{"id":311033,"date":"2020-12-31T17:51:51","date_gmt":"2020-12-31T16:51:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=311033"},"modified":"2021-02-28T19:27:28","modified_gmt":"2021-02-28T18:27:28","slug":"sjecanja-doba-kad-su-se-slale-cestike-i-razglednice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/12\/31\/sjecanja-doba-kad-su-se-slale-cestike-i-razglednice\/","title":{"rendered":"SJE\u0106ANJA: Doba kad su se slale \u010destike i razglednice"},"content":{"rendered":"<p>Ad\u017eija Vuki\u0107, trenutno najstariji po\u0161tar u Baru, koji se ovim poslom bavi ve\u0107 31 godinu, sa rado\u0161\u0107u se sje\u0107a vremena u kojima su se razglednice slale svakodnevno, a \u010destitke za novogodi\u0161nje praznike.<\/p>\n<p>\u201c\u010citav januar i\u00a0 februar znali smo da nosimo novogodi\u0161nje \u010destitke i razglednice. Ujutru smo dolazili i razvrstavali po\u0161tu u ogroman bubanj. Tada nas je bilo oko 20 radnika, a dostavu je vr\u0161ilo osam po\u0161tara. Ujutru do\u0111emo, nemamo kada da popijemo ni kafu, samo punimo i punimo so\u0161ke. To od prilike traje do 10 sati i onda krene\u0161 na teren da radi\u0161 redovni posao. Toliko je bilo \u010destitki da su se punili d\u017eakovi. To je bio do\u017eivljaj i prava ljepota. Mogao je da se osjeti miris Nove godine i praznika\u201c, ka\u017ee Vuki\u0107.<\/p>\n<p>I Stanka Vuki\u0107, sedamdesetdvogodi\u0161nja Baranka i danas pamti euforiju is\u010dekivanja razglednica od supruga pomorca.<\/p>\n<p>\u201eBili smo sre\u0107ni kad ugledamo po\u0161tara da sa velikom torbom prilazi zgradi ili naselju. Prva pomisao je bila, Bo\u017ee, da li je sada po\u0161ta ba\u0161 za mene. A onda, ili si pun sre\u0107e ili razo\u010darenja ako po\u0161iljka ipak nije za tebe. Razglednice koje mi je pokojni suprug slao, uglavnom su bile sa Kube ili iz Amerike. Sa tako dalekih destinacija i pisma i razglednice stizali su tek nakon 10-15 dana. A onda, ta osoba koja ih je poslala, isto toliko, pa \u010dak i du\u017ee, \u010deka odgovor. Najve\u0107a sre\u0107a bila je kada na razglednici pi\u0161e da je dobro i da \u0107e za mjesec ili dva do\u0107i ku\u0107i\u201c, ka\u017ee Stanka Vuki\u0107.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-full wp-image-311036\" src=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/razglednice.jpeg\" alt=\"\" width=\"640\" height=\"446\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/razglednice.jpeg 640w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/razglednice-300x209.jpeg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/razglednice-580x404.jpeg 580w\" sizes=\"(max-width: 640px) 100vw, 640px\" \/><\/p>\n<p>Ona ka\u017ee da je nekada bilo nezamislivo oti\u0107i negdje a ne poslati razglednicu dragim ljudima, ili je ne primiti od prijateljka i ro\u0111aka koji su daleko.<\/p>\n<p>\u201eBilo koji grad da sam posjetila, slala bih sigurno 15 i vi\u0161e razglednica. Nikada se nije desilo da neko od mojih ro\u0111aka ili prijatelja ode u bilo koji grad u regionu ili inostranstvu a da se ne javi sa razglednicom. A to se jako \u010desto de\u0161avalo. Ako, pak, govorimo o onima sa povodom, kao \u0161to je Nova godina, Bo\u017ei\u0107, Vaskrs ili slava, e tada ih je bilo jako puno\u201c, ka\u017ee Stanka.<\/p>\n<p>I po\u0161tar Ad\u017eija Vuki\u0107, pamti reakcije onih kojima je nekada redovno donosio po\u0161tu.<\/p>\n<p>\u201eBilo je trenutaka da do\u0111e\u0161 ispred ne\u010dije ku\u0107e da im uru\u010di\u0161 po\u0161tu, a da te ljudi ne pu\u0161taju da ode\u0161. Bilo je tu i suza i smijeha. One stare bake, ho\u0107e da ti daju \u010darape ili sto grama kafe. Ne\u0107e da te puste dok ne popije\u0161 rakiju, jer si im donio dugoo\u010dekivanu razglednicu koja je putovala iz Australije, Amerike, Kanade&#8230; Tada nije bilo ni telefona, pa je to bila jedina veza. Kada su bile sankcije, uz \u010destitku i razglednicu znalo je da se na\u0111e i 20 maraka. Bilo je tu i izbjeglica kojima je ta \u010destitka ili razglednica bila veza sa porodicom iz Hrvatske, Bosne\u2026 Bila su tu i pisma od vojnika, to su mo\u017eda bile i najdirljivije scene\u201c, ka\u017ee Ad\u017eija.<\/p>\n<p>On se sje\u0107a i da je tada va\u017eilo da je \u201evidjeti po\u0161tara bilo sre\u0107a\u201c, dok\u00a0 danas \u2013 \u201ckad vidi\u0161 po\u0161tara mo\u017ee ti donijeti samo sudsko pismo\u201c.