{"id":310773,"date":"2020-12-28T08:35:34","date_gmt":"2020-12-28T07:35:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=310773"},"modified":"2020-12-28T08:36:14","modified_gmt":"2020-12-28T07:36:14","slug":"ne-mozemo-graditi-buducnost-dok-ne-sahranimo-svoju-bol","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/12\/28\/ne-mozemo-graditi-buducnost-dok-ne-sahranimo-svoju-bol\/","title":{"rendered":"Ne mo\u017eemo graditi budu\u0107nost dok ne sahranimo svoju bol"},"content":{"rendered":"

Autor: Dejan Ko\u017eul<\/strong><\/p>\n

S obzirom na to da va\u0161i prija\u0161nji filmovi nisu prikazivani u jednom dijelu BiH, “Quo vadis, Aida?” je u specifi\u010dnoj situaciji jer se prikazuje online. Jeste li zadovoljni odazivom i mislite li da je za neku budu\u0107nost zgodno da se sli\u010dni filmovi, koji su po svoj prilici \u0161kakljivi za odre\u0111ene ljude, distribuiraju na isti na\u010din?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Meni je stalo da ljudi ovaj film vide u kinu, jer je pravljen za veliko platno i kolektivno gledanje; jednostavno to je priroda filma da treba da bude dru\u0161tveni doga\u0111aj, a ovaj film pogotovo bolje funkcioni\u0161e kad se gleda sa ljudima. Bila sam sretna da imamo kino-distribuciju u BiH, zapravo Federaciji. U Republici Srpskoj (RS), na\u017ealost, kino-prikaziva\u010di su se pla\u0161ili film staviti na repertoar. Ali film je u kinima pogledalo 10.900 gledalaca, \u0161to je izuzetno, jer u nekim regijama u BiH u kinu mo\u017ee biti svega 25 gledalaca. Barem donekle mi se srce ispunilo time \u0161to su ljudi pogledali film u pravim uslovima. Kao autorica sam se bunila i stalno odga\u0111ala odluku da idemo na VOD (video na zahtjev, op. a.), \u0161to je od po\u010detka bila ideja producenata i distributera, ali onda sam pristala jer \u0107e se omogu\u0107iti prikazivanje filma i ondje gdje ne mo\u017ee do\u0107i u kina.<\/p>\n

Od “Grbavice” je pro\u0161lo 14 godina. Ako smo mogli imati razumijevanja onda za odluku da se film ne prikazuje jer su “rane jo\u0161 nezacijeljene”, kako imati razumijevanja za bilo \u0161ta dalje ako i 25 godina od rata imamo isti problem?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Da, politi\u010dka klima u RS-u nije se promijenila. Jo\u0161 uvijek se negiraju \u010dinjenice. Ali opet mislim da je puno vi\u0161e glasova koji ho\u0107e vidjeti film nego \u0161to je to bilo prije. Ljude treba ohrabrivati da ne\u0161to \u0161to je druga\u010dije od onog njihovog zacementiranog narativa \u2013 barem pogledaju. Komunikacijom i razgovorima se stvari mijenjaju. Mislim da svi mi imamo u glavama odre\u0111ene strukture koje nas blokiraju da stvari vidimo \u0161ire i ja sam za to da slu\u0161amo jedni druge, da vidimo \u0161ta je to \u0161to nas boli, da probamo u\u0107i u cipele onog drugog. \u010cinjenice su tu, dokazi su tu, sudovi su tu, ali moramo shvatiti isto tako da po\u0161tujemo tu\u0111e emocije i da vidimo \u0161ta je razlog za takve emocije. Naravno, mediji, oni koji rade u slu\u017ebi politike, nemaju tu vrstu \u017eelje. Oni nisu kao mi koji \u017eelimo da pru\u017eimo ruku jedni drugima; oni rade na tome da se ne mirimo i da se ne dru\u017eimo. Ali svako od nas privatno mo\u017ee u\u010diniti puno toga, bez obzira na to \u0161to nas politike blokiraju.<\/p>\n

Empatija i nada<\/strong><\/p>\n

To je negdje i osnovni korak, taj privatni, odnosno mali iskorak iz na\u0161ih lju\u0161tura koji nas mo\u017ee dovesti i do boljeg razumijevanja i onog krajnjeg cilja, a to je ono \u0161to tim filmom i \u010dinite \u2013 empatije.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Mislim da je rat platforma za sociopate i psihopate i da se oni jedini tu dobro snalaze, da svi ostali ljudi ne mogu da poka\u017eu sve ono \u0161to jesu kao ljudi<\/h2>\n

