Zar te ja \u010dovje\u010de, tako maleni moram u\u010diti o ne\u010demu tako velikome \u2013 o \u017eivotu!<\/p>\n
Zar te ja nevidljivi moram u\u010diti o vidljivome? O onome \u0161to ti je svaki dan pred o\u010dima.<\/p>\n
\u017divi\u0161 u iluziji. Zatvorili su te, ograni\u010dili i po\u010deli pratiti zbog mene, mene tako malenog stvora. \u017divio si u iluziji da si slobodan i sretan, a onda sam ti ja do\u0161ao otvoriti o\u010di i pokazao sam ti u kakvoj zabludi \u017eivi\u0161. Do\u0161ao sam da ti okrenem sliku, jer sve ovo \u0161to vidi\u0161 i pro\u017eivljava\u0161 je samo drugo lice jednog te istog nov\u010di\u0107a. Izmijenio sam lice i nali\u010dje ovog svijeta, ali nov\u010di\u0107 je i dalje isti. Znaj da uop\u0107e nisam promijenio svijet, jer to mi nije bio cilj. \u010cini ti se da je svijet druga\u010diji, ali to je samo zato jer \u017eivi\u0161 u iluziji i to \u0107u ti sada pokazati i dokazati. Ono \u0161to sam u\u010dinio je da sam promijenio tvoju percepciju na svijet. Zapamti \u2013 jedino tko i \u0161to se mijenja si TI. Misli\u0161 da si ograni\u010den kretati se, ali to si oduvijek i bio. Trenutno je samo su\u017een taj krug tvoje ograni\u010denosti. Kao \u0161to je jednom jedan \u010dovjek rekao: \u201ePutovnica nije dokaz da mo\u017ee\u0161 putovati, nego dokaz da ne mo\u017ee\u0161 putovati. Jer da mo\u017ee\u0161 slobodno putovati putovnica ti ne bi niti trebala.\u201c Samo okreni sliku i vidjet \u0107e\u0161 svijet na na\u010din koji nisi mogao zamisliti niti u najlu\u0111im snovima.<\/p>\n
Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluziju.<\/p>\n
Osjetio si se ugro\u017eenim kada su ograni\u010dili tvoju slobodu. Vjerovao si da si slobodan, a jedina tvoja sloboda je bila da se kre\u0107e\u0161 od ku\u0107e prema poslu. Od posla prema trgovini. Od trgovine do trgovine i plitkoj zabavi. Je li to ta tvoja sloboda kretanja koja ti toliko nedostaje? Zove\u0161 li to slobodom kretanja ili je to mo\u017eda prihva\u0107eno i dobrovoljno ropstvo? Mo\u017ee\u0161 li se pogledati u o\u010di i to priznati? Je li ti se \u017eivot sastojao od unaprijed pripremljenih obrazaca pona\u0161anja prema kojem mora\u0161 \u201e\u017eivjeti\u201c svaki dan? Kada sam ja do\u0161ao na scenu pokazao sam ti drugo lice tvojeg ja \u2013 ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n
Osjetio si se ugro\u017eenim kada si shvatio da \u0107e te pratiti, zbog mene! Ali istina je da su te oni ve\u0107 odavno pratili, svaki tvoj korak i potez. Razlika je samo u tome da si im prije to dozvolio i \u017eivio si u iluziji slobode. Zar ne? Mo\u017ee\u0161 li se pogledati u o\u010di i to priznati? Do\u0161ao sam ovdje samo da ti otvorim o\u010di i promijenim percepciju. Do\u0161ao sam ovdje i pi\u0161em ti sada da raspr\u0161im tvoju iluziju.<\/p>\n
Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluziju.<\/p>\n
Osjetio si se ugro\u017eenim kada se po\u010deo raspadati tvoj surogat \u017eivota i la\u017ena jutra. Pandorina kutija po\u010dela se otvarati i pokazala ti istinu trulog sadr\u017eaja. O\u010di bole kada vide istinu la\u017ene vanj\u0161tine i trule nutrine. Jutra ti vi\u0161e nisu ista, ali sunce i dalje izlazi jer svijet se nije promijenio, mijenja\u0161 se TI.<\/p>\n
