U gr\u010dkoj predstavi: plameni vazduh u kome zvijezde lebde i bogovi stanuju, dakle nebeski prostor i svjetlosna materija ujedno, nebeski vazduh, nebo.<\/p>\n
U gr\u010dkoj filozofiji najfinija pramaterija (Anaksagora, Empedokle, Platon), peti element – kvintesencija – koji ispunjava nebeski prostor iznad Mjeseca (Aristotel).<\/p>\n
Hemijskim rje\u010dnikom re\u010deno, fina, bistra, bezbojna, lako pokretljiva te\u010dnost karakteristi\u010dnog mirisa, specifi\u010dno lak\u0161a od vode (C4 HO);<\/p>\n
Rje\u010dnokom fizike, ne\u0161to \u0161to sem materije u prostoru, po pretpostavci, postoji kao sredina u kojoj se zbivaju izvjesne pojave u prirodi; npr. energija koju Sunce zra\u010di u prostor prenosi se popre\u010dnim talasima kroz elasti\u010dnu sredinu etar, koja je nete\u017eljiva, imponderabilna.<\/p>\n
Nikola Tesla je imao svoju viziju etera.<\/p>\n
\u201cAristotel je u\u010dio da u vasioni postoji nepokretna entelehija koja sve pokre\u0107e i misao je njen glavni atribut. Isto tako ja sam uvjeren da je cio kosmos objedinjen kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnu\u0107a, ono nas vje\u010dno privla\u010di, ja osje\u0107am njegovu mo\u0107 i vrijednosti koje ono emituje cijeloj vasioni i time je odr\u017eava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada ho\u0107u da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVJETLOST, a kada poku\u0161avam da ga shvatim duhovno onda je to LJEPOTA i SAMILOST. Onaj koji nosi u sebi tu vjeru, ose\u0107a se sna\u017ean, rad mu \u010dini radost jer se i sam osje\u0107a jednim tonom u sveop\u0161toj harmoniji\u201c.<\/p>\n
Albert Ajn\u0161tajn je govodi da je, prema njegovoj op\u0161toj teoriji relativnosti, \u201cprostor obdaren fizi\u010dkim kvalitetima, tako da u tom smislu postoji i eter.U skladu sa op\u0161tom teorijom relativnosti prostor bez etra je nezamisliv, jer u takvom prostoru ne samo da ne bi bilo propagacije svjetlosti, ve\u0107 ne bi bilo ni mogu\u0107nosti postojanja standarda prostora i vremena (mernih \u0161ipki i satova), niti stoga bilo kakav prostorno-vremenski interval u fizi\u010dkom smislu. Ali ovaj eter mo\u017eda ne bi trebao biti zami\u0161ljen kao kvalitet sa karakteristikama ponderabilnog medijuma koji se sastoji od djelova koji se mogu pratiti tokom vremena. Ideja kretanja se ne mo\u017ee primijeniti na njega.”<\/p>\n