{"id":309805,"date":"2020-12-12T08:51:01","date_gmt":"2020-12-12T07:51:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=309805"},"modified":"2020-12-12T08:52:17","modified_gmt":"2020-12-12T07:52:17","slug":"ksenofeminizam-o-kiborzima-i-maternicama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/12\/12\/ksenofeminizam-o-kiborzima-i-maternicama\/","title":{"rendered":"Ksenofeminizam: o kiborzima i maternicama"},"content":{"rendered":"

Autor: Filip Pra\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0“Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.Gospod Bog na\u010dini \u017eenu od rebra, \u0161to ga je bio uzeo \u010dovjeku, i dovede je k \u010dovjeku. Tada Adam re\u010de: Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona \u0107e se zvati \u017eena, jer je uzeta od \u010dovjeka.”1\u00a0 (Knjiga postanka)<\/p><\/blockquote>\n

Gdje nalazimo rodni identitet ako ljudsko tijelo rastavimo na organe, fluide, sluzi, fekalije, funkcionalne dijelove, stani\u010dne strukture ili molekularne kodove? Kako razrije\u0161iti alkemiju odnosa identiteta roda i fiziolo\u0161kih spolnih karakteristika, kada je i sam rod na razme\u0111i fiziologije i kulturnog konteksta? \u0160to uop\u0107e kiborzi mogu re\u0107i o rodu i maternicama i kakve veze otu\u0111enje ima s bilo kakvim politi\u010dkim projektom?<\/h3>\n

Netko bi se na prvu mogao zapitati: kakve veze uop\u0107e imaju kiborzi sa feministi\u010dkim pokretom? Ili: kakva je korist od promatranja kiberprostora, virtualne stvarnosti, interneta, kiborga i trans-humanisti\u010dkog diskursa u kontekstu feminizma? \u0160to uop\u0107e kiborzi mogu re\u0107i o rodu i maternicama i kakve veze otu\u0111enje ima sa bilo kakvim politi\u010dkim projektom? Izvedimo kratki pregled od pojave starijeg materinjeg pojma kiberfemnizma, kako bismo do\u0161li do njegove suvremenije ina\u010dice ksenofeminizma, te za po\u010detak promotrimo neke osnovne te\u017enje, ideje i stajali\u0161ta ovog zanimljivog dru\u0161tvenog pokreta. Iako u \u0161irem smislu mora biti promatran kroz prizmu trans-humanisti\u010dke filozofije i politi\u010dke artikulacije tzv. lijevog-akceleracionizma, ovaj tekst striktno se bavi problematikom spola i roda, na razme\u0111i tjelesnog i kulturalnog, te tehnolo\u0161kim mogu\u0107nostima nadila\u017eenja istih.<\/p>\n

Prevladavaju\u0107a kiberfeministi\u010dka perspektiva zauzima utopijski stav prema kiberprostoru i internetu, u kojima vidi sredstvo za osloba\u0111anje od dru\u0161tvenih konstrukta poput spola, rodnih razlika i rase. Kiberfemnizam je nastao i kao protureakcija na postoje\u0107i pesimizam tada\u0161njih feministi\u010dkih pristupa iz “80-ih, koji su isticali inherentno mu\u0161ku prirodu tehno-znanosti i internetske tehnologije.<\/p>\n

Donna Haraway<\/strong> uvelike je zaslu\u017ena za pokretanje kriti\u010dkog diskursa koji se razvio oko tematike virtualne stvarnosti i kiberprostora, a svoj projekt utopijskog zami\u0161ljanja svijeta bez roda opisuje kao doprinos socijalisti\u010dko-feministi\u010dkoj teoriji i kulturi na ne-naturalisti\u010dki na\u010din. Tako inspiraciju i genezu kiberfeminizma mo\u017eemo locirati 1985. godine u njenom eseju Manifest kiborga. Budu\u0107i da je kiborg uvelike definiran prekora\u010denjem granica, svojom fuzijom ljudskog i tehnolo\u0161kog, \u010dini ga to idealnim postmodernim konceptom. Iz tog je razloga za Haraway on predstavljao to\u010dku u razvoju argumenta za u\u017eitak u pomutnji tjelesnih granica. Ona izlaz iz stegnutog zatvora spolnosti vidi upravo u kiborzima, koji otvaraju mogu\u0107nost reinvencije prirode i time najavljuju \u0161arolike nove odnose izme\u0111u ljudi i na\u0161eg svijeta. Osim \u0161to zaobilaze biologiju, kiborzi u\u010dinkovito poni\u0161tavaju cjelokupnu dru\u0161tvenu povijest, zajedno sa svim njenim problemima biolo\u0161kog determinizma i prirodnog esencijalizam s kojima se feministi\u010dki pokret mukotrpno bori. Haraway pi\u0161e kako smo svi mi “\u2026himere, teoretizirani i fabricirani hibridi stroja i organizma; ukratko, mi smo kiborzi. Kiborg je na\u0161a onotologija; on nam daje na\u0161u politiku.” 2<\/sup><\/strong><\/p>\n

