{"id":308458,"date":"2020-11-24T08:11:10","date_gmt":"2020-11-24T07:11:10","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=308458"},"modified":"2020-11-24T08:11:10","modified_gmt":"2020-11-24T07:11:10","slug":"sjecanje-na-buducnost-o-dejtonu-prije-dejtona","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/11\/24\/sjecanje-na-buducnost-o-dejtonu-prije-dejtona\/","title":{"rendered":"Sje\u0107anje na budu\u0107nost – o ‘Dejtonu’ prije Dejtona"},"content":{"rendered":"

Autor: Zlatko Dizdarevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Ne mo\u017ee se ovih dana \u010dovjek oteti pitanju nametnutom sa svih strana \u0161ta je taj Dejton nama, \u010dak i ne preveden nikad zvani\u010dno, a potom i izgubljen u originalu. \u0160ta smo mi onima \u0161to Dejton smisli\u0161e, \u0161ta je Dejton danas njima. Kako je do njega do\u0161lo. I za\u0161to. Kako se uop\u0161te stvaraju sli\u010dne pri\u010de i svijetu. Tako se tragom sje\u0107anja na jednu epizodu prije Dejtona sjetih male – velike avanture iz Amerike, pou\u010dne i drage.<\/p>\n

Imam u svojoj radnoj sobi uokviren na zidu jedan plakat kojim Ameri\u010dki Pen Centar poziva tridesetog novembra 1993. godine gra\u0111ane Njujorka na “Ve\u010de za Sarajevo”. Pi\u0161e da je doga\u0111aj posve\u0107en “Bosanskim piscima”. Na plakatu su imena doma\u0107ina te ve\u010deri, 16 velikana ameri\u010dke i svjetske knji\u017eevnosti. Me\u0111u njima i Joseph Brodsky, Arthur Miller, Susan Sontag, Derek Walcott, Don DeLillo, David Rieff, Norman Manea, Wendy Wasserstein…Ispod je pisalo: Specijalni gost Zlatko Dizdarevi\u0107, autor i novinar iz Sarajeva. I jo\u0161, Wynton Marsalis, kompozitor i truba\u010d…<\/p>\n

Znao sam da je inicijatorka tog doga\u0111aja u jednoj velikoj, prepunoj dvorani na Brodveju, bila za ratno Sarajevo nezaboravna Susan Sontag koja je uz ostalo te godine pod granatama darivala Sarajlijama pozori\u0161nu predstavu “\u010cekaju\u0107i Godoa”.<\/p>\n

Po mene su 27. novembra ujutru do\u0161li vojnici UN-a u podrum velike zgrade “Oslobo\u0111enja” u Ned\u017eari\u0107ima, na kraju grada, na samoj liniji razdvajanja. Jednostavno su mi kazali da to popodne treba da me prevezu avionom UNPROFOR-a za Italiju a odatle \u0107u u Njujork. Poziv je bio, povodom\u00a0 promocije moje knjige koju su mi donijeli. Naslov, “Sarajevo-A war Journal”, izdava\u010d From International iz Njujorka. Na koricama jo\u0161, nevjerovatno u tom momentu za mene, da je predgovor napisao veliki Joseph Brodsky.<\/p>\n

Nisam imao pojma do tada da je neko u Americi objavio tu knjigu. Kao ni pola godine ranije kada je prva njena verzija, “Journal de Guerre” objavljena u Parizu. Radilo se otekstovima koje sam slao preko radioamatera iz Sarajeva za splitsku Slobodnu Dalmaciju. I tu su knjigu onda donijeli francuski vojnici u Oslobo\u0111enje. Duga je pri\u010da i nebitna za dana\u0161nja sje\u0107anja “na Dejton” o tome sve ono lijepo \u0161to je poslije bilo sa ovom i drugim mojim knjigama iz rata u vi\u0161e obnavljanih izdanjima i u Parizu i Njujorku, u Rimu, Bogoti i dalje po svijetu. U “nas”, u Feralovoj biblioteci Viva Lude\u017e, u Splitu.<\/p>\n

Onih \u010dudesnih sedam dana u Njujorku ne\u0107u nikada zaboraviti. Ni po svemu onome \u0161ta mi je zbunjeno sretnom tamo padalo na pamet prvih dana, i po tome kako sam se onda polako po\u010deo “spu\u0161tati na zemlju”. Ono ve\u010de sa Susan, Brodskym, Millerom i ostalima, pa gostovanja po ameri\u010dkim medijima, govor u Washingtonu u kultnom “National Press Clubu”, pripremanja tih nastupa sa sjajnim mladim “specijalistom za govore” kod izdava\u010da koji mi je sugerisao kako se ista misao ka\u017ee na tv, kako na fakultetu, kako na javnom predavanju u gradu a da se smisao kazanog ne mijenja \u2013 sve to polako mi je po\u010delo otvarati o\u010di i o tamo\u0161njoj politici, prijateljstvima ali i\u00a0 interesima \u2013 evo da “dana\u0161njeg” Dejtona.<\/p>\n

