{"id":307578,"date":"2020-11-13T08:13:51","date_gmt":"2020-11-13T07:13:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=307578"},"modified":"2020-11-13T08:13:51","modified_gmt":"2020-11-13T07:13:51","slug":"jelusic-srpski-identitet-u-crnoj-gori-je-duhovna-kategorija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/11\/13\/jelusic-srpski-identitet-u-crnoj-gori-je-duhovna-kategorija\/","title":{"rendered":"Jelu\u0161i\u0107: Srpski identitet u Crnoj Gori je duhovna kategorija"},"content":{"rendered":"

Autor: Bojan Munjin<\/strong><\/p>\n

Sa Sini\u0161om Jelu\u0161i\u0107em, profesorom na Fakultetu dramskih umjetnosti u Cetinju, razgovarali smo o rezultatima izbora u Crnoj Gori, o kulturnim i duhovnim tradicijama ovog prostora i aktualnim sukobima, nadama i perspektivama.<\/p>\n

Protekli parlamentarni izbori u Crnoj Gori, puno vi\u0161e od uobi\u010dajene strana\u010dke promjene vlasti, li\u010dili su na neku vrstu epohalne dru\u0161tvene prekretnice i promjene osnovnog kulturnog koda. O \u010demu se radi?<\/strong><\/p>\n

Da, bez pretjerivanja, rije\u010d je o nesumnjivo epohalnoj dru\u0161tvenoj prekretnici, jer je prvi put jedan re\u017eim u Crnoj Gori nenasilno smijenjen na izborima, ina\u010de nipo\u0161to demokratskim. Partija Mila \u0110ukanovi\u0107a (DPS) postojano je oblikovala izborni zakon prema svojim pragmati\u010dkim interesima u kojima je prioritet bio ostanak na vlasti po svaku cijenu! Ako jedan po svemu autoritarni na\u010din upravljanja kakav je uspostavio \u0110ukanovi\u0107 kontroli\u0161e sve bitne segmente dru\u0161tva, onda je jasno da od demokratskih izbora ne mo\u017ee biti ni pomena. Zato se, uprkos svemu, ova promjena nipo\u0161to nije mogla predvidjeti, jer se \u010dinilo da smijeniti do perfekcije organiziranu kriminalnu vlast, posebno kada je o izborima rije\u010d (potpuna kontrola izbornog zakona i bira\u010dkih spiskova, kupovina glasova, izborna korupcija) \u2013 jeste nemogu\u0107e. Uz to, mehanizmu opstanka na vlasti koristile su i dvije socio-psiholo\u0161ke osobine, koje se dobrano rabe na cijelom ju\u017enoslovenskom prostoru: najprije, efikasna manipulacija nacionalnim osje\u0107anjima: hipostaziranje onog \u201cdrugog\u201d kao neprijatelja koji nas sudbinski ugro\u017eava, a zatim naklonjenost autoritarnom vo\u0111i, \u0161to su osobine jedne bitno predgra\u0111anske svijesti za koju je \u201cbjekstvo od slobode\u201d (E. Fromm), neuporedivo va\u017enije od recimo hri\u0161\u0107anski poimanog \u201c\u010dina slobode\u201d, u kojem se \u010dinu li\u010dnost jedino autenti\u010dno potvr\u0111uje.<\/p>\n

