Svi ogovaraju i svi pri\u010daju o drugim ljudima, komentari\u0161u njihove \u017eivote i postupke. Studija objavljena u \u010dasopisu “Social Psychological and Personality Science” otkrila je da osoba dnevno u prosjeku provede 52 minuta tra\u010daju\u0107i.<\/p>\n
Iznena\u0111uju\u0107e je to da ve\u0107ina ljudi ne hoda okolo \u0161aptaju\u0107i u uho kolege: “Jesi li \u010duo\/la \u0161ta je taj i taj napravio pro\u0161li vikend?” Ve\u0107ina zapravo s ljudima oko sebe samo dijeli informacije o ljudima iz svojih \u017eivota.<\/p>\n
To je ta jednostavna definicija tra\u010danja: pri\u010danje o osobi koja nije prisutna.<\/p>\n
Ne mora nu\u017eno biti rije\u010d o \u0161irenju zlobnih glasina ili sramotnih pri\u010da, tra\u010danje podrazumijeva i samo dijeljenje informacija. Prema toj definiciji, tra\u010damo i kada nekome ka\u017eemo da nam se ro\u0111aka udaje idu\u0107e sedmice, da na\u0161 prijatelj po\u010dinje raditi na novom poslu ili da nam k\u0107i uskoro ima va\u017ean plesni nastup.<\/p>\n
Nau\u010dnici pretpostavljaju da se 65 do 90 odsto svakodnevnih razgovora vrti oko ljudi koji nisu prisutni.<\/p>\n
Funkcije tra\u010danja<\/strong><\/p>\n Izbaciti tra\u010danje iz svakodnevne komunikacije mo\u017eda je najte\u017ee upravo iz razloga \u0161to obavlja neke od osnovnih funkcija socijalizacije. Jedna od najja\u010dih pozitivnih strana tra\u010danja je upravo intenziviranje i normalizovanje moralnih granica u dru\u0161tvu, jer ako tra\u010danjem tre\u0107e osobe osu\u0111ujemo njeno pona\u0161anje, upravo to pona\u0161anje koje sagovornici prihvataju kao neprihvatljivo, takvo i ostaje. Tra\u010danje tako\u0111e podsti\u010de i gradi osje\u0107aj zajedni\u0161tva me\u0111u ljudima, koji u nedostatku tema za razgovor, naj\u010de\u0161\u0107e kre\u0107u s pri\u010dom: “Ej, jesi li \u010dula da onaj Ivan koji s nama radi…”<\/p>\n No takav oblik konverzacije zapravo je zabavan, te se mo\u017ee uporediti s laganim \u0161tivom, pa kad \u017eelimo “pustiti mozak na pa\u0161u”, okre\u0107emo se tra\u010danju kao zabavnoj razbibrizi. Jo\u0161 jedna karakteristika tra\u010danja jeste da se osoba koja tra\u010da postavlja superiorno prema tra\u010danoj osobi, zauzev\u0161i stav da se njoj tako ne\u0161to nikad ne bi dogodilo, odnosno da ona tako ne\u0161to nikad ne bi u\u010dinila. Tra\u010danje tako\u0111e stvara uspomene, anegdote, ne\u0161to o \u010demu \u0107e se pri\u010dati nakon nekog vremena, i \u010demu \u0107e se svi smijati.<\/p>\n Fundamentalni ljudski instinkt<\/strong><\/p>\n Tra\u010danje je fundamentalni ljudski instinkt jer su na\u0161i \u017eivoti duboko ukorijenjeni u grupama. Ne samo da \u017eivimo u grupama, nego i na\u0161 opstanak zavisi od ljudi iz tih grupa.<\/p>\n “Zbog toga nam treba \u0161to vi\u0161e informacija o ljudima oko nas kako bismo znali kakvi su, kome se mo\u017ee, a kome ne mo\u017ee vjerovati, ko kr\u0161i pravila grupe, ko je prijatelj s kim, kakvi su im stavovi, itd.”, obja\u0161njava Mark Leri, profesor psihologije i neurologije na Univerzitetu “Duke”, koji se specijalizovao za dru\u0161tvenu i psihologiju osobe.<\/p>\n Ogovaranje ne informi\u0161e samo o osobi koja je tema razgovora, nego i o osobi koja ogovara.