{"id":305611,"date":"2020-10-22T07:52:08","date_gmt":"2020-10-22T05:52:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=305611"},"modified":"2020-10-22T07:52:08","modified_gmt":"2020-10-22T05:52:08","slug":"sta-bi-se-desilo-da-kina-zavlada-svijetom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/10\/22\/sta-bi-se-desilo-da-kina-zavlada-svijetom\/","title":{"rendered":"\u0160ta bi se desilo da Kina zavlada svijetom"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Michael Schuman<\/strong><\/p>\n<p>Kakva \u0107e Kina biti velesila? To je glavno pitanje 21. vijeka. Prema ameri\u010dkim liderima, poput dr\u017eavnog sekretar SAD-a Mikea Pompea, Kina \u0107e biti grabe\u017eljiva autoritarna no\u0107na mora sa ciljem da uni\u0161ti demokratiju. Peking se, naravno ne sla\u017ee s tim.<\/p>\n<p>Sre\u0107om za sve nas koji smo tra\u017eili odgovore na ovo pitanje, Kina je dugo vremena bila jaka sila u historiji, a vanjske politike i prakse njezinih velikih dinastija mogu nam pru\u017eiti uvid u to kako \u0107e aktuelni kineski lideri rukovati svojom rastu\u0107om mo\u0107i u budu\u0107nosti.<\/p>\n<p>Naravno, dana\u0161nje kinesko dru\u0161tvo nije isto kao prije 100 godina \u2014 a kamoli prije 1.000 godina. Me\u0111utim, ve\u0107 dugo vremena prou\u010davam me\u0111unarodne odnose Kineske imperije i uo\u010davam jasne obrasce dosljednog svjetonazora koji \u0107e vjerojatno oblikovati percepciju i projekciju mo\u0107i Pekinga i u savremenom svijetu.<\/p>\n<h2>Kina ne\u0107e biti pacifisti\u010dka sila<\/h2>\n<p>Obra\u0107aju\u0107i se Generalnoj skup\u0161tini Ujedinjenih nacija u septembru, kineski predsjednik Xi Jinping ponovio je ustaljenu tvrdnju Pekinga da je predan mirnom razvoju i da je op\u0107eprihva\u0107en stav da su kineski carevi u pro\u0161losti uglavnom izbjegavali uporabu sile. Istina je da su dinastije te zemlje imale stabilne odnose sa nekim svojim isto\u010dnoazijskim kom\u0161ijama na du\u017ee vremenske periode \u2014 za razliku od Evrope, gdje su se sukobljene monarhije gotovo neprestano krvile. Kinezi se danas ne ustru\u010davaju podsje\u0107ati na brutalne evropske kolonijalne pustolovine, u pore\u0111enju sa putovanjima kineskog admirala Zheng Hea i njegovih flota krcatih blagom u 15. vijeku, koji su oplovili Indijski okean a da nikoga nisu osvojili.<\/p>\n<p>Ali ova neobi\u010dna slika kineskog pacifizma ne odaje \u010dinjenicu da su dinastije te zemlje gotovo neprestano ratovale. Istina je, mnogi od tih ratova su bili u odbrani, uglavnom protiv brojnih sjevernih plemena. Ali na vrhuncu svoje mo\u0107i, carevi su tako\u0111er bili prili\u010dno agresivni ekspanzionisti. Vojske Han dinastije (od 206. pr. n. e. do 220. n. e.) i Tang dinastije (od 618. do 907. godine) mar\u0161irale su od Srednje Azije pa sve do Korejskog poluotoka. Song dinastija (960. do 1279. godine) ratovala je za teritoriju suparni\u010dkih dr\u017eava \u2014 samo nije bila naro\u010dito uspje\u0161na u tome. Najgrabljivija od svih dinastija bila je Qing (od 1644. do 1912. godine), koja je rascjepkala i kontrolisala Tibet i osvojila dana\u0161nji Xinjiang. Vladari Qinga bili su Manchu, narod sa sjevera, ali zemlja koju su zauzeli danas se smatra neosporivim dijelovima Kine.<\/p>\n<p>(Narodnooslobodila\u010dka vojska Mao Zedonga morala je povratiti Tibet, nakon \u0161to su izgubili kontrolu u ovoj regiji uslijed pada Qinga dinastije, dok je regija Xinjiang, koja je imala visok stepen autonomije, tako\u0111er morala biti reintegrisana.)