{"id":312052,"date":"2021-01-17T07:49:07","date_gmt":"2021-01-17T06:49:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=312052"},"modified":"2021-01-17T07:49:07","modified_gmt":"2021-01-17T06:49:07","slug":"filozofija-povijesti-kljuc-proslosti-sadasnjosti-i-buducnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/01\/17\/filozofija-povijesti-kljuc-proslosti-sadasnjosti-i-buducnosti\/","title":{"rendered":"Filozofija povijesti – klju\u010d pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti"},"content":{"rendered":"
\n

Autor: Julian Scott<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
\n

Postoji stara isto\u010dnja\u010dka izreka koja ka\u017ee: Pro\u0161lo vrijeme je sada\u0161nje vrijeme, kao i budu\u0107nost koja, iako jo\u0161 nije nastala, ipak jest.<\/em> Prema isto\u010dnja\u010dkom vi\u0111enju vremena stvarnost postoji izvan okvira vremena, a ono \u0161to iskustveno do\u017eivljavamo kao odvojene faze zapravo su dijelovi istodobne stvarnosti. To je zanimljiv koncept koji podrazumijeva da pro\u0161lost i dalje postoji, da je sada\u0161njost samo prolazni trenutak, a da u nacrtu prirode budu\u0107nost ve\u0107 postoji. Tako se mogu objasniti mnoga proro\u010danstva zabilje\u017eena u povijesti.<\/p>\n

Na Zapadu je filozofija povijesti vi\u0161e metodi\u010dka disciplina koja prou\u010dava zna\u010daj ljudske povijesti, te se pita ima li ona ikakvu svrhu i zna\u010denje. Postavlja pitanja poput: Postoje li op\u0107a na\u010dela, zakoni i obrasci u povije\u00adsti? Postoji li smjer ili smisao u povijesti? Mo\u017eemo li pomo\u0107u povijesti predvidjeti budu\u0107nost? Koje pouke mo\u017eemo izvu\u0107i iz povijesti? Razmotrimo ova pitanja jedno po jedno.<\/p>\n

Postoje li op\u0107a na\u010dela, zakoni i obrasci u povijesti?<\/h2>\n

Mo\u017eemo po\u010deti s na\u010delom nepredvidljivosti. Jednostavno re\u010deno, u odre\u0111enom vremenu u povijesti pojavljuju se osobe i doga\u0111aji koji imaju golem u\u010dinak, ali se njihovo pojavljivanje rijetko predvidi. Jedan takav primjer je pojava fa\u0161izma 1930-ih. Iznena\u0111uju\u0107e za nas danas, gotovo ga nijedan politi\u010dki komentator nije predvidio, a svi su bili iznena\u0111eni njegovim prihva\u0107anjem u \u0161irokim masama.<\/p>\n

Sli\u010dan slu\u010daj su pojave nekih izvanrednih povijesnih li\u010dnosti, poput Aleksandra Velikog ili Napoleona. Tko bi mogao pomisliti da \u0107e vladar jedne male makedonske kraljevine krenuti u osvajanje svijeta u dobi od osamnaest godina i do svoje trideset i tre\u0107e godine, kad je umro, povesti ratni pohod sve do Indije? Ili da \u0107e nepoznati Korzikanac biti okrunjen za cara Francuske i poharati Europu svojim \u201cNapoleonskim ratovima\u201d?<\/p>\n

U isto vrijeme, me\u0111utim, postoji i logika u povije\u00adsti. Stvari se doga\u0111aju s razlogom, ili to\u010dnije, zbog vi\u0161e razloga. Upravo je mno\u0161tvo \u010dimbenika ono \u0161to ote\u017eava tuma\u010denje i predvi\u0111anje povijesti. Me\u0111u \u010dimbenicima koji utje\u010du na razvoj doga\u0111aja su geografija i klima (npr. prisutnost rijeka pogoduje stabilnosti civilizacija, za razliku od ledenih pusto\u0161i ili pustinja), ekonomija, filozofija i religija, da spomenemo samo neke. Mo\u017eemo li, primjerice, razumjeti razvoj islamske civilizacije ako zanemarimo religijski faktor koji je bio u srcu njegove \u00adekspanzije?<\/p>\n

Drugo je na\u010delo cikli\u010dnost. Postoje ciklusi civilizacija koji slijede jedan drugoga i izrastaju jedni iz drugih. Nijedna civilizacija nije trajna. U Europi je prakti\u010dki svaki narod imao svoje slavno razdoblje: \u0160panjolci, Austrijanci i Ma\u0111ari, Britanci\u2026, no onda su ih zasjenili drugi.<\/p>\n

