{"id":309051,"date":"2020-12-01T08:27:27","date_gmt":"2020-12-01T07:27:27","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=309051"},"modified":"2020-12-01T08:27:27","modified_gmt":"2020-12-01T07:27:27","slug":"koje-vakcine-postoje-i-sta-lijece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/12\/01\/koje-vakcine-postoje-i-sta-lijece\/","title":{"rendered":"Koje vakcine postoje i \u0161ta lije\u010de?"},"content":{"rendered":"<p>Vakcinacija predstavlja namjerno ubacivanje uzro\u010dnika (mikroba) ili njihovih djelova u organizam sa ciljem da da stimuli\u0161u imuni sistem bez izazivanja bolesti, tj. da se izazove reakcija imunog sistema i razvoj otpornosti na te uzro\u010dnike. Otkri\u0107em vakcine protiv bjesnila, Luj Paster je ozna\u010dio po\u010detak nove epohe u medicini. Vakcine sadr\u017ee mrtve ili oslabljene forme ili derivate patogene klice.<\/p>\n<p>One tjeraju imuni sistem da \u201emisli\u201c da je napadnut od odre\u0111ene vrste patogena, aktivira se da bi ga uni\u0161tio i sprije\u010dio da vas ponovo inficira. Ako ste izlo\u017eeni patogenom mikroorganizmu protiv koga ste vakcinisani, njih do\u010dekuju antitijela koja ih uni\u0161tavaju, a imunitet ove vrste je sli\u010dan onome koji se sti\u010de prirodnim putem. Neke vakcine se moraju primiti vi\u0161e puta tokom \u017eivota jer imuni odgovor slabi tokom vremena, na primjer kod tetanusa i velikog ka\u0161lja na to uti\u010du tipovi vakcina.<\/p>\n<p>Vakcine se prema sastavu mogu podijeliti na (tipovi vakcina) :<\/p>\n<ol>\n<li>\n<h2>\u017dive, atenuirane (oslabljene) va\u043acine<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n<p>Atenuirane vakcine su ono \u0161to se \u010desto naziva \u201c\u017eivim vakcinama\u201d. One sadr\u017ee \u017eive bakterije ili viruse, koji su atenuisani tj. oslabljeni, imaju manju virulenciju a daju sna\u017ean imunolo\u0161ki odgovor, sli\u010dan pravoj prirodnoj infekciji. To su one vakcine koje su kreirane smanjenjem virulentnosti patogena, naj\u010de\u0161\u0107e nekog virusa, ali tako da patogen ostane \u017eiv.<\/p>\n<p>Virulentnost je sposobnost patogena da napadne i o\u0161teti organizam doma\u0107ina. On, takav ne\u0107e izazvati bolest ali \u0107e se razmno\u017eavati i izazivati produkciju antitijela. \u017dive va\u043acine imaju bolji efekat od mrtvih vakcina. One se dobijaju atenuacijom mikroorganizma u laboratorijskim uslovima. On zadr\u017eava sposobnost replikacije i stimulisanja imuniteta, ali gubi virulenciju i mogu\u0107nost izazivanja bolesti.<\/p>\n<p>Neke vakcine kao \u0161to su protiv malih boginja, zau\u0161ki i vari\u010dele koriste \u017eive razrije\u0111ene viruse, izazivaju jaku imunolo\u0161ku reakciju, pa je \u010desto samo jedna doza dovoljna da izazove do\u017eivotnu otpornost. Obi\u010dno nakon prve doze \u017eive atenuirane vakcine daju potentan imunolo\u0161ki odgovor. Treba ih pa\u017eljivo \u010duvati jer su osjetljive. One se ne smiju davati osobama o\u0161te\u0107enog ili oslabljenog imunolo\u0161kog sistema.<\/p>\n<p>U \u017eive oslabljene vakcine spadaju:<\/p>\n<blockquote><p>vakcina protiv tuberkuloze<\/p>\n<p>oralna vakcina protiv dje\u010dije paralize<\/p>\n<p>vakcina protiv ospica, rubeole i zau\u0161ki<\/p>\n<p>vakcina protiv vodenih kozica ili pljuskavica (vakcina protiv varicella)<\/p>\n<p>vakcina protiv rotavirusa<\/p>\n<p>vakcina protiv influence<\/p>\n<p>vakcina protiv \u017eute groznice<\/p><\/blockquote>\n<p>Atenuirane vakcine koje su razvijene, ali \u00a0se ne primjenjuju u na\u0161em regionu ili nisu u kalendaru obavezne vakcinacije, jesu vakcine na vari\u010dele (vodene ospice), rotavirus i \u017eutu groznicu. Atenuirana vakcina koja se vi\u0161e ne administrira zbog istrebljenja bolesti jeste vakcina protiv velikih boginja. Sa davanjem ove vakcine se prestalo u drugoj polovini sedamdesetih godina pro\u0161log vijeka.<\/p>\n<p>U atenuirane vakcine spada i vakcina protiv tifusa, ali se ona daje samo u regionima u kojima je tifus \u010desta pojava \u2013 tropski krajevi, siroma\u0161ni regioni gdje stanovni\u0161tvo nema siguran pristup sanitetskim prostorijama\u00a0 i \u010distoj pitkoj vodi.