{"id":309047,"date":"2020-12-01T07:46:40","date_gmt":"2020-12-01T06:46:40","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=309047"},"modified":"2020-12-01T07:46:40","modified_gmt":"2020-12-01T06:46:40","slug":"u-potrazi-za-izgubljenom-alternativom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/12\/01\/u-potrazi-za-izgubljenom-alternativom\/","title":{"rendered":"U potrazi za izgubljenom alternativom"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Luka Ostoji\u0107<\/strong><\/p>\n

Sve je bilo zauvijek dok nije prestalo biti, kako glasi naslov poznate knjige Alekseja Jur\u010daka o posljednjoj sovjetskoj generaciji. Povijest nas ve\u0107 u osnovnoj \u0161koli u\u010di da je svaka velika politi\u010dka tvorevina bila fragilna i kona\u010dna, no tu je spoznaju te\u0161ko prenijeti iz knjige u svakodnevni \u017eivot. \u010cak i na ovim \u0107udljivim prostorima zna\u010dajan dio populacije \u017eivio je samo u demokratskom i kapitalisti\u010dkom ure\u0111enju koje se onda, ma kako nam klimavo djelovalo, ipak \u010dini relativno stabilnim. Naprosto ne znamo iz prve ruke kako ono mo\u017ee biti druga\u010dije, a samim time manji je i javni pritisak da se struktura mijenja. Uvjerenje da nema alternative stoga je sna\u017ean temelj svake konzervativne politike, a ma\u0161ta postaje progresivna jer jedino njome mo\u017eemo spojiti nedo\u017eivljenu povijest ili zami\u0161ljenu budu\u0107nost s aktualnim iskustvom.<\/p>\n

Tenzije oko (ne)promjenjive stvarnosti i (ne)mogu\u0107ih alternativa postaju sve va\u017enijom politi\u010dkom temom kako raste spoznaja da aktualni ekonomsko-politi\u010dki sustavi ne mogu zadovoljiti potrebe populacije, da ne mogu adekvatno reagirati na nepredvidljive krize, naposljetku i da mnoge takve krize sami generiraju. Uz pandemiju i spoznaju o dalekose\u017enim posljedicama ekolo\u0161kih kriza, sve je prisutnija ideja da alternativa mora postati mogu\u0107a. U tom okviru naro\u010dito je zanimljiv koncept commonsa (zajedni\u010dkih dobara) koji se u pro\u0161lom desetlje\u0107u prometnuo iz znanstvene teorije u novi politi\u010dki model na koji se pozivaju i teoreti\u010dari i dru\u0161tveni pokreti. Ideja commonsa na teorijskoj razini predstavlja mogu\u0107nost tre\u0107eg organizacijskog pristupa (kao izlaz iz ustaljene dileme “dr\u017eava ili tr\u017ei\u0161te”) dok u praksi postaje zajedni\u010dki nazivnik koji okuplja razli\u010dite pokrete i polako prevodi lijevu politiku s margine u mainstream.<\/p>\n

\u010covjek \u010dovjeku nije vuk<\/h2>\n

O zajedni\u010dkim dobrima danas se nije te\u0161ko informirati \u2013 na Internetu je dostupno brdo preglednih uvodnih i naprednih materijala, a iz regije valja izdvojiti knjige Commons in South East Europe (Institut za politi\u010dku ekologiju, Zagreb, 2018.) i Spaces of Commoning: Urban Commons in the Ex-Yu Region (Ministarstvo prostora \/ Institut za urbane politike, Beograd, 2020.) te web platformu Zajedni\u010dko.org (gdje je dostupno sa\u017eeto uvodno predavanje Ive \u010cuki\u0107). Koli\u010dina radova o zajedni\u010dkim dobrima, laki pristup osnovnim idejama, broj prakti\u010dnih primjera i poveznice s politi\u010dkim aktivizmom ukazuju koliko je ovaj termin, donedavno bitan prvenstveno u akademskoj zajednici, ve\u0107 pre\u0161ao u \u0161iru javnu sferu.<\/p>\n

