{"id":305190,"date":"2020-10-18T06:56:06","date_gmt":"2020-10-18T04:56:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=305190"},"modified":"2020-10-18T06:56:06","modified_gmt":"2020-10-18T04:56:06","slug":"nismo-sisli-s-uma-nego-smo-ludi-od-bijesa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/10\/18\/nismo-sisli-s-uma-nego-smo-ludi-od-bijesa\/","title":{"rendered":"Nismo si\u0161li s uma, nego smo ludi od bijesa"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: S\u00f8lvi Qorda<\/strong><\/p>\n

Marksisti\u010dka analiza epidemije mentalnih bolesti nu\u017eno \u0107e je staviti na teret klasnom dru\u0161tvu i alijenaciji, te nepravdi i bijedi koje ono uzrokuje. S\u00f8lvi Qorda pi\u0161e o prijekoj potrebi suo\u010davanja s pitanjem mentalnih bolesti.<\/p>\n

Ho\u0107e li apokalipsa biti popra\u0107ena kricima u\u017easa ili kolutanjem o\u010diju? Te\u0161ko je razmi\u0161ljati o suprotstavljanju svjetskim nepravdama u trenutku kada izgleda da kapitalizam pro\u017edire samog sebe, i nas s njim. Svaki smo tjedan suo\u010deni s novom pri\u010dom koja opisuje koliko je to\u010dno polarnog pokrova ve\u0107 nestalo, ili kako su oceani toliko zaga\u0111eni da se u njima goje milijarde mutiranih meduza. Kada suo\u010dite ljude s ovakvim podacima \u010desto se ispostavi da su ih naprosto prisiljeni u potpunosti ignorirati. \u010cinjenica da ne izgleda kao da postoji izlaz iz ovakve situacije, kao i svakodnevna mizerija \u017eivota u kapitalizmu, po svoj su prilici odgovor na pitanje za\u0161to su ljudi, osobito oni mla\u0111i, toliko nevjerojatno nesretni.<\/p>\n

Kao pokret, kao revolucionarni marksisti, moramo razmi\u0161ljati o na\u0161oj ulozi u ratu protiv mentalnih bolesti. Ne samo o tome kako bismo se mogli konkretno boriti za bolje na\u010dine da omogu\u0107imo ljudima dobivanje terapije, ve\u0107 i o tome kako u\u010diniti njihovo alijeniraju\u0107e iskustvo alatom kojim se mogu poslu\u017eiti kako bi porazili kapital.<\/p>\n

Alijenacija, nepravda, mizerija<\/h2>\n

Danas je primamljuju\u0107e govoriti o epidemiji mentalnih bolesti koja hara zapadnoeuropskim i ameri\u010dkim kapitalizmom. Sada ve\u0107 op\u0107eprihva\u0107ene brojke prema kojima svaki \u010detvrti \u010dovjek pati od ozbiljnih mentalnih bolesti, zastra\u0161uju\u0107e su same po sebi, ali izmi\u010de im \u010dinjenica da je dru\u0161tveni utjecaj mentalnih bolesti daleko ve\u0107i od svakog \u010detvrtog ljudskog bi\u0107a. Obitelji i prijatelji primorani su nositi se s u\u010dincima patnje voljene osobe. Lak\u0161e i kratkotrajne bolesti te bolesti ni\u017eeg ranga, koje se ponekad mo\u017eda propu\u0161ta dijagnosticirati, u biti nisu obuhva\u0107ene ovim statistikama.<\/p>\n

Ve\u0107a otvorenost prema pitanju mentalnih bolesti nije donijela i ve\u0107u militantnost naspram uzroka psihoze. Organizacije civilnog dru\u0161tva kao \u0161to su Time To Change (Vrijeme je za promjenu) i Mind (Um) imale su pozitivnu reformsku ulogu, ali na\u017ealost, i naravno, namjerno, postoje granice do kojih one mogu i\u0107i. Javni govor o mentalnom zdravlju mo\u017eda smanji stigmatizaciju, ali \u010dime doprinosi borbi protiv njezinih stvarnih uzroka, kao i onih samih mentalnih bolesti? Iako mentalne bolesti nisu isklju\u010divo dru\u0161tveni konstrukt, marksisti\u010dka analiza nu\u017eno \u0107e ih staviti na teret klasnom dru\u0161tvu, i alijenaciji, te nepravdi i bijedi koje ono uzrokuje. Marksisti u tome nisu usamljeni.<\/p>\n