<\/p>\n<p>\u010cesto vlada panika oko vakcina sa \u017eivim, oslabljenim uzro\u010dnikom. Date na pravilan na\u010din, osobama koje mogu primiti vakcinu (nisu alergi\u010dne na neki sastojak vakcine i nemaju neku drugu kontraindikaciju), atenuirane vakcine su najbolji na\u010din sticanja imuniteta.<\/p>\n<p>Imunitet postignut atenuiranim vakcinama je du\u017ei i stabilniji jer uzro\u010dnik, premda oslabljen do ta\u010dke da ne mo\u017ee izazvati bolest, i dalje mo\u017ee da se replicira te su tzv. \u201eboosteri\u201c vakcine manje i rje\u0111e potrebni.<\/p>\n<p>Uzro\u010dnici bolesti za spravljanje ovih vakcina se moraju negdje uzgajati, posebno ako se radi o virusima, jer se virusi mogu replicirati samo unutar nekog doma\u0107ina. Za tu svrhu se koriste kulture tkiva, \u017eivotinje ili jaja. Proces prizvodnje je strogo kontrolisan, a podloga je samo tu da obezbijedi replikaciju i proizvodnju uzro\u010dnika.<\/p>\n<h2>Inaktivirane (mrtve) vakcine<\/h2>\n<p>Ovo su vakcine dobijene od uzro\u010dnika (virusa ili bakterija) koji su uzgajani u kulturi, a zatim ubijeni pomo\u0107u toplote ili formaldehida. Takva je npr. polio vakcina Mogu biti od cijelog uzro\u010dnika ili proizvedene tako da sadr\u017ee samo onaj dio uzro\u010dnika koji provocira imuni odgovor.<\/p>\n<p>Inaktivirane vakcine slabije provociraju imuni odgovor, pa se u njih moraju dodati odre\u0111ene stvari, koje zovemo adjuvanti, komponente koje poma\u017eu vakcini da djeluje. Tako\u0111e, za ove vakcine moraju postojati tzv. \u201eboosteri\u201c, \u201epoja\u010diva\u010di\u201c koji se povremeno i po potrebi daju. Inaktivirane vakcine mogu se dati i osobama koje imaju poreme\u0107aj imuniteta.<\/p>\n<p>Inaktivirane vakcine uklju\u010duju:<\/p>\n<blockquote><p>celostani\u010dne vakcine<\/p>\n<p>celostani\u010dna vakcina protiv velikog ka\u0161lja<\/p>\n<p>salkova vakcina proitiv de\u010dije paralize<\/p>\n<p>vakcina protiv hepatitisa a<\/p>\n<p>vakcina protiv rabiesa (besnila)<\/p>\n<p>vakcina protiv kolere<\/p>\n<p>neke vakcine protiv influenze<\/p>\n<p>frakcionirane vakcine<\/p>\n<p>podjedini\u010dne vakcine<\/p>\n<p>vakcina protiv influence<\/p>\n<p>acelularna vakcina protiv velikog ka\u0161lja<\/p>\n<p>toxoidne vakcine<\/p>\n<p>vakcina protiv difterije i tetanusa<\/p>\n<p>anatoksi\u010dne vakcine<\/p><\/blockquote>\n<p>Ove vakcine sadr\u017ee toksoide ili anatoksine tj. detoksikovane toksine uzro\u010dnika bolesti. Dobri su antigeni, ali je nedostatak ovih vakcina \u0161to indukuju samo antitoksi\u010dna antitijela. Spre\u010davaju razvoj simptoma, ali ne i infekciju. Naime, ove vakcine spre\u010davaju djelovanje toksina koje proizvode uzro\u010dnici bolesti, a zapravo su ti toksini ono na \u0161ta na\u0161 organizam najvi\u0161e reaguju.<\/p>\n<p>U svijetu se koriste savremene anatoksi\u010dne vakcine protiv difterije i tetanusa ( Di-Te ) kao adsorbovani toksoidi ili anatoksini vezani za mineralni nosa\u010d \u2013 aluminijum-fosfat ili aluminijum hidroksid. Kombinovana Di-Te vakcina od anatoksina ova dva uzro\u010dnika ( difterije i tetanusa ) upotrebljava se za imunozaciju djece od navr\u0161ena 2 mjeseca do navr\u0161enih 7 godina.<\/p>\n<p>Anatoksini na difteriju i tetanus se kombiniraju kod nas sa komponentom protiv valikog ka\u0161lja i inaktivnom vakcinom protiv polija i ta vakcina se zove DTaP-IPV. Prema kalendaru imunizacije FBiH, ova vakcina se daje u 3 doze u 2.,4. i 10. mesecu \u017eivota, dok revakcinacija slijedi u 5. godini \u017eivota.<\/p>\n<h2>Vakcine nastale genetskim in\u017einjeringom<\/h2>\n<p>U razvijenim zemljama Zapada, kao \u0161to su SAD i Japan ula\u017eu se veliki napori u proizvodnji pojedinih vakcina novom rekombinantnom DNK tehnologijom. Jedna od najnovijih vakcina koja je dobijena\u00a0 na ovaj na\u010din, je vakcina protiv virusnog hepatitisa B. Ova vakcina proizvedena je genetskim in\u017eenjeringom, ubacivanjem gena samo povr\u0161inskog antigena virusa hepatitisa B u gljivice kvasca.