{"id":312360,"date":"2021-01-21T06:13:26","date_gmt":"2021-01-21T05:13:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=312360"},"modified":"2021-01-21T06:13:26","modified_gmt":"2021-01-21T05:13:26","slug":"kako-ponovno-biti-internacionalan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/01\/21\/kako-ponovno-biti-internacionalan\/","title":{"rendered":"Kako ponovno biti internacionalan"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

U ovome \u010dlanku bit \u0107e govora o integracijskim, odnosno dezintegracijskim procesima u \u0161irem me\u0111udr\u017eavnom i dru\u0161tveno-politi\u010dkom kontekstu, \u0161to je tema koja zahva\u0107a ljevicu u na\u0161im krajevima, bilo kao pasivnog sudionika ili kao aktivnog djelatnika i politi\u010dku organizaciju. Troje sugovornika pritom nismo birali samo da bi reprezentirali stanje u “svojoj” zemlji, nego i kao primjere triju razli\u010ditih pogleda na evropske integracije, internacionalizam i opasnost zatvaranja u “nacionalne torove”. Svi ti pogledi postoje na na\u0161oj ljevici, a tvrdnja se jednako odnosi na srednje i male parlamentarne stranke, odnosno \u010dlanove izvanparlamentarnih grupa, kao i na politi\u010dki neorganiziranu intelektualnu ljevicu. Luka Mesec koordinator je Levice, srednje velike politi\u010dke stranke u Sloveniji koja je i u njihovom Dr\u017eavnom zboru. Katarina Peovi\u0107 \u010dlanica je male, ali parlamentarne stranke Radni\u010dke fronte (RF) i zastupnica u Saboru. Vladimir Unkovski-Korica \u017eivi u Glasgowu i \u010dlan je grupe Marks21 koja djeluje u Srbiji, a kao autor je prisutan i na britanskoj lijevoj sceni zahvaljuju\u0107i prilozima koje redovno objavljuje na stranicama organizacije “Counterfire”.<\/p>\n

Specifi\u010dnost na\u0161e situacije jest u dezintegracijskom procesu koji se ovdje dogodio, a to je raspad Jugoslavije kao socijalisti\u010dke, ali i vi\u0161enacionalne zajednice, te u integracijskim procesima, kakvim nastoji biti Evropska unija bez obzira na sva vrludanja u njezinoj balkanskoj politici primanja, odnosno neprimanja pojedinih dr\u017eava u svoje \u010dlanstvo. Tu su i alternativne ideje razli\u010ditih regionalnih integracija, koje slijede nove\/stare planove o jednoj balkanskoj federaciji ili neke nove grupacije na poluperiferiji EU-a. Imamo dakle vi\u0161e procesa koji se me\u0111usobno ispreple\u0107u, a spram kojih se lijeve grupacije razli\u010dito odnose. Teza autora ovog \u010dlanka jest da nas sjenka razaranja Jugoslavije jo\u0161 uvijek prati jer je nastanak “novih” nacionalnih dr\u017eava najve\u0107a pobjeda desnice i poraz ljevice, to jest ono \u0161to je odredilo smjer politi\u010dkih doga\u0111anja u epohalnim razmjerima. Taj proces jo\u0161 uvijek daje za pravo onim snagama koje tvrde kako na\u0161i narodi ne mogu \u017eivjeti zajedno, \u010demu je dokaz bila i ostala potreba za stvaranjem nacionalnih dr\u017eava. To je jednako tako i te\u017eak udarac internacionalizmu, koji je ovdje ve\u0107 postojao, makar i kao izgradnja socijalizma u jednoj, ali vi\u0161enacionalnoj dr\u017eavi. S druge strane, kriza koja je dovela do raspada Jugoslavije te\u0161ko se mo\u017ee uspore\u0111ivati s krizom koju danas vidimo u EU-u. To su dvije potpuno razli\u010dite tvorevine. Jedna je nastala Narodnooslobodila\u010dkom borbom odozdo, dok je druga od po\u010detka pa do ve\u0107 tako\u0111er zamislive disolucije birokratska tvorevina, nastala dogovorima dr\u017eava odozgo. Stoga je kriza EU-a prva tema koju smo sa sugovornicima otvorili.<\/p>\n

– Ovo govorim u svoje ime jer su u stranci donekle razli\u010diti pogledi na ovu tematiku. Da, podupirem evropski projekt, ali sam spram njega kriti\u010dan, posebno spram njegove tehnokratske prirode, demokratskog deficita, prevladavanja nacionalnih interesa. U jezgri te\u0161ko\u0107a suvremene Evrope je euro koji ju je nakon financijske krize posljednjeg desetlje\u0107a skoro uni\u0161tio. Na sre\u0107u su klju\u010dni akteri, tzv. \u0161tedljive dr\u017eave, u koronakrizi odigrali konstruktivniju ulogu, evropski sistem ovaj je put stvarno ubla\u017eio \u0161okove u dr\u017eavama \u010dlanicama – isti\u010de Luka Mesec.<\/p>\n