Ukradene budu\u0107nosti<\/h2>\n

Ne mo\u017eemo ovo tuma\u010diti isklju\u010divo kroz generacijsku optiku. Slabljenje adekvatne socijalne skrbi za starije osobe jo\u0161 je jedan slu\u010daj usporenog nasilja, i ovo nije poku\u0161aj da se ustvrdi kako bi mladi ljudi za svoje o\u010dajanje trebali kriviti starije generacije. Me\u0111utim, trenutno mlade ljude mori konkretni aspekt ukradene budu\u0107nosti. Od izostanka pristojno pla\u0107enog i sigurnog zaposlenja, kra\u0111e visokog obrazovanja i obrazovanja odraslih, neprestanog rasnog \u0161ikaniranja, kori\u0161tenja sankcija povezanih uz socijalne naknade kako bi se u\u010dvrstilo rodne uloge i binarnu rigidnost zadr\u017eavanjem mladih LGBTQ osoba kod njihovih roditelja, do nadolaze\u0107e okoli\u0161ne katastrofe, mladim ljudima te\u0161ko je razmi\u0161ljati o budu\u0107nosti na racionalno optimisti\u010dan na\u010din. To je nesumnjivo jedan od razloga zbog kojih se veliki broj nas povla\u010di u neoliberalni konzumerizam ili X-faktorizaciju ukupnog dru\u0161tvenog \u017eivota, pri \u010demu samopromocija postaje naj\u010destitiji cilj.<\/p>\n

Me\u0111utim, da bi postojali pobjednici talent emisije, mora postojati smetli\u0161te gubitnika, na kojem se nalazi ve\u0107ina nas. Ne radi se o tome da mladi ljudi o\u010dekuju kako \u0107e stvari te\u0107i glatko, ili da su lijeni, ve\u0107 su nagrabusili \u0161togod da u\u010dine. Jedino oni koji sustavno gaze preko prijatelja i kolega uspinju se do vrha, da bi ih se potom paradiralo kao dokaz kako bilo tko mo\u017ee uspjeti ako ulo\u017ei malo truda. Sve ovo kombinira se s op\u0107om razinom grozote i proizvodi probleme s mentalnim zdravljem. Iako nam je potreban kriti\u010dki pristup OCD-ovima kao \u0161to je Mind, izvje\u0161taj koji su nedavno pripremili, a prema kojemu su mentalne bolesti u porastu me\u0111u u\u010denicima i u\u010denicama srednjih \u0161kola, primjer je toga kako kapitalizam u\u010dinkovito razara vlastite kapacitete za reprodukciju svog dru\u0161tvenog poretka.<\/p>\n

Kriza djelovanja<\/h2>\n

Nama ova epidemija predstavlja ogroman problem, tragediju, krizu djelovanja. Mentalna ili fizi\u010dka bolest ni na koji na\u010din ne odre\u0111uje da osobe nisu u stanju boriti se za vlastitu emancipaciju. Dru\u0161tvo im to onemogu\u0107uje. No to je jo\u0161 jedan teret, jo\u0161 jedan okov, jo\u0161 jedan lanac oko vrata. Re\u0107i \u201ejednako ste sposobni boriti se\u201c zato nikada ne mo\u017ee zna\u010diti \u201emorate se pribrati\u201c.<\/p>\n

Nije slu\u010dajnost da su depresija i anksioznost, kao i apokalipti\u010dna rezignacija, u porastu tijekom proteklih dvadeset godina. \u010cak i najozbiljniji pokreti nisu uspjeli predstaviti u\u010dinkovit izazov kapitalisti\u010dkom procesu samouni\u0161tenja. Na\u010din na koji je ljevica \u010desto konstruirala svoje vo\u0111e nije bio od pomo\u0107i. Nedavne smrti Tonyja Benna i Boba Crowa rezultirale su time da se brojni komentatori pitaju gdje su njihovi ekvivalenti u idu\u0107oj generaciji. Mislim da oni_e postoje \u2013 iako nisu uvijek pred o\u010dima javnosti \u2013 ali takva percepcija heroja nije nam od koristi. Time dolazi do prebacivanja odgovornosti, i evocira se prizor borca obdarenog individualnom snagom. Nemojte me krivo razumjeti, ne zamjeram ni\u0161ta Tonyju ni Bobu, upravo suprotno \u2013 ali mislim da nas \u010dinjenica da smo prisiljeni tra\u017eiti inspiraciju u pojedincima umjesto u kolektivima dovodi u probleme. Kakva je uloga u borbi za ljude kada su suvi\u0161e anksiozni da bi bili javni heroji? Me\u0111utim, takvi su nam ljudi potrebni kao predvodnici na\u0161ih emancipatornih projekata, i ne mo\u017eemo zahtijevati da \u201eim se stanje popravi\u201c kao preduvjet da to budu u mogu\u0107nosti \u010diniti.<\/p>\n