Koliko god to nekima zvu\u010dalo znanstveno-fantasti\u010dno, koncept kiborga ve\u0107 kohabitira s nama i sa\u010dinjava na\u0161u dinami\u010dnu stvarnost. Suvremena medicinska tehnologija, industrijska produkcija i ratovanje uklju\u010duju spajanje \u010dovjeka i stroja, a krajnji produkt toga je upravo kiborg. U \u0161irem smislu, koriste\u0107i biolo\u0161ku augmentaciju lijekovima, medicinske operacije, ugradnje i proteze, nao\u010dale, slu\u0161ne aparate i invalidska kolica i pomagala, neurokemijski in\u017eenjering kroz droge i poja\u010diva\u010de mentalnih sposobnosti, mi ve\u0107 jesmo na trans-humanisti\u010dkoj putanji samonadila\u017eenja tjelesnih i mentalnih granica. Haraway postavlja provokativno pitanje: “Za\u0161to bi na\u0161a tijela zavr\u0161avala ko\u017eom?”3<\/sup><\/strong> Jer ako ona ne zavr\u0161avaju ko\u017eom, tijela otvaraju potencijal fuzije sa ma\u0161inskim kako bi pove\u0107ala svoja podru\u010dja djelovanja: “Intenzivan u\u010dinak u vje\u0161tini, vje\u0161tini stroja, prestaje predstavljati grijeh te postaje aspekt utjelovljenja. Stroj nije neko ono koje treba biti pokrenuto, obo\u017eavano i nad kojim treba vladati. Stroj smo mi. Na\u0161i procesi, aspekt na\u0161eg utjelovljenja.”4<\/sup><\/strong><\/p>\n

Sam pojam kiberfeminizma prvi su put oko 1991. godine koristili, istovremeno i nezavisno jedni od drugih, Sadie Plant<\/strong> i VNS Matrix<\/strong>.
\nProtagonistice australskog \u017eenskog umjetni\u010dkog kolektiva VNS Matrix<\/em> napisale su Kiberfeministi\u010dki manifest 1991., a izraz su koristile za ozna\u010davanje svojih radikalnih feministi\u010dkih te\u017enji prema umetanjem \u017eena, tjelesnih teku\u0107ina i politi\u010dke svijesti u elektroni\u010dke prostore. Iste godine, britanska teoreti\u010darka kulture Sadie Plant koristila je taj izraz za definiranje feminiziraju\u0107eg u\u010dinka tehnologije na zapadnja\u010dko dru\u0161tvo. Virtualni krajobrazi omogu\u0107uju svojim korisnicima “\u2026odabrati svoje maske i preuzeti alternativne identitete” \u2013 obja\u0161njava Sadie Plant, “a identitet u samoposlu\u017eivanju uzbudljiva je nova pustolovina\u2026 \u017denama, koje znaju sve o maskama, taj izlet ve\u0107 je poznat”.5<\/sup><\/strong> U tom smislu, demonta\u017ea ljudskog identiteta predstavlja posljedi\u010dno mije\u0161anje u proces potkopavanja same mu\u0161ke fantazije, i to na puno radikalniji na\u010din od doslovnih tjelesnih modifikacija.<\/p>\n