Ne stidim se kazati da sam u onom glamuru oko sebe, uz tekstove i intervjue, komentare i prikaze knjige, rang liste \u010ditanosti po Americi, pisma koja sam dobijao, pa i zaustavljanja po ulici \u2013 TV je tamo uticajni monstrum \u2013 po\u010deo na trenutke sebe do\u017eivljavati kao, recimo, zvijezdu. I ba\u0161 ti bude ispotiha lijepo upecanom na ono \u0161to ti li\u010dni na filmsku pri\u010du. Ali, ako ostane\u0161 na nogama i pri sebi,\u00a0 postane ti va\u017eno pa i drago kada shvati\u0161 da se treba spustiti na zemlju, jer sve to tada oko tebe pa i sa tobom dio je svijeta, interesnih mehanizama, ne\u010dijih rutinskih planova, realnosti koja se konstrui\u0161e. Kod velikih kreatora ciljano, a kod mnogih dobrih ljudi tek iskreno, bez zadnjih namjera.<\/p>\n

Prvo, mo\u017eda i nesvjesno otre\u017enjenje po\u010delo je na predavanju kultnog ameri\u010dkog geostratega Zbigniewa Brzezinskog. Bave\u0107i se kao novinar i prije rata Bliskim istokom i svjetskim zbivanjima, znao sam kolika je njegova uloga u formatiranju ameri\u010dke spoljne politike, a posebno zaokru\u017eena kroz kultno djelo “Ameri\u010dki primat i njegovi geostrate\u0161ki imperativi”. Privilegija mi je bila oti\u0107i mu tada na predavanje, posebno nakon signala koje je tada, desetak mjeseci od izbora za predsjednika SAD-u po\u010deo da \u0161alje Bill Clinton i u vezi sa zbivanjima na Balkanu.<\/p>\n

Sa predavanja sam oti\u0161ao pod utiskom posebno dvije spoznaje. Prva je da Clintona i ljude oko njega ve\u0107 preokupira pitanje Bosne i Hercegovine, uz sumnju da \u0107e “to tamo” biti brzo gotovo i to u korist jedne, ja\u010de strane. Velikima je uvijek u sukobima nekih tamo malih “plemena” interes na strani ja\u010dih. To je o\u010dekivanje uz prostor biv\u0161e Jugoslavije bilo na\u010deto. Amerika se zato ve\u0107 tada, ispotiha, po\u010dela spremati za neku intervenciju u korist “balansa”, dvije godine kasnije nazvanu \u2013 Dejton.<\/p>\n

Druga slutnja, jasno artikulisana kod Brzezinskog to popodne na Georgetown univerzitetu, bila je jo\u0161 o\u010ditija: Svaka operacija, ma kakva bila, mora biti primarno u dugoro\u010dnom interesu Amerike. “Geostrategija, primat i imperativi”. A problem je ve\u0107 nastajao tako \u0161to najja\u010di me\u0111u malima na Balkanu u ovom ratu i ne treba da pobijedi ali, taj ishod onda ne mo\u017ee bez intervencije Amerike. Prema rutinskoj, istorijskoj logici Bijele ku\u0107e, bez njihovih momaka i aviona male su \u0161anse za uspjeh. Momci \u0107e mo\u017eda morati u tamo neku balkansku zabit, a neki \u0107e ku\u0107i vjerovatno u u mrtva\u010dkim sanducima. Uz to idu redovna pitanje ameri\u010dkih roditelja i javnosti uo\u010di svih ovakvih operacija kao i u slu\u010daju Iraka, Afganistana, Pakistanu, nekad Vijetnama a evo sada Bosne:\u00a0 Za\u0161to ? Tu javnost trebalo je pripremati polako, uporno, “patriotski” \u2013 oni su du\u017eni braniti svijet i ameri\u010dke interese eto ba\u0161 i tamo.<\/p>\n

Velika operacija psiholo\u0161ke i medijske pripreme za “zavr\u0161etak rata” u Bosni tada je ve\u0107 po\u010dinjala. Krvi i bezna\u0111e iz Bosne zatrpavali su tv programe, novine i medije svih vrsta.\u00a0 Ratnih dopisnika bivalo je sve vi\u0161e. Christiane Amanpour u Sarajevu je do\u017eivljavala zvjezdane trenutke, ba\u0161 onako ameri\u010dki. I u tu, takvu kakofoniju koja jo\u0161 nije slutila kraju ali je valjalo proizvoditi, neko je nekome rutinski donio “Journal de guerre”, knjigu pisanu u Sarajevu koja se nije bavila primarno ni ideologijama ni geostrategijama ve\u0107 spontano onim \u0161to je diralo obi\u010dne ljude u svijetu koji prepoznaju male i velike\u00a0 intimne drame, njihove sudbine, dileme, sentimente, zbunjenost pred pitanjem “kako je mogu\u0107e”, kako nas je i za\u0161tio”veliki svijet”ostavio. Ali i tada \u010dudesnim duhom Sarajlija kojima su naoko male ljudske geste bile dovoljne za sre\u0107u bar na trenutak…<\/p>\n

