Takvi energetski obrasci nam konstantno predstavljaju nevidljive uzro\u010dnike nervoze, glavobolje, frustracije, utje\u010du na na\u0161e zdravlje i \u017eivotne izbore. Energija koja vibrira u na\u0161em biopolju svaku \u0107e blokadu proslijediti na tjelesnu razinu kako bi nas upozorila na njeno prisustvo.<\/p>\n
Ve\u0107ina nas ima potrebu za sakupljanjem i zadr\u017eavanjem stvari, odje\u0107e, obu\u0107e, ukrasnih predmeta i raznih uspomena, tako da u jednom trenutku vi\u0161e nemamo mjesta i ku\u0107a nam po\u010dne izgledati kao skladi\u0161te. Potreba za skupljanjem stvari, posebno vezivanje za uspomene, predstavlja psiholo\u0161ki moment, osobinu psihe da zadr\u017eava pro\u0161lost i ve\u017ee se za odre\u0111ena emocionalna stanja koja mogu trajati godinama i promijeniti strukturu na\u0161eg emocionalnog tijela.<\/p>\n
Zapitajmo se \u010demu hrpa predmeta koji ni\u010demu ne slu\u017ee, ali izbjegavamo ih baciti, pa ih samo mi\u010demo s jednog mjesta na drugo i tako zauzimamo mjesto ne\u010demu korisnom i novom. Na kraju sve pokupimo u jednu vre\u0107u i ostavimo na tavan ili u podrum.<\/p>\n
Na isti na\u010din mi deponiramo psiholo\u0161ke sadr\u017eaje u najtamnijim podrumima na\u0161e podsvijesti, sla\u017eu\u0107i neprera\u0111ene fajlove koji su zapravo nesavladane lekcije, \u010dije prisustvo \u0107e nas vra\u0107ati na popravni ispit. Takvi energetski obrasci nam konstantno predstavljaju nevidljive uzro\u010dnike nervoze, glavobolje, frustracije, utje\u010du na na\u0161e zdravlje i \u017eivotne izbore. Energija koja vibrira u na\u0161em biopolju svaku \u0107e blokadu proslijediti na tjelesnu razinu kako bi nas upozorila na njeno prisustvo. Nijedna bol u tijelu nije bezna\u010dajna niti slu\u010dajna jer dolazi iz podruma u kojem je sa\u010duvan njen uzrok. Izvorna emocija koja stoji u pozadini potrebe za zadr\u017eavanjem stvari je strah od neima\u0161tine, dakle, pozadina potrebe za zadr\u017eavanjem psiholo\u0161kih sadr\u017eaja jeste tako\u0111er strah.<\/p>\n
Mi mo\u017eemo re\u0107i \u201cza\u0161to uvijek privla\u010dim slabog ili nezrelog partnera\u201d, \u201cza\u0161to nikada nemam novca\u201d, \u201cza\u0161to sam uvijek bolesna, bezvoljna, depresivna i sl.\u201d, ali moramo biti svjesni da se energija zgu\u0161njava u materijalni oblik i tako emitira na\u0161u stvarnost na ekranu \u017eivota. Na\u0161 izgled, fizi\u010dka pojava, iskustva i utisak koji ostavljamo u svijetu, sve to oslikava na\u0161u cjelokupnu energetsku strukturu. Sve nepravilnosti i naslage koje su nas s godinama deformirale predstavljaju strahom zadr\u017eane sadr\u017eaje koje smo trebali otpustiti. Kada bismo sebe usporedili s ormarom u koji smo nakrcali odje\u0107u, tu bi se prona\u0161lo dosta starih i pocijepanih stvari iz djetinjstva. Mi, zapravo, nismo stvorili mjesto ne\u010demu novom jer u tim starim zave\u017eljajima stoje nerije\u0161eni emocionalni konflikti koji su kao klinovi zariveni u na\u0161e energetsko tijelo.<\/p>\n
Stara narodna poslovica ka\u017ee \u201cklin se klinom izbija\u201d, \u0161to prakti\u010dno zna\u010di da osobe koje privla\u010dimo predstavljaju vidljive segmente na\u0161e skrivene unutra\u0161njosti. \u0160to su impresivnija iskustva s odre\u0111enom osobom i \u0161to su sna\u017enije na\u0161e emocionalne reakcije, ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e se povu\u0107i neki od klinova. Svaki odnos ima za cilj da spoznamo svrhu samog sebe i shvatimo u kolikoj mjeri smo iskrivljeni u odnosu na izvorno bi\u0107e. Kada partner povu\u010de neki \u201cklin\u201d, to je obi\u010dno bolan proces kroz koji osje\u0107amo povrije\u0111enost, o\u010daj, razo\u010darenje jer nismo u stanju uo\u010diti svoju iskrivljenu prirodu.<\/p>\n
Na\u0161a spremnost da se prilago\u0111avamo partneru kako bismo zauzvrat dobili ljubav i potvrdu vrijednosti naj\u010de\u0161\u0107e nije dovoljna garancija da \u0107emo ostati nepovrije\u0111eni, jer obi\u010dno se dogodi suprotno. Nekorektan odnos od strane partnera ukazuje na nekorektnost i nepravdu koju \u010dinimo prema samom sebi. Kada bilo koji odnos pogledamo s odre\u0111ene vremenske distance, mi smo u stanju uo\u010diti svoje gre\u0161ke i postaje nam \u010dak i smije\u0161no kada uvidimo kako smo bespotrebno patili i \u010dinili sebi nepravdu.<\/p>\n
