{"id":310657,"date":"2020-12-26T08:10:39","date_gmt":"2020-12-26T07:10:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=310657"},"modified":"2020-12-26T08:10:39","modified_gmt":"2020-12-26T07:10:39","slug":"dvadeset-godina-od-ubistva-stambolica-heroj-koji-se-poklonio-opkoljenom-sarajevu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/12\/26\/dvadeset-godina-od-ubistva-stambolica-heroj-koji-se-poklonio-opkoljenom-sarajevu\/","title":{"rendered":"Dvadeset godina od ubistva Stamboli\u0107a: Heroj koji se poklonio opkoljenom Sarajevu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Faruk Vele<\/strong><\/p>\n

Navr\u0161ilo se 20 godina od kako je u Beogradu otet i, kako kasnije \u0107e se ispostaviti, ubijen Ivan Stamboli\u0107, biv\u0161i predsjednik Predsjedni\u0161tva Srbije, \u010dovjek koji je “izmislio” Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, a kojeg \u0107e taj “balkanski kasapin” 25. augusta 2000. godine – poslati u smrt.<\/p>\n

Ubili su ga, kao i tolike nevine Srebreni\u010dane, Vukovarce i druge nedu\u017ene gra\u0111ane Bosne i Hercegovine, Hrvatske, kasnije Kosova – metkom u potiljak, a potom bacili u \u017eivi kre\u010d!<\/p>\n

Tijelo ubijenog politi\u010dara i intelektualca prona\u0111eno je tek dvije i pol godina kasnije, 28. marta 2003. na Fru\u0161koj gori. Jedan ubica progovorio je nakon atentata na srbijanskog premijera Zorana \u0110in\u0111i\u0107a, tokom akcije “Sablja”.<\/p>\n

Gdje ja stadoh, ti produ\u017ei<\/h2>\n

Milo\u0161evi\u0107 je svirepi zlo\u010din naru\u010dio prije izbora 2000. godine, jer se bojao da ga \u0107e ga njegov biv\u0161i mentor pobijediti i osvetiti mu se za skoro deceniju i pol progona.<\/p>\n

Tako je Milo\u0161evi\u0107ev nekada\u0161nji najve\u0107i prijatelj i najbli\u017ei saradnik postao njegovom posljednjom \u017ertvom – samo 40 dana prije 5. oktobra i kona\u010dnog pada politi\u010dkog monstruma koji je poveo agresiju na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, kao i ostale krvave zlo\u010dina\u010dke pohode na prostorima biv\u0161e Jugoslavije, koji je stvarao logore, slao odrede smrti u na\u0161u zemlju, koji je odgovoran za genocid u Srebrenici… Ali i ekonomsko uni\u0161tavanje spostvene zemlje i kasnije NATO bombardovanje.<\/p>\n

“Gdje ja stadoh, ti produ\u017ei”, glasi ovih dana naslov prodemokratskog magazina “Vreme” iz Beograda koji jasno oslikava sli\u010dnosti Slobine i vladavine njegovog u\u010denika i biv\u0161eg ministra, a dana\u0161njeg predsjednika Srbije, Aleksandra Vu\u010di\u0107a.<\/p>\n

Tragedija je da i danas mnogi u Srbiji slave Milo\u0161evi\u0107a, a ne Stamboli\u0107a. Da ne vide razmjera zla koje je “srpski vo\u017ed” u\u010dinio svima na prostorima biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n

Djelomi\u010dno je to i zbog tihe rehabilitacije koju su u kontinuitetu provodile kako Vu\u010di\u0107eva, tako i ranije vlast Borisa Tadi\u0107a. Notorni Ivica Da\u010di\u0107, Milo\u0161evi\u0107ev glasnogovornik, u kontinuitetu je na najvi\u0161im du\u017enostima preko Drine.<\/p>\n

Ka koncu, tragi\u010dno je i da, kako re\u010de jedan mudar \u010dovjek, zna\u010dajna ve\u0107ina u Srbiji Milo\u0161evi\u0107a ne krivi \u0161to je poveo ratove devedesetih, ve\u0107 \u0161to nije uspio u stvaranju tzv. velike Srbije!<\/p>\n