Odgovor Katarine Peovi\u0107 na isto pitanje pone\u0161to se razlikuje.<\/p>\n

– Ideja Evrope nije sama po sebi ni dobra ni lo\u0161a, kao \u0161to bi i neka druga\u010dija geopoliti\u010dka grupiranja mogla biti bolja ili lo\u0161ija. Problem je u kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje. Sve dok vizije budu\u0107nosti i s njima povezane promjene ne budu napustile okvire kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, bilo kakve politi\u010dke i geopoliti\u010dke “novine” nu\u017eno \u0107e ostati u okvirima postoje\u0107ih odnosa i njihovih ograni\u010denja – ka\u017ee Peovi\u0107.<\/p>\n

U razmi\u0161ljanju o anti-EU politici postoji jo\u0161 jedan stupanj prisutan kod dijela britanske ljevice, ali i ve\u0107ine grupa u Srbiji.<\/p>\n

– Jedan od \u010desto plasiranih argumenata u korist EU-a jest da je ona na svojoj teritoriji osigurala mir. Primer navodnog uspeha na koji se stalno pozivaju pobornici EU-a na Balkanu je odnos Francuske i Nema\u010dke. Ako su one, nakon svih strahota dva svetska rata, uspele da se pomire, onda je to dokaz da EU mo\u017ee da pomiri i Hrvatsku i Srbiju. To je dosta efektno kao propaganda, ali dovoljno je prisetiti se kako je EU reagovala na globalnu ekonomsku krizu 2008. da bismo stvorili kriti\u010dniji uvid u realnost EU-a. Podele unutar EU-a, izme\u0111u njenog severa i juga, istoka i zapada, pa i izme\u0111u Francuske i Nema\u010dke, bile su vidljive svima. Adam Tooze u svojoj knjizi “Crashed” o istoriji globalne krize iznosi da je Nicolas Sarkozy, predsednik Francuske, tvrdio da je pristup krizi Angele Merkel, kancelarke Nema\u010dke, bio chacun sa merde! (“neka svako jede svoje govno!”) – govori Vladimir Unkovski-Korica.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Na Balkanu imamo primer nacionalne izme\u0161anosti koja prevazilazi dr\u017eavne granice, a odupreti se velikim kapitalisti\u010dkim silama mogu\u0107e je jedino putem federacije jednakih jedinica protiv spolja\u0161njih pritisaka \u2013 ka\u017ee Unkovski-Korica<\/h2>\n

Za Luku Meseca problem EU-a svodi se na organizacijsku krizu i on nije sklon bilo kakvoj strategiji ili taktici njezine disolucije.<\/p>\n

– Problem EU-a i eura u biti je u tome \u0161to je oboje zami\u0161ljeno kao me\u0111udr\u017eavna unija, \u0161to zna\u010di da monopol mo\u0107i u stvarnosti imaju me\u0111udr\u017eavne institucije \u2013 Vije\u0107e EU-a, Eurogrupa \u2013 a tu prevladavaju uski nacionalni interesi i svaka dr\u017eava ili grupa njih mogu blokirati stvari, kao \u0161to je odluka o evropskoj minimalnoj pla\u0107i ili odluka o minimalnim iznosima poreza na dobit, \u010dime bi jako oslabile porezne oaze, kao \u0161to su npr. Cipar i Luxemburg. No \u010dlanice \u0107e, naravno, blokirati svaki takav poku\u0161aj. Odnosno, vratim li se na krizu eura, mjere \u0161tednje su u Gr\u010dkoj, Italiji itd. nametnute doslovno zbog njema\u010dkog nein. Samo zato rje\u0161enje vidim u vi\u0161e, a ne u manje integracije. Stranka Ljevica u EU-u bi u tom smislu morala tra\u017eiti na\u010din kako da se obra\u0107anjem klasnom interesu postavi iznad uskih nacionalnih interesa, a problem je \u0161to su i lijeve stranke orijentirane skoro isklju\u010divo na svoje nacionalne okoline – svjestan je Mesec.<\/p>\n

