{"id":311306,"date":"2021-01-05T08:10:27","date_gmt":"2021-01-05T07:10:27","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=311306"},"modified":"2021-01-05T08:10:27","modified_gmt":"2021-01-05T07:10:27","slug":"2008-godina-sistemski-znacajne-banke-u-rukama-nemilosrdnih-tipova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/01\/05\/2008-godina-sistemski-znacajne-banke-u-rukama-nemilosrdnih-tipova\/","title":{"rendered":"2008. godina: sistemski zna\u010dajne banke u rukama nemilosrdnih tipova"},"content":{"rendered":"

Odlomak iz knjige \u201cVelika o\u010dekivanja\u201d Geerta Maka<\/strong><\/p>\n

Bilo je to \u010dudno, apokalipti\u010dno, ta scena u zadnjim trenucima 2007. godine. Opet smo se okupili u tradicionalnom dru\u0161tvu, u prostranoj ku\u0107i na amsterdamskom kanalu. Na stepeni\u0161tima su odjekivale petarde, izljubili smo se, Kinezi i dileri su po\u010deli sa svojim vatrometom, crkveni tornjevi kao i uvijek i\u0161\u010dezli gustoj magli barutnih isparenja, a najednom se tu stvori\u0161e labudovi. Nepregledno jato labudova odjednom se tiskalo kanalom, niko nije znao odakle su stigli. Plivali su tiho i brzo, u strogoj formaciji, s najmla\u0111im bezbjedno u sredini, najja\u010dima na rubovima, u dugom kretu disciplinovane panike. Ljudi su prekidali razgovore, gledali s prozora i sa obale, u svemu tome je bilo ne\u010deg neugodnog. Nakon nekoliko mnuta je bilo gotovo. Nastavili smo s pri\u010dom, petardama i smijehom.<\/p>\n

2008. bila je godina velike ekonomske krize. Bila je to prekretnica u ovoj evropskoj storiji. Spa\u0161avanjem privatnih banaka na\u0161im poreskim novcem je ogromno poraslo na\u0161e nepovjerenje prema finansijskoj i politi\u010dkoj eliti. Reakcija evropskih vlada na ekonomsku krizu koja je uslijedila \u2013 \u0161tednja \u2013 je samo poja\u010dala to negativno raspolo\u017eenje. Euro \u2013 a time i evropski projekat \u2013 je zapao u velike probleme. Milioni porodica su pali u siroma\u0161tvo, naro\u010dito na jugu Evrope. U Gr\u010dkoj, \u0160paniji i Italiji je otpisana manje-vi\u0161e cijela jedna generacija mladih ljudi. Proces ubrzane evropske demokratizacije, koji je prije vi\u0161e od trideset godina zapo\u010deo u \u0160paniji, Portugalu i Gr\u010dkoj, je po\u010deo da zapinje i stagnira.<\/p>\n

To je bila kriza koja je, bez drasti\u010dnih zahvata vlada i centralnih banaka, u cijelom svijetu lako mogla dovesti do jo\u0161 ve\u0107ih poreme\u0107aja nego ona tridesetih godina pro\u0161loga vijeka. Realni gubitak blagostanja unutar eurozone u tom periodu je procijenjen na 6 do 9 posto bruto doma\u0107eg proizvoda. Neoliberalizam \u2013 dijelom uzro\u010dnik krize \u2013 je dobio vjetar u jedra: veoma je, u mnogim oblastima, ubrzano slabljenje javnog sektora, od kulture, zdravstva i obrazovanja, do javnog stanovanja, policije i odbrane. Svuda na Zapadu su oja\u010dale populisti\u010dke partije. Minule su godine sigurnosti, porastao strah od drugih, a pro\u0161lost \u2013 koja nikad nije postojala \u2013 postala budu\u0107nost, obmanjiva\u010di naroda su svuda veselo zvi\u017edukali njihovu pjesmu.<\/p>\n