“Samo je trebalo da ti i no\u017e dam. A i njega sam ti dao. Ti ni \u010dasa nisi \u010dasio. Ponovio si, ne samo u ovoj stvari, lo\u0161u stranu srpske istorije, misle\u0107i, mo\u017eda potcenjiva\u010dki, da mi Srbi druge istorije i nemamo”, napisao je, uz ostalo, Stamboli\u0107 u jednom pismu Milo\u0161evi\u0107u, objavljenom u “Nedeljniku”.<\/p>\n

Stamboli\u0107 je tom prilikom emotivno konstatirao koje su dimenzije Milo\u0161evi\u0107eve izdaje.<\/p>\n

“Izolovao si me od svih i svega, ra\u010dunaju\u0107i i na moje, tebi dobro poznate ljudske osobine. U tri i po godine zgusnuo si i isprobao sve najcrnje i najgore iz onog vremena na koje se, ina\u010de, na re\u010dima, rado i silovito obru\u0161ava\u0161. Varao si ili uni\u0161tavao ljude, organizacije, pokrete, dr\u017eavu… Prevareni i uni\u0161teni postaju tvoje ukleto ogledalo”, pisao je Stamboli\u0107.<\/p>\n

Da je Stamboli\u0107 pobijedio, rata ne bi bilo, re\u0107i \u0107e prije tri godine advokat Radoje Stefanovi\u0107, koji je u vrijeme Osme sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (CK SKS) 1987. godine bio na \u010delu Privredne komore Srbije.<\/p>\n

Borba za Bosnu<\/h2>\n

Stamboli\u0107 je toga, izgleda, bio duboko svjestan. Svoj svojevrstan grijeh jer je Milo\u0161evi\u0107a lansirao u politi\u010dke visine htio je okajati i posjetom opkoljenom, izmu\u010denom i masakriranom Sarajevu u aprilu 1995. godine.<\/p>\n

Sarajlije se s pijetetom sje\u0107aju te posjete.<\/p>\n

Potaknut sna\u017enim emocijama, u opkoljenom Sarajevu je i prvi put javno progovorio poslije osam godina \u0161utnje. Desilo se to na zasjedanju Druge Skup\u0161tine gra\u0111ana srpske nacionalnosti u Sarajevu.<\/p>\n

Stamboli\u0107 je tom prilikom rekao da je vrhovni interes Srba da odbrane pravo na zajedni\u010dki \u017eivot, a to se mo\u017ee jedino brane\u0107i Bosnu i Hercegovinu!<\/p>\n

“Moramo shvatiti da je na\u0161e rodoljublje \u2014 \u010dovjekoljublje. Ako to nije, onda na\u0161e rodoljublje postaje nacionalizam”, rekao je Stamboli\u0107 u Sarajevu iznad kojeg su u tom trenutku bile hiljade cijevi.<\/p>\n

U razgovoru sa Edinom Kamenicom, uva\u017eenom kolegicom, novinarkom lista “Oslobo\u0111enje” Stamboli\u0107 je, uz ostalo kazao:<\/p>\n

“Moji prijatelji se isto odnose prema meni. I oni u Sloveniji, i oni u Makedoniji, i oni iz Hrvatske, Prije tri mjeseca sam, recimo, bio u Zagrebu. Sada boravim u Sarajevu, medu ljudima s kojima sam, zapravo, bio sve tri protekle godine, o kojima sam se izokola, zbog blokade, raspitivao, strepio za njih, bdio mnoge no\u0107i zbog njih. Ne znam koliko im to zna\u010di, ali, eto, prvu priliku \u0161to mi se ukazala iskoristio sam da do\u0111em u Bosnu”.<\/p>\n

U Sarajevo je doputovao sa grupom beogradskih intelektualaca.<\/p>\n

Novinari Radija Slobodna Evropa napravili su tada intervju sa Stamboli\u0107em.<\/p>\n

Najzanimljiviji su dijelovi koji upravo govore o Stamboli\u0107evim do\u017eivljajima u opkoljenom Sarajevu.<\/p>\n

Novinari su ga pitali za\u0161to je krenuo na taj riskantan put?<\/p>\n

\u201cZbog ljudi u Sarajevu i solidarnosti sa tim ljudima\u201d, rekao je Stamboli\u0107.<\/p>\n