<\/p>\n<h2>Kina \u0107e insistirati na novom svjetskom poretku<\/h2>\n<p>Dr\u017eave koje Kina nije htjela ili nije mogla nadvladati uvu\u010dene su u kineski svijet diplomatijom i trgovinom koju su njeni carevi kontrolisali. Od drugih vlada se o\u010dekivalo da odaju po\u010dast kineskom dvoru, kao vid priznavanja kineske superiornosti, barem formalno, a carevi bi ih tek tada smatrali vazalima. Nema konsenzusa me\u0111u histori\u010darima da li je takav danak zaista postojao kao vid striktnog ili dosljednog primjenjivanja vanjske politike. Me\u0111utim, jasno je da su Kinezi svoje diplomatske norme i prakse obi\u010dno poku\u0161avali nametnuti onima koji su \u017eeljeli uspostaviti formalne odnose sa Kinom. Danas to mo\u017eemo shvatiti kao pravila igre vanjskih poslova u Isto\u010dnoj Aziji, koje diktira Kina.<\/p>\n<p>Ova naredba se rijetko propitivala, barem ne od isto\u010dnoazijskih dr\u017eava. Za razliku od Evrope, gdje su se dr\u017eave pribli\u017eno sli\u010dnih snaga borile za teritoriju, trgovinu i utjecaj, Kina nije imala pravih suparnika. Op\u0107enito govore\u0107i, njene kom\u0161ije prihvatile su kinesku dominaciju i slijedili su njena pravila.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, kada bi joj se suprotstavili, Kina se slu\u017eila silom. Sui dinastija (od 581. godine do 618. godine) i Tang proveli su decenije poku\u0161avaju\u0107i uni\u0161titi mo\u0107no kraljevstvo Koguryo u Koreji. Zheng He, navodno miroljubivi admiral, pokrenuo je vojnu ekspediciju na otok Sumatra (dana\u0161nji dio Indonezije) protiv rivala lokalnog kralja i kineskog vazala. Kad su Japanci 1592. godine napali Korejski poluotok, Ming dinastija (1368. godine do 1644. godine) poslala je trupe u pomo\u0107 Korejcima kako bi ih protjerali. Jo\u0161 1880-ih, Qing dinastija krenula je u rat kako bi pomogla Vijetnamcima u borbi protiv Francuza. Kinezi bi tako\u0111er upravljali svojim sistemom i na druge prisilne na\u010dine \u2014 na primjer, tako \u0161to bi uskra\u0107ivali trgova\u010dka prava neposlu\u0161nim strancima.<\/p>\n<p>Dok je Xi u septembru obznanio UN-u da Peking &#8220;nikada ne\u0107e tra\u017eiti hegemoniju, \u0161irenje ili sferu utjecaja&#8221;, historija nas u\u010di da \u0107e Kina upotrijebiti silu ili prinudu protiv drugih zemalja koje osporavaju kinesku mo\u0107. To \u0107e vjerovatno imati posljedice na Vijetnam i druge zemlje Jugoisto\u010dne Azije koje osporavaju pravo koje Kina smatra da pola\u017ee na gotovo cijelo Ju\u017eno kinesko more, kao i na Tajvan, koji Peking vidi kao svoju provinciju.<\/p>\n<p>Tako\u0111er postoje naznake da \u0107e Kinezi obnoviti aspekte starog imperijalnog poretka kako njihova mo\u0107 bude rasla. U dva navrata Xi je sazivao visokorangirane delegacije iz zemalja koje sudjeluju u njegovoj inicijativi \u201cPojas i put\u201d na rasko\u0161ne pekin\u0161ke forume \u2014 odavanja po\u010dasti, sve sem imenom. Nasuprotno tome, kada zemlje prkose ediktima Pekinga, onemogu\u0107en im je pristup njegovim blagodatima. Kina je blokirala uvoz iz Kanade i Australije uslijed nedavnih diplomatskih sukoba, a Peking je dr\u017eao na ni\u0161anu ju\u017enokorejska poslove u Kini prije tri godine, nakon \u0161to je Seul pristao postaviti ameri\u010dki proturaketni sistem koji su Kinezi vidjeli kao sigurnosnu prijetnju.