Da, empatija, s tim \u0161to empatija sama za sebe nije dovoljna. Ona je bitna, ali je tako\u0111e bitno napraviti jo\u0161 jedan korak. Dobila sam e-mail od djevojke iz RS-a koja je plakala poslije filma i koja je rekla da su joj tek sada neke stvari postale jasne, a znala je cijeli svoj \u017eivot (ima 20-ak godina), da ne\u0161to nije u redu sa narativom o Srebrenici koji je slu\u0161ala u \u0161koli i koji je bio prisutan u njenom \u017eivotu. Ona je pogledala film i ka\u017ee da su joj se kockice uklopile. I za mene je to toliko pozitivno da jedan film mo\u017ee u\u0107i u srce ljudi, bez obzira na to \u0161to je 20 godina to dijete bilo bombardovano druga\u010dijom pri\u010dom. Ako za mene postoji nada, to je ta \u017eena i jo\u0161 ljudi koje smo sreli i koji su nam pisali.<\/p>\n

Interesantno je da u tom smislu ne dijelite strast ni odbacivanja Dra\u0161ka Stanivukovi\u0107a, novoizabranog banjalu\u010dkog gradona\u010delnika, koji je u vrijeme genocida u Srebrenici imao svega dvije godine, a koji je izri\u010dit u stavu da nije bilo genocida?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Voljela bih da Stanivukovi\u0107 pogleda film. Dra\u0161ko je dobio ime po svom stricu koji je ubijen kao vojnik RS-a. Njegova baka, koja ga je odgojila, ode na grob svog sina. Ja njenu bol po\u0161tujem. Ako je Dra\u0161ko dobar \u010dovjek, kao \u0161to mislim da jeste, on bi trebao zamisliti kako bi bilo njegovoj baki da ne zna gdje je tijelo njenog sina, da 25 godina ne mo\u017ee oti\u0107i na grob. Po toj liniji bi mogao shvatiti i mogao bi pomo\u0107i da se na\u0111u 1700 tijela Srebreni\u010dana. Oni su u masovnim grobnicama u RS-u za koje ljudi iz struktura RS-a i Srbije znaju gdje su. Ne mo\u017eemo graditi budu\u0107nost, a tijela su u zemlji skrivena i vri\u0161te da se prona\u0111u. Jednostavno ne mo\u017eemo graditi ni\u0161ta pozitivno dok ne sahranimo svoju bol. Sa Stanivukovi\u0107em se mogu slo\u017eiti u puno stvari o kojima pri\u010da i koje radi, borio se za izuzetno pravedne stvari, za \u010dovjeka, i treba da zajedno gradimo ovu zemlju. Odmah da ka\u017eem da svi moji prijatelji tvrde da to nije mogu\u0107e i da je on fa\u0161ista koji se nikad ne\u0107e promijeniti. Mislim o ljudima dobro dok se ne doka\u017ee suprotno. Ne znam, mo\u017eda je ovo reakcija na klimu u BiH, jer ne mogu vi\u0161e da \u017eivim u stalnom odbacivanju ljudi. Odbaciti nekoga je najlak\u0161e. Ne rizikujete ni\u0161ta. Rizikujem sada da ispadnem budala, ali to je OK, hajde barem da probamo druga\u010dije jer ovo staro, ovo eliminisanje ljudi ne vodi nikamo. Dra\u0161ko je mladi politi\u010dar koji \u0107e, ako ga ovi njegovi ne likvidiraju, biti politi\u010dki faktor u BiH slijede\u0107ih 50 godina. Za\u0161to od Stanivukovi\u0107a ne praviti prijatelja koji \u0107e graditi budu\u0107nost skupa sa mojim djetetom? Za mene bi bio put da ga pozove gradona\u010delnik Sarajeva. On treba prvo da do\u0111e u Sarajevo, pa onda da ide u Beograd. Bila bih spremna da ako Bogi\u0107evi\u0107 organizuje prijem za Stanivukovi\u0107a, da budem tu. Bez obzira na to \u0161to \u0107e mnogi ljudi napraviti skandal od toga, mislim da je na\u0161 jedini put da budemo zajedno i da pri\u010damo i da na\u0111emo zajedni\u010dke stvari, ali i da ka\u017eemo ljudima u o\u010di, a ne preko medija: “Boli nas kad ka\u017ee\u0161 da brani\u0161 srpstvo tako \u0161to brani\u0161 ratne zlo\u010dince, boli nas jer negira\u0161 \u010dinjenice, kako misli\u0161 graditi pravedno dru\u0161tvo a negira\u0161 sudove, posebno zato \u0161to jo\u0161 1700 majki ne zna gdje su tijela njihove djece.”<\/p>\n