“Ali i zbog ovih ovdje, koji su bili protiv ubijanja, razaranja i uni\u0161tavanja jednog grada i ljudi u njemu. I zbog onih koji su time komandovali i upravljali. Kao \u0161to sam tada u Sarajevu rekao, da jednim takvim \u010dinom poka\u017eem da rodoljublje, ako nije \u010dovjekoljublje, onda je la\u017eno”.<\/p>\n

Suze u Sarajevu<\/h2>\n

“Svaki susret je u Sarajevu, u tih nekoliko dana, bio uzbudljiv. Stalno stisnuto grlo i gotovo na ivici suza. Mnoge pamtim. Razgovori i dani koje sam proveo sa Izetom Sarajli\u0107em su mi ostali u veoma dubokom i \u017eivom sje\u0107anju”, govorio je Stamboli\u0107.<\/p>\n

Opisao je jedan dramati\u010dan susret koji je ostavio golemog traga na njega.<\/p>\n

“I\u0161ao sam parkom izme\u0111u Vlade i Predsjedni\u0161tva. Neka ki\u0161ica je promicala, neka je \u017eena pristojno obu\u010dena i ure\u0111ena, sredovje\u010dna, i\u0161la sa ki\u0161obranom u ruci i skrenula je u tom parku u kome smo bili nas dvoje, nikoga okolo nije bilo, pravo ka meni. Bilo je malo neobi\u010dno. Pri\u0161la je, poku\u0161ala je da ne\u0161to izgovori, nije uspjela, zagrlila me i po\u010dela da pla\u010de. Onda je to trajalo, meni se u\u010dinilo dugo, ali je to bilo nekoliko trenutaka. I meni se grlo steglo. Bili smo u tom zagrljaju, \u017eena se odvojila, oti\u0161la i rije\u010d nije progovorila.<\/p>\n

Oti\u0161ao sam u Predsjedni\u0161tvo i trebalo mi je dosta vremena da se smirim. Ta \u017eena me je o\u010digledno prepoznala, televizija nas je tih dana mnogo pokazivala. Mnogo takvih susreta je tamo bilo. I sa starim prijateljima i sa novim koje smo sticali, koji su nam pri\u010dali \u0161ta su sve do\u017eivljavali od granata. Bio je to put koji se ne zaboravlja. I bilo bi mi mnogo \u017eao, bio bih mnogo siroma\u0161niji, da to nisam u\u010dinio”, sje\u0107ao se Stamboli\u0107.<\/p>\n

Prolazak kroz sarajevski tunel\u00a0<\/strong><\/p>\n

Zbog granatiranja je grupa morala kroz \u010duveni sarajevski tunel.<\/p>\n

\u201cTo je jedno pute\u0161estvije, jedna Odiseja, koja je za svoju pri\u010du. Prvo kroz taj tunel. Doveli su nas pred taj tunel nekako u sumrak, ulicama koje su za\u0161ti\u0107ene. U\u0161li smo u njega, voda do koljena. Neko kofer\u010de nosim. Interesantno je da je on devetsto i ne\u0161to metara dug, a na pola smo se svi preznojili.<\/em><\/p>\n

Kada smo iza\u0161li, tamo nas je \u010dekala vojska. Prepoznali su nas, lijepo su nas do\u010dekali. Tu smo dugo ostali. Znojavi smo bili, a bilo je veoma hladno. Su\u0161ili smo se nekako na toj hladno\u0107i, nigdje se nije imalo u\u0107i. Mislio sam da sigurno dobijam zapaljenje plu\u0107a. Tje\u0161ilo me je da \u0107emo nekako sti\u0107i u Split, a valjda tamo ima bolnica. Ti vojnici, svi od reda, su nas pitali \u0161to nam je ovo trebalo, za\u0161to ovo, \u0161to ovo, \u0161ta po\u010dinismo sebi. Ti razgovori sa njima su bili do\u017eivljaj, kako su oni vidjeli taj rat”, opisao je Stamboli\u0107.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Radio Sarajevo<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tragedija je da i danas mnogi u Srbiji slave Milo\u0161evi\u0107a, a ne Stamboli\u0107a. Da ne vide razmjera zla koje je “srpski vo\u017ed” u\u010dinio svima na prostorima biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":310658,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-310657","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/310657","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=310657"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/310657\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":310659,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/310657\/revisions\/310659"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/310658"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=310657"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=310657"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=310657"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}