Kriza duhovnosti<\/h2>\n

\u0160to je odlu\u010dilo ishod izbora?<\/strong><\/p>\n

Po mom sudu, presudan uzrok kona\u010dnog ishoda izbora i pada \u0110ukanovi\u0107evog re\u017eima predstavljao je fenomen litija, prevashodno crkvenog masovnog protesta na \u010dijem je \u010delu stajala Mitropolija crnogorsko primorska Srpske pravoslavne crkve. Rekao bih da su litije u najve\u0107oj mjeri predstavljale izraz bu\u0111enja ili povratak religijskom arhetipu i u tom smislu razlikujem dva plana u njihovom sadr\u017eaju: bunt potrebe za smislom jednog autenti\u010dnog homo religiosusa, pri \u010demu je eksplicitno bila dovedena u pitanje izvornost u\u010destvovanja u vjekovnoj tradiciji hri\u0161\u0107anske religiozne prakse i nadalje, bunt koji proishodi iz suo\u010davanja sa op\u0161tim stanjem savremene crnogorske zbilje, prepune politi\u010dkih obmana, licemjerja i neprekrivenih tajkunskih interesa. Litije su u duhovnom smislu predstavljale hri\u0161\u0107ansku sabornost na djelu, pro\u017eetu blisko\u0161\u0107u i ljubavlju i nikakav \u010din nasilja, ina\u010de vrlo \u010dest u protestima sa tako ogromnim skupinama ljudi, ovdje se nije dogodio. Isti\u010dem da na litijama nisu bili prisutni samo pravoslavni vjernici kojih je, po prirodi stvari, bilo najvi\u0161e, nego i pripadmici drugih konfesija, sabranih u zajedni\u010dkom hodu otpora takvom stanju. Meni je bilo naro\u010dito znakovito da su mnogi intelektualci, lijeve ili desne orijentacije, sve ovo re\u010deno u pogledu hri\u0161\u0107anskog religioznog nadahnu\u0107a, odlu\u010dno dovodili u pitanje, izra\u017eavaju\u0107i veliko \u017ealjenje odlaskom re\u017eima Mila \u0110ukanovi\u0107a \u201czbog toga \u0161to nas je \u0110ukanovi\u0107 uveo u visoko civilizirano dru\u0161tvo evropske demokratije\u201d, a sada je do\u0161ao teokratsko klerikalni sistem, neki su spominjali i homeinijevsku d\u017eamahiriju, \u010diji nas je mrak, govorili su, sve u kratkom \u010dasu progutao.<\/p>\n

Kako obja\u0161njavate animozitet modernih ljudi prema kategorijama duhovnosti i religije?<\/strong><\/p>\n

To je jedno od najva\u017enijih pitanja vezanih za problem \u010dovjekove egzistencije danas. Grubo re\u010deno, najprije sve se doga\u0111a saglasno Nietzscheovoj profetskoj opomeni da je Bog mrtav (obi\u010dno se zaboravlja da u tom Zaratustrinom iskazu stoji i dodatak \u2013 \u201ci mi smo ga ubili\u201d!) Kako smo to mi ubili Boga? Pa ubili smo ga, rekao bih, poistovje\u0107ivanjem sebe kao subjekta racionalnosti i prevashodno kao nosioca tehni\u010dkog uma. Stoga je pravo stanje u kome \u017eivimo \u2013 nihilizam. Bivstvovanje je isklju\u010divom okrenuto\u0161\u0107u prema materijalnom, dakle vremenitom i propadljivom, potpuno zaboravilo da je \u010dovjek u ovom svijetu samo homo viator, putnik, a time je to bivstvovanje izgubilo svoje presudno utemeljenje u na\u010delu vje\u010dnosti: Sub specie aeternitatis. Vje\u010dnost je zamjenjena propadljivom vremenito\u0161\u0107u, ali iz dubine nesvesnog ipak nezadr\u017eivo prodire pitanje o smislu, kao klju\u010dno pitanje. Taj rascjep materijalnog i duhovnog odre\u0111uje klju\u010dnu krizu duhovnosti u kojoj se danas nalazimo.<\/p>\n

Kakve su posljedice takvog stanja po va\u0161em mi\u0161ljenju?<\/strong><\/p>\n

Kada se isklju\u010di ta dimenzije duhovnog ili transcendentnog u raznim dimenzijama i sferama, tu mislim i na kulturu i umjetnost, onda na jednoj strani dolazimo do te ogromne praznine i zjape\u0107eg velikog Ni\u0161ta, a na drugoj strani imamo \u201czamjenu\u201d, a to je ono \u0161to ja nazivam privla\u010dnom pornografskom, tabloidnom kulturom i sa njom pridru\u017eenom politikom. Pogledajte samo naslovnice \u2013 nije li to najdublje poni\u017eenje svega ljudskog u nama. Rekao bih da dolazimo do sprege politike i pornografije tabloida, koji onda potpuno dominiraju na\u0161im umom i na\u0161im \u017eivotima. U saglasnosti sa tim, imamo, \u0161ire gledano, potpuni pad obrazovanja, ako na primjer govorimo o Bolonjskoj reformi, u kojoj su minorizirani svi predmeti u kojima se njegovalo teorijsko mi\u0161ljenje, mi\u0161ljenje kao mi\u0161ljenja jo\u0161 od starih Grka jer su takvi predmeti progla\u0161eni \u2013 neprakti\u010dnim. To je onda dovelo do pada interesovanja studenata za teorijske i filozofske predmete, a onda je to simptomati\u010dno za ukupan put ove civilizacije i na to kamo ona ide. \u010covjek i dru\u0161tvo tako su postali ne\u0161to neva\u017eno i jeftino oru\u0111e politike u saradnji sa medijima.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Pro\u017eimanje Istoka i Zapada<\/h2>\n

