{"id":303258,"date":"2020-09-26T08:27:23","date_gmt":"2020-09-26T06:27:23","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=303258"},"modified":"2020-09-26T08:27:23","modified_gmt":"2020-09-26T06:27:23","slug":"jesmo-li-ljudska-bica-ili-ljudska-djela","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/09\/26\/jesmo-li-ljudska-bica-ili-ljudska-djela\/","title":{"rendered":"Jesmo li ljudska bi\u0107a ili ljudska djela?"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Archana Samarth<\/strong><\/p>\n<p>Ovo pitanje je vrlo aktualno u vremenu u kojem \u017eivimo. Ritam \u017eivota, ubrzan potrebom za stalnim kretanjem, \u017eurbom ili postignu\u0107em, nagla\u0161ava va\u017enost koju dajemo djelovanju. Samo biti, kada se \u010dini da je cijeli svijet uhva\u0107en u vihor djelovanja, \u010dini se tako pasivnim! Rade\u0107i, osje\u0107amo se aktivnima, osje\u0107amo da smo preuzeli odgovornost za svoj \u017eivot. No, jesmo li zaista preuzeli odgovornost za vlastiti \u017eivot i dali mu ispunjavaju\u0107e usmjerenje? Razmotrimo, dakle, ovu misao u na\u0161em aktualnom kontekstu.<\/p>\n<p>\u017divimo u stolje\u0107u znanstvenog i tehnolo\u0161kog napretka koje ubrzano kre\u0107e u digitalno doba. Pod utjecajem globalizacije, svijet u kojem \u017eivimo tobo\u017ee smo pretvorili u \u201cglobalno selo\u201d. Rije\u010d \u201cselo\u201d evocira slike spokoja i zajedni\u0161tva, zajednice u kojoj ro\u0111enja, vjen\u010danja, svetkovine, pa \u010dak i smrt okupljaju ljude. Pa ipak, unato\u010d tome \u0161to \u017eivimo u svijetu zbli\u017eenom tehnologijom, \u010dini se da \u017eivimo u razdoblju sve \u010de\u0161\u0107ih sukoba i razdvojenosti.<\/p>\n<p>Pogledajmo kako izgleda prosje\u010dan dan u na\u0161em naprednom svijetu. Kad se probudimo, um nam je preplavljen stotinama stvari koje trebamo u\u010diniti. Zahvaljuju\u0107i tehnologiji mo\u017eemo upravljati svojim ra\u010dunima, sredstvima, pa \u010dak i kupovati namirnice putem interneta. Na radnom mjestu uklju\u010dujemo svoje stolno ili prijenosno ra\u010dunalo da bismo otvorili po\u0161tanski pretinac prepun elektroni\u010dke po\u0161te koja \u010deka da joj se posvetimo. I prije nego \u0161to po\u010dnemo rje\u0161avati nagomilanu po\u0161tu, stalno pristi\u017ee nova. Vrijeme je trenuta\u010dnog odgovaranja. Stalno odgovaramo na zahtjeve kiberneti\u010dkog svijeta i na potrebe i zahtjeve neposredne, opipljive okoline. Gotovo da po\u017eelimo nekada\u0161nju po\u0161tu, kod koje je izme\u0111u slanja i primanja bilo dovoljno vremena za razmi\u0161ljanje, bez pritiska nu\u017enosti trenuta\u010dnog odgovora.<\/p>\n<p>Da bismo se izborili s brojnim i rastu\u0107im zahtjevima, nastojimo prona\u0107i na\u010dine i odre\u0111ena \u201cbrza rje\u0161enja\u201d. Dok kuhamo ili \u010dekamo na semaforu, pomi\u0161ljamo: \u201cZa\u0161to ne uputiti odlagani telefonski poziv roditeljima ili prijateljima?\u201d Naposljetku, imamo samo dvadeset i \u010detiri sata dnevno i dvadeset i \u010detiri tisu\u0107e obaveza! A najbolje rje\u0161enje za ovaj problem je, naravno, multitasking (obavljanje vi\u0161e zadataka istovremeno)! Kombiniranje aktivnosti i kori\u0161tenje svake minute do maksimuma klju\u010d je za upravljanje vremenom! Tvrtke vole multitaskere. Vjeruje se da oni pove\u0107avaju produktivnost jer ostvaruju vi\u0161e uz minimalne resurse. To je fenomen koji nije ograni\u010den samo na radno mjesto. \u010cesto vi\u0111amo da ljudi na ulici razgovaraju na telefon dok hodaju, jedu, kupuju itd.<\/p>\n<p>Je li ovo dobro? Na prvi pogled izgleda dobro, ali zapravo nije. Nedavna neuroznanstvena istra\u017eivanja pokazala su da mozak ustvari ne obavlja zadatke istovremeno. On se samo brzo prebacuje sa zadatka na zadatak. Svaki put kad se prebacujemo, npr. sa slu\u0161anja glazbe na pisanje tekstovne poruke ili na razgovor s nekim, u mozgu se doga\u0111a proces zaustavljanja i pokretanja. Budu\u0107i da to, kad imamo vi\u0161estruki zadatak, moramo u\u010diniti hitro, taj je proces za na\u0161 mozak grub, pa umjesto da \u0161tedi vrijeme, on ga tro\u0161i (\u010dak i ako je to samo mikrosekunda), manje je u\u010dinkovit, vjerojatno \u0107emo napraviti vi\u0161e pogre\u0161aka, a s vremenom mo\u017ee postati energetski iscrpljuju\u0107i. Nije ni \u010dudo \u0161to to rezultira zamorom, unato\u010d tome \u0161to naizgled upravljamo vremenom i zadaci su uspje\u0161no obavljeni!