Tamo\u0161njim konstruktorima potrebnih reakcija, i medijima, shvatao sam, knjiga o tome bila je samo mala kockica u mozaiku koji je tek po\u010deo da se stvara, a mo\u017ee postati va\u017ena slika kojom se obja\u0161njava “malom ameri\u010dkom \u010dovjeku” \u0161ta u njihovo ime, i ime pravde i primata treba prihvatiti, pa i kao li\u010dnu \u017ertvu.<\/p>\n

Onaj uljudni stru\u010dnjak izdava\u010dke ku\u0107e zadu\u017een za oblikovanje mojih nastupa u tamo\u0161njoj javnosti i medijima, razumio je da po\u010dinjem shvatati logiku ovakvih projekata. U korist uobi\u010dajenog interesa njihove dr\u017eave, potom u ime senzibiliziranja gra\u0111ana da prihvate patriotske razloge za intervenciju i, kona\u010dno, u ime interesa izdava\u010da knjige. \u0160to se dr\u017eave ti\u010de, to je njihova stvar. Ako ne mo\u017ee druga\u010dije, onda uobi\u010dajeno avioni. Ako mo\u017ee uz poslu\u0161ne “partnere na terenu”, to se onda rje\u0161ava kasnije kroz neku “Dejton” operaciju.<\/p>\n

Nikada ne\u0107u zaboraviti jednu jedinu njegovu sugestiju, li\u010dila je pomalo na privatnu, dok smo razgovarali o sadr\u017eaju govora ameri\u010dkoj novinarskoj eliti u Nacional Press Clubu u Va\u0161ingtonu: “Bilo bi zna\u010dajno da im govor zavr\u0161ite, recimo, porukom da se ne brinu za vas u Sarajevu. Neka se brinu za Ameriku ako Bosna bude pora\u017eena, jer \u0107e to biti poraz onih univerzalnih principa slobode i pravde za koje Amerikanci dr\u017ee da su vrhunski i neupitni za njih…” Tako sam i kazao. Reakcija je bila nezaboravna.<\/p>\n

Vratio sam se u Sarajevo i raji u podrumu u Ned\u017eari\u0107ima donio nekih \u0161ejtanluka sa velikog puta, za iza pono\u0107i, kada od\u0161tampamo tih nekoliko hiljada primjeraka novine pa pri\u010damo do zore. Drugarici Nadi, staroj jaranici iz gimnaije, istinskoj dami, ispunio sam jedinu \u017eelju koju je imala kada sam je pitao \u0161ta bi volila odande. “Donesi mi Zlaja neku lijepu, luksuznu modnu reviju, zna\u0161 one kakve smo imali kod nas prije rata…”<\/p>\n

Pri\u010dao sam im o tamo\u0161njim dogodov\u0161tinama i smijao se sa njima prisje\u0107aju\u0107i se kako sam prvih dana po dolasku i uz sav onaj glamur povjerovao da sam maltene Hemingway sa onom obi\u010dnom, intimnom, istinitom, jednostavnom knjigom o nama kakvi smo bili tada. A onda, na sre\u0107u, dosta brzo naslutio a potom i doku\u010dio o \u010demu se tu radi kada si mali \u0161araf\u010di\u0107, mada lijepo tretiran, u velikoj ma\u0161ineriji koja pravi po svijetu \u2013 Dejtone. Prije svega njima samima kao spomenik, a onda \u010duvaju\u0107i to napravljeno da slu\u017ei\u00a0 “Ameri\u010dkom primatu i njegovim geostrate\u0161kim\u00a0 imperativima”. Uz pomo\u0107 onih ovdje koji su doista povjerovali da su va\u017eni igra\u010di velikima. A ovi im tu iluziju hrane dok se igra zove “status quo” i odgovara kreatorima raznih Dejtona.<\/p>\n

