{"id":311627,"date":"2021-01-10T07:51:33","date_gmt":"2021-01-10T06:51:33","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=311627"},"modified":"2021-01-10T07:52:38","modified_gmt":"2021-01-10T06:52:38","slug":"podijeljene-americke-drzave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/01\/10\/podijeljene-americke-drzave\/","title":{"rendered":"Podijeljene ameri\u010dke dr\u017eave"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Jerko Bakotin<\/strong><\/p>\n<p>Scene vi\u0111ene u srijedu u Washingtonu \u2013 bezobzirni gubitnik-uzurpator Donald Trump koji potpaljuje sljedbenike da zauzmu nacionalni parlament i nasilno poni\u0161te, po doslovce svemu sude\u0107i, legalan i legitiman rezultat izbora koji su certificirali guverneri svih 50 saveznih dr\u017eava, masa koja provaljuje u zgradu, plja\u010dka i uni\u0161tava interijer dok policija vatrenim oru\u017ejem brani zastupnike, a predstavnici naroda prekidaju sjednicu i bivaju evakuirani, na \u0161to aktualni predsjednik poru\u010duje masi &#8220;Vrlo ste posebni. Volimo vas!&#8221;, kona\u010dno, eksplozivi u &#8220;hramu demokracije&#8221; i nekolicina mrtvih \u2013 donedavno su u Sjedinjenim dr\u017eavama bile nezamislive. Ovakvi prizori obi\u010dno se doga\u0111aju u autoritarnim re\u017eimima diljem svijeta: \u010dak je i biv\u0161i republikanski predsjednik George W. Bush, koji \u0107e ostati zapam\u0107en po katastrofalnoj i kriminalnoj invaziji Iraka, izjavio da se &#8220;izborni rezultati ovako osporavaju u banana-republikama \u2013 ne u na\u0161oj demokratskoj republici&#8221;; republikanski senator Mike Gallagher, biv\u0161i marinac, bio je slikovitiji: &#8220;Ovo je sranje iz banana-dr\u017eave. Ovakve sam stvari vidio u Iraku&#8221;. I Bush i novoizabrani ameri\u010dki predsjednik Joe Biden, koji je kasno u no\u0107 ipak progla\u0161en predsjednikom, doga\u0111aje su okrstili pobunom. Brojni komentatori bili su jo\u0161 direktniji \u2013 ugledni njema\u010dki list S\u00fcddeutsche Zeitung isti\u010de: &#8220;U bilo kojoj drugoj demokraciji na svijetu, ovo bi bilo vi\u0111eno kao poku\u0161aj pu\u010da&#8221;. Dok su obi\u010dno SAD te koje u sli\u010dnim slu\u010dajevima izra\u017eavaju svoju &#8220;zabrinutost&#8221; i &#8220;nadu u povratak demokracije&#8221;, sada ameri\u010dki saveznici diljem svijeta osu\u0111uju &#8220;sramotne&#8221; i &#8220;\u0161okantne&#8221; doga\u0111aje i izra\u017eavaju \u017eelju da se izborni rezultati priznaju. Usput, sli\u010dnu retoriku Washington je kroz povijest nerijetko koristio za vlastite interese koji s demokracijom veze nisu imali, i konkretizirao u obliku organiziranja vojnih udara ili vojnih intervencija. Jedan komentator sarkasti\u010dno je primijetio da bi SAD sada trebale &#8220;izvr\u0161iti invaziju na sebe i osigurati uspostavu demokratskog stanja&#8221;.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center;\">\u00a0\u00a0\u00a0 Jedan komentator sarkasti\u010dno je primijetio da bi SAD sada trebale &#8220;izvr\u0161iti invaziju na sebe i osigurati uspostavu demokratskog stanja&#8221;<\/h2>\n<p>Neovisno o naizgled \u0161okantnim prizorima \u2013 Capitol, sjedi\u0161te ameri\u010dkog Kongresa, nije bio napadnut preko dva stolje\u0107a, odnosno otkad ga je 1814. zapalila britanska vojska &#8211; nekoliko stvari treba naglasiti. Prvo, ju\u010dera\u0161nji doga\u0111aji ni po \u010demu nisu iznena\u0111uju\u0107i. Trump je tjednima najavljivao \u017eestoke prosvjede za dan na koji Kongres potvr\u0111uje rezultate izbora &#8211; recimo, 19. prosinca je tako tvitao &#8220;Veliki prosvjed u D.C.