\u0160to uzrokuje smrt civilizacije? Ovo je jo\u0161 jedan prirodni zakon. To je djelomi\u010dno zbog \u201cvremena\u201d koje nagriza sve stvoreno. Me\u0111utim, djelomi\u010dno je to tako\u0111er posljedica gubitka vrijednosti, posebice duhovnih vrijednosti, jer osje\u0107aj onog uzvi\u0161enog, transcendentnog daje ljudskom bi\u0107u, a time i civilizaciji, osje\u0107aj smisla. Ako se te vrijednosti izgube, civilizacija \u0107e izgubiti svoj razlog postojanja te \u0107e, kao biljka li\u0161ena Sun\u010deve svjetlosti, na kraju uvenuti i presahnuti.<\/p>\n

Postoji li smjer ili smisao u povijesti?<\/h2>\n

Postoje li snage koje vode povijest? Ve\u0107ina ljudi u pro\u0161losti je vjerovala u to, ali danas se ta ideja smatra staromodnom. Takve snage nazivane su bogovima, providno\u0161\u0107u, sudbinom, karmom\u2026 Danas se \u010desto nazivaju \u201cekonomija\u201d.<\/p>\n

Me\u0111utim, vjerovanje u vi\u0161e mo\u0107i koje utje\u010du na ljudske doga\u0111aje nije iracionalno jer povijest bilje\u017ei mnoge doga\u0111aje koji bi nas mogli navesti na pomisao kako postoji neka vi\u0161a sila osim puke slu\u010dajnosti. Jedan od takvih primjera je odluka mongolsko-kineskog vladara Kublaj-kana da zauzme Japan. U tu je svrhu 1274. godine odaslao golemu flotu prema Japanu. Ona bi im osigurala pobjedu da velika oluja nije neo\u010dekivano zahvatila i potopila gotovo cijelu flotu. Japanci su oluju nazvali kami1<\/sup> kaze<\/em> ili bo\u017eanski vjetar<\/em>.<\/p>\n

Danas smo skloni odbaciti tu mogu\u0107nost, ne zato \u0161to je nelogi\u010dna, ve\u0107 zato \u0161to ne vjerujemo u bogove ili duhove, ali s druge strane vjerujemo da se sve doga\u0111a slu\u010dajno. Najeminentniji filozofi antike, poput Plotina, smatrali su apsurdnim vjerovanje da se stvari doga\u0111aju slu\u010dajno.<\/p>\n

Vratimo li se isto\u010dnja\u010dkom konceptu vremena spomenutom na po\u010detku ovog \u010dlanka, ako budu\u0107nost na neki na\u010din ve\u0107 postoji \u2013 u arhetipskom svijetu \u2013 tada \u0107e postojati i sile koje vode ljudsku povijest prema ostvarenju tih arhetipova u vremenu.<\/p>\n

Mo\u017eemo li pomo\u0107u povijesti predvidjeti budu\u0107nost?<\/h2>\n

Ho\u0107e li dana\u0161nja globalna civilizacija pre\u017eivjeti sada\u0161nje krize (ekolo\u0161ke, ekonomske, demografske, duhovne itd.)? Ono \u0161to se obi\u010dno doga\u0111a u povijesti jest da se mnogi elementi izgube, da bi ih kasnije zamijenili vrlo razli\u010diti oblici. Kao primjer mo\u017eemo uzeti civilizacije Gr\u010dke i Rima. Mo\u0107 Gr\u010dke se uru\u0161ila kada ju je zasjenio Aleksandar Veliki u IV. stolje\u0107u prije nove ere. No nije potpuno nestala. Mnogi njezini kulturni elementi, poput umjetnosti i religije, preneseni su u Rim koji ih je ugradio u vlastiti \u017eivot.<\/p>\n

Sli\u010dnu je sudbinu do\u017eivio i sam Rim; kada je propao na prijelazu iz V. u VI. stolje\u0107e nove ere, neke njegove oblike (filozofske, kulturne, institucionalne i dr.) preuzeli su kr\u0161\u0107ani na Zapadu, a kasnije i muslimani na Istoku. Neki od tih oblika, poput arhitekture, prava i sustava vlasti i uprave, pre\u017eivjeli su sve do po\u010detka XX. stolje\u0107a, pa i kasnije.<\/p>\n

\u0160to se na\u0161e civilizacije ti\u010de, mogli bismo naga\u0111ati da \u0107e, ako sve ne bude uni\u0161teno u nekoj nuklearnoj ili prirodnoj katastrofi, neki od znanstvenih i kulturnih elemenata na\u0161e sada\u0161nje civilizacije biti preneseni u novu civilizaciju koja \u0107e postupno zauzeti njezino mjesto, ali ta \u0107e se nova civilizacija temeljiti na sasvim druga\u010dijem sustavu vrijednosti.<\/p>\n