\u0160ta je bio okida\u010d da snimite ovaj film?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Srebrenica je jo\u0161 uvijek te\u0161ka tema. To je i tragedija, genocid i bolna politi\u010dka tema. Prije 10 godina sam \u017eeljela da snimim ovaj film. Kad \u010dita\u0161 sve stvari, kad gleda\u0161, kad pri\u010da\u0161 sa majkama, razmi\u0161lja\u0161: “Pa \u010dovje\u010de, ovo je film, ovo je 10 filmova”, ali u\u0107i u to… Svi smo se mi na neki na\u010din pla\u0161ili jer zna\u0161 da ulazi\u0161 u minsko polje. Ako krene\u0161 malo lijevo \u2013 mina, ako krene\u0161 desno \u2013 mina, ako ide\u0161 pravo \u2013 mina \u2013 sa svih strana je slijedila opasnost, i to ne samo od ljudi koji negiraju genocid, nego ima onih koji misle da samo oni smiju pri\u010dati o genocidu. Ljudi koji ne dozvoljavaju da ima\u0161 svoj mozak i srce i da radi\u0161 stvari iskreno.<\/p>\n

Kad govorimo o zlo\u010dincima, poku\u0161avate sagledati njihovu ljudsku dimenziju, a to razmi\u0161ljanje je donekle blisko, ako ne i istovjetno s onim \u0161to je Hannah Arendt pisala gledaju\u0107i su\u0111enje Eichmannu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Moje osje\u0107anje rata je zaista ono \u0161to Hannah Arendt pi\u0161e o banalnosti zla. \u017divjela sam cijeli rat pod opsadom u Sarajevu. Imala sam 17 godina kad je po\u010deo i razmi\u0161ljam \u0161ta je u glavi tih ljudi koji \u017eele da nas pobiju zato \u0161to imamo pogre\u0161no ime. Cijelo vrijeme se pitate kako je to mogu\u0107e. I onda, sje\u0107am se trenutka kad sam \u010ditala pisma Karad\u017ei\u0107a njegovoj \u017eeni: to je toliko banalno, toliko jadno, da vidite da tu nema ni\u010dega osim kalkulacije: “De ti meni prebaci pare ovdje, ja \u0107u ovdje…” To je takva banalnost da je stra\u0161no znati da su ti zbog toga poginuli prijatelji, da smo zbog toga bili mu\u010deni gla\u0111u, strahom… Kad sam razgovarala sa saradnicima o ovom filmu, stalno smo razmi\u0161ljali kako pokazati tu banalnost \u2013 kako pokazati da rat nije nikakav spektakl, da tu nema nikakvog erosa, da je to zaista jedna birokratizacija zla. To je bio pristup svakom kadru: ostati na ljudskom nivou. Meni \u010desto u filmovima smeta kad se prikazuje rat kroz herojstvo i patriotizam. Jednostavno ja to ne mogu da svarim, nemam to iskustvo, nemam to uzbu\u0111enje, apsolutno ne. Mislim da je rat platforma za sociopate i psihopate i da se oni jedini tu dobro snalaze, da svi ostali ljudi ne mogu da poka\u017eu sve ono \u0161to jesu kao ljudi.<\/p>\n

Kroz sam film preispitujete i ulogu holandskih vojnika, kao predstavnika UN-ovih snaga. I za njihovo pona\u0161anje i ne\u010dinjenje opet imate dosta razumijevanja.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 \u017dene nisu izmislile ni koncentracione logore, ni atomsku bombu, ni metke, ni tenk… Mu\u0161ka vlast i dominacija dovela je do sistema koji nas uni\u0161tava<\/h2>\n