Tehnolo\u0161ke inovacije otvorile su dalekose\u017ene mogu\u0107nosti preoblikovanja i rekonstrukcije “prirodnog” ljudskog tijela i time poljuljale naizgled jasne i krute granice tjelesnosti, a unato\u010d ovim novim tehnologiziranim potencijalima prepisivanja samog fizi\u010dkog tijela, otpor se pru\u017ea razdiranju rodnih granica izme\u0111u mu\u0161kog i \u017eenskog. One se itekako \u0161tite i nastoje o\u010duvati, bez obzira na tehnolo\u0161ku mogu\u0107nost njihove transcendencije. Gdje nalazimo rodni identitet ako ljudsko tijelo rastavimo na organe, fluide, sluzi, fekalije, funkcionalne dijelove, stani\u010dne strukture ili molekularne kodove? Kako razrije\u0161iti alkemiju odnosa identiteta roda i fiziolo\u0161kih spolnih karakteristika, kada je i sam rod na razme\u0111i fiziologije i kulturnog konteksta? Kako bismo dosko\u010dili ovom problemu mo\u017eemo ga razmotriti kroz prizmu kibor\u0161ke sci-fi kinematografije.<\/p>\n

Paradoks kibor\u0161kog filma le\u017ei u tome da iako gleda s prijezirom na ljudsko meso on istovremeno koristi znakove i slike povezane s tijelom i njegovim programima u svrhu oslikavanja svoje vizije ljudsko-tehnolo\u0161ke savr\u0161enosti. Sredi\u0161nje mjesto koje slika rodnog tijela zauzima u kibor\u0161kom filmu uzrokuje da je spomenuti paradoks pun rodnih implikacija. Ironi\u010dno, kiborzi u filmovima obi\u010dno izgledaju pretjerano mu\u017eevno ili \u017eenstveno, nerijetko i do granica karikature. Time su kibor\u0161ki filmovi upravo suprotni argumentima Donne Haraway koji idu u smjeru besmislenosti rodnih granica, budu\u0107i da ona kiborge opisuje kao androgine entitete.<\/p>\n

U na\u0161oj homofobnoj kulturi, stereotipne i prenagla\u0161ene rodne razlike utjelovljene su u figuri mu\u0161kog kiborga kroz stupanje nasilja na mjesto mu\u0161ke seksualnosti, tako da filmovi poput Terminatora<\/em> ili RoboCopa<\/em>, kroz svoje hiper-mu\u017eevne likove neuni\u0161tivih ratnika, zapravo rasvjetljuju krizu konstrukcije mu\u0161kosti. “Sredi\u0161nje mjesto, \u010dini se, zauzima strah da bi u mogu\u0107oj kibor\u0161koj budu\u0107nosti moglo nestati biolo\u0161kog roda, \u010dime bi postala neodr\u017eiva, za patrijarhat sredi\u0161nja, konstitucija hijerarhije mu\u0161kosti nad \u017eensko\u0161\u0107u”,6<\/sup><\/strong> primje\u0107uje Samantha Holland<\/strong>.<\/p>\n

Zapravo, kibor\u0161ki filmovi ironi\u010dno ukazuju na ideju rodnog ljudskog tijela kao ne\u010deg centralnog za konstituciju sebstva i osobnog identiteta, \u010dime se razlikovanje izme\u0111u duha i tijela dodatno \u010dini nemogu\u0107im pothvatom. U jo\u0161 \u0161irem smislu, paradoks kibor\u0161ke kinematografije le\u017ei u tome da, iako je sredi\u0161nja tema problem duha i tijela, njen narativ naginje nadmo\u0107i mentalnog “ja”, oslobo\u0111enog materijalisti\u010dkih koncepcija sebstva, dok sredi\u0161nje mjesto u tim filmovima simultano zauzima upravo tijelo. Ova zbrka dovodi i do \u010deste implikacije da kiborg bez biolo\u0161ke majke (ili replikant) gubi status \u010dovjeka, dok ro\u0111eni ljudi koji su naknadnim augmentacijama transformirani u kiborge ovu privilegiju pravog “ja” zadr\u017eavaju. Privilegiranjem kartezijanskog “ja”, kroz dihotomiju duha\/tijela, \u010desto postavljaju la\u017enu esencijalisti\u010dku premisu o \u010dovjeku kao “duhu” koji ima tijelo (npr. indikativno u naslovu kultnog japanskog crtanog filma “Ghost in the Shell”), dok je kiborg, s druge strane, “tijelo” koje ne mo\u017ee imati duh, u ljudskom smislu te definicije. Kako augmentacija mu\u0161kog tijela kroz fuziju s tehnologijom njega transformira u ne\u0161to nad-ljudsko (ili \u010dak post-ljudsko), a mogu\u0107nost oplodnje i seksualnog razmno\u017eavanja biva transcendirana, stvara se ambivalentan odnos mu\u0161kog tijela i same mu\u017eevnosti, u kojoj se mu\u017eevnost utvr\u0111uje kao ne\u0161to supstancijalno, ne\u0161to \u0161to \u010dak nadilazi i samo tijelo.<\/p>\n