Osjetio si se ugro\u017eenim kada vi\u0161e nisi mogao biti u kontaktu s bli\u017enjima. Zbog mene rekli su ti da se ne pribli\u017eava\u0161 drugim ljudima. Djeluje kao da sam ja otu\u0111io \u010dovjeka od \u010dovjeka. Ali to nije istina. I opet \u2013 samo ti pokazujem drugu stranu ve\u0107 postoje\u0107e situacije. Imate tehnologiju kojom ste povezaniji vi\u0161e nego ikad prije, a otu\u0111eniji ste vi\u0161e nego ijedna civilizacija u povijesti. Nisam te ja otu\u0111io, to si u\u010dinio sam. Ja sam samo u\u010dinio vidljivim tvoje iluzije o povezanosti. Tehnologija je crna rupa koja je preuzela tvoju pa\u017enju i energiju jer ju ne zna\u0161 mudro koristiti. Kada izgubi\u0161 ne\u0161to, tek tad po\u010dinje\u0161 cijeniti \u0161to si nekad imao. Jesi li po\u010deo cijeniti dru\u0161tvo, \u010dovjeka, dodir, osmjeh, obitelj?<\/p>\n
Osjetio si se ugro\u017eenim kada si pomislio da bi mogao umrijeti. Jesi li ti ikad \u017eivio ili si samo pre\u017eivljavao iz dana u dan? Ne pitam te postoji li \u017eivot nakon smrti, nego ima li kod tebe \u017eivota prije smrti?! Ponovno ti okre\u0107em \u017eivot da ga vidi\u0161 iz mojeg kuta gledanja.<\/p>\n
Masovna histerija zavladala je va\u0161im \u017eivotima zbog mene, tako malenog bi\u0107a. Upla\u0161ili ste se da \u0107ete izgubiti ono \u0161to ve\u0107ina nikad nije niti imala \u2013 \u017eivot. \u017divotna kolote\u010dina postala je normalno, a normalo je postalo poreme\u0107eno. Opsesija mrtvim objektima postala je patolo\u0161ka, a \u017eive pojave postale su mrtve. Kad bi volio \u017eivo kao \u0161to voli\u0161 mrtvo, svijet bi zamijenio opojnim mirisom ljubavi i \u017eutom bojom obasjano jutro. Na tren bi zamijenio definicije i formule sa nedefiniranim oblacima na plavom nebu koji usmr\u0107uju um svojim kozmi\u010dkim fraktalima. Zamijenio bi smrt misli za ro\u0111enje srca\u2026 Zamijenio bi\u2026 Milijuni boja u savr\u0161enom kaosu svakog jutro \u010deka te da ih zagrli\u0161 u nedefiniranoj i nedoku\u010divoj smrti uma i bu\u0111enju ljudskog duha. Ovo \u0161to \u017eivi\u0161 je samo sjena od \u017eivota. Zapalio sam nebo i zemlju da nestane iluzija, i tad si pomislio da nestaje\u0161 TI, a nestaje samo tvoja sjena.<\/p>\n
A za\u0161to ste se upla\u0161ili mene? Jer donosim smrt? \u010covje\u010de ludi, zar ne zna\u0161 da je smrt kao i ro\u0111enje prirodna pojava? Pa za\u0161to se onda bojati ne\u010dega \u0161to je prirodno? Smrti se mo\u017ee bojati samo onaj tko nije upoznao njezinu su\u0161tinu \u2013 \u017eivot. Jer ako upozna\u0161 i \u017eivi\u0161 \u017eivot, onda zagrli\u0161 svaki njezin aspekt i sve \u0161to ga \u010dini.<\/p>\n
\u017divot je nov\u010di\u0107, ro\u0111enje i smrt su samo lice i nali\u010dje iste te kovanice.<\/p>\n
Za\u0161to se ljudi pla\u0161e smrti kad ionako nikad nisu bili \u017eivi, pitam se ovih dana? Nisam ja neprijatelj, nego samo prijatelj koji te podsje\u0107a na smrt, jer ako se sjeti\u0161 tog prijatelja, smrti, mo\u017eda se i sjeti\u0161 njegovog sudruga i vjernog pratitelja \u2013 \u017eivota. Mo\u017eda te smrt podsjeti na ne\u0161to vrijedno \u0161to je po\u017eeljno njegovati svaki tren koji ima\u0161 \u2013 \u017eivot.<\/p>\n
Kada na tom beskrajnom horizontu, koji si nazvao \u017eivot do\u0111e\u0161 do kraja, do litice, samog ruba \u017eivota, mo\u017eda \u0107e\u0161 tada shvatiti vrijednost onoga \u0161to si izgubio. Mo\u017eda \u0107e\u0161 tada kada se suo\u010di\u0161 sa smr\u0107u shvatiti da je sama smrt ve\u0107i u\u010ditelj od \u017eivota, jer te paradoksalno u\u010di o \u017eivotu vi\u0161e nego on sam. Ona te prodrma, protrese. Smrt rastvara iluzije u koje vjeruje\u0161 i opet paradoksalno, otvara ti o\u010di u trenutku posljednjeg sna. Smrt je ubojica vremena jer ona i jest samo vrijeme.<\/p>\n