– Ulazak ili neulazak u EU ne mijenja puno na stvari jer sam pretpristupni proces integracije i prihva\u0107anje tzv. pravne ste\u010devine i pravila EU-a, a pogotovu eurozone, zna\u010di usvajanje ordoliberalnog i demokratski neura\u010dunljivog okvira \u010diji je jedini cilj stvaranje uvjeta za lak\u0161u reprodukciju kapitala na bazi poticanja i planiranja za konkurenciju, a protiv onih politika koje bi ja\u010dale poziciju radni\u0161tva i osiguravale temeljne potrebe svima. Da bi EU napravila iskorak prema smanjenju nejednakosti me\u0111u \u010dlanicama, ona bi minimalno trebala postati fiskalna unija, \u0161to bi omogu\u0107ilo zajedni\u010dko skupljanje poreza i zajedni\u010dko garantiranje za javne dugove i transfere od bogatih prema manje razvijenima. Za prevladavanje ekonomske nejednakosti potrebno bi bilo tako\u0111er osigurati transfer inovativnih tehnologija koje bogate zemlje odr\u017eavaju na vrhu. S obzirom na to da Evropska unija prema samom svojem dizajnu nije usmjerena realizaciji takvih politika, ne mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e nove \u010dlanice pristupanjem u bilo kojoj mjeri smanjiti obespravljenost dru\u0161tvene ve\u0107ine, naprotiv – govori Katarina Peovi\u0107.<\/p>\n

Vladimiru Unkovskom-Korici jasno je da \u010dak i neki od najo\u0161trijih kriti\u010dara s ljevice ne dovode samu EU u pitanje.<\/p>\n

– Biv\u0161i Sirizin ministar finansija, Janis Varufakis, koji u autobiografskim spisima “Ima li ovde odraslih?” slikovito opisuje poni\u017eavaju\u0107i pristup evropskih dr\u017eavnika i institucija poslovanju sa Gr\u010dkom tokom krize, ipak se zadr\u017eava na pozivu na “konstruktivnu neposlu\u0161nost” pre nego obaranje same EU. Me\u0111utim, ostaje nejasno koje bi snage i strategije mogle da stanu na put neoliberalnim strukturama unutar EU-a – isti\u010de Unkovski-Korica koji je upravo zbog toga euroskeptik.<\/p>\n

– Od toga da odre\u0111ene ekonomske politike poput dr\u017eavne pomo\u0107i nisu dozvoljene ili da postoje striktne limitacije na dr\u017eavne bud\u017eete do toga da su glavne institucije EU-a veoma odse\u010dene od bilo kakvog demokratskog mandata \u2013 od Saveta do Komisije, od Suda pravde do Centralne banke \u2013 jasno je da bi korenita promena unutar EU-a zahtevala relativno simultane revolucionarne poduhvate u velikom broju dr\u017eava \u010dlanica, \u0161to je gotovo nezamislivo – zaklju\u010duje Unkovski-Korica.<\/p>\n

– Prava promjena zna\u010di promjenu na\u010dina proizvodnje \u2013 prema demokratskom socijalizmu koji se temelji na socijalisti\u010dkom trokutu, dakle dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu, radni\u010dkom suupravljanju i proizvodnji koja je koncentrirana na zadovoljavanje temeljnih potreba svih – ka\u017ee Katarina Peovi\u0107.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Internacionalizam uklju\u010duje i va\u017eno razumijevanje pojma “nejednakog razvoja” i imperijalizma u 21. stolje\u0107u, s njegovim dominantnim oblicima i manifestacijama koje poga\u0111aju na\u0161e krajeve \u2013 isti\u010de Katarina Peovi\u0107<\/h2>\n

Ta promjena \u0107e, prema njezinom mi\u0161ljenju, biti prije globalna nego regionalna.<\/p>\n

– Branko Horvat je imao ideju Balkanske unije putem koje bi zemlje regije, sli\u010dnog stupnja nerazvijenosti, oja\u010dale svoju poziciju prema zemljama centra, odnosno omogu\u0107ile lak\u0161i razvoj tzv. infant industries (Friedrich List), gdje bi se mogao supstituirati zna\u010dajan dio uvoza proizvoda koje mo\u017eemo sami proizvoditi, od hrane, energije do slo\u017eenijih proizvoda. No pitanje je do koje mjere je tako ne\u0161to danas izvedivo, s obzirom na globalne lance proizvodnje, i je li prije realno o\u010dekivati globalnu revoluciju nego takvu relativno samodostatnu regionalnu strukturu – dodaje Peovi\u0107.<\/p>\n