-u (Washingtonu) 6. sije\u010dnja. Budite ondje, budite divlji!&#8221;. Zapravo, jo\u0161 uvijek aktualni predsjednik je mjesecima prije izbora &#8220;predvi\u0111ao&#8221; izbornu kra\u0111u. Do kasnog ljeta prosje\u010dno je \u010detiri puta dnevno po\u0161tansko glasanje \u2013 koje ve\u0107inski koriste bira\u010di demokrata \u2013 progla\u0161avao &#8220;ilegalnim&#8221; i &#8220;opasnim&#8221;. Time nije samo uru\u0161avao kredibilitet izbornog procesa, nego i pripremao teren da odbije prihvatiti rezultate izbora, o \u010demu smo pisali i u Novostima. Popis na\u010dina na koji je Trump poku\u0161avao sru\u0161iti rezultat izbora je beskrajan. Dio svjetske javnosti Trumpa nije shva\u0107ao ozbiljno, vjeruju\u0107i u &#8220;otpornost&#8221; ameri\u010dkog sustava i liberalnog establi\u0161menta te razumijevaju\u0107i sve Trumpove poteze isklju\u010divo kao dio klasi\u010dnog ameri\u010dkog politi\u010dkog cirkusa. S druge strane, iz netrpeljivosti prema liberalnom establishmentu, \u010dak i me\u0111u onima koji se smatraju ljevicom ima pobornika ovog ljubimca naoru\u017eanih i rasisti\u010dkih desni\u010darskih milicija &#8211; poput Proud Boysa, Three Percentersa ili Patriot Prayersa &#8211; i neostvarenog diktatora koji ukida poreze najbogatijima, primjerice zakonom Tax Cuts and Jobs Act iz 2017.<\/p>\n<p>Gomila koja je provalila u Kongres zaista je izgledala neorganizirano, a Trump nije pozvao vojsku ili Nacionalnu gardu da ga podr\u017ee, \u0161to je uobi\u010dajena karakteristika dr\u017eavnog udara: ako je to bio poku\u0161aj pu\u010da, bez potpore oru\u017eanih snaga bio je dosta diletantski. (Istovremeno su snage reda prema naoru\u017eanoj pro-trumpovskoj gomili bile neizmjerno benevolentnije no prema mirnim prosvjednicima pokreta Black Lives Matter). S te je strane govoriti o &#8220;udaru&#8221; ili &#8220;pobuni&#8221; mo\u017eda pretjerano: teoreti\u010dar Mike Davis u \u010dasopisu New Left Review doga\u0111aje je okarakterizirao vi\u0161e kao &#8220;crnu komediju&#8221;, s bajkerima i prosvjednicima obu\u010denim u barbare s bizonskim rogovima, poput Jakea Angelija, poznatog i kao &#8220;QAnon Shaman&#8221;. Me\u0111utim, nakon svih doga\u0111anja jo\u0161 uvijek je vi\u0161e od polovice republikanaca u Zastupni\u010dkom domu glasalo protiv prihva\u0107anja izbornih rezultata, njih 122 u slu\u010daju Arizone i 128 u slu\u010daju Pennsylvanije, od ukupno 211. Veliki dio politi\u010dke klase, dakle, jest bio spreman i\u0107i s Trumpom do kraja \u2013 makar to zna\u010dilo, de facto, uvo\u0111enje otvorene diktature, odnosno ga\u017eenje volje ve\u0107ine Amerikanaca.<\/p>\n<p>Drugo, i va\u017enije &#8211; neredi u Washingtonu tek su najvidljiviji simptom duboke politi\u010dke, ekonomske i dru\u0161tvene krize u kojoj se nalazi ameri\u010dko dru\u0161tvo, a ta kriza nipo\u0161to ne\u0107e biti prevladana Bidenovim izborom i &#8220;povratkom u normalnost&#8221;, koji zazivaju liberalni opinion-makeri. Upravo je ta &#8220;normalnost&#8221; \u2013 desetlje\u0107a kojom su Amerikom vladali Ronald Reagan, Bush mla\u0111i i njegov otac George H. W. Bush, Bill Clinton i Barrack Obama i dovela do sada\u0161njeg stanja ameri\u010dkog dru\u0161tva. Ne\u0161to grublje re\u010deno, ta je normalnost proizvela Trumpa. Iako podjelu &#8220;za&#8221; i &#8220;protiv&#8221; Trumpa nikako ne treba simplificirati isklju\u010divo na ekonomska pitanja, jer su uzroci njegove popularnosti vi\u0161eslojniji i kompleksniji, niti njega podupiru samo siroma\u0161ni, neoliberalne politike prija\u0161njih administracija proizvele su sve dramati\u010dnije dru\u0161tvene nejednakosti koje su uvelike