Gdje je bio po\u010detak? Prekopavaju\u0107i po analizama i statistikama odjednom sam shvatio kako sam i ja manje-vi\u0161e bio njegovim svjedokom dok sam prve decenije ovog vijeka redovno i\u0161ao u Ameriku i na doru\u010dku, na svim tim objedima i Burger Kingovima, uvijek slu\u0161ao iste pri\u010de: da si do osamdesetih godina s jednom radni\u010dkom platom jo\u0161 mogao izdr\u017eavati porodicu, da su ti od devedesetih za to bila potrebna i primanja partnera \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e \u017eene, da su ameri\u010dke porodice od prelaska u novi vijek sve \u010de\u0161\u0107e morale posu\u0111ivati da bi opstale. Mnoga od tih klimavih doma\u0107instava oko 2010. se vi\u0161e nisu bila u stanju odr\u017eati.<\/p>\n

Na isti na\u010din je i\u0161lo na velikom planu, naro\u010dito u Americi, ali i drugdje na Zapadu. Nakon kolapsa \u201cdot-com bubble\u201d, po\u010detkom 2000., ameri\u010dka ekonomija vi\u0161e nikad nije tako dobro krenula, plate srednje klase su i dalje zaostajale, a nezadovoljstvo time je \u2013 privremeno \u2013 kupljeno tako \u0161to je svima postao dostupan jeftin i lagan kredit.<\/p>\n

U istom periodu, u duhu neoliberalizma, u bankarskom prometu su pu\u0161tene skoro sve ko\u010dnice. U Americi je takozvani Glass Steagall Act iz 1933. vi\u0161e od pola vijeka \u0161titio \u0161tedi\u0161e prave\u0107i o\u0161tru razliku izme\u0111u \u201cpristojnih\u201d i \u201ckockarskih\u201d poslovnih banaka. Pod jakim pritiskom Wall Streeta, Bill Clinton je 1999. povukao taj zakon, \u010dime je otvoren put beskrajnim spekulacijama tu\u0111im novcem. Istovremeno je narednih godina znatno smanjen \u201csopstveni\u201d kapital banaka, zalihe novca za te\u0161ka vremena su postali tek veoma mali dio onoga \u0161to su nekad bile. Tako su banke \u2013 pa i one u Evropi \u2013 dobile mnogo vi\u0161e manevarskog prostora, a ujedno su zato i interno oslabljene.<\/p>\n

U\u010dinak je bio veoma jak. U razvijenim zemljama je od 2002. nastao prividni preporod ekonomije. Ovaj ekonomski rast su, me\u0111utim, podstaknuli isti zabrinuti ljudi koje sam sretao na svim onim objedima, a koji su, pod rijetko privla\u010dnim uslovima, pozajmili novac koji vjerovatno nikad ne\u0107e mo\u0107i vratiti. Ukupni dug koji visi nad svjetskom ekonomijom je izme\u0111u 2002. i 2011. pove\u0107an sa, prema procjenama, 80 biliona dolara \u2013 to je 80 000 milijardi \u2013 na skoro 200 biliona. Velike banke su se usudile na takve rizike jer u praksi nisu vi\u0161e smatrane za obi\u010dna privatna preduze\u0107a nego za nezamjenjive ispostave nacionalnih vlada. One su postale, kako se smatralo, prevelike za bankrot, u krizi bi ih garantovano spasile nacionalne vlade.<\/p>\n

Banke su otpustile sve ko\u010dnice. Paul Moore, tih godina \u0161ef riziko-mened\u017ementa HBOS-a, jedne od najve\u0107ih britanskih banaka, atmosferu na poslu je opisao kao skoro apokalipti\u010dnu, bez ikakve empatije, nemilosrdnu, manipulativnu i ekstremno rasisti\u010dku. Mojim VPRO-kolegama je naveo karakteristi\u010dne nadimke nekih bankara: \u201cIzvr\u0161nog direktora trgova\u010dke banke su, na primer, zvali Whacker \u2013 to \u2018whack\u2019 je neko ko stra\u0161no jako udara. Izvr\u0161nog direktora Lehman Brothersa zvahu Gorila. Izvr\u0161ni direktor Credit Suisse je nosio nadimak Alf \u2013 \u0161to je zna\u010dilo Arogantan, Mali, Zajeban. Izvr\u0161ni direktor Morgan Stanleya: Mack the Knife. Navikli smo, ukratko, vo\u0111stvo rijetko va\u017enih organizacija dati u ruke la\u017enim, nemilosrdnim i narcisti\u010dkim likovima\u201d.<\/p>\n