<\/p>\n Kroz tra\u010danje se mo\u017ee nau\u010diti kakvi su stavovi te osobe, njena uvjerenja i kako se odnositi prema ljudima kada ih vidite ko i o \u010demu ogovara. Ako se i ne uklju\u010dite u tra\u010danje, samo slu\u0161anje drugih dok ogovaraju mo\u017ee vam re\u0107i \u0161ta je toj osobi va\u017eno, mo\u017ee li joj se vjerovati da \u010duva tajne.<\/p>\n Kada se pridru\u017eite tra\u010danju, to mo\u017ee oja\u010dati va\u0161e dru\u0161tvene veze. \u0160tavi\u0161e, studija iz 2014. godine publikovana u \u010dasopisu “Psychological Science” zaklju\u010dila je da ogovaranje pobolj\u0161ava saradnju unutar grupe, a njeni \u010dlanovi postaju manje sebi\u010dni.<\/p>\n Negativne strane tra\u010danja<\/strong><\/p>\n Negativne strane tra\u010danja su prvo \u010dega se ve\u0107ina sjeti kad se spomene sam taj termin. Lo\u0161 predznak koji prati tra\u010danje ti\u010de se prvenstveno posljedica koje tra\u010d ostavlja, a i samog uzroka za\u0161to se neki tra\u010d pro\u0161irio. Naime, veliki broj tra\u010deva ljudi pokrenu iz ljubomore, zlobe, s namjerom da nekog diskredituju ili omalova\u017eavaju. U prilog tra\u010danju sigurno ne bi govorila pokojna ruska carica Katarina Velika koja je \u017ertva jednog od najpoznatijih tra\u010deva u istoriji. Naime, pri\u010dalo se da je ona umrla u sumnjivoj radnji koja je uklju\u010divala konja. Iako je davno otkriveno da se radi tek o zlobnom tra\u010du, isti je poznat i dan-danas, iako je pro\u0161lo vi\u0161e od 200 godina od njene smrti.<\/p>\n Ta pri\u010da najbolje potvr\u0111uje da se dobar glas daleko \u010duje, a lo\u0161 jo\u0161 dalje, \u0161to je upravo i osnovni problem kod tra\u010deva, jer \u010dak i kad se doka\u017ee da je u pitanju samo tra\u010d, on se i dalje prepri\u010dava, a \u0161iritelji takvih pri\u010da neistine nastavljaju pri\u010dati ogra\u0111uju\u0107i se time \u0161to pri\u010du po\u010dinju s “\u010duo sam..”, “pri\u010da se”… i zavr\u0161avaju s “a \u010duj, gdje ima vatre, ima i dima”.<\/p>\n Tra\u010danje \u010desto zna\u010di iznevjerivanje ne\u010dijeg povjerenja, budu\u0107i da je informacija o kojoj se pri\u010da u odre\u0111enom broju slu\u010dajeva potekla od same \u017ertve tra\u010deva, koja je doga\u0111aj ili do\u017eivjela s nekim ili povjerila nekoj osobi u koju je imala povjerenja, a koja je to proslijedila dalje. Jo\u0161 jedna posljedica tra\u010danja je sama igra pokvarenog telefona. Naime, \u0161to se tra\u010d dalje \u0161iri, to se on od osobe do osobe vi\u0161e mijenja, i sve je dalje od istine.(Izvor:nezavisne.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ne mora nu\u017eno biti rije\u010d o \u0161irenju zlobnih glasina ili sramotnih pri\u010da, tra\u010danje podrazumijeva i samo dijeljenje informacija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":305407,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-305406","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305406","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=305406"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305406\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":305408,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305406\/revisions\/305408"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/305407"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=305406"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=305406"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=305406"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}