Spomenutu ironiju hiper-seksualizacije kiborga kao androginog entiteta primje\u0107ujemo i kod poznate serije crte\u017ea erotiziranih \u017eenskih robota japanskog umjetnika Hajime Sorayame<\/strong>. Paradoksalan odnos izme\u0111u kibernetizacije posla i njegove tradicionalne vezanosti za spol i rod, vidljiv je i u 21. stolje\u0107u kroz proliferaciju pojave digitalnih asistenata koji su, kako to obi\u010dava biti u patrijarhalnom dru\u0161tvu na\u0161eg dobrog starog postoje\u0107eg svijeta, gotovo u pravilu sve redom \u017eenske sekretarice: Siri, Cortana, Alexa, Braina\u2026 Bestjelesne robotske \u017eenske glasove \u010desto mo\u017eemo \u010duti i u supermarketima, autobusnim postajama, tramvajima, metroima i kolodvorima, tako potvr\u0111uju\u0107i na\u0161e stereotipe o pouzdanosti, sigurnosti i poslu\u0161nosti koje povezujemo sa \u017eenskim rodom.<\/p>\n

Maskulinisti\u010dka kultura, kroz objektivizaciju \u017eenskog tijela na njega je uvijek gledala kao na sebi drugotno (od rebra stvoreno), premre\u017eeno ideologijom i dominantnim patrijarhalnim mitovima. Isto tako, mu\u017eevnost je u kulturnim stereotipima primarno vezana za umno \u2013 sposobnost razuma, logike i intelekta \u2013 dok se u tjelesnom smislu ona odlikuje u snazi, brzini ili spretnosti, drugim rije\u010dima, u tjelesnom performansu tj. u onome \u0161to tijelo \u010dini, a ne onome \u0161to ono jest. Dakle, mu\u0161ko tijelo u svojem naglasku na performansu izbjegava onu dozu objektivizacije kakva je nametnuta \u017eenskom. Iako i mu\u0161ki i \u017eenski spol poprimaju, naravno, svoje materijalno utjelovljenje, izgleda kako su \u017eenska tijela iz perspektive dominantne kulture ipak “tijelesnija”. Spomenutu problematiku promatra u kontekstu cyberpunka Kevin McCarron<\/strong> u tekstu Trupla, \u017eivotinje, strojevi i lutke<\/em> te zaklju\u010duje kako je o\u010dito “\u2026mogu\u0107e re\u0107i da su, zbog svojih reproduktivnih sposobnosti, \u017eene krajnja instancija tjelesnosti. Unato\u010d nizu tradicionalno maskulinisti\u010dkih linija zapleta i slika koje se pojavljuju u \u010ditavom cyberpunku: ko\u017ea, droge, nasilje, zlo\u010din, tehnologija\u2026, doista macho aspekt cyberpunka le\u017ei u njegovom potpunom nedostatku zanimanja za biolo\u0161ku reprodukciju.\u201d7<\/sup><\/strong><\/p>\n

Dok se tijelo unutar diskursa o tehnologiji op\u0107enito reprogramira kao ne\u0161to pripadaju\u0107e poretku kulture, a ne prirode, rod s druge strane, kao puno \u017eilavije obilje\u017eje ljudskog identiteta, opire se tome re-kodiranju te ostaje naturaliziran. Rekonstruirano ljudsko tijelo ne garantira rekonstruirani kulturni (pa tako i rodni) identitet. Uzmemo li u obzir tradiciju tjelesnih modifikacija u vidu body-buildinga<\/em> ili estetske kirurgije, uvi\u0111amo kako oni koji sudjeluju u ovim pothvatima u pravilu pokazuju sklonost vrlo tradicionalnim rodnim obilje\u017ejima ljepote, snage i seksualnosti. Tradicionalni su tako\u0111er i dvostruki kriteriji dru\u0161tvenog tretmana onih koji upra\u017enjavaju ove prakse s obzirom na spolnu razliku. U primjeru spomenutog body-buildinga<\/em>, na mu\u0161karce se gleda kao na atleti\u010dare \u010diji pove\u0107ani mi\u0161i\u0107i ozna\u010davaju tek akcentuaciju prirodno ve\u0107 danog obilje\u017eja, dok se na \u017eene koje grade mi\u0161i\u0107e promatra kroz prizmu nadila\u017eenja “prirodnog poretka stvari”. Naime, istog onog patrijarhalnog poretka koji ih definira kao krhke i slaba\u0161ne.<\/p>\n