Pored politi\u010dkog otpora dotada\u0161njem re\u017eimu u Crnoj Gori, koliko je masovno sudjelovanje u litijama bilo motivirano nacionalnim razlozima?<\/strong><\/p>\n

Tu je va\u017eno re\u0107i, nasuprot interpretacijama da je rije\u010d o velikosrpskom nacionalizmu, da je pojam srpskog identiteta u Crnoj Gori prevashodno duhovna kategorija ili kategorija kulture, i da u tom smislu ona postaje na neki na\u010din i nadnacionalna. Imam u vidu hri\u0161\u0107ansko duhovno na\u010delo, izvedeno iz nama zajedni\u010dkog temelja kirilo-metodijevske tradicije, \u0161to je danas iz nekih razloga sasvim zaboravljeno i politi\u010dki potisnuto, a taj izuzetni temelj razvoja potonje duhovne tradicije, preko jezika i zajedni\u010dke kulture i duhovnosti, afirmira slovenstvo na ovim prostorima, kao autohton pojam u odnosu na vjekovne pritiske i sa Istoka i Zapada. U tom smislu, ne treba smetnutu s uma da Rastko Nemanji\u0107, potonji Sveti Sava, predstavlja jednu od najrespektabilnijih evropskih li\u010dnosti kraja 12. i prve polovine13. vijeka u sasvim op\u0161tem a ne jedino nacionalnom smislu. Jer se pokazuje izuzetnim u mnogim disciplinama kao \u0161to su primjerice, knji\u017eevnost, teologija, slikarstvo, arhitektura, politika, diplomatija, medicina ili pravne nauke\u2026 Nije li prirodno da ga srpski narod kao utemeljiva\u010da hri\u0161\u0107anske kulture u najve\u0107oj mjeri proslavlja, a da na njega, sa ne manjim uva\u017eavanjem gledaju i svi drugi.\u00a0 Nasuprot tome, politi\u010dka ideologija savremenene Crne Gore sve je u\u010dinila da se ime Svetog Savu rezervi\u0161e jedino za privatno pominjanje, iako i on zajedno sa svojim ocem, Stefanom Nemanjom, rodona\u010delnikom vladarske loze Nemanji\u0107a, poti\u010de sa prostora dana\u0161nje Podgorice (Ribnica).\u00a0 Uz to, da ponovim op\u0161te mjesto, Sveti Sava je utemeljitelj prve, Zetske episkopije (1219.) kasnije mitropolije, u manastiru svetih Arhangela na tivatskoj Prevlaci, u Boki kotorskoj. Upravo sa tog prostora \u0161iri se njegov duhovni utjecaj, koji, izme\u0111u ostalog, potvr\u0111uju mnogi toponimi sa njegovim imenom na prostoru Boke, Grblja i Pa\u0161trovi\u0107a, ali i Crne Gore u cjelini.<\/p>\n