<\/p>\n<h2>Kina \u0107e nametati svoje vrijednosti<\/h2>\n<p>Amoralnost trenutne vanjske politike Kine podr\u017eava ideju da \u0107e ova zemlja biti benigna supersila. Za razliku od SAD-a, sa njihovim \u017earom da svima nametnu svoje shvatanje slobode, \u010dini se da Kina nije toliko zainteresovana za promjenu svijeta, samo da zaradi novac od njega. Postoji ne\u0161to istine u ovome. Kinezi rado prodaju Huawei 5G mre\u017ee autokratskoj Rusiji i demokratskoj Njema\u010dkoj, bez problema.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, historijski gledano Kinezi su vjerovali da njihova kultura ima mo\u0107 da preobrazi \u2014 da barbarstvo mo\u017ee pretvoriti u civilizaciju. Tako je mislio i sam Konfucije. U \u201cRazgovorima\u201d je najve\u0107i kineski mudrac izrazio \u017eelju da \u017eivi me\u0111u barbarskim plemenima. Zaprepa\u0161teni slu\u0161atelj pitao je kako mo\u017ee tolerisati njihove neotesane navike. Bez brige, odgovorio je Konfucije: &#8220;Kad bi me\u0111u njima \u017eivio nadmo\u0107ni \u010dovjek, kako bi neljubaznost opstala?\u201d<\/p>\n<p>Iskreno govore\u0107i, kroz historiju kineski lideri zapravo nisu o\u010dekivali da \u0107e svijet &#8220;postati kineski&#8221;, ali jesu promovisali svoju civilizaciju. Ceremonije posjeta ambasadora na carskom dvoru bile su stvorene da zapanje. Za vrijeme Tang dinastije gradile su se spavaonice za strane studente koji su \u017eeljeli studirati kinesku knji\u017eevnost na poznatim akademijama u zemlji. Putovanja Zheng Hea trebala su ponajprije pokazati kinesku veli\u010dinu: car dinastije Ming koji ih je pokrenuo, Yongle, zami\u0161ljao je da su se ljudi Cochina u ju\u017enoj Indiji &#8220;spustili na koljena&#8221; i, &#8220;gledaju\u0107i u Raj, naklonili se i rekli: &#8216;Kako smo sretni \u0161to su civiliziraju\u0107i utjecaji kineskih mudraca mogli do\u0107i do nas\u2019&#8221;.<\/p>\n<p>Kinezi su tako\u0111er razumjeli vezu izme\u0111u kulture i mo\u0107i. Kada su gradili svoja kraljevstva, drugi su se ugledali na Kinu, najnaprednije dru\u0161tvo u Isto\u010dnoj Aziji, i slobodno su posu\u0111ivali pravne zakone i institucije upravljanja, umjetni\u010dke i knji\u017eevne stilove i, vjerovatno najpoznatije, kinesko pismo. Ova kulturna veza odr\u017eala je kineski utjecaj u regiji \u010dak i kad je ova zemlja bila politi\u010dki oslabljena.<\/p>\n<p>Xi to dobro zna i namjerava izgraditi meku mo\u0107 Kine name\u0107u\u0107i kineske vrijednosti, kako stare tako i nove. &#8220;\u010cinjenice dokazuju da su na\u0161 put i sistem &#8230; uspje\u0161ni&#8221;, rekao je jednom. &#8220;Trebali bismo popularizirati svoj kulturni duh u zemljama, kao i kroz vrijeme i prostor, sa savremenim vrijednostima i bezvremenskim \u0161armom kineske kulture&#8221;. To je cilj Konfucijevih instituta, dr\u017eavnog programa usmjerenog na promovisanje kineskog jezika i kulture. Nakon pekin\u0161kog (navodno) superiornog uspjeha u suzbijanju koronavirusa, kineski lideri i dr\u017eavni mediji su neumorno plasirali svoj (autoritarni) sistem upravljanja, istodobno ocrnjuju\u0107i (demokratski) SAD ismijavaju\u0107i njihov odgovor pandemiji.<\/p>\n<p>Implikacija je jasna \u2014 moderna Kina preferira zemlje sli\u010dnije njima, ba\u0161 kao \u0161to je to bio slu\u010daj sa njihovim prija\u0161njim carevima. U prvom vijeku nove ere kineski histori\u010dar Ban Gu razvio je koncept &#8220;unutra\u0161njeg&#8221; svijeta, koji se sastoji od dru\u0161tava dotaknutih kineskom civilizacijom, i &#8220;vanjskog&#8221; svijeta, nepopravljivih barbara koji su ostali slijepi za kinesku svjetlost. Na zemlje unutra\u0161njeg svijeta Kina je gledala blagonaklono i one su vi\u0161e sura\u0111ivale sa njom. To nam govori da \u0107e u kona\u010dnici Kina podr\u017eati re\u017eime istomi\u0161ljenika (\u010ditaj: autoritarne). Zapravo, to ve\u0107 radi: udru\u017eili su se s neliberalnim vladama kojih se kloni ve\u0107ina drugih zemalja, poput Sjeverne Koreje, Irana, Bjelorusije i Venecuele.