{"id":313088,"date":"2021-02-01T11:20:21","date_gmt":"2021-02-01T10:20:21","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=313088"},"modified":"2021-02-01T11:35:06","modified_gmt":"2021-02-01T10:35:06","slug":"prosirenje-eu-pokretna-meta-koja-se-stalno-udaljava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/02\/01\/prosirenje-eu-pokretna-meta-koja-se-stalno-udaljava\/","title":{"rendered":"Pro\u0161irenje EU \u2013 pokretna meta koja se stalno udaljava"},"content":{"rendered":"

U 2020. godini niti jedna od \u0161est dr\u017eava Zapadnog Balkana nije napredovala u procesu evropske integracije<\/a>. Istina je da su sve mogle da urade vi\u0161e, ali ipak ovo navodi na pitanje da li sam proces \u201efunkcioni\u0161e\u201c ako niko ne napreduje, a mnoge dr\u017eave ne napreduju godinama, decenijama. Lo\u0161i potezi sa obje strane su doveli do me\u0111usobnog nepovjerenja \u0161to se odra\u017eava na reforme. <\/strong><\/p>\n

Sje\u0107am se kako je 2014. godine negativno odjeknula izjava \u017dan Klod Junkera koji je, kada je izabran za predsjednika Evropske komisije, rekao da ne\u0107e biti pro\u0161irenja<\/a> Evropske unije do 2020. godine. Reakcije sa svih strana su bile toliko o\u0161tre da je on kasnije poku\u0161avao da ubla\u017ei tu izjavu. Me\u0111utim, evo nas u 2021. godini a pro\u0161irenje ni sada nije nigdje na vidiku.<\/p>\n

Njema\u010dko predsjedavanje nije ispunilo o\u010dekivanja<\/strong><\/h2>\n

Njema\u010dko predsjedavanje Evropskom unijom, pored najbolje namjere i ulo\u017eenog napora, nije uspjelo da da o\u010dekivani zamah pridru\u017eenju Jugoisto\u010dne Evrope Evropskoj uniji, ve\u0107 samo da te odnose spa\u0161ava od ozbiljnog uru\u0161avanja. Sama ta \u010dinjenica dovoljno govori o tome koliko je problema ispod povr\u0161ine i koliko je otpora u dr\u017eavama-\u010dlanicama prema ideji daljeg pro\u0161irenja. Mnogo aktera u Uniji ne vjeruje da \u0107e se Balkan ikad transformisati u ozbiljne zemlje sa vladavinom prava. Sumnjaju oni u vezi sa nama, sumnjamo i mi u vezi sa njima, da \u0107e nas ikad \u201epustiti unutra<\/a>\u201c. U takvoj atmosferi, te\u0161ko je sa\u010duvati euro-entuzijazam. Ali to je za nas i dalje najbolji put, od svih mogu\u0107ih.<\/p>\n

Za Evropsku komisiju i Evropski parlament mo\u017eemo re\u0107i da iskreno vjeruju u evropski san o zajedni\u0161tvu, solidarnosti i ujedinjenoj Evropi i da aktivno<\/a> rade na tome da Zapadni Balkan postane dio Unije, gdje i pripada. Me\u0111utim, istorijat odnosa pokazuje da ove institucije nemaju dovoljno snage da odr\u017ee obe\u0107anja koja su dala jer dr\u017eave-\u010dlanice EU dr\u017ee odluke u svojim rukama. Sa nepravednim odlukama se nisu suo\u010dile samo Sjeverna Makedonija i Albanija, ve\u0107 i Kosovo, u vezi sa viznom liberalizacijom ali i Bosna i Hercegovina koja jo\u0161 uvijek nema \u010dak ni status kandidata. Crna Gora i Srbija tapkaju na mjestu godinama.<\/p>\n

Nije tajna da Francuska, Danska, Holandija, \u0160panija, i barem jo\u0161 dvije tri dr\u017eave-\u010dlanice, imaju rezervisan odnos prema ovoj temi i ra\u010dunaju jedna na drugu da \u0107e proces biti usporavan i ote\u017eavan. Vrhunac zastoja vidi se iz toga da na kraju 2020. godine nisu usvojeni Zaklju\u010dci o procesu pro\u0161irenja\/Stabilizaciji i pridru\u017eivanju. Zaklju\u010dci su blokirani na Ministarskom vije\u0107u a u njima nema ni\u010deg specijalnog i ne sadr\u017ee niti jednu pravnu obavezu \u2013 ni za EU ni za Zapadni Balkan, ve\u0107 vi\u0161e imaju motivacioni karakter i labavo odr\u017eavaju vezu izme\u0111u Unije i<\/a> nas.<\/p>\n