Ljudska priroda uma je da te\u017ei samozavaravanju i samo rijetki je mogu biti svjesni. Jesi li se do sada samozavaravao o vlastitoj slobodi, povezanosti s ljudima, sre\u0107i, \u017eivotu? \u017divi\u0161 u nevidjivom zatvoru, a ja sam ti omogu\u0107io da postane vidljiv. Znaj da ako u mra\u010dnoj sobi upali\u0161 svijetlo i vidi\u0161 puno ru\u017enih stvari, znaj da su one i prije bile tu. Svjetlo ti je samo omogu\u0107ilo da otvori\u0161 o\u010di i da postane\u0161 svjestan. Ja sam do\u0161ao da upalim svijetlo.<\/p>\n
Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluziju.<\/p>\n
Do\u0161ao sam da te podsjetim na smisao \u017eivota, da se osvrne\u0161 oko sebe i u sebe. Da shvati\u0161 i progleda\u0161. Opsesivno tra\u017ei\u0161 smisao u sakupljanju materijalnih fragmenata iluzorno vjeruju\u0107i da \u0107e ti oni dati ispunjenje jer su te zarobili u nevidljivom zatvoru la\u017enih uvjerenja. Jesi li bio jedan od onih koji su u panici zbog mene prikupljali stvari za pre\u017eivljavanje? Od drveta ne vidi\u0161 \u0161umu. Misli\u0161 da je smisao \u017eivota u jednom drvetu, ne shva\u0107aju\u0107i da je smisao u cijeloj \u0161umi. Misli\u0161 da je smisao u nekom djeli\u0107u \u017eivota, ne shva\u0107aju\u0107i da je smisao u cjelini. Zamisli ti to \u2013 smisao \u017eivota je \u017eivot \u2013 ti sam! Jesi li znao to?<\/p>\n
\u010covje\u010de maleni. Stalni malo i pogledaj u sebe.<\/p>\n
U usporedbi sa svojim drugim prijateljima ja sam nitko i ni\u0161ta. Samo su me pompozno i graciozno najavili, jer reklama je jako bitna ako \u017eeli\u0161 da predstava bude gledana. Svake godine netko od mojih prijatelja nastupi na scenu, \u010dak su puno puno stra\u0161niji od mene, ali nitko nije dobio toliku slavu kao ja. Kao \u0161to rekoh, reklama ja bitna. I mora\u0161 mi priznati da su me jako dobro najavili i predstavili. Veliki broj vas je ovih dana gledao ovu 4D predstavu, ovaj triler. Ne brini, svaka predstava pro\u0111e pa tako \u0107e i ova. Uskoro odlazim. No zapamti da si ti odlu\u010dio do\u0107i u ovaj teatar snova. Sam odlu\u010duje\u0161 \u0161to \u0107e\u0161 i kako gledati, jer ponavljam, jedina sloboda je ona u tebi.<\/p>\n
Postao si ljut na Silu koja je na tebi primijenila diktatorske ovlasti, zbog mene, tako malenog. Ali ne shva\u0107a\u0161 da je ta Sila oduvijek bila takva kakva je, od pamtivijeka. Ona je oduvijek primjenjivala kontrolu nad tobom, igrala se tobom kao lutkom. Ona se uop\u0107e nije promijenila. Ja sam samo promijenio tvoju percepciju jedne te iste pojave koja je ostala ista. Najbolji rob je onaj koji vjeruje da je slobodan. \u010covje\u010de maleni, pa zar ti ja, koji sam nevidljivi moram pokazati \u0161to je vidljivo?<\/p>\n
Ima\u0161 li slobodu utjecati na mene i ovu predstavu? Vidi\u0161 li kako se nemo\u0107an i malen. Na tvoju sre\u0107u, ima jedan kutak u svemiru koji mo\u017ee\u0161 mijenjati do beskrajnih mogu\u0107nosti. Taj dio svemira si TI! Jedino na \u0161to ima\u0161 utjecaj je svemir u tebi. Uvijek si tra\u017eio slobodu na krivom mjestu, zato ju nikad nisi niti na\u0161ao. Karte nisu rasprodane i jo\u0161 ima mjesta za najlu\u0111u vo\u017enju u svemiru. I sad zamisli da svi vi po\u010dnete mijenjati sebe, taj jedan mali dio \u017eivota na Zemlji, zamisli da sakupi\u0161 milijune kapi vode. Dobit \u0107e\u0161 prvo lokvu, pa jezero, nakon toga dobio bi bujicu rijeke, pa more, pa ocean\u2026 Zamisli\u2026<\/p>\n