<\/p>\n<h2>Kina toleri\u0161e samo odnose kojima mo\u017ee dominirati<\/h2>\n<p>\u010cak i u davnini, Kinezi su sebe smatrali boljima od drugih naroda, jer su vjerovali da je njihova civilizacija zaista civilizacija. To je bila osnova njihovog svjetonazora u kojem su Kinezi sjedili na vrhu hijerarhije. Nisu vjerovali u ravnopravne odnose, barem ne u slu\u017ebenom ili ideolo\u0161kom smislu. Njihov svjetski poredak, sa njihovim pravilima i normama, temeljio se na na\u010delu kineske superiornosti i prihva\u0107anju te superiornosti od svih ostalih. Kada su Kinezi bili prisiljeni u podre\u0111en ili \u010dak ravnopravan polo\u017eaj sa drugom silom, obi\u010dno zbog vojne slabosti, oni su takav odnos mo\u0107i poku\u0161avali preokrenuti kako bi uspostavili svoju dominaciju, kad su bili dovoljno sna\u017eni da okrenu plo\u010du.<\/p>\n<p>To se ponavlja i danas. Gledaju\u0107i na ono \u0161to do\u017eivljavaju kao poni\u017eenje koje im nanose Zapadne sile, od opijumskih ratova do onoga \u0161to Kinezi nazivaju &#8220;neravnopravnim&#8221; sporazumima koji su uni\u0161tili njihov suverenitet, misija Kine je da povrati prevlast. Kao \u0161to je Xi rekao, zemlja &#8220;nikada vi\u0161e ne\u0107e tolerisati da je bilo koja nacija maltretira&#8221;. To je cilj velikog dijela njegove trenutne politike, od zna\u010dajnog gomilanja vojnih kapaciteta do dr\u017eavnih programa usmjerenih na pomo\u0107 Kini u tehnolo\u0161kom preticanju Zapada. Sve vi\u0161e i vi\u0161e kineska diplomatija se pretvara u prijetnje kad se suo\u010di sa izazovima drugih zemalja, bilo da je rije\u010d o SAD-u, Indiji ili Australiji.<\/p>\n<p>Ono \u0161to postaje jasno iz pregleda kineske historije jest da Kinezi ne samo da \u017eele biti velika sila \u2014 oni vjeruju da to zaslu\u017euju. U proteklim vjekovima Kinezi su mislili da njihov vladar ima pravo vladati &#8220;svim \u0161to je pod nebom&#8221;. Zbog dometa tehnologije i udaljenosti, Kina je obi\u010dno samo dosezala status regionalne sile. Ali sada, u doba globalizacije, utjecaj Pekinga mo\u017ee posti\u0107i taj uzvi\u0161eni cilj.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.prometej.ba\/clanak\/prijevodi\/sta-bi-se-desilo-da-kina-zavlada-svijetom-4577\">Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ono \u0161to postaje jasno iz pregleda kineske historije jest da Kinezi ne samo da \u017eele biti velika sila \u2014 oni vjeruju da to zaslu\u017euju.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":285180,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-305611","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305611","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=305611"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305611\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":305612,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305611\/revisions\/305612"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/285180"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=305611"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=305611"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=305611"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}