<\/p>\n<p>Antigen se tehnolo\u0161kim postupkom ekstrahuje i kao potpuno \u010dist koristi za proizvodnju vakcine. Na ovaj na\u010din dobijamo samo povr\u0161inski antigen bez mogu\u0107nosti nala\u017eenja cijelog virusa hepatitisa B u vakcinu. Tako je stopostotna sigurnost vakcinisanja.<\/p>\n<p>Dakle, ovom vakcinom se ne unosi cijeli uzro\u010dnik, zapravo, uzro\u010dnik se nikako i ne unosi, nego samo jedan njegov dio. Taj dio (antigen) je zapravo jedan od proteina omota\u010da virusa hepatitisa B. Svaki virus se sastoji iz ne\u0161to malo proteina u proteinskom omota\u010du i jedne molekule nukleinskih kiselina, bilo da je to neka RNK ili DNK.<\/p>\n<p>Jo\u0161 jedna takva vakcina je i izuzetno efikasna vakcina protiv ebole.<\/p>\n<p>Ponekad se ljudi boje ovakvih vakcina prosto jer su nastale vrlo specifi\u010dnim i obi\u010dnim ljudima \u010desto nerazumljivim tehnologijama in\u017eenjerstva. Protein \u2013 antigen se dobija od GMO, a ljudi se, bez razloga, \u010desto boje GMO. Razloga za brigu nema: na gotovo isti na\u010din se od kva\u0161\u010devih gljivica dobija i humani insulin koji spa\u0161ava milione \u017eivote!<\/p>\n<h2>II Kombinovane i monovaletne vakcine<\/h2>\n<p>U odnosu na broj antigena u vakcini u imunozaciji se koriste monovalentne i kombinovane vakcine. Monovalentne vakcine sadr\u017ee samo jedan antigen a kombinovane sadr\u017ee vi\u0161e antigena i one imaju vi\u0161e prednosti nad monovakcinama. Monovaletne vakcine su\u00a0 npr. BCG ili HBV vakcina a kombinovane vakcine, koje sadr\u017ee pojedina\u010dne vakcine za razli\u010dite bolesti (npr. DTaP-IPV-Hib).<\/p>\n<p>Kombinovane vakcine ne optere\u0107uju imunolo\u0161ki sistem djeteta, nemaju ve\u0107i rizik nuspojava naspram monovalentnih vakcina, a smanjenje broja ljekarskih posjeta i broja inekcionih uboda, manje trauma za dijete, bolja pro\u010depljenost, ekonomi\u010dniji rad zdravstvene slu\u017ebe, omogu\u0107uje da se danas preferiraju kombinovane vakcine u za\u0161titi djece od zaraznih bolesti.<\/p>\n<p>U upotrebi su kombinovane vakcine protiv:<\/p>\n<blockquote><p>difterije i tetanusa ( di-te )<\/p>\n<p>difterije, tetanusa i velikog ka\u0161lja ( di-te-per )<\/p>\n<p>trbu\u0161nog tifusa i tetanusa ( ty-te )<\/p>\n<p>de\u010dije paralize ( pome\u0161ana sva tri tipa virusa )<\/p>\n<p>malih boginja, zau\u0161aka i crvenke ( mmr )<\/p><\/blockquote>\n<p>Pored kombinovanog i monovalentnog davanja vakcina, propisima je predvi\u0111eno i simultano vakcinisanje, koje se vr\u0161i protiv:<\/p>\n<blockquote><p>de\u010dije paralize, difterije i tetanusa<\/p>\n<p>de\u010dije paralize, difterije i velikog ka\u0161lja<\/p>\n<p>de\u010dije paralize i trbu\u0161nog tifisa<\/p>\n<p>hepatitisa b, de\u010dije paralize, difterije, tatanusa i velikog ka\u0161lja<\/p>\n<p>hepatitisa b i tuberkuloze<\/p>\n<p>besnila i tetanusa<\/p>\n<p>difterije, tetanusa, velikog ka\u0161lja, malih boginja, zau\u0161aka i crvenke<\/p><\/blockquote>\n<p>(Izvor: Prirodanadar.rs)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Vakcine nastale genetskim in\u017einjeringom<\/p>\n<p>U razvijenim zemljama Zapada, kao \u0161to su SAD i Japan ula\u017eu se veliki napori u proizvodnji pojedinih vakcina novom rekombinantnom DNK tehnologijom. Jedna od najnovijih vakcina koja je dobijena\u00a0 na ovaj na\u010din, je vakcina protiv virusnog hepatitisa B.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":90972,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-309051","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309051","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=309051"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309051\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":309052,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309051\/revisions\/309052"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/90972"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=309051"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=309051"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=309051"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}