{"id":303940,"date":"2020-10-04T08:26:48","date_gmt":"2020-10-04T06:26:48","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=303940"},"modified":"2020-10-04T08:29:17","modified_gmt":"2020-10-04T06:29:17","slug":"zabljacani-bi-mogli-uciti-od-estonaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/10\/04\/zabljacani-bi-mogli-uciti-od-estonaca\/","title":{"rendered":"\u017dablja\u010dani bi mogli u\u010diti od Estonaca"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dr Branko Banovi\u0107*<\/strong><\/p>\n

Durmitor je planina koja u\u017eiva kultni status me\u0111u planinarima i ljubiteljima prirode. Primjera radi, za vrijeme biv\u0161e SFRJ, strastveni planinari morali su bar jednom godi\u0161nje nanovo istra\u017eiti Durmitor i u\u017eivati u njegovim \u010darima. I\u0161li su u pohode i na druge atraktivne planine – jedne godine na jednu, druge na drugu, ali Durmitor je bio stalna baza u kojoj su morali u\u017eivati bar jednom godi\u0161nje. I svoje najbolje poznavaoce, Durmitor je uvijek znao da iznenadi ne\u010dim novim.<\/p>\n

Te\u0161ko pristupa\u010dne vrhove, bogat biljni i \u017eivotinjski svijet, planinske staze, ledni\u010dka jezera, mogu se na\u0107i i na drugim planinama. Ipak, Durmitor je uvijek predstavljao ne\u0161to posebno. Imao je svoju du\u0161u, zbog \u010dega je i u\u017eivao kultni status. U savremenim uslovima potrebno je u\u010diniti napor da se i turistima i planinarima koji prvi put dolaze na Durmitor poku\u0161a predstaviti ta osobenost koja ga je oduvijek izdvajala od svih drugih planina. Upravo u tom kontekstu, treba razmi\u0161ljati i o prezentaciji legendi vezanih za \u010dudesni svijet Pirlitora.<\/p>\n

Idealno bi bilo ukoliko bi kreatori turisti\u010dke i kulturne politike \u017dabljaka imali priliku za jedan studijski boravak u Estoniji. Naime, prije nekoliko godina predavao sam dio semestra na Univerzitetu u Tartuu u Estoniji, gdje, izme\u0111u ostalog, postoji Fakultet za turizam baziran na prirodi. Meni je bilo fascinantno sa koliko pa\u017enje, ljubavi i po\u0161tovanja Estonci se odnose prema prirodi i svojim \u0161umama.<\/p>\n

Sjeverna Evropa je poznata po bogatsvu bajki i razvijenoj semiotici, \u0161to je mene kao antropologa posebno privla\u010dilo, a na Univerzitetu u Tartuu predavao je \u010duveni semioti\u010dar Jurij Lotman. Kolege su me povele na izlet u obli\u017enje \u0161ume. One sadr\u017ee kompleksne pri\u010de o mitskim bi\u0107ima za koje se vjerovalo da su naseljavala konkretne pe\u0107ine ili \u017eivjela u vodotocima. Sve je ispri\u010dano s ukusom i mjerom.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ne postoji Estonac koji se ne\u0107e sagnuti da pokupi papiri\u0107 ukoliko ga ugleda u \u0161umi. Trebalo bi se upoznati sa tim iskustvima i onda dio njih primijeniti u turisti\u010dkoj prezentaciji i uop\u0161te odnosu prema prirodi. Kada sam prijateljici prokomentarisao kako sam prijatno iznena\u0111en odnosom koji pokazuju prema prirodi i \u0161umama, ona mi je kratko, gotovo sa \u010du\u0111enjem, odgovorila – priroda nam je mnogo dala, moramo se potruditi da joj bar dio vratimo.<\/p>\n

Pro\u0107i \u0107e mnogo vremena dok mi ne po\u010dnemo da razmi\u0161ljamo na sli\u010dan na\u010din, ali treba raditi na tome.<\/p>\n

