\/\/streamable.com\/0x5a5y<\/a><\/p>\n

[3] Isto tako, zanimljivo je da je granica Ma\u0111arske sa Srbijom zatvorena 2016. godine \u2013 ne zbog ljudi u pokretu sa Bliskog Istoka ili zemalja sjeverne Afrike, ve\u0107 emigranata sa Kosova.<\/p>\n

[4] https:\/\/zurnal.info\/novost\/23691\/da-bi-nabavila-vakcine-ili-da-bismo-imali-za-sta-poginuti<\/a><\/p>\n

[5] https:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/iom-objavio-koliko-je-novca-dobio-od-eu-za-migrante-u-bih-i-na-sta-je-novac-potrosen\/210113113<\/a><\/p><\/blockquote>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Antifa\u0161isti\u010dke tendencije moraju prepoznati krizu svojih vrijednosti i na drugim poljima. Najbolji primjer vidljiv je u onome \u0161to se, kolokvijalno, naziva \u201emigrantskom krizom\u201c i s njom povezano latentno bujanje rasizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":278224,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-313143","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313143","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=313143"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313143\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":313144,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313143\/revisions\/313144"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/278224"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=313143"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=313143"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=313143"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}