potpomogle pro-trumpovsku mobilizaciju. Branko Milanovi\u0107 upozorio je da cjelokupna ameri\u010dka ni\u017ea srednja klasa \u017eivi na dug, i da njene pripadnike i najmanja ekonomska kriza prisiljava da \u010dekaju u redu za besplatnu hranu, \u0161to je u bilo kojoj drugoj razvijenoj zemlji nezamislivo. Apsolutno siroma\u0161tvo u SAD-u posljednjih desetlje\u0107a, dodu\u0161e, stagnira ili se \u010dak i smanjuje \u2013 1975. stopa siroma\u0161tva iznosila je 12,3 posto, a 2019. je iznosila 10,5 posto. Me\u0111utim, nejednakost se drasti\u010dno pove\u0107ava: 1965. prosje\u010dni direktor ameri\u010dke tvrtke zara\u0111ivao je 20 puta vi\u0161e od radnika. Do 2018. taj odnos se popeo na 278:1 \u2013 posljednji put su nejednakosti bile toliko izra\u017eene jo\u0161 prije Velike depresije iz 1929. i posljedi\u010dnog Rooseveltovog &#8220;New Deala&#8221;. Politike rezanja poreza, odnosno &#8220;izgladnjivanja \u010dudovi\u0161ta&#8221; (dr\u017eave) \u2013 starving the beast \u2013 demonta\u017ee socijalne dr\u017eave i tr\u017ei\u0161nog fundamentalizma sve vi\u0161e potkopavaju povjerenje u politi\u010dki i dru\u0161tveni sustav.<\/p>\n<p>Povrh toga, liberalni establishment iskazivao je i otvoreni prezir prema desecima milijuna svojih sugra\u0111ana: Hillary Clinton tako je Trumpove bira\u010de 2016. nazvala &#8220;gomilom jadnika&#8221;. Sociologinja sa Sveu\u010dili\u0161ta Berkeley, Arlie Hochschild, koja je provela godine izu\u010davaju\u0107i stavove pobornika pokreta &#8220;Tea Party&#8221;, do\u0161la je do jednostavnog zaklju\u010dka oko emocionalnih aspekata pro-trumpovske mobilizacije: &#8220;Trump je radnike li\u0161io srama&#8221;. Postao je. zna\u010di, netko tko se ponudio da ih u\u010dini vidljivim i vrati im osje\u0107aj dostojanstva, osje\u0107aj da su i oni va\u017ean i vrijedan dio dru\u0161tva. Naravno, rije\u010d je o manipulaciji i la\u017ei, jer Trump dijelom opravdani bijes tih dru\u0161tvenih skupina preuzima, kanalizira i politi\u010dki upotrebljava za vlastite interese i interese elita, koji su \u010desto i dijametralno suprotni interesima njegovih &#8220;obi\u010dnih&#8221; pobornika. U suvremenoj politi\u010dkoj i medijskoj areni, me\u0111utim, stvarnost je manje va\u017ena od privida po kojem je Donald Trump heroj zapostavljenih masa. Nadalje, \u010dinjenica da su i &#8220;lijeve&#8221; i &#8220;desne&#8221; administracije, odnosno demokrati i republikanci na vlasti slijedili fundamentalno srodne politike, dovela je do osje\u0107aja nemo\u0107i postizanja promjene legalnim putem i \u017eelje za radikalnim rje\u0161enjima. Jo\u0161 jedan faktor je i tehnologija: suvremeni wanna-be F\u00fchrer je putem svog naloga na Twitteru mogao direktno, cezaristi\u010dki i bez posredovanja institucija komunicirati s desecima milijuna sljedbenika. Dekadentni miljarder koji predvodi desetine milijuna onih koji se osje\u0107aju zakinutima i vjeruju u teorije urote nije nikakva &#8220;aberacija&#8221; ameri\u010dkog sistema, nego logi\u010dna posljedica ameri\u010dke &#8220;normalnosti&#8221;. Nedavni su prizori rezultat kombinacije ekonomskih nejednakosti i postmodernog medijsko-politi\u010dkog spektakla, u kojem je od istinitosti neke vijesti va\u017enija njena &#8220;klikanost&#8221;, odnosno zarada, i koji je sam po sebi uveliki pridonio eroziji demokracije. To su neki od faktora koji dovode do anomije, dru\u0161tvenog rasula u kom su gra\u0111ani podlo\u017eni strahovima, makar oni bili posve nebulozni. Poput Trumpove najave od 11. kolovoza 2020. da \u0107e, ukoliko on ne pobjedi na izborima &#8220;Kina posjedovati SAD, a svi Amerikanci morati govoriti kineski&#8221;. Ukupno, takva dru\u0161tvena stanja izazivaju \u017eudnju za \u010dvrstom rukom; iako Trump mo\u017eda izgleda kao klaun, prijetnja je i te kako realna.