Termin je izvorno nastao 1968. u radu ekonomista Garretta Hardina koji ga je zapravo povezao sa suprotnim politi\u010dkim stajali\u0161tem. Hardin govori o tragediji zajedni\u010dkih dobara (tragedy of the commons), odnosno tvrdi da nekontrolirano kolektivno kori\u0161tenje ograni\u010denih op\u0107ih resursa vodi grupnoj katastrofi. Hardina je brinuo utjecaj rasta populacije na dostupnost resursa, no njegove su se ideje kasnije uglavnom koristile kao prilog tezi da op\u0107e resurse treba regulirati neka vanjska instanca, a ne gra\u0111ani direktno. Hardinu je kontrirala ekonomistica Elinor Ostrom u utjecajnoj knjizi Upravljanje zajedni\u010dkim dobrima (1990.) u kojoj je predstavila commons kao legitiman oblik dru\u0161tvene organizacije. Ostrom je za svoj rad 2009. dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, uz obrazlo\u017eenje da je uspje\u0161no pokazala kako se kolektivnim resursima mo\u017ee upravljati bez centralne regulacije ili privatizacije. Uz du\u017ean manjak entuzijazma spram Nobelove nagrade, ova odluka \u0160vedske akademije nedugo nakon po\u010detka svjetske ekonomske krize ipak ukazuje na aktualnost alternativnih modela upravljanja.<\/p>\n

Ostrom se u knjizi (i svom \u0161irem radu) bavila praksama kojima \u010dlanovi zajednice sami organiziraju kori\u0161tenje zajedni\u010dkih resursa bez upliva dr\u017eave ili tr\u017ei\u0161ta. Istra\u017euje uspje\u0161ne primjere iz \u0160vicarske, Japana, \u0160panjolske, Turske, Filipina i drugih dr\u017eava gdje pojedina naselja stolje\u0107ima upravljaju navodnjavanjem, raspodjelom zemlji\u0161ta i uroda, ribolovom itd. Ostrom tako\u0111er navodi neuspje\u0161ne primjere iz svijeta, \u010dime ukazuje da zajedni\u010dka dobra nisu univerzalno rje\u0161enje svih problema, ali i na temelju tih primjera gradi osam nu\u017enih principa da bi ona funkcionirala. Ukratko, \u010dlanovi zajednice trebaju s jedne strane biti ograni\u010deni (jasnim i pravednim pravilima te efikasnim nadzorom), a s druge slobodni (kroz pravo pristupa resursima i jednakost odlu\u010divanja u zajednici), no te principe ostvaruju sami \u010dlanovi koji, pak, nisu jedni drugima vukovi nego mogu sura\u0111ivati na zajedni\u010dkom interesu.<\/p>\n

Ostrom temi pristupa znanstveno, bez politi\u010dkih ambicija i pa\u017eljivo izbjegava naga\u0111ati mogu li se njeni uvidi primijeniti na \u0161irem planu. Doista, dok \u010ditamo o fascinantnim primjerima zajedni\u010dke ispa\u0161e u \u0161vicarskom T\u00f6rbelu ili navodnjavanja u su\u0161nim predjelima \u0160panjolske, nije jasno mogu li ti principi vrijediti u kompleksnijim zajednicama ni predstavljaju li zajedni\u010dka dobra uop\u0107e alternativu tr\u017ei\u0161tu ili dr\u017eavi (s obzirom da postoje paralelno s njima). No Ostrom je ipak razvila teorijski model koji ne tretira pojedince kao sebi\u010dne, infantilne ili pasivne aktere, nego isti\u010de mogu\u0107nosti njihove direktne suradnje. Svojim radom tako je potaknula daljnju razradu modela unutar kriti\u010dke teorije i inspirirala val politi\u010dkih aktivista koji su za svoje borbe protiv privatizacije i dr\u017eavne kontrole prona\u0161li konkretan model na koji se mogu pozvati.<\/p>\n

\u010cvrste vrijednosti i nejasan mehanizam<\/h2>\n

Kako se koncept zajedni\u010dkih dobara ra\u0161irio u teoriji i praksi, tako se i zna\u010denjski pro\u0161irio u raznim pravcima. Spomenuta knjiga koja obra\u0111uje temu na podru\u010dju jugoisto\u010dne Europe daje o koristan pregled razli\u010ditih kriti\u010dkih teorijskih pristupa ovom fenomenu. Premda se i ovdje radi o “kaleidoskopu perspektiva”, mo\u017ee se primijetiti da, za razliku od Ostrom koja termin koristi da bi opisala postoje\u0107e fenomene, kriti\u010dki teoreti\u010dari (Silke Helfrich, Ugo Mattei, David Harvey, Silvia Federici…) vi\u0161e govore o tome \u0161to bi zajedni\u010dka dobra mogla i trebala biti. Taj zadatak nije lak \u2013 model Elinor Ostrom temelji se na naseljima od nekoliko stotina stanovnika i nije ga lako elegantno prenijeti na vi\u0161emilijunske gradove i dr\u017eave.<\/p>\n