Mo\u017eemo se kriti\u010dki zapitati: kakve implikacije ovo mo\u017ee imati u sferi kiberprostora i virtualne stvarnosti u smislu potencijalnog rastakanja konstrukcija roda? “Sloboda od tijela ne implicira da \u0107e ljudi u\u017eivati slobodu da budu neka druga vrsta tijela, razli\u010dita od one koju ve\u0107 u\u017eivaju ili pri\u017eeljkuju”, komentira Anne Balsamo<\/strong> u svojem eseju Oblici tehnolo\u0161kog otjelovljenja<\/em>. Time \u017eeli re\u0107i da “\u2026iako tijelo kao reprezentacija mo\u017ee nestati u virtualnom svijetu kiberprostora, i mi ga doista mo\u017eemo u velikoj mjeri potisnuti i izbrisati njegove referencijske tragove, ono ne nestaje materijalno u su\u010deljavanju s aparatom virtualne stvarnosti, a niti u anga\u017emanu s drugim high-tech komunikacijskim sustavima”.8<\/sup><\/strong><\/p>\n

Upotreba pojma kiberfeminizam krenula je jenjavati prelaskom u novi milenij, dijelom i kao rezultat pucanja dot.com mjehura burze dionica uzrokovane pretjeranim \u0161pekulacijama internetskih tvrtki. Aproprijacija suvremenih tehnologija u postoje\u0107e mehanizme kasnog digitalnog kapitalizma uvelike je utihnula utopijske snove dobrog djela digitalne subkulture. Tome da je kiberfeminizam kao pokret izgubio zamah svjedo\u010di i zna\u010dajno opadanje tira\u017ee kiberfeministi\u010dke literature. Me\u0111utim, u smislu umjetni\u010dkih praksi, kiberfeminizam je itekako aktualan i \u017eiv, a njegov umjetni\u010dki i teorijski doprinos od presudne je va\u017enosti za op\u0107eniti razvoj post-humanisti\u010dke estetike i filozofije. Ksenofeminizam (u daljnjem tekstu XF) tako predstavlja fri\u0161ki izdanak kiberfeminizma koji je nastao putem kolektiva Laboria Cuboniks<\/em>.<\/p>\n

Kolektiv se opisuje kao polimorfni i ksenofeministi\u010dki, a 2015. godine izdaje svoj manifest Xenofeminism: A Politics for Alienation<\/em>, u kojem proklamiraju kako: “U ime feminizma, ‘Priroda’ vi\u0161e ne smije biti uto\u010di\u0161te nepravde niti osnova za bilo kakvo politi\u010dko opravdanje! Ako je priroda nepravedna, promijenimo prirodu!”9<\/sup><\/strong><\/p>\n

Laboria Cuboniks<\/em> tako\u0111er promi\u010de afirmaciju apstrakcije kao spoznajno-politi\u010dke potrebe 21. stolje\u0107a u vidu prohtjeva jednakosti. Zagovaraju\u0107i razum i radikalni anti-naturalizam, kolektiv poku\u0161ava implicitno rastaviti rod. Problem suvremenog feministi\u010dkog pokreta na kojeg kolektiv ukazuje u svojoj kritici jest oslanjanje na ne-sofisticirani, \u010desto tehnofobni i regresivni pojam tehnologije, gledaju\u0107i na nju kao primarno maskulinu opremu ili pak one\u010di\u0161\u0107iva\u010da okoli\u0161a, time svjesno ili nesvjesno pokazuju\u0107i sklonost logi\u010dkoj falaciji “apela na prirodu” ili pak kulturolo\u0161kom poistovje\u0107ivanju samog razuma i tehno-progresa sa mu\u017eevno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Upravo je pora\u017eavaju\u0107a tvrdnja kako je razum ili racionalnost “po prirodi” patrijarhalna vrlina. I ba\u0161 zato XF smatra kako feminizam mora u svojoj sr\u017ei biti racionalizam, kako bi se suprotstavio ovoj bijednoj neravnote\u017ei<\/em>. Problem kojeg Laboria Cubonics<\/em> vidi u suvremenom feminizmu je sklonost prema deifikaciji prirode, jer to postavlja istu onu podlogu za patrijarhalne i seksisti\u010dke mitove koji opravdavaju neravnomjernost mo\u0107i me\u0111u spolovima, na temelju toga da prirodan poredak takav jednostavno treba biti. Helen Hester<\/strong>, jedna od \u010dlanica i pokreta\u010dica XF-a, interpretira pokret kao istra\u017eivanje sjeci\u0161ta tehno-materijalizma, anti-naturalizma i ukidanja spola.10<\/sup><\/strong><\/p>\n