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center;\">\u00a0\u00a0\u00a0 Ni\u0161ta ne garantira da Trump ne\u0107e pozvati 50 ili 100.000 svojih prista\u0161a u mar\u0161 na Washington, a da ne spominjemo kako jo\u0161 uvijek posjeduje i kodove za nuklearno oru\u017eje<\/h2>\n<p>Pitanja ho\u0107e li Kongres upotrijebiti 25. amandman kako bi smijenio Trumpa prije no \u0161to mu 20. sije\u010dnja istekne mandat, a zbog ju\u010dera\u0161njeg poticanja na nasilni upad u parlament i pobunu, ili \u0107e protiv njega biti pokrenut drugi impeachment &#8211; kao \u0161to zahtijevaju vo\u0111e demokratske ve\u0107ine u Senatu i Zastupni\u010dkom domu Chuck Schumer i Nancy Pelosi &#8211; i ho\u0107e li Trump zavr\u0161iti u lisicama, nisu nebitna. Rije\u010d je o nepredvidljivom \u010dovjeku koji ne preza od gotovo ni\u010dega. Iako je nakon nereda obznanio da prihva\u0107a mirnu tranziciju vlasti &#8211; ponoviv\u0161i insinuacije da su izbori ukradeni &#8211; ni\u0161ta ne garantira da Trump ne\u0107e u narednih 13 dana pozvati 50 ili 100.000 svojih prista\u0161a u mar\u0161 na Washington, a da ne spominjemo kako je jo\u0161 uvijek i u posjedu kodova za aktivaciju nuklearnog oru\u017eja. Ipak, mnogo bitnije pitanje glasi: mo\u017ee li Biden preokrenuti opisane trendove. Odgovor glasi \u2013 te\u0161ko. Kao \u0161to smo ve\u0107 pisali, Milanovi\u0107 isti\u010de da su &#8220;Sjedinjenim Dr\u017eavama neophodne promene kojima \u0107e se re\u0161iti problemi distribucije bogatstva, elitisti\u010dkog obrazovanja, disfunkcionalnog sistema zdravstvene za\u0161tite, plutokratskog politi\u010dkog sistema, propale infrastrukture, osipaju\u0107e srednje klase, nekontrolisanih monopola&#8221;. S druge strane, u Bidenovoj pedesetogodi\u0161njoj politi\u010dkoj karijeri &#8220;nema ba\u0161 mnogo svetlih trenutaka&#8221;, dok on sam &#8220;nema niti jednu novu ideju od 1992.&#8221; Bidenovo predsjedni\u0161tvo vjerojatno \u0107e, barem ispo\u010detka, donekle smiriti stvari i vratiti &#8220;pristojnost&#8221; u politi\u010dku svakodnevnicu, a vladavinu \u0107e mu izuzetno olak\u0161ati i \u010dinjenica da nakon ovotjednih izbora u Georgiji demokrati imaju ve\u0107inu i u Senatu i u Zastupni\u010dkom domu Kongresa. Me\u0111utim, Bidenu ne ostaju samo svi nagomilani ekonomski, rasni i ostali problemi. Ostaje mu nacija vjerojatno podjeljenija nego li ikada od zavr\u0161etka ameri\u010dkog gra\u0111anskog rata. Ankete provedene neposredno nakon izbora u studenom ukazivale su na to da 80 posto Amerikanaca vjeruje da je Biden pobijedio, uklju\u010duju\u0107i vi\u0161e od polovice republikanca. No, iako te rezultate treba uzeti sa zrnom soli, anketa tvrtke YouGov provedena u \u010detvrtak ka\u017ee da \u010dak 45 posto republikanaca podupire napad na Capitol (!), dva posto vi\u0161e no \u0161to je tom \u010dinu suprotstavljeno.<\/p>\n<p>Trump je svojim radikalnim potezima privremeno uru\u0161io Republikansku stranku, koja \u0107e u narednom \u0107e periodu vjerojatno upasti u bezobzirni unutarpartijski rat izme\u0111u pro- i anti-trampovaca. Niz uglednih republikanaca \u2013 poput dosada\u0161njeg vo\u0111e ve\u0107ine u Senatu, Mitcha McConella, potpredsjednika Mikea Pencea ili Lindseya Grahama &#8211; koji su gotovo do samog kraja podupirali Trumpovo ludilo i zapravo doveli naciju tu gdje jest, kona\u010dno su otkazali poslu\u0161nost. Me\u0111utim, Davis upozorava da su i demokrati duboko