Spasiti svijet<\/h2>\n

Da, trebaju nam pokreti, ali i op\u0107enito populariziranje masovne baze depresivaca. Potrebno nam je jedinstvo korisnika_ca i radnika_ca uslu\u017enog sektora uz podr\u0161ku kontrakulturne propagandne kampanje.<\/p>\n

Po pitanju osje\u0107aja da smo bespomo\u0107ni da promijenimo svijet, otvoreno nazna\u010denog u \u010dlanku u Viceu, potreban nam je na\u010din da kolektivno odbijemo anksioznost i o\u010dajanje. Nismo spremni sjediti postrani s hladnom pivom u ruci i gledati kako se vode di\u017eu i klizi\u0161ta otvaraju.<\/p>\n

Boriti se protiv kapitalizma zapravo mo\u017ee biti iznimno ispunjuju\u0107e, i suzbiti u\u010dinke alijenacije. Me\u0111utim, to nije dovoljno. Ne samo zato \u0161to i iskustvo trajne aktivnosti na ljevici samo po sebi mo\u017ee biti nevjerojatno alijeniraju\u0107e, traumati\u010dno i stvarati anksioznost, nego zbog toga \u0161to ne postoji pre\u010dica \u2013 ljevica se ne nalazi izvan kapitalizma i ne mo\u017ee se hermeti\u010dki izolirati. No mislim da postoje na\u010dini pomo\u0107u kojih mo\u017eemo raditi na umanjivanju tih efekata \u2013 izme\u0111u ostalog, tako \u0161to se ne\u0107emo prepu\u0161tati moraliziranju, ne\u0107emo poticati hiperaktivnost koja vodi prema izgaranju, te se ne\u0107emo pogre\u0161no postavljati prema slu\u010dajevima opresije, napastovanja i maltretiranja.<\/p>\n

Me\u0111utim, tako\u0111er trebamo razmisliti kako bismo se mogli konkretno organizirati i propagandizirati oko samog pitanja mentalnog zdravlja \u2013 \u010dak i ako je toliko intrinzi\u010dno povezano s drugim stvarima. Peter Sedgwick, marksisti\u010dki psihijatar, zagovarao je da svi oblici terapije budu besplatni po potrebi, bez obzira na zapreke. Kako da se za to borimo ako se NHS naveliko rasprodaje?<\/p>\n

\u010cini se kako je ljevica sve bolja u prepoznavanju pusto\u0161i koju psihoza stvara me\u0111u \u010ditavom generacijom ljudi \u2013 to mi pokazuje potencijal da se oko toga i organizira. Me\u0111utim, moramo biti u stanju ne samo dijagnosticirati, ve\u0107 i povezati ljudske emocije i bolesti s politikom, s revolucijom koja bi nam omogu\u0107ila da se prikladno i kolektivno nosimo s bolesti, primjerice, tako \u0161to \u0107emo se srijedom popodne boriti za \u0161irenje dostupnosti terapije u lokalnim zdravstvenim ambulantama.<\/p>\n

Marx je govorio kako proleteri nemaju ni\u0161ta za izgubiti osim vlastitih lanaca, a mogu osvojiti svijet. Mislim da to treba preformulirati, jer smo trenutno suo\u010deni s mogu\u0107no\u0161\u0107u gubitka svih na\u0161ih budu\u0107nosti, gubitka svijeta koji bismo trebali osvojiti. Ne radi se o tome da nemamo ni\u0161ta za izgubiti, ve\u0107 nemamo drugog izbora. Treba se izlo\u017eiti i spasiti svijet. Ili izgubiti sve.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po pitanju osje\u0107aja da smo bespomo\u0107ni da promijenimo svijet, otvoreno nazna\u010denog u \u010dlanku u Viceu, potreban nam je na\u010din da kolektivno odbijemo anksioznost i o\u010dajanje. Nismo spremni sjediti postrani s hladnom pivom u ruci i gledati kako se vode di\u017eu i klizi\u0161ta otvaraju.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-305190","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305190","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=305190"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305190\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":305191,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305190\/revisions\/305191"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=305190"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=305190"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=305190"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}