U \u010demu je nadnacionalni smisao ovakve duhovnosti?<\/strong><\/p>\n

U na\u0161im bolesnim podjelama, naj\u010de\u0161\u0107e namjerno potiskujemo da je sasvim izvjesno, predanje Svetog Save najve\u0107ma istovjetno predanju svetog Benedikta Nursijskog, sa vrlo razvijenom tradicijom benediktinaca u Boki. Ovo duhovno pro\u017eimanje nasle\u0111a Istoka i Zapada, nije bilo prisutno samo u kulturi Boke, nego karakteri\u0161e u najve\u0107oj mjeri kulturu i umjetnost srednjovjekovne Srbije. Bilo bi va\u017eno podsjetiti na fra Vitu Kotoranina, graditelja bisera srednjovjekovne srpske arhitekture, manastira De\u010dani. Mo\u017ee li se to danas uop\u0107e zamisliti: da je jedan od najzna\u010dajnijih spomenika pravoslavne kulture gradio jedan fratar, uz to uno\u0161enjem jasnih elemenata zapadne romanike u arhitektonski stil srpske\/vizantijske arhitekture jednog manastira na Kosovu i Metohiji. Ili primjer kultne Jelene An\u017eujske, katolkinje i glavne junakinje jedne od najizuzetnijih srednjevjekovnih biografija, udate za srpskog kralja Uro\u0161a Prvog Nemanji\u0107a, koja je izgradila pravoslavni manastir Gradac u Ra\u0161koj. To je ta stara korespondencija velikih kultura, u kojima je potisnuto usko nacionalno i vjersko u ime op\u0107ih transcendentnih vrijednosti i to bi trebalo biti rukovode\u0107i imperativ i za dana\u0161nje vrijeme. Ili, da spomenemo Sv. Nektarija Eginskog koji sve ovo sa\u017eima u poruci: konfesionalne razlike nisu prepreka bratskoj ljubavi!<\/p>\n

Harmonija razli\u010ditosti<\/h2>\n

Kako izgleda ta kompleksna veza kada je u pitanju dana\u0161nja Crna Gora?<\/strong><\/p>\n

Na tragu poznate Brodelove studije, mo\u017ee se uo\u010diti povezanost uslovno razli\u010ditih tipova duhovnosti u Crnoj Gori koji imaju blisku kulturnu supstancu, \u0161to je, naravno, posebno karakteristi\u010dno za primorski dio Crne Gore. Li\u010dno mi je bliska primjena jednog, strogo uzev, knji\u017eevno-teorijskog pojma intertekstualnosti (Bahtin, Kristeva), u zna\u010denju me\u0111usobne povezanosti tekstova na teoriju kulture: nije li kultura zapravo jedan palimpsest ili tekst \u010dije su\u0161tastvo \u010dini prisutnost mno\u0161tva drugih, razli\u010ditih tekstova? Da budem sasvim precizan: ova teza se sasvim suprotstavlja danas opsesivnom stavu o tzv. \u010distim, po pravilu, suprotstavljenim identitetima, a \u010dini mi se posebno primjenljivom u analizama kulturnog bi\u0107a na prostorima Crne Gore i, ne manje, Hrvatske. Kulture nisu u odnosu isklju\u010divosti, nego po\u010divaju na odnosu pro\u017eimanja.<\/p>\n

Ukoliko je ve\u0107 neophodno isticati nacionalne posebnosti kao kulturne specifi\u010dnosti, nikako se u tome ne smije zapostaviti svijest o zajedni\u010dkim supstancama koje su naj\u010de\u0161\u0107e u posebnim formama pojavnosti skrivene. U tom smislu mi je posebno blizak primjer kulturalnog su-odnosa Srba i Hrvata, na Primorju posebice, koji je tako o\u010dit u knji\u017eevnom djelu meni poebno dragog Vladana Desnice. Ne treba ni pominjati primjer Nikole Tesle, sina pravoslavnog sve\u0161tenika iz li\u010dkog Smiljana, Srbina, koji je bio duboko svjestan prostora svoje Hrvatske iz kojeg je potekao. Ili, u jednom pismu Petar II Petrovi\u0107 Njego\u0161 pi\u0161e da je on \u201cSrbin, Crnogorac, Jugoslaven i Slovin\u201d, koje kategorije nisu isklju\u010dive nego su, kao \u0161to rekoh, u odnosu korespondencije. Kako se uvjeravamo, Njego\u0161u, kod koga je pojam srpstva bez sumnje dominantan, nije smetalo da u samoodre\u0111enje unese pojmove koji bitno posjeduju i neku vrstu harmonije razli\u010ditosti. Na Balkanu ne postoji ne\u0161to po sebi i za sebe, potpuno odvojeno od nekog drugog kulturnog, nacionalnog ili religijskog odre\u0111enja. Historijski, Hrvati korespondiraju sa srpskom kulturom u Hrvatskoj koja je tu vjekovno prisutna, ali i obrnuto. Ho\u0107emo li kona\u010dno shvatiti da me Drugi uvijek \u010dini bogatijim, a da me, naprotiv, stroga nacionalna ili kulturna podjela osiroma\u0161uje.<\/p>\n