<\/p>\n<p>Iako mnogi misle da mladi ljudi ne koriste ovaj vid komunikacije, dvadeset dvogodi\u0161nja Andrea \u010cvorovi\u0107 iz Nik\u0161i\u0107a ipak voli da drage ljude iznenadi nekom lijepom razglednicom.<\/p>\n<p>\u201ePoslednji put sam poslala razglednicu u septembru drugaricama koje su bile u izolaciji. Znala sam da im nije svejedno \u0161to su zatvorene, a kako nismo bile u istom gradu, razglednica je bila odli\u010dno rje\u0161enje da im popravim raspolo\u017eenje i da im poka\u017eem da mi nedostaju\u201c, ka\u017ee Andrea.<\/p>\n<p>Andrea ka\u017ee da rijetko ko danas o\u010dekuje da \u0107e dobiti razglednicu ili pismo u bilo kojem trenutku, a da nju ispunjava kad vidi koliko nekog mo\u017ee da obraduje jedna razglednica i par lijepih rije\u010di.<\/p>\n<p>\u201eZnam pet \u010dasnih sestara iz Bara koje i dalje redovno primaju razglednica. To je od nekih ustanova i domova, iz Italije, Milana. To su starije \u017eene, ali njima i dalje svaki Bo\u017ei\u0107 obavezno stignu razglednice. Smatram da su sre\u0107ne dr\u017eave one koje i dalje \u0161alju razglednice, poput \u0160vedske, Kanade ili Australije. Te zemlje i dalje odr\u017eavaju komunikaciju preko razglednica, iako imaju mobilne telefone. To je lijepa stvar. Svaku razglednicu valja sa\u010duvati\u201c, ka\u017ee po\u0161tar Ad\u017eija.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-full wp-image-311046\" src=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/razglednica2.jpg\" alt=\"\" width=\"600\" height=\"373\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/razglednica2.jpg 600w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/razglednica2-300x187.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/razglednica2-580x361.jpg 580w\" sizes=\"(max-width: 600px) 100vw, 600px\" \/><\/p>\n<p>Iako je tehnologija u\u010dinila svoje, na\u0161i sagovornici se sla\u017eu da komunikacija putem razglednica sobom nosi posebnu \u010dar.<\/p>\n<p>\u201eJa imam 72 godine, i kada pogledam na razvoj tehnologije sa sigurno\u0161\u0107u mogu re\u0107i da je ona dostigla vrhunac. To me zaista raduje.\u00a0 Ljudi danas imaju mogu\u0107nost da svoje voljene, kao i prijatelje,\u00a0 vide na ekranu i sa njima razgovaraju. Da po\u0161alju poruku, a da odgovor dobiju odmah. To je lijepo, a nama je sve to bilo nepoznato. Ipak, ta euforija \u010dekanja i sre\u0107a kada dobije\u0161 odgovor, makar i na toj maloj razglednici, ne mo\u017ee se uporediti\u201c, ka\u017ee Stanka Vuki\u0107.<\/p>\n<p>I Andrea \u010cvorovi\u0107, koja pripada novijoj generaciji, vidi prednost i ljepotu slanja razglednica.<\/p>\n<p>\u201e Prednost tehnologije jeste \u0161to jednim klikom mo\u017eemo poslati fotografiju i poruku osobi koja je daleko, dok sa druge strane mana jeste \u0161to u trenutku nepa\u017enje sve to mo\u017ee nestati. Online svijet uspomena nikako ne mo\u017ee zamijeniti razglednice i papir koji mo\u017eemo da \u010duvamo koliko god mi ho\u0107emo\u201c, ka\u017ee Andrea.<\/p>\n<p>Iako je \u201eovaj vid komunikacije mladima dosta dalek\u201c, Andrea smatra da \u201eono \u0161to ima pravu vrijednost ne\u0107e izumrijeti\u201c.<\/p>\n<p><strong>Teodora \u0110URNI\u0106<br \/>\n<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Novogodi\u0161nji praznici nekada su bili glavna motivacija da se nekome od prijatelja ili ro\u0111aka ko je daleko po\u0161alje \u010destitka. Danas, me\u0111utim, \u010destitke se skoro ni ne \u0161alju, a sve poruke i fotografije proslije\u0111uju se putem mobilnog telefona.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":311035,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546,14],"tags":[],"class_list":["post-311033","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311033","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=311033"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311033\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":315036,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/311033\/revisions\/315036"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/311035"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=311033"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=311033"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=311033"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}