Nova blokada Sjeverne Makedonije i Albanije<\/strong><\/h2>\n

Iako je na\u0161 region naviknut na nekonzistentnost u sprovo\u0111enju Strategije pro\u0161irenja, vijest o posljednjoj blokadi Makedonije zbog bilateralnog spora sa Bugarskom, ubrizgala je novu injekciju beznade\u017enosti u odnose izme\u0111u EU i Zapadnog Balkana. Jaka Njema\u010dka nije uspjela da \u201eotopi\u201c stav Bugarske i to jako podsje\u0107a na tvrdoglavost Gr\u010dke koja je Makedoniju dr\u017eala u blokadi cijelu deceniju. Ove odluke obiluju nerazumno\u0161\u0107u, neracionalno\u0161\u0107u, najvi\u0161e zbog toga \u0161to otvaranje pregovora zapravo nema uop\u0161te neki veliki zna\u010daj. Crna Gora je dobila pregovara\u010dki okvir prije osam godina i nema garancija da \u0107e ikada zavr\u0161iti pregovore. Pregovara\u010dki okvir je samo formalnost, prvi korak na velikom putu koji treba da pro\u0111emo, putu kojem se kraj<\/a> ne vidi. S tim u vezi, o\u010dekivanje je da \u0107e nova Metodologija za pregovaranje pomo\u0107i da proces bude vi\u0161e su\u0161tinski i politi\u010dki a ne samo tehnokratski<\/a>, kakav je do sada dominatno bio. Me\u0111utim, godinu dana nakon njenog usvajanja, ona nije detaljnije razra\u0111ena niti je po\u010dela njena primjena.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Su\u0161tina koja proizilazi iz blokade Sjeverne Makedonije je da svaka zemlja \u010dlanica mo\u017ee u svakom trenutku da \u201eizmisli\u201c novi kriterijum, i to takav koji nije relevantan za prirodu pregovora, koji bi morao da bude vezan za evropsku tekovinu, dobro upravljanje, vladavinu prava, ljudska prava, kvalitet demokratije. To unosi neizvjesnost, nepredvidivost u proces i naru\u0161ava povjerenje. Blokiranje dr\u017eave-aspiranta na osnovu ad hoc<\/em> pitanja, kao \u0161to su bilateralni odnosi i razli\u010dito tuma\u010denje istorije, kulture, identiteta, apsolutno nema mjesto u \u201epolitici uslovljavanja\u201c. Osim ako postoji namjera da pregovori nikuda i ne vode.<\/p>\n

Mnogo \u201e\u0161tapova\u201c, nedovoljno \u201e\u0161argarepa\u201c<\/strong><\/h2>\n

\u201eIskakanja<\/a>\u201c iz zacrtane politike pro\u0161irenja i utvr\u0111ene metodologije se de\u0161avaju u kontinuitetu i ta \u010dinjenica prili\u010dno deprimira i demotivi\u0161e one koji rade na tome da se Zapadni Balkan transformi\u0161e u razvijenu, progresivnu sredinu. Za\u0161to? Proces pristupanja te\u017eak i zahtjeva od na\u0161im zemalja da se mijenjaju, da se popravljaju, da se odri\u010du svojih problemati\u010dnih praksi, da su\u017eavaju samovolju autoritarnih lidera, a da pri tome, one zapravo s pravom sumnjaju da \u0107e za to biti pravedno nagra\u0111ene. Zapadni Balkan pregovara po najstro\u017eim kriterijumima do sada od svih zemalja koje su postale \u010dlanice a neki od njih ni same nisu usvojile sve standarde. EU treba da ima razumijevanja za tu stvarnost i da pored \u201e\u0161tapova\u201c kojima ka\u017enjava zemlje kada ne ispune zadatke, osimisli i vi\u0161e \u201e\u0161argarepi\u201c kojima \u0107e nagraditi dr\u017eave kada stvarno posti\u017eu rezultate.<\/p>\n

Na ovaj argument nam obi\u010dno neko iz EU odgovori \u201eali vi treba da sprovedete reforme zbog sebe\u201c. Da, apsolutno. Me\u0111utim, svako ko to ka\u017ee, ne razumije koliko je zavodljiva mo\u0107, kao fenomen, sama po sebi, i kako je te\u0161ko svojevoljno se odre\u0107i tako velike prevlasti koju imaju balkanski vlastodr\u0161ci u svojim rukama. Svaka uspje\u0161na reforma je su\u0161tinski svjesno odricanje, smanjivanje koncentracije mo\u0107i, uvo\u0111enje pravila, predvidljivosti, kontrole, ravnote\u017ee, disperzija sile i vlasti.<\/p>\n

Naravno da su reforme najva\u017enije za nas same, za gra\u0111ane i gra\u0111anke, ali je isto tako \u010dinjenica da je pritisak i \u201epotra\u017enja\u201c za reformama u na\u0161im zemljama mala, nedovoljna, da svim politi\u010dkim partijama svake vlasti i svake struje odgovaraju praznine u kojima mogu da ostvaraju svoje interese mimo evropskih vrijednosti. Klijentelizam i neformalne prakse su na\u010din \u017eivota na Zapadnom Balkanu. Progresivne snage koje vuku naprijed u manjini svuda. To su rijetki pojedinci i grupice u medijima, civilnom dru\u0161tvu, dijeli\u0107i partija i neformalna udru\u017eenja gra\u0111ana, i EU treba to da prepozna i takvim snagama pomogne time \u0161to \u0107e dr\u017eati svoju<\/a> rije\u010d. Glavne reforme su mukotrpne kao ispunjavanje novogodi\u0161njih rezolucija, koje smo lijepo isplanirali ali onda nekako i u Novoj godini sve bude isto kao prije.<\/p>\n