\u0160to je to Kosovski zavjet koji se u raspravama o identitetu u Crnoj Gori \u010desto spominje?<\/strong><\/p>\n

Rekao bih da odgovor na ovo pitanje najcjelovitije dat u glasovitom eseju Ive Andri\u0107a \u201cNjego\u0161 kao tragi\u010dki junak kosovske misli\u201d, koji po\u010dinje re\u010denicom \u201cOva je drama po\u010dela na Kosovu\u201d. Andri\u0107 upu\u0107uje na \u017eivu kosovsku tradiciju u Crnoj Gori, s posebnim ubje\u0111enjem da je \u201cCrna Gora kvintesencija kosovskog misterija\u201d. Prisjetimo se i njegovog zapa\u017eanja da se u crnogorskim planinama \u201ckrstu slu\u017ei a sa kosovskim junakom Milo\u0161em \u017eivi\u201d, i da su samo u toj svjetlosti razumljivi djelo Njego\u0161evo i njegova sudbina. Ho\u0107u da naglasim da je Ivo Andri\u0107 u svom blistavom ogledu iznio najdublje poimanje va\u017enosti Kosovskog zavjeta za duh i tradiciju Crnogoraca. U kontekstu aktualnih pitanja, ne manje sam uvjeren da se danas, u crnogorskim \u0161kolama, ova metafizi\u010dka dimenzija istorije i egzistencije, svjesno potiskuje i uop\u0161te ne pominje. Danas je ina\u010de ova Andri\u0107eva tvrdnja ravna skandalu: etni\u010dki Hrvat i katolik, napisao je najdublje redove o metafizici Kosova.<\/p>\n

\u0160to bi bilo potrebno, u dana\u0161njem svijetu podjela i antagonizama, da bismo uop\u0107e mogli shvatiti kategorije polifonijskih identiteta?<\/strong><\/p>\n

Bio bi nam svima potreban jedan istinski i dugotrajan interdisciplinarni dijalog, \u010dega recimo na podru\u010dju dana\u0161njeg obrazovanja prije svega, ali i \u0161ire javnosti nama jako nedostaje. Takva kultura dijaloga, bez politi\u010dke, kulturne i konfesionalne isklju\u010divosti, bila bi jako ljekovita za ovaj svijet. Usudio bih se re\u0107i da bi to recimo bilo jako potrebno i za sudbinu Srba u Hrvatskoj koje se tako ne bi neprestano do\u017eivljavalo kao de\u017eurne krivce nego bi se u njima tra\u017eili na\u0161i bli\u017enji, i onda kada je pro\u0161lost me\u0111usobnih odnosa bila puna tragi\u010dnih iskustava.<\/p>\n

Dana\u0161nji hir\u0161\u0107ani, pa tako i oni u Hrvatskoj, ne mogu iskreno pri\u010dati o \u201cdobrom Samari\u0107aninu\u201d ako u sebi nemaju solidarnost, toplinu i ljubav prema Drugome. U toj relaciji je onda i ne\u0161to istinski svima neophodno \u2013 pokajanje, na na\u010din kako ga razumije Dostojevski u Zosiminoj poruci u \u201cBra\u0107i Karamazovima\u201d: Svi smo krivi za sve! Sa tim pozivom poku\u0161ajmo prihvatiti jedni druge i ostvariti ono po \u010demu u bitnom smislu jesmo ljudi. Zato i Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj treba prihvatiti, ne na na\u010din iskrivljeno nacionalisti\u010dkih i ideolo\u0161kih stavova, nego preko autenti\u010dnih poruka bratoljublja koje ta crkva poku\u0161ava da prenese.<\/p>\n

P-portal<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na tragu poznate Brodelove studije, mo\u017ee se uo\u010diti povezanost uslovno razli\u010ditih tipova duhovnosti u Crnoj Gori koji imaju blisku kulturnu supstancu, \u0161to je, naravno, posebno karakteristi\u010dno za primorski dio Crne Gore<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":307579,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-307578","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/307578","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=307578"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/307578\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":307580,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/307578\/revisions\/307580"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/307579"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=307578"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=307578"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=307578"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}