podijeljeni Bidenovim odbijanjem da podijeli mo\u0107 s progresivnim krilom oko Berniea Sandersa ili mlade Alexandrie Ocasio-Cortez. &#8220;Oslobo\u0111eni Trumpovih elektronskih fetvi, \u0161tovi\u0161e, neki od mla\u0111ih republikanskih senatora mogli bi se pokazati mnogo sposobnijim kad je rije\u010d o pridobijanju bijelih, univerzitetski obrazovanih glasa\u010da nego li \u0161to centristi\u010dki demokrati zami\u0161ljaju&#8221;. Iako Davis nastavlja da &#8220;jedina budu\u0107nost koju mo\u017eemo predvidjeti \u2013 nastavak ekstremnih socioekonomskih turbulencija \u2013 \u010dini svako gatanje u politi\u010dku kristalnu kuglu uzaludnim&#8221;, nakon Trumpa na istom bi valu nezadovoljstva lako mogao zajahati netko jednako beskrupulozan, ali sposobniji i zato opasniji. Netko kome \u0107e put bit olak\u0161an i \u0161tetom koju je Trump nanio svojim razaranjem ameri\u010dkih institucija i povjerenja javnosti u sustav, kao i ve\u0107 postoje\u0107om dru\u0161tveno-politi\u010dkom koalicijom koju je aktualni predsjednik skovao. Netko, mo\u017eda, poput senatora Teda Cruza, vo\u0111e Trumpovih lojalista kojeg su neki autori ve\u0107 proglasili &#8220;Trumpom 2.0&#8221;, inteligentnijim i artikuliranijim.<\/p>\n<p>Sjedinjenim Dr\u017eavama najmanje treba &#8220;povratak na staro&#8221; i &#8220;pristojnost&#8221; \u2013 treba im netko tko \u0107e na narednim izborima, poput Sandersa, ponuditi za mainstream u\u0161i vrlo &#8220;nepristojna&#8221; i radikalna ekonomska i druga rje\u0161enja. Netko tko \u0107e biti u stanju obratiti se i dobrom dijelu onih bira\u010da koji su Trumpova baza i ponuditi politike koje \u0107e preokrenuti rastu\u0107u nejednakost i barem drasti\u010dno ograni\u010diti kapital, a u korist dru\u0161tvene ve\u0107ine. U suprotnom, demokrati i liberali zaista \u0107e biti grobari ameri\u010dke demokracije, a ni zastra\u0161uju\u0107i scenario fa\u0161istoidne, rasisti\u010dke i nasilne diktature na vlasti u Bijeloj ku\u0107i &#8211; s dramati\u010dnim i lako mogu\u0107e te\u0161kim posljedicama za \u010ditav svijet &#8211; ne\u0107e biti nezamisliv. Kome pretjerano mra\u010dno izgleda ideja da bi se to moglo desiti u svetoj utvrdi kapitalisti\u010dke liberalne demokracije, neka se samo zapita koliko pretjerano su do nedavno izgledali ovotjedni prizori.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/podijeljene-americke-drzave\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Neredi u Washingtonu tek su najvidljiviji simptom duboke politi\u010dke, ekonomske i dru\u0161tvene krize u kojoj se nalazi ameri\u010dko dru\u0161tvo, a ta kriza nipo\u0161to ne\u0107e biti prevladana Bidenovim izborom i &#8220;povratkom u normalnost&#8221;. Upravo je ta &#8220;normalnost&#8221; dovela do sada\u0161njeg stanja ameri\u010dkog dru\u0161tva. Ne\u0161to grublje re\u010deno, ta je normalnost proizvela Trumpa<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":311628,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-311627","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311627","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=311627"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311627\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":311630,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311627\/revisions\/311630"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/311628"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=311627"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=311627"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=311627"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}