Kroz nastojanje da se svidimo partneru, spremni mijenjati osobni opis, boju kose, na\u010din obla\u010denja, pona\u0161anje, navike, odbacujemo sebe i takvi su odnosi osu\u0111eni na propast. Me\u0111utim, negdje u na\u0161im podrumima podsvijesti sa\u010duvali smo obrazac koji nas navodi da ne prihva\u0107amo sebe, da nismo vrijedni ljubavi ovakvi kakvi jesmo. To je naj\u010de\u0161\u0107e posljedica uslovljene roditeljske ljubavi koji smo uredno slo\u017eili u na\u0161 ormar, odakle se diktira svaki na\u0161 odnos.<\/p>\n
Danas je odbacivanje sebe toliko prisutno i \u201cmoderno\u201d da se ljudi toliko izobli\u010davaju plasti\u010dnim operacijama, vjeruju\u0107i da \u0107e bijegom od sebe postati voljeni i prihva\u0107eni, ali zapravo postaju samo blijeda kopija svog originalnog i neponovljivog bi\u0107a.<\/p>\n
Ali, svi dobro znamo da samo originali imaju visoku cijenu, mi smo vrijedni samo kada smo autenti\u010dan, neponovljivi original i to nitko ne mo\u017ee znati osim nas samih kada se osje\u0107amo dobro sami sa sobom, kada smo bliski sa svojim unutra\u0161njim bi\u0107em i apsolutno nam nije va\u017eno \u0161ta \u0107e netko drugi misliti o nama, niti nam netko mo\u017ee uzeti pravo da budemo sretni u svakom trenutku ovakvi kakvi jesmo.<\/p>\n
Ne postoji mjerodavna osoba koja \u0107e procijeniti na\u0161u vrijednost osim nas samih. Svrha na\u0161eg postojanja nije u tome da ujutro ustajemo mrzovoljni, jurimo za obavezama i nave\u010der padnemo mrtvi-umorni u krevet. Trebamo znati da nas svaki odnos u \u017eivotu usmjerava na neki segment na\u0161e unutra\u0161njosti i da se odre\u0111ena osoba \u201czaka\u010dila\u201d za neki folder koji opravdava njenu svrhu u na\u0161em \u017eivotu.<\/p>\n
Tako se za nas mogu zaka\u010diti odre\u0111eni tipovi, manijaci, lu\u0111aci, alkoholi\u010dari, narkomani, socijalni slu\u010dajevi i gdje god se pojavimo, u masi \u0107e nas naciljati to\u010dno odre\u0111eni slu\u010daj, posebno onaj od kojeg uzgajamo strah. Strah je mehanizam pomo\u0107u kojeg zadr\u017eavamo \u0161tetne psiholo\u0161ke obrasce.<\/p>\n
Razumijevanjem ovog mehanizma, mo\u017eemo shvatiti da nas strah dr\u017ei u stanju gr\u010da koji se emitira kroz \u010ditavo tijelo, pa su na\u0161i mi\u0161i\u0107i stegnuti, imamo probleme s ki\u010dmom i vratom, srcem, \u0161titnom \u017elijezdom, organizam je u konstantnom stanju napetosti, zabrinutosti i stresa. Potreba za razli\u010ditim stimulansima, kao \u0161to su kava, alkohol, droga ili sedativi predstavlja na\u010din da se izborimo sa strahom i osjetimo bar na kratko opu\u0161tenima, jer se na\u0161 psiho-fizi\u010dki sklop \u017eeli osje\u0107ati slobodnim.<\/p>\n
Razli\u010diti doga\u0111aji nas nastoje osloboditi onoga \u0161to smo strahom zarobili i to direktnim suo\u010davanjem. \u017divot se sastoji od svega 1% doga\u0111aja, sve ostalo je reakcija na te doga\u0111aje.<\/p>\n
Zbog tih reakcija mi nismo slobodni i vezujemo se za strah da nam se ne ponove neke ne\u017eeljene stvari, \u010dime prizivamo mogu\u0107nost da se zaista ponove i ometamo mogu\u0107nosti univerzuma da nam isporu\u010di ne\u0161to bolje. (zvor:Atma.hr)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Mi deponujemo psiholo\u0161ke sadr\u017eaje u najtamnijim podrumima na\u0161e podsvijesti, sla\u017eu\u0107i neprera\u0111ene fajlove koji su zapravo nesavladane lekcije, \u010dije prisustvo \u0107e nas vra\u0107ati na popravni ispit.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-309194","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309194","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=309194"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309194\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":309196,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309194\/revisions\/309196"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=309194"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=309194"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=309194"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}