Do\u0161ao sam da ti otvorim o\u010di, i poka\u017eem da se svijet nikad nije promijenio, jedini se ti mijenja\u0161, a s njim i \u017eivot koji \u010dini\u0161. Do\u0161ao sam da te nau\u010dim da cijeni\u0161 prave stvari i vrijednosti. Znaj da su predmeti i objekti kao \u0161to je novac va\u017eni, ali nisu bitni jer nisu BIT \u017eivota. Ako na mudar na\u010din upotrijebi\u0161 jezik, postoji mogu\u0107nost da vidi\u0161 \u017eivot druga\u010dije, da rastvori\u0161 um i vidi\u0161 nove svjetove. Do\u0161ao sam da te nau\u010dim tome.<\/p>\n
Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluziju.<\/p>\n
Mnogi ti govore da nakon mene vi\u0161e ni\u0161ta ne\u0107e biti isto. Oni tako govore jer ne poznaju su\u0161tinu \u017eivota. Ako svi ratovi u povijesti i svi moji prijatelji nisu mogli promijeniti tebe, pa kako bih ja to mogao? Prihvati da je ljudska priroda nepromjenjiva zato se povijest stalno ponavlja. Jedino \u0161to se mo\u017ee promijeniti je tvoj unutarnji svijet. Tvoja percepcija i vi\u0111enje \u017eivota. Dru\u0161tvo \u0107e i dalje biti isto. Kad odem, grabit \u0107e sve vi\u0161e i vi\u0161e vjeruju\u0107i da \u0107e biti ispunjeni ako \u0107e imati ne\u0161to, a ne ako \u0107e biti. Besciljna sutra\u0161njica do\u0107i \u0107e u nemilosrdnom galopu i kolote\u010dina \u0107e te pregaziti, a da ju ne\u0107e\u0161 biti svjestan. I onda \u0107e\u0161 ponovno zapasti u iluzije i samozavaravanje o nekoj slobodi i la\u017enoj istini. Ljudi \u0107e i dalje histeri\u010dno trgovati i kupovati jer \u0107e ih to privremeno ispunjavati. Izgubit \u0107e se u oluji besciljnog lutanja i patolo\u0161kog tra\u017eenja smisla u besmislu. Odlu\u010di ho\u0107e\u0161 li kao i drugi pasti u crnu rupu koju zove\u0161 dru\u0161tvena rutina. Uskoro odlazim. Ho\u0107e\u0161 li zapamtiti moje lekcije ili \u0107e te pro\u017edrijeti dru\u0161tvena neman iluzije, samozavaravanja i monotone kolote\u010dine. Samo pazi kuda kora\u010da\u0161 jer lako upadne\u0161 u crnu rupu, ali te\u0161ko iz nje izlazi\u0161. Ali ja znam da uvijek ima pojedinaca koji su spremni u\u010diti. Uvijek ima onih koji \u0107e razumjeti poruku i zbog tog malenog, ali vrijednog broja odlu\u010dio sam do\u0107i i napisati ovo pismo. Dru\u0161tvo se ne\u0107e promijeniti, ali mo\u017eda se TI promijeni\u0161.<\/p>\n
Ja sam onaj koji je uzburkao povr\u0161inu tvojeg oceana. Ja sam oluja i vjetar, snaga i mo\u0107. Ja \u010dinim nevidljivo vidljivim. Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluzije. Ki\u0161a granica iznenadila te iz te\u0161kih oblaka istine. Plovio si na barci i gledao u vlastiti odraz povr\u0161ine oceana u samohipnozi samoljublja, ne shva\u0107aju\u0107i da gleda\u0161 upravo to \u2013 svoju povr\u0161nost! Kako je krhka i lomljiva tvoja povr\u0161na slika \u2013 zar ne? Ka\u017eem ti da ne gleda\u0161 povr\u0161inu nego dubinu oceana. Tamo duboko je \u017eivot. \u010cudesan, jedinstven i neponovljiv.<\/p>\n
Smrt je dobra jer sam ti na tren omogu\u0107io smrt tvojih iluzija i zabluda. Na tren sam ti omogu\u0107io da umre tvoja la\u017ena povr\u0161na slika razbijena o morske stijene istine. Omogu\u0107io sam ti da umre tvoje samozavaravanje o svijetu. Omogu\u0107io sam ti da umru truli plodovi tvojeg patvorenog svijeta. Ali znaj, ako sjeme padne na plodno tlo \u2013 ra\u0111a se novi \u017eivot.<\/p>\n
Rekao sam ti na po\u010detku da te ja nevidljiv i malen moram u\u010diti o vidljivome. No da ne bi \u017eivio u zabludi, jedini na\u010din na koji se gleda je srcem. Zato najve\u0107a lekcija za kraj koju ti dajem jest da su nevidljive stvari ujedno i najmo\u0107nije.<\/p>\n