U polju aktivizma pojam lak\u0161e funkcionira jer mo\u017ee slu\u017eiti kao prepoznatljivi simbol, a ne kao precizno izra\u0111eni model. Na zajedni\u010dka dobra poziva se mno\u0161tvo razli\u010ditih pokreta diljem svijeta koji se bore za otvoreni javni pristup odre\u0111enim resursima, bilo da se radi o akademskom radu, digitalnoj kulturi, intelektualnom vlasni\u0161tvu op\u0107enito, kulturnim prostorima, rijekama, autocesti ili lokalnom parku. Razli\u010dite pokrete povezuju op\u0107e vrijednosti i otpor neoliberalnoj politici, ali ne nu\u017eno i konkretan mehanizam upravljanja. Na tom tragu politologinja Danijela Dolenec umanjuje radikalnost commonsa jer “nema sumnje da zajedni\u010dko nije inherentno suprotstavljeno kapitalisti\u010dkim proizvodnim odnosima”, ali i ukazuje na njegov aktualni zna\u010daj: “Novi je okvir za dijagnozu sada\u0161njeg trenutka nezaustavljivo zadobio snagu: duboko nezadovoljni s kapitalizmom i predstavni\u010dkom demokracijom, odbacili smo politi\u010dku poruku ta\u010derizma (There is no alternative). Ta energija ispunja commons pokret koji predstavlja ostvarivu alternativu postoje\u0107im na\u010dinima proizvodnje i upravljanja.”<\/p>\n

Tijekom 2010-ih tako u fokus diljem svijeta sve \u010de\u0161\u0107e dolaze tzv. urbana zajedni\u010dka dobra (urban commons), niz praksi otpora neoliberalnim tendencijama vo\u0111enja grada. S jedne strane, gradske vlasti i tr\u017ei\u0161te \u010dine gradove sve zatvorenijima i ogra\u0111enijima: cijene stanovanja rastu, javni prostori se privatiziraju, a javni servisi ukidaju, poskupljuju ili poja\u010dano kontroliraju. Sloboda kretanja, pona\u0161anja ili naprosto bivanja u gradu sve je manja. S druge strane, gra\u0111ani u vlastitoj organizaciji pokre\u0107u inicijative kojima se trude preuzeti kontrolu nad gradskim resursima i u\u010diniti ih \u0161ire dostupnima. Tu spadaju prosvjedne akcije protiv izgradnje na parkovima i trgovima, ali i manje vidljive prakse kao \u0161to su osnivanje stambenih zadruga, skvotiranje zapu\u0161tenih gradskih prostora, urbani vrtovi, kvartovske akcije… Iza svih tih \u010dinova ne stoji direktno povezana i jedinstvena politi\u010dka agenda ili vizija kako grad treba voditi u cjelini, nego potrebe raznih grupa gra\u0111ana da u odre\u0111enom segmentu direktno prisvoje “pravo na grad” i u\u010dine gradski \u017eivot lak\u0161im i kvalitetnijim.<\/p>\n

Spomenute knjige navode niz regionalnih primjera gradskih zajedni\u010dkih dobara: tu spadaju prosvjedi za o\u010duvanje javnih povr\u0161ina (“Ne damo Var\u0161avsku” u Zagrebu, “Ne da(vi)mo Beograd”, dubrova\u010dki “Sr\u0111 je na\u0161”), neformalno pokrenuti kulturni centri (Kulturni centar Karlo Rojc u Puli, Rekreativna zona Banja Luka, Novo kulturno naselje u Novom Sadu, beogradski Kulturni centar Magacin…), akcije za ostvarenje prava na stanovanje (srpska Zdru\u017eena akcija Krov nad glavom), a svakako treba spomenuti i \u0161iri rad udruge Pravo na grad, zagreba\u010dke intervencije aktivista i istra\u017eiva\u010da Sa\u0161e \u0160imprage, uspon i pad skvota BEK… Velik broj inicijativa ukazuje na ja\u010danje neoliberalne politike u regiji, ali i na \u0161irok trud gra\u0111ana da gradove zadr\u017ee i odr\u017ee otvorenima.<\/p>\n

