Amazonke su imale zloglasnu reputaciju u anti\u010dko doba. Nosile su pantalone, pu\u0161ile travu, prekrivale svoju ko\u017eu tetova\u017eama, jahale konje i borile se \u010dvrsto kao momci. Legende su se \u0161irile poput korova. Odsijecale su svoje grudi kako bi mogle da biolje koriste luk i strijelu. Sakatile su ili ubijale svoju mu\u0161ku djecu. Savremeni (uglavnom mu\u0161ki) akademici nastavili su sa takvim idejama. Amazonke su bile opake feministkinje. Mrzjele su mu\u0161karce. Bile su lo\u0161e majke. Lezbejke.<\/p>\n
Za Amazonke se dugo vjerovalo da su plod \u010diste ma\u0161te drevnih Grka. I dok mnogi dana\u0161nji u\u010denjaci smatraju isto, arheologija je bez sumnje pokazala da su zaista postojale \u017eene koje odgovaraju opisu koji su nam Grci ostavili u vidu Amazonki ili ratnica. Grci su Amazonke locirali u dejlovima sjevernog i isto\u010dnog Sredozemlja na prostranim stepama Evroazije. Arheolozi su iskopavanjima drevnih ljudi zvanih Skiti utvrdili da su to bili ljudi \u010dije su \u017eene u\u010destvovale u borbama, lovu, jahanju, kao i da su koristile luk i strijelu, ba\u0161 kao mu\u0161karci.<\/p>\n
Arheolozi su otkrili skelete sahranjene sa lukovima i strijelama, tobolcima, kopljima i konjima. Isprva su pretpostavili da neko sahranjen sa takvim oru\u017ejem u ovom dijelu sveta mora biti mu\u0161ki ratnik. Me\u0111utim, pomo\u0107u DNK testiranja i drugih bioarheolo\u0161kih analiza otkriveno je da je \u010dak tre\u0107ina svih skitdkih \u017eena sahranjeno sa oru\u017ejem i imalo povrede od bitaka, kao mu\u0161karci.<\/p>\n
Rije\u010d “Amazones”, kao imenica u mno\u017eini nije nastala u gr\u010dkom jeziku i nema nikakve veze sa grudima. Ideju da rije\u010d “Amazonka” zna\u010di “bez dojke” plod je gr\u010dkog istori\u010dara Helanikosa iz V vijeka prije na\u0161e ere. \u010cinjenica je da nijedno gr\u010dko umjetni\u010dko delo – a ima ih na hiljade – ne prikazuje \u017eenu bez jedne dojke.<\/p>\n
Savremeni lingvisti smatraju da ime ima drevne iranske ili kavkaske korijene.<\/p>\n
Ideja da su ove \u017eene bile lezbijke javila se u savremenom dobu. Niko u anti\u010dko doba to nije predlo\u017eio. Znamo da su drevni Grci i Rimljani bili veoma otvoreni u svojim diskusijama o homoseksualnosti me\u0111u mu\u0161karcima i \u017eenama. To zna\u010di da bi neko pomenuo ne\u0161to sli\u010dno sa Amazonkama u to vrijeme.<\/p>\n
Jako sestrinstvo bilo je poznata karakteristika u klasi\u010dnoj umjetnosti i literaturi o Amazonkama, ali savremeni ljudi su ti koji su te stvari interpretirali kao seksualnu orijentaciju ka \u017eenama. Ruska pjesnikinja Marina Cveteva proglasila je Amazonke za simbol lezbijstva u antikvitetu, a onda su ostali prihvatili ideju. Me\u0111utim, drevni Grci su bili veoma jasni da ih ne smatraju lezbijkama, ve\u0107 prije ljubiteljkama mu\u0161karaca. Ta\u010dnije, ubicama mu\u0161karaca i njihovim ljubiteljima.<\/p>\n
Ako zamislimo drevne Amazonke kako sjede oko logorske vatre, u tu sliku moramo da uklju\u010dimo i mu\u0161karce. Ne postoje dokazi da su postojala \u010ditava dru\u0161tva koja su \u010dinila isklju\u010divo \u017eene. Kada ka\u017eemo Amazonke, onda mislimo na Skitkinje, tj. na ratnice Skita.<\/p>\n
Herodot nam daje veoma dobar opis. One su sakupljale cvjetove ili li\u0161\u0107e ili sjemenje i sje\u0111ele oko vatre bacaju\u0107i te biljke u vatru. Potom bi potpale pod uticaj dima i igrale bi i vri\u0161tale od radosti. U jednom djelu je te biljke zaista nazvao kanabisom, samo nije bio siguran koji deo biljke su koristile.<\/p>\n
Arheolozi su prona\u0161li dokaze o kori\u0161\u0107enju marihuane u grobovima, po\u0161to su svaki mu\u0161karac i \u017eena bili sahranjeni sa opremom za pu\u0161enje trave. Tako\u0111e su otkrili ostatke kumisa, fermentisanog kobiljeg mlijeka. (Izvor: Nacionalna geografija)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Brojni moderni istori\u010dari odbacuju mitove o amazonkama i tvrde da su ove drevne \u017eene \u017eivjele u zaista divljem, ali predivnom svijetu, pi\u0161e Nacionalna geografija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":305064,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-305063","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305063","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=305063"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305063\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":305065,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/305063\/revisions\/305065"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/305064"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=305063"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=305063"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=305063"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}