Eto, iz te perspektive razumijevam i sav ovaj njima potrebni glamur povodom 25 godina onoga \u0161to se \u010duva i isponova promovi\u0161e. Nema tu formalno pobjednika i nema pora\u017eenih. Ovdje su pora\u017eeni, neki pod boljim uslovima jer trebaju velikima, a ostali onako kako su zaslu\u017eili \u0161ute\u0107i i igraju\u0107i tu\u0111e igre. “Privremeni, okvirni sporazum” postao je trajan. Oni naredili da ih se poslu\u0161a i stane na linijama gdje je kome nacrtano a njima odgovaralo. Onda nekoliko mlaznjaka F-16 nedletilo pobjedni\u010dki Sarajevo pa oti\u0161li dalje da mire po svijetu. Mi krenuli na put bez povratka u razlaz, mic po mic. Uz razli\u010dito \u010ditanje istog. Demokratski izabrani “lideri” znaju da treba proizvoditi podjele, mr\u017enju i strah uz vrhunski dokaz uspje\u0161nosti: “Ne puca se”.<\/p>\n

Ameri\u010dki pa i evropski lideri ove su godine vi\u0161e puta pomenuli “obilje\u017eavanje” \u010detvrt vijeka spomenika njima, zvanog Dejton, nego bilo \u0161ta drugo od \u010dega se \u017eivi. Jer, Dejton ih je za sada smirio. A kada kriminal, neznanje i koordinirana proivodnja \u0161ovinizma dostignu kriti\u010dnu ta\u010dku, kazat \u0107e se iza zavjese da to tako ne ide. Povu\u010de se onda ru\u010dna i daju sa vrha pomirljive izjave koje kod iole normalnog \u010dovjeka izazivaju stid, ako se jo\u0161 zna \u0161ta to zna\u010di.<\/p>\n

Ameri\u010dke majke iz one moje \u017eivotne epizode na sre\u0107u ne zaplaka\u0161e zbog Bosne. Ovdje poslu\u0161ni pa im ne dado\u0161e.\u00a0 \u0160to se mene ti\u010de, ono \u0107u putovanjem pamtiti do kraja \u017eivota. Bilo istinski veliki izazov u te\u0161kim vremenima. U isku\u0161enju da popustim,\u00a0 ali, \u010dini se, spasih du\u0161u. Da ne ka\u017eem, ostao normalan pa mo\u017eda malkice i razumniji nego \u0161to sam bio. Prije ovog Dejtona shvatio, tada mnogo mla\u0111i, \u0161ta je to \u0161to se u svijetu zove Dejton, ili sli\u010dno a isto. Kako se to pravi, ko kome i za\u0161to. Razumijem za\u0161to mnogima treba 25 godina da to shvate. Neki ni onda. Ja sam dobio izuzetnu priliku i privilegiju i tada i kasnije, da shvatim kako se sve to radi tamo negdje daleko. I za koga. A onaj dragi plakat na zidu uz mnoge fotografije odande, svjedo\u010danstvo je i o poznastvima sa mnogim sjajnim ljudima koji su istinski shvatali o \u010demu se tada ovdje radilo i bili spremni da pomognu na njihov, ljudski na\u010din sa ili bez “sistema”.<\/p>\n

I na kraju. Vratim se ponekad onim mojim pri\u010dama koje su preto\u010dene u knjige. I na neki na\u010din, kao s po\u010detka rata, budem i iznena\u0111en pri\u010dama o ljudima i sentimentima, danas nepoznatim. Ne\u0161to mislim, bilo bi me strah upore\u0111ivati sa istinama o mnogim ljudima danas. Ali eto, nau\u010dio sam zahvaljuju\u0107i velikoj sre\u0107i onda, da prepoznam signale zla i signale dobra. I razloge zbog kojih ide jedno ili drugo ili zajedno. Vidim, Dejton nikad tako kobajagi zna\u010dajan kao danas, onima koji ga spominju vi\u0161e nego i\u0161ta drugo. A \u010dim se slavi, valjda jo\u0161 ne\u0107e biti “inena\u0111enja”.<\/p>\n

O svemu vi\u0161e mnogo ne razmi\u0161ljam, pa i ne gledam kako okolo slave. Oni su pobijedili, mi smo igubili u svakoj varijanti jer od samog po\u010detka nismo bili u varijanti za pobjedu. Za to su odavno ve\u0107 druge knjige. Ni \u010ditaoci nisu isti. I to se zove Dejton, ili tako nekako. Lijepo od njih \u0161to su mi kazali da je to tako, kroz\u00a0 moju vlastitu knjigu.<\/p>\n

Buka<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ameri\u010dki pa i evropski lideri ove su godine vi\u0161e puta pomenuli “obilje\u017eavanje” \u010detvrt vijeka spomenika njima, zvanog Dejton, nego bilo \u0161ta drugo od \u010dega se \u017eivi. Jer, Dejton ih je za sada smirio<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":274998,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-308458","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/308458","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=308458"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/308458\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":308459,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/308458\/revisions\/308459"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/274998"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=308458"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=308458"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=308458"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}