Bilo bi logi\u010dno zaklju\u010diti da su takvi oblici samoorganiziranja nu\u017eno u konfliktu s gradskom vlasti, no ne mora biti tako. Najpoznatiji suprotni primjeri su Napoli i Bologna te belgijski Gent koji su se formalno otvorili zajedni\u010dkim dobrima i koji poti\u010du gra\u0111ane da me\u0111usobno sura\u0111uju i direktnije sudjeluju u upravljanju gradom. To pokazuje da se rad javnih tijela i direktne gra\u0111anske inicijative me\u0111usobno ne isklju\u010duju, odnosno da zajedni\u010dka dobra nisu nu\u017eno alternativa postoje\u0107im na\u010dinima vo\u0111enja grada. Dapa\u010de, trenutno se \u010dini da se ve\u0107a demokrati\u010dnost upravljanja gradom mo\u017ee lak\u0161e i br\u017ee posti\u0107i unutar nego mimo sustava. Tako su i iz lokalnih borbi za o\u010duvanje javnih prostora proiza\u0161le politi\u010dke platforme Zagreb je na\u0161! i Mo\u017eemo!, koje su kroz zastupljenost u Gradskom vije\u0107u i Hrvatskom saboru dobile ve\u0107u medijsku prisutnost i ve\u0107i utjecaj na javnu politiku nego prije. Kroz njihov program i rad zajedni\u010dka dobra polako ulaze u politi\u010dki mainstream.<\/p>\n

Zajedni\u010dka dobra pritom vi\u0161e ozna\u010davaju programatski skup vrijednosti koji se poku\u0161ava ostvariti tradicionalnim politi\u010dkim kanalima, a manje zahtjev za alternativnim oblikom organizacije. U tom smislu predstavljaju vrijedan poku\u0161aj da se postoje\u0107i politi\u010dki sustavi poprave i demokratiziraju iznutra, kroz djelovanje vije\u0107nika, zastupnika i formalnih politi\u010dkih organizacija. No ostaje upitno mogu li se ti sustavi \u2013 u Hrvatskoj i drugdje \u2013 nositi s nadolaze\u0107im krizama i, ako ne, \u0161to bi ih moglo zamijeniti. Valja dodati i da commons, kao koncept uvezen iz zapadne teorije, omogu\u0107uje umivenu aktualizaciju srodnih ideja samoupravljanja i zadrugarstva koje, zbog jasne veze sa socijalizmom, u \u0161irem hrvatskom dru\u0161tvu jo\u0161 imaju status prostih rije\u010di ili zastarjelih ideja. Stoga zajedni\u010dka dobra otvaraju prostor za o\u017eivljavanje lijevih ideja, ali pritom ostaje nedovoljno iskori\u0161ten potencijal za u\u010denje na jugoslavenskoj teoriji i praksi.<\/p>\n

Moglo bi se zaklju\u010diti da su se u praksi zajedni\u010dka dobra “razvodnila”, odnosno da su pre\u0161la iz konkretne ekonomske teorije u \u0161iroki skup vrijednosti koji legitimira i elektrizira niz razli\u010ditih borbi protiv neoliberalnih politika. No nije li to realno? I nije li to jedino bitno? Model ne treba prethoditi praksi. \u0160vicarska, japanska i \u0161panjolska sela nisu trebala prou\u010davati teoriju Elinor Ostrom da bi ustrojila svoja zajedni\u010dka dobra. Commons pak uspijeva okupiti heterogenu skupinu pokreta koji tra\u017ee ve\u0107u ekonomsku i politi\u010dku jednakost, a iz \u010dega nastaje \u0161iri politi\u010dki otpor tradicionalnim institucijama u krizi. Zajedni\u010dka dobra stoga otvaraju pitanja, iako ne znamo gdje \u0107e nas odgovori povesti. Ali, kako nas u\u010di ve\u0107 povijest u osnovnoj \u0161koli, nije da smo to ikada znali.<\/p>\n

kulturpunkt.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010clanovi zajednice trebaju s jedne strane biti ograni\u010deni (jasnim i pravednim pravilima te efikasnim nadzorom), a s druge slobodni (kroz pravo pristupa resursima i jednakost odlu\u010divanja u zajednici), no te principe ostvaruju sami \u010dlanovi koji, pak, nisu jedni drugima vukovi nego mogu sura\u0111ivati na zajedni\u010dkom interesu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-309047","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309047","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=309047"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309047\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":309048,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/309047\/revisions\/309048"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=309047"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=309047"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=309047"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}