Novo istra\u017eivanje Hane Hri\u010dlou sa Institu u Kembrid\u017eu otkriva koliko jaku biolo\u0161ku predispoziciju na\u0161e pona\u0161anja ima i koliko smo predodre\u0111eni za neke osobine. Istra\u017eivanje je pokazalo da geni ne odre\u0111uju samo visinu, boju o\u010diju ili te\u017einu, vec\u0301 i karakteristike kao \u0161to su ranjivost, lo\u0161e mentalno zdravlje, dugovje\u010dnost, inteligencija i impulsivnost. Takve osobine se u razli\u010ditoj mjeri zapisuju u na\u0161e gene – ponekad su to hiljade gena koji rade zajedno, prenosi Sputnjik.<\/p>\n
Sve \u010de\u0161c\u0301e smo suo\u010deni sa \u010dinjenicom da su predispozicije za slo\u017eenije pona\u0161anje sli\u010dno povezane u na\u0161em mozgu. Tu spada i religija koju izaberemo, formiranje sopstvene politi\u010dke ideologije, pa \u010dak i to s kim sklapamo prijateljstva.<\/p>\n
Postoje i drugi na\u010dini na koje se na\u0161e \u017eivotne pri\u010de mogu prenositi kroz generacije, osim \u0161to su upisane u DNK.<\/p>\n
Epigenetika je relativno novo podru\u010dje nauke koje mo\u017ee otkriti koliko priroda i spoljni faktori tokom odrastanja mogu biti isprepleteni. Ne posmatraju se samo promjene gena, vec\u0301 i “oznake” koje iz \u017eivotnog iskustva dobijaju geni, a koje mijenjaju na\u010din na koji se na\u0161i geni izra\u017eavaju.<\/p>\n
Jedno istra\u017eivanje iz 2014. godine bavilo se epigenetskim promjenama na mi\u0161evima. Mi\u0161evi vole slatkasti miris tre\u0161anja, pa kad im miris do\u0111e do nosa, zona zadovoljstva u mozgu se aktivira, motivi\u0161uc\u0301i ih da se vrzmaju okolo i tra\u017ee poslasticu. Istra\u017eiva\u010di su odlu\u010dili da ovaj miris upare sa blagim elektri\u010dnim udarom i mi\u0161evi su brzo nau\u010dili da obuzdaju i\u0161\u010dekivanje. Studija je otkrila da se ovo novo sjec\u0301anje prenosilo generacijama. Unuci mi\u0161eva pla\u0161ili su se tre\u0161anja, uprkos tome \u0161to sami nisu iskusili strujni udar. DNK sperme prvih mi\u0161eva promijenila je svoj kod, ostavljajuc\u0301i nacrt iskustva sa elektro\u0161okovima utkanog u gene.<\/p>\n
Ovo je nova nauka, pa ostaju pitanja o tome kako bi se pomenuti mehanizmi mogli primeniti na ljude. Prvi rezultati pokazuju da epigenetske promjene mogu uticati na potomke kad je rije\u010d o izuzetno traumati\u010dnim doga\u0111ajima. Jedno istra\u017eivanje pokazalo je da su sinovi zatvorenika iz gra\u0111anskog rata u SAD za 11 posto \u010de\u0161c\u0301e umirali u \u010detrdesetim godinama od drugih njihovih vr\u0161njaka.<\/p>\n
Druga manja studija pokazala je da su oni koji su pre\u017eivjeli holokaust i njihova deca imali epigenetske promjene u genu koji je povezan sa njihovim nivoom kortizola, hormona koji u\u010destvuje u odgovoru na stres. Rezultati sugeri\u0161u da ti potomci imaju vi\u0161i nivo kortizola i stoga su podlo\u017eniji anksioznim poremec\u0301ajima.<\/p>\n
Naravno, nisu na\u0161i \u017eivoti oko\u0161tali zbog genetskog materijala koji su nam dali roditelji i sjec\u0301anja prenetih od na\u0161ih baka i deka.<\/p>\n
Srec\u0301om, jo\u0161 uvijek ima prostora za promjene. Stalno se stvaraju nove veze izme\u0111u nervnih c\u0301elija. Kako se vje\u0161tina vje\u017eba ili u\u010denje pro\u017eivljava, veze se ja\u010daju i u\u010denje se smje\u0161ta u memoriju. Ako se memorija vi\u0161e puta posjeti, postac\u0301e zadati put za elektri\u010dne signale u mozgu, \u0161to zna\u010di da nau\u010deno pona\u0161anje postaje navika. Uzmimo za primjer vo\u017enju bicikla. Ne znamo da ga vozimo kad se rodimo, ali poku\u0161ajima i gre\u0161kama i uz pomoc\u0301 padova mo\u017eemo da nau\u010dimo da to radimo.<\/p>\n
Hana Hri\u010dlou, koja se bavila ovim istra\u017eivanjem, ka\u017ee da se ono doti\u010de i jedne od najvec\u0301ih \u017eivotnih misterija: na\u0161e individualne moguc\u0301nosti izbora.<\/p>\n
“Za mene postoji ne\u0161to lijepo u tome \u0161to sebe do\u017eivljavamo kao elegantnu ma\u0161inu. Impuls iz svijeta obra\u0111uje se u na\u0161im jedinstvenim mozgovima da bi se dobio izlaz koji je na\u0161e pona\u0161anje”, navodi ona.<\/p>\n
Me\u0111utim, mnogi od nas mo\u017eda nec\u0301e \u017eeljeti da se odreknu ideje da smo potpuno slobodni.<\/p>\n
Biolo\u0161ki determinizam, ideja da je ljudsko pona\u0161anje u potpunosti predodre\u0111eno, s pravom \u010dini ljude nervoznim.<\/p>\n
Odvratno je pomisliti da su zastra\u0161ujuc\u0301a djela u na\u0161oj istoriji po\u010dinili ljudi koji su bili nemoc\u0301ni da ih zaustave, jer su bili predodre\u0111eni za to. To zna\u010di da bi se isto mogli ponoviti.<\/p>\n
Mo\u017eda bismo umjesto toga mogli da mislimo da nas geni ne ograni\u010davaju. Priznavanje biologije koja uti\u010de na na\u0161u individualnost mo\u017ee nas tada osna\u017eiti da bolje udru\u017eimo snage i iskoristimo kolektivni kognitivni kapacitet da oblikujemo svijet nabolje. (Izvor: Sputnjik)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Potomci ljudi koji su pre\u017eiveli holokaust pod vec\u0301im su rizikom da razviju anksioznost.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":273522,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-305698","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305698","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=305698"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305698\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":305699,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305698\/revisions\/305699"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/273522"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=305698"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=305698"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=305698"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}