Pregovori su dugi a nisu djelotvorni<\/a>. To se vidi po tome \u0161to godine prolaze a napretka nema. To su znali i u EU kada su zapo\u010deli rad na novoj Metodologiji. Pogre\u0161na je, \u010dak i besmislena pretpostavka nekih dr\u017eava-\u010dlanica EU da \u0161to du\u017ee pregovori traju, to \u0107e zemlja biti spremnija kada jednom u\u0111e. Iz veoma prostog razloga a to je da zemlje kojima je taj trenutak u\u010dlanjenja daleko u budu\u0107nosti, ne ula\u017eu svoje maksimalne napore da sada odrade svoje zadatke. Kada je Junker 2014. rekao da nema pro\u0161irenja, Crna Gora je istog trena umanjila svoje napore i to se odrazilo na napredak u pregovorima<\/a>. Za\u0161to raditi ne\u0161to u 2015. godini, kada nagrade ne\u0107e biti jo\u0161 dugo? Va\u017enije je pobijediti na izborima 2016. godine, koriste\u0107i se nezakonito dr\u017eavnim resursima.<\/p>\n

Kriterijumi za napredovanje su podlo\u017eni politizaciji i to ide u dva pravca \u2013 jedno je da dr\u017eava napreduje u procesu jer je politi\u010dka odluka da tako bude, iako objektivno nije dovoljno zaslu\u017eila, a drugo da ne napreduje, isto iz politi\u010dkih razloga, iako je napravila veoma va\u017ene iskorake<\/a>. Lo\u0161e je i jedno i drugo, za sam proces i za povjerenje<\/a>.<\/p>\n

Dok se sve ovo de\u0161ava i neprestano dobijamo nepovoljne signale za region, nove crnogorske vlasti daju izjave da postoji realna \u0161ansa da Crna Gora zavr\u0161i pregovore do 2025. godine, odnosno da ispuni sve obaveze do 2023. godine. Ta\u010dno je da Crna Gora dobija uvjeravanja od Brisela da, ako bude ispunila zadatke, mo\u017ee postati dio EU. Me\u0111utim, takva uvjeravanja su dobijale i Sjeverna Makedonija i Albanija. Takva uvjeravanja je dobijalo Kosovo u vezi sa viznom liberalizacijom. Ipak, \u010dini da ne\u0161to ozbiljno i temeljno mora da se popravi u odnosu Unije prema Zapadnom Balkanu da bismo mogli stvarno da se nadamo \u017eeljenom pro\u0161irenju.<\/p>\n

—————————–<\/p>\n

Dina Bajramspahi\u0107 je istra\u017eiva\u010dica javnih politika u Institutu alternativa (IA), neprofitnoj, think-tank organizaciji. Radi na toj poziciji deset godina i u opisu posla joj je koordinacija aktivnosti IA u programskoj oblasti \u201cVladavina prava\u201d, koja obuhvata reformu sektora bezbjednosti i reformu krivi\u010dnog pravosu\u0111a. Po formalnom zanimanju je politikolo\u0161kinja, specijalizovana za evropske politike. Ima prijavljenu magistarsku tezu na Fakultetu politi\u010dkih nauka u Podgorici \u201cKontrolna funkcija Skup\u0161tine Crne Gore u oblasti bezbjednosti i odbrane\u201d, na smjeru evroatlantske integracije. Uklju\u010dena je u pristupne pregovore Crne Gore sa Evropskom unijom kao \u010dlanica Radne grupe za poglavlje 23 \u201cPravosu\u0111e i temeljna prava\u201d i aktivno se bavi politikom pro\u0161irenja i instrumentima EU u odnosu na region.<\/em><\/strong><\/p>\n

Ovaj blog je objavljen u okviru inicijativu \u201ePri\u010de iz regiona<\/strong><\/a>\u201d koja sprovode\u00a0Res Publica<\/strong><\/a>\u00a0i\u00a0IKS<\/strong><\/a>, u saradnji sa i partnerima iz Crnoj Gori (PCNEN<\/strong><\/a>), Hrvatske (Lupiga<\/strong><\/a>), Kosova (Sbunker<\/strong><\/a>), Srbije (Ne Davimo Beograd<\/strong><\/a>), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba<\/strong><\/a>), Bugarske (Sega.bg<\/strong><\/a>), Gr\u010dke (Macropolis<\/strong><\/a>) i Slovenije (Had<\/strong><\/a>).<\/p>\n<\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autorka: Dina BAJRAMSPAHI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3314,"featured_media":280655,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-313088","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313088","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3314"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=313088"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313088\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":313092,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/313088\/revisions\/313092"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/280655"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=313088"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=313088"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=313088"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}