\u010cesto mislimo da \u0107e budu\u0107nost biti nastavak sada\u0161njosti, iako povijest pokazuje da to nikada nije slu\u010daj. Rim je bio vrlo razli\u010dit od Gr\u010dke. Srednjovjekovna Europa bila je vrlo razli\u010dita od Rima. I na\u0161a tehnolo\u0161ka civilizacija potpuno je druk\u010dija od one srednjovjekovne. Mo\u017eemo zamisliti da \u0107e ljudi budu\u0107nosti u potpunosti izgubiti zanimanje za gadgete<\/em> i tehnologiju te postati fascinirani parapsihologijom i misticizmom \u2013 \u0161to je danas gotovo nezamislivo \u2013 ali ako prou\u010davamo povijest, vidjet \u0107emo da se pogledi na svijet radikalno mijenjaju.<\/p>\n

Koje pouke mo\u017eemo polu\u010diti iz povijesti?<\/h2>\n

Mnogo se mo\u017ee nau\u010diti prou\u010davaju\u0107i povijest. Puna je pouka o ljudskoj prirodi, sudbini, politici\u2026 Will i Ariel Durant u svojoj knjizi Lekcije povijesti<\/em> sugeriraju da je jedna od tendencija u povijesti da se bogatstvo koncentrira u rukama nekolicine, u toj mjeri da mnogi postaju sve siroma\u0161niji te nastaje opasnost od ru\u0161ila\u010dkog preokreta. Mo\u017eemo vidjeti da se to doga\u0111a upravo sada na globalnoj razini, sa sve ve\u0107im jazom izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih.<\/p>\n

U povijesti se to dogodilo mnogo puta ranije, a povremeno bi situacija bila ispravljena prije nego \u0161to je bilo prekasno. U mnogim drugim slu\u010dajevima, kao \u0161to su francuska i ruske revolucije, zavladalo je nasilje, \u0161to je dovelo do masovnih razaranja i gubitka \u017eivota.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna pouka povijesti je nada i nadahnu\u0107e koje iz nje mo\u017eemo crpiti. Ljudi \u010desto smatraju da je povijest popis katastrofa ili kao \u0161to Shakespeareov Macbeth<\/em> govori o \u017eivotu: \u201c\u2026to je pri\u010da lude, puna buke i bijesa, a ne zna\u010di ni\u0161ta\u201d. No postoje ljudi u povijesti koji zaista rade za op\u0107e dobro, a ne iz vlastitog interesa, iako ponekad njihova postignu\u0107a umanje oni koji rade u vlastitu korist. Ono \u0161to mo\u017eemo nau\u010diti iz ovoga je da dok su amoralni \u010desto mo\u0107ni, a postoje i oni koji se nesebi\u010dno bore protiv zla i nastoje, sa stanovitim uspjehom, ponovno uspostaviti dobro.<\/p>\n

\u010cak i od vojnih osvaja\u010da \u010dije postupke danas ne odobravamo, ljudi poput Aleksandra Velikog ili Napoleona, mo\u017eemo nau\u010diti o duhu za koji \u201cni\u0161ta nije nemogu\u0107e\u201d. Poznatu bitku za Cr\u00e9cy u srednjem vijeku, primjerice, dobio je Edward III. unato\u010d \u010dinjenici da su Francuzi bili broj\u010dano nadmo\u0107ni s pet naspram jedan i da mu je ve\u0107ina njegovih zapovjednika savjetovala da se povu\u010de. \u010cesto su takvi osvaja\u010di ipak na kraju potu\u010deni, i to bi bila samo jo\u0161 jedna od lekcija za u\u010denje, pouka da postoje ograni\u010denja ljudskim postignu\u0107ima i da je u takvim situacijama velika opasnost hibris<\/em> ili ponos. Me\u0111utim, iznad svih povijesnih lekcija, filozofija povijesti posve\u0107ena je razumijevanju prirode i sudbine \u010dovje\u010danstva, a to podrazu\u00admijeva povratak na filozofsko pitanje o prirodi i sudbini ljudskog bi\u0107a.<\/p>\n

Nova Akropola<\/a><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cesto mislimo da \u0107e budu\u0107nost biti nastavak sada\u0161njosti, iako povijest pokazuje da to nikada nije slu\u010daj.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":312053,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-312052","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312052","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=312052"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312052\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":312055,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312052\/revisions\/312055"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/312053"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=312052"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=312052"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=312052"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}