Smatra se da danas vi\u0161e od \u010detrdeset procenata turista putuje vo\u0111eno kulturnim motivima. Nekada se smatralo da je onaj ko ide na pla\u017eu turista, a da je onaj ko posje\u0107uje muzeje kulturni turista. U modenim uslovima ta podjela ne stoji. Sve vi\u0161e kulturnih turista ide za motivom da osjeti stil \u017eivota autenti\u010dan za odre\u0111enu destinaciju. \u017dele da okuse tradicionalna jela, \u010duju tradicionalne pjesme, vide ili u\u010destvuju u tradicionalnim oblicima privre\u0111ivanja, \u010duju zanimljive legende… Nekada se to svrstavalo u narodni \u017eivot, obi\u010daje, etnologiju, nematerijalnu kulturu, a danas se dominantno koristi termin nematerijalna kulturna ba\u0161tina.<\/p>\n

Na kulturnim i turisti\u010dkim poslenicima i \u017dabljaka i Crne Gore je kako da sa\u010duvaju i prezentuju bogato nematerijalno nasle\u0111e Durmitora. Primjera radi, kroz planinarske rute gdje bi se planinari i ljubitelji prirode ujedno mogli upoznati sa tradicionalnim stilovima \u017eivota, kroz ponudu u\u010destvovanja u poslovima odre\u0111enog doma\u0107instva i upoznavanja sa tradicionalnim privre\u0111ivanjem, kroz male muzeje u prostorijama napu\u0161tenih \u0161kola ili, jo\u0161 bolje, kroz sve to skupa. Mislim da je potrebno prona\u0107i na\u010din da se ta du\u0161a koju Durmitor posjeduje predstavi turistima u jednoj aktivnoj ponudi i uz saradnju sa mje\u0161tanima. Mje\u0161tani koji tu \u017eive klju\u010dni su faktir za uspjeh te vrste turisti\u010dke ponude. U jednoj takvoj pri\u010di svoje mjesto mogu na\u0107i klju\u010d koji se \u010duva kod porodice Blagojevi\u0107, alke prona\u0111ene na stijeni ili neki drugi artefakti koji se vezuju za Pirlitor.<\/p>\n

Nematerijalna kulturna ba\u0161tina zasniva se na razli\u010ditim principima za\u0161tite i o\u010duvanja u donosu na materijalnu kulturu. Ona je ba\u0161tina samo dok je \u017eiva, odnosno dok ima funkciju u zajednici koja je ba\u0161tini. Institucije mogu biti samo partneri u procesu njenog o\u010duvanja. U umjetni\u010dkom smislu, sje\u0107anje na \u010dudesne legende Pirlitora jako uspje\u0161no \u017eive kroz djelo vajara i slikara Mi\u0107a Blagojevi\u0107a.\u00a0 O na\u010dinu prezentacije tih legendi u ukupnoj turisti\u010dkoj ponudi \u017dabljaka treba dobro razmisliti I, kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, upoznati se sa nekim primjerima iz sjeverne Evrope. U svakom slu\u010daju, legende o Pirlitoru zna\u010dajno bi obogatile iskustvo turista i njihov op\u0161ti utisak o destinaciji.<\/p>\n

*Autor je direktor Zavi\u010dajnog muzeja u Pljevljima i bio je jedan od sagovornika autorki pri\u010de \u201cPirlitor \u2013 neistra\u017eena pro\u0161lost ili jedna od durmitorskih legendi\u201d<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Meni je bilo fascinantno sa koliko pa\u017enje, ljubavi i po\u0161tovanja Estonci se odnose prema prirodi i svojim \u0161umama.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":298333,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3,14],"tags":[],"class_list":["post-303940","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303940","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=303940"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303940\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":303943,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303940\/revisions\/303943"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/298333"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=303940"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=303940"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=303940"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}