Jedno istra\u017eivanje ameri\u010dkog hed\u017e-fonda Hayman Capital je 2007. obznanilo da je odnos izme\u0111u dugova evropskih banaka i poreskih prihoda nacionalnih vlada \u2013 koje bi u nu\u017enim slu\u010dajevima morale preuzeti ove rizike \u2013 totalno iskrivljen. Na primjer, irske garancije su iznosile vi\u0161e od dvadeset i pet puta od godi\u0161njeg irskog poreznog prihoda. Kad je rije\u010d o \u0160paniji i Francuskoj, bilo je to vi\u0161e od deset puta. U Britaniji su \u010detiri najve\u0107e banke skupa imale gotovo \u010detiri puta ve\u0107u aktivu od bruto doma\u0107eg proizvoda. U Nizozemskoj je to bilo \u010dak skoro \u0161est puta.<\/p>\n

U Americi se sav taj posu\u0111eni novac slivao ka tr\u017ei\u0161tu stanova. Najednom su i ljudi s niskim primanjima mogli kupiti ku\u0107u, \u010dija je vrijednost rasla, usljed \u010dega su vlasnici mogli podi\u0107i novi kredit, sad za nabavku auta ili kau\u010da. Hipoteke takozvanih Nind\u017ea-kupaca \u2013 \u201cNo income, No Job or Assets\u201d \u2013 su na briljantan na\u010din skrivane u jo\u0161 ve\u0107im paketima, a onda preprodavane. Uprkos \u010dinjenici da mnogi od du\u017enika novac nikada nisu mogli vratiti, sve te hipoteke su od strane ocjenjiva\u010da kredita dobile AAA-status.<\/p>\n

I u Evropi su ove \u201cmutne hipoteke\u201d bile izuzetno popularne, njima se prvih godina moglo zaraditi dosta novca. Naro\u010dito je Deutsche Bank \u2013 devedesetih jo\u0161 dremljivi finansijer auto-industrije \u2013 uspjelo da ovu synthetic collateralized debt obligations u velikim koli\u010dinama uvali imu\u0107nijim klijentima i kolegama bankarima. Tako je Deutshe za deset godina postala svjetski igra\u010d. To \u0107e banci kasnije donijeti ameri\u010dku kaznu od 7,2 milijardi dolara: naro\u010dito pri kraju su otrovni paketi hipoteka naturani investitorima kako bi se ostvarila \u0161to ve\u0107a dobit. U Njema\u010dkoj se novac slivao i na drugi na\u010din. Tamo je, zahvaljuju\u0107i Hartzovim reformama Gerharda Schr\u00f6dera – uklju\u010duju\u0107i umjerenost pla\u0107a – izvoz naglo porastao. Od tog priliva kapitala se, me\u0111utim, malo toga vra\u0107alo njema\u010dkim uposlenicima. Oni su, zahvaljuju\u0107i reformama, sve \u010de\u0161\u0107e ovisili o fleksibilnim, nisko pla\u0107enim poslovima. Njema\u010dke banke su taj lako zara\u0111eni novac radije davale u zajmove zemljama na periferiji eurozone, to im je donosilo vi\u0161e dobiti. Ovim potezom su Portugalci, Grci, Irci i \u0160panci bili ludo sretni. Njema\u010dki izvoz je i dalje rastao, svi su \u017eivjeli na kredit \u2013 ali o tome \u0107emo se brinuti sutra.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O korijenima globalne finansijske i gospodarske krize 2008. godine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":311307,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-311306","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311306","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=311306"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311306\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":311308,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311306\/revisions\/311308"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/311307"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=311306"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=311306"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=311306"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}