Mitohondrija, ili “baterija” c\u0301elije, proizvodi energiju za c\u0301eliju i igra va\u017enu ulogu u starenju ili nekim drugim karakteristikama organizma, utvrdili su nau\u010dnici. Mitohondrija ima sopstveni skup DNK koji nasle\u0111ujemo samo od majke.<\/p>\n
“To je jasan dokaz da smo sli\u010dniji majci nego ocu”, ka\u017ee Marika Haralambos, geneti\u010dar sa Kraljevog koled\u017ea u Londonu.<\/p>\n
Pojedine studije sugeri\u0161u da mitohondrijalna DNK ima va\u017enu ulogu kod ljudske fizi\u010dke izdr\u017eljivosti. Tako su, na primjer, \u0161panski i izraelski nau\u010dnici ispitivali jedan mitohondrijalni gen, koji je povezan sa time koliko kiseonika mo\u017eemo da koristimo tokom vje\u017ebanja.<\/p>\n
Njihova studija pokazala je da je gen koji je povezan sa slabijom fizi\u010dkom kondicijom manje prisutan kod najboljih biciklista ili atleti\u010dara nego kod vec\u0301ine stanovni\u0161tva.<\/p>\n
Me\u0111utim, umjesto da se postavlja pitanje koji roditelj “prila\u017ee” vi\u0161e gena, mo\u017ee se postaviti \u010diji geni su uticajniji.<\/p>\n
Vec\u0301ina razlika u izgledu ne zavisi samo od gena, vec\u0301 od serije hemijskih “prekida\u010da” koji se nalaze na vrhu na\u0161e DNK i govori na\u0161em tijelu koji dio gena da \u010dita i prevodi, a koji da ignori\u0161e, ka\u017ee Haralambos.<\/p>\n
“Postoji cio jedan nivo genetskih varijacija izme\u0111u ljudi koji nisu samo sekvence gena”, ka\u017ee ona.<\/p>\n
U fenomenu poznatom kao “utiskivanje”, ti prekida\u010di u potpunosti isklju\u010duju pojedine gene, ali samo kad dolaze od odre\u0111enog roditelja i ti obrasci ostaju i kod narednih generacija.<\/p>\n
Vec\u0301ina istra\u017eivanja tvrdi da u na\u0161em tijelu postoji izme\u0111u 100 i 200 takvih gena, ali pojedine studije navode i da ih ima vi\u0161e. Takvi geni naro\u010dito su va\u017eni u mozgu i placenti.<\/p>\n
Nau\u010dnici se, me\u0111utim, ne sla\u017eu da li ovakve gene vi\u0161e nasle\u0111ujemo od majke ili oca.<\/p>\n
“Istra\u017eivanja uglavnom pokazuju da ih je jednak broj. U osobinama za koje su odgovorni ovi geni, li\u010dic\u0301ete vi\u0161e na majku ili oca. Me\u0111utim, kako “utiskivanje” uti\u010de na relativno mali broj gena, i kako je njihov broj balansiran u odnosu majka-otac, taj fenomen nec\u0301e odrediti na kog roditelja c\u0301ete vi\u0161e li\u010diti”, ka\u017ee Endrju Vord, geneti\u010dar sa Univerziteta Bat u Engleskoj.<\/p>\n
Me\u0111utim, pojedina laboratorijska istra\u017eivanja tvrde da su o\u010devi u prednosti kada je nasle\u0111ivanje izgleda djece u pitanju. Tako je istra\u017eivanje iz 2008. koje su sproveli nau\u010dnici sa ameri\u010dkih univerziteta Kornel i Sent Luis, pokazalo da maj\u010dini geni imaju 1,5 puta vi\u0161e \u0161anse da budu ignorisani nego o\u010devi.<\/p>\n
Sli\u010dne rezultate nau\u010dnici sa Univerziteta Severna Karolina dobili su sedam godina kasnije, uz to da su o\u010devi geni bili aktivniji u mozgu, a maj\u010dini u placenti. Me\u0111utim, i jedno i drugo istra\u017eivanje do ovih saznanja do\u0161lo je na osnovu opita na mi\u0161evima, dok oni na ljudima jo\u0161 nisu ra\u0111eni.<\/p>\n
Ali, nau\u010dnici tvrde da \u010dak iako su o\u010devi ili maj\u010dini geni aktivniji, to ne zna\u010di da c\u0301ete vi\u0161e li\u010diti na njih.<\/p>\n
“Mo\u017ee da se desi da su neki geni, koji su kod roditelja bili ignorisani, kod djece budu aktivni. Mo\u017ee se rec\u0301i da imamo genetsku sliku zahvaljujuc\u0301i na\u0161im roditeljima, ali je veoma komplikovano rec\u0301i da je ona sli\u010dna njihovoj genetskoj slici”, ka\u017ee Edvard \u010cuong, genetski biolog sa Univerziteta Kolorado. (Izvor. Sputnjik)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Gene nose lanci DNK koji su sastavljeni od 23 hromozoma u obliku slova \u2018X\u2019 ili \u2018Y\u2019. Oni su spakovani unutar c\u0301elijskog jedra i DNK koju sadr\u017ee dolazi jednako od oba roditelja. Ali, c\u0301elija sadr\u017ei jo\u0161 jedan hromozom, koji se krije unutar mitohondrije, pi\u0161e prenosi Sputnik.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":242657,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-307071","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/307071","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=307071"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/307071\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":307072,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/307071\/revisions\/307072"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/242657"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=307071"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=307071"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=307071"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}