XF odbija prihvatiti bilo koji pojam fiksnog, trajnog ili danog, bilo ono materijalni uvjet ili dru\u0161tveni oblik. U svojoj spremnosti za mutiranjem, navigiranjem i ispitivanjem svih horizonta, XF potvr\u0111uje svoju vjeru u razum i sposobnost ljudskog uma da misli ne-mislivo. Filozofska misao tako se za XF potvr\u0111uje kao alat za razmi\u0161ljanje bez granica, a teorijski gledano pokret je blizak strujama spekulativnog realizma i lijevog akceleracionizma. Manifest obja\u0161njava i kori\u0161tenje prefiksa “kseno-” u konstrukciji svoje feministi\u010dke teorije tako \u0161to otu\u0111enje shva\u0107a kao “..poticaj za stvaranje novih svjetova. Svi smo otu\u0111eni – ali nismo li takvi bili oduvijek? Kroz na\u0161e otu\u0111eno stanje, a ne unato\u010d njemu, mo\u017eemo se osloboditi gnjava\u017ee neposrednosti. Sloboda nije datost – a zasigurno ne datost “prirode”. Konstrukcija slobode ne uklju\u010duje manje ve\u0107 vi\u0161e otu\u0111enja; otu\u0111enje je rad konstrukcije slobode.”11<\/sup><\/strong> Kritika koju nudi XF proizlazi iz iritacije samom nu\u017enosti njezinog postojanja. XF je ro\u0111en iz frustracije zbog zapreka koje razum postavlja funkcioniranju spola pod patrijarhatom i istodobne frustracije zbog nesklonosti mnogih suvremenih feministi\u010dkih struja u no\u0161enju s apstraktnom slo\u017eeno\u0161\u0107u suvremenog svijeta.12 <\/sup><\/p>\n

Parafraziraju\u0107i maoisti\u010dku parolu, XF pu\u0161ta i pri\u017eeljkuje da “cvjeta stotinu rodova”13<\/sup><\/strong>, ali mo\u017eda najradikalniji cilj XF-a istodobno predstavlja ideja da je “sva\u010dije pravo da govori kao nitko odre\u0111en”14<\/sup><\/strong>, time stavljaju\u0107i naglasak na ne-humanisti\u010dku te\u017enju za ukidanjem svih partikularnosti spola, rase i klase. Danas kada svjedo\u010dimo klerofa\u0161isti\u010dkim “hodovima za \u017eivot”, zabranama abortusa kao elementarnog \u017eenskog prava nad vlastitim tijelom i pseudointelektualcima koji nas uvjeravaju u naturalizam hijerarhija putem usporedbi s jastozima, horizonti ksenofeminizma mogu se \u010diniti dalekim, futuristi\u010dkim ili \u010dak znanstveno fantasti\u010dnim. No tim vi\u0161e trebamo ba\u0161 takvu radikalnu prizmu koja dodatno osvjetljava koliko su sada\u0161nji poredak i aktualna dru\u0161tveno-konzervativna strujanja ve\u0107 zastarjela.<\/p>\n