Unkovski-Korica jedini je za frontalni otpor institucijama EU-a.<\/p>\n

– Potrebno je odupreti se EU-u. Budu\u0107i da kapitalisti\u010dki razvoj pothranjuje neravnomernost i takmi\u010denje me\u0111u dr\u017eavama, \u0161to je o\u010dito i dalje slu\u010daj unutar EU-a, mo\u017eemo da zaklju\u010dimo i da bi raskid sa njenim strukturama unutar vi\u0161e dr\u017eava \u010dlanica bio “proces”, pre nego “doga\u0111aj”. No proces odbijanja “evropskih” politika u odbranu pukog “nacionalnog suvereniteta” su\u017eavao bi levicu na uske granice u kojima bi je svetski kapital lak\u0161e opkolio i zadavio. Ako se to desilo Sovjetskom Savezu, sa krahom politike “socijalizma u jednoj dr\u017eavi” koji je terao SSSR na sve dublje imitiranje njegovih takmaca, \u0161ta bi tek do\u010dekalo neku malu, zavisnu dr\u017eavu u dana\u0161njim okolnostima? – pita se Unkovski-Korica.<\/p>\n

\u0160to je onda mogu\u0107i internacionalizam danas, kada nema neke Internacionale, ali postoji npr. mre\u017ea Evropske ljevice? Unkovski-Korica jedini je ponudio strate\u0161ki odgovor, sukladno svojoj verziji marksizma koju zastupa unutar lijevog pokreta.<\/p>\n

– Socijalisti\u010dki internacionalizam je bitan. Preuzimanje vlasti na nacionalnom nivou te preraspodela bogatstva i mo\u0107i u korist radni\u010dke klase bili bi nu\u017ean, ali nedovoljan uslov za uspeh. Budu\u0107i da je kapitalizam svetski sistem, na\u0161 otpor uvek mora da te\u017ei me\u0111unarodnoj saradnji odozdo. Savezni\u0161tva na koja mo\u017eemo da se oslonimo su delom uslovljena regionalnim me\u0111uzavisnostima. Na Balkanu imamo primer nacionalne izme\u0161anosti i preplitanja koje prevazilazi dr\u017eavne granice, a koje je potrebno prevazi\u0107i kako bismo se oduprli velikim kapitalisti\u010dkim silama. To je jedino mogu\u0107e putem federacije jednakih jedinica protiv spolja\u0161njih pritisaka – ka\u017ee Unkovski-Korica.<\/p>\n

U razmi\u0161ljanju o internacionalizmu Katarina Peovi\u0107 jo\u0161 je op\u0107enitija, ali i opreznija.<\/p>\n

– Internacionalizam za ljevicu zna\u010di osiguravanje globalnih uvjeta za dru\u0161tvo jednakosti, solidarnosti, pravednosti. Odgovor na logiku kapitala, a ta je logika globalna, treba biti istog dosega. Rije\u010d je o globalnom fenomenu i strukturnim zakonitostima koji se ne mogu ograni\u010diti na jednu zemlju ili naciju. S obzirom na geopoliti\u010dke odnose i polit-ekonomsku situaciju zemalja biv\u0161e Jugoslavije u odnosu na Evropsku uniju i svijet, logi\u010dno je da se u ovoj regiji povezujemo na toj osnovi. Osim toga, internacionalizam u svoje politi\u010dke borbe uklju\u010duje i va\u017eno razumijevanje pojma “nejednakog razvoja” i imperijalizma u 21. stolje\u0107u, s njegovim dominantnim oblicima i manifestacijama koje poga\u0111aju na\u0161e krajeve. U tom smislu, postoji ve\u0107 prili\u010dno uska suradnja Radni\u010dke fronte sa slovenskom Ljevicom i u parlamentarnom i terenskom radu. Pro\u0161le godine bili smo i potpisnici Deklaracije o regionalnoj solidarnosti koja upravo na takvim osnovama promi\u0161lja povezivanje u regiji – isti\u010de Peovi\u0107.<\/p>\n

Uzmemo li na\u0161e troje sugovornika kao razli\u010dite, ali reprezentativne primjere stanja na organiziranoj lijevoj sceni u nas, vidimo da je, uz na\u010delno podr\u017eavanje internacionalizma, koje je karakteristi\u010dno za ljevicu posvuda, jo\u0161 daleko od neke ujedna\u010denije strategije i taktike kako se spram toga fenomena odnositi kratkoro\u010dno i dugoro\u010dno, takti\u010dki i strate\u0161ki konkretno. Uostalom, pluralizam mi\u0161ljenja je u diskusiji dobra stvar. Druga stvar je kada treba posti\u0107i akcijsko jedinstvo.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O evropskim integracijama i njihovoj krizi, opasnosti od zatvaranja ljevice u “nacionalne torove” i socijalisti\u010dkom internacionalizmu danas za Novosti govore koordinator slovenske Levice Luka Mesec, \u010dlanica Radni\u010dke fronte Katarina Peovi\u0107 i \u010dlan grupe Marx21 Vladimir Unkovski-Korica<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":226667,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-312360","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312360","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=312360"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312360\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":312361,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312360\/revisions\/312361"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/226667"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=312360"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=312360"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=312360"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}