Dok hoda\u010di slijepo kora\u010daju unazad, u neku komfornu konzervativnu pro\u0161lost drevnog poretka, mi bismo trebali hrabro kora\u010dati naprijed, kroz vlastito otu\u0111enje, u kojem nastojimo na\u0107i kreativni potencijal za konstrukciju novih svjetova i sloboda. S time u vidu, svaki feminizam 21. stolje\u0107a trebao bi biti barem u jednu ruku XF, a ostvarenje ove te\u017enje le\u017ei u na\u0161oj sposobnosti da mobiliziramo istinske univerzaliji protiv onih la\u017enih. Hrabro proklamirati da “ako je priroda nepravedna, promijenimo prirodu” predstavlja zna\u010dajan udarac dominantnom seksizmu i dotrajaloj naturalisti\u010dkoj ideologiji kojom se napaja.<\/p>\n

CITATI I KORI\u0160TENA LITERATURA:<\/p><\/blockquote>\n

1<\/strong> – Biblija – Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta; prevoditelj: Ivan Ev. \u0160ari\u0107; Verbum; 2007.<\/h6>\n
2<\/strong> – Haraway, Donna J.: Simians, Cyborgs and Women: The Reinvention of nature; New York: Rotledge, 1991.<\/h6>\n
3<\/strong> \u2013 ibid.2.<\/h6>\n
4<\/strong> \u2013 ibid.2.<\/h6>\n
5 <\/strong>– Plant, Sadie: Beyond the Screens: Film, Cyberpunk and Cyberfeminism; Variant 14; 1993.<\/h6>\n
6<\/strong> – Holland, Samantha: Descartes ide u Hollywood: Um, tijelo i rod u suvremenoj kibor\u0161koj kinematografiji<\/h6>\n
(izvor: Featherstone, Mike; Burrows, Roger: Kiberprostor, kibertijela, cyberpunk: kulture tehnolo\u0161ke tjelesnosti; preveo Strpi\u0107, Ognjen; Jesenski i Turk; Zagreb; 2001.) * (u daljnjem citiranju “KKC:KTT”)<\/h6>\n
7<\/strong> – McCarron, Kevin: Trupla, \u017eivotinje, strojevi i lutke: Cyberpunk i tijelo (izvor: “KKC:KTT”)<\/h6>\n
8<\/strong> \u2013 Balsamo, Anne: Oblici tehnolo\u0161kog otjelovljenja: \u010citanje tijela u suvremenoj kulturi (izvor: “KKC:KTT”)<\/h6>\n
9<\/strong> – Laboria Cuboniks: Xenofeminism: A Politics for Alienation; laboriacuboniks.net<\/a><\/h6>\n
10<\/strong> – Holt, Macon: What is Xenofeminism?; Ark Review; 13.2.2018. (<\/strong>http:\/\/arkbooks.dk\/what-is-xenofeminism\/<\/a>)<\/h6>\n
11<\/strong> \u2013 ibid.9.<\/h6>\n
12<\/strong> \u2013 ibid.10.<\/h6>\n
13<\/strong> \u2013 ibid.9.<\/h6>\n
14<\/strong> – ibid.9.<\/h6>\n
POPIS GRAFI\u010cKIH MATERIJALA I IZVORI<\/strong><\/h6>\n
1 \u2013 Signe Pierce: “Big sister is watching you\u201d \/<\/h6>\n
izvor: https:\/\/i-d.vice.com\/en_us\/article\/43vjbd\/the-all-female-art-show-imagining-a-cyborg-feminist-future<\/a><\/h6>\n
2 \u2013 VNS Matrix \/ izvor: https:\/\/monoskop.org\/VNS_Matrix<\/a><\/h6>\n
3 \u2013 Robocop (lijevo) \/ izvor: https:\/\/www.hiclipart.com\/search?clipart=robocop<\/a><\/h6>\n
4 – Hajime Sorayama: Sexy robot #2 \/ izvor: https:\/\/yushichengart.wordpress.com\/2014\/08\/19\/80s-sexy-robots-by-sorayama\/<\/a><\/h6>\n
5 \u2013 “Nature is unjust. Change nature.” \/ izvor: https:\/\/ashkalalwan.org\/program.php?category=4&id=326<\/a><\/h6>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dok hoda\u010di slijepo kora\u010daju unazad, u neku komfornu konzervativnu pro\u0161lost drevnog poretka, mi bismo trebali hrabro kora\u010dati naprijed, kroz vlastito otu\u0111enje, u kojem nastojimo na\u0107i kreativni potencijal za konstrukciju novih svjetova i sloboda<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":309806,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-309805","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309805","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=309805"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309805\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":309808,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309805\/revisions\/309808"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/309806"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=309805"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=309805"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=309805"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}