<\/p>\n<p>Ka\u017ee se da je vrijeme najve\u0107i \u201cizjedna\u010ditelj\u201d; bogati, siroma\u0161ni, studenti, \u010delnici korporacija, mu\u0161karci i \u017eene \u2013 svi imamo dvadeset i \u010detiri sata dnevno. No za onoga tko najvi\u0161e iskoristi (\u010ditati: najvi\u0161e \u201cpretrpa\u201d) dvadeset i \u010detiri sata ka\u017ee se da je uspje\u0161an i u\u010dinkovit. Veli\u010damo neprestanu zauzetost jer ona daje osje\u0107aj produktivnosti, djelovanja. Sokrat je govorio da se treba paziti jalovosti u\u017eurbanog na\u010dina \u017eivota. Jalovosti? Kako, kad je moj \u017eivot toliko ispunjen aktivnostima? No, razmotrimo bolje tu misao\u2026<\/p>\n<p>Stalno smo u kontaktu s ljudima, a na\u0161a obitelj i prijatelji su nam \u201cbli\u017ee\u201d, unato\u010d fizi\u010dkoj udaljenosti, zahvaljuju\u0107i \u0161irokom spektru dostupnih elektroni\u010dkih naprava i digitalnih medija. Me\u0111utim, iako smo stalno u kontaktu, jesmo li uistinu povezani u pravom smislu te rije\u010di? \u010cini se da je lak\u0161e povezati se putem interneta nego razgovarati u \u010detiri oka. Pitajte ljude oko sebe \u0161to vi\u0161e vole \u2013 nazvati nekoga ili mu poslati SMS poruku? Mnogi \u0107e vjerojatno odabrati ovo drugo. Ka\u017eemo da nam \u0161tedi vrijeme i da manje ometa\u2026 Istina, zgodnije je. Osim toga, ne moramo slu\u0161ati mi\u0161ljenja drugih! No, je li to istinski odnos? Ili smo ga sveli na puku transakciju?<\/p>\n<p>Tehnolo\u0161ki napredak nije lo\u0161. No va\u017eno je zapitati se slu\u017ei li tehnologija nama ili smo mi postali njezini robovi? Imamo li kontrolu nad njom ili ona kontrolira nas? To je pravo pitanje!<\/p>\n<p>Igramo razli\u010dite uloge u \u017eivotu, a svaka od njih dolazi s odre\u0111enim odgovornostima i o\u010dekivanjima. U svakoj poku\u0161avamo zadovoljiti neku potrebu: za svi\u0111anjem, za financijskom sigurno\u0161\u0107u, prihva\u0107anjem, statusom, mo\u0107i, presti\u017eem itd. Osje\u0107amo da nas se raste\u017ee u razli\u010ditim smjerovima\u2026 svi nekamo \u017eurimo, radimo, radimo, radimo i prenapre\u017eemo se kako bismo ispunili mno\u0161tvo svojih uloga. Jesmo li u tom nastojanju da zadovoljimo svaku od svojih potreba pokretani nutarnjim ili izvanjskim pokreta\u010dem? Kada \u0107emo, na primjer, re\u0107i da imamo dovoljno? Gledaju\u0107i oko sebe, vidimo da drugi imaju vi\u0161e. Jesam li zadovoljan onime \u0161to imam ili se osje\u0107am nelagodno jer ne\u0161to propu\u0161tam?<\/p>\n<p>\u017delim svom djetetu omogu\u0107iti najbolje obrazovanje, pa ga \u0161aljem u \u0161kolu za koju mi svi moji prijatelji ka\u017eu da je najbolja i gdje se \u0161koluju njihova djeca. Tu\u017eno je \u0161to se dijete mora odre\u0107i svog vremena za igru jer svakodnevno gubi dva sata da bi stiglo do \u0161kole i vratilo se ku\u0107i. Ali to je najbolja \u0161kola! No, utjecaj vr\u0161njaka ne djeluje samo na tinejd\u017eere, ve\u0107 i na odluke odraslih. Kako se mo\u017eemo osje\u0107ati gospodarima vlastitog \u017eivota ako stalno poku\u0161avamo odr\u017eavati korak s drugima i tra\u017eimo njihovo odobrenje?<\/p>\n<p>Povrh toga, dopu\u0161tamo si zbunjenost brkaju\u0107i svoje \u017eelje sa svojim potrebama. Potrebe su po definiciji neophodne za pre\u017eivljavanje. \u017delje su samo nametnuti zahtjevi. Ponekad se uvjeravamo da ne mo\u017eemo \u017eivjeti bez udobnosti i rasko\u0161i pretvaraju\u0107i svoje \u017eelje u prividne potrebe. Na primjer, iako je lijepo imati najnoviji model mobilnog telefona, trebamo li zaista sve njegove raspolo\u017eive mogu\u0107nosti i aplikacije? Mo\u017eda nas na to nagoni dru\u0161tveno uvjetovani pritisak. Tko diktira koliko je dovoljno? Pona\u0161amo li se automatski, slijede\u0107i \u201ckrdo\u201d? \u010cini se kao da smo vo\u0111eni ne\u010dim izvanjskim, a da toga nismo ni svjesni.<\/p>\n<p>Ukratko, raditi zna\u010di biti zauzet odra\u0111ivanjem stavki s popisa obaveza potaknut vanjskim poticajima, raditi ne\u0161to zato \u0161to se to o\u010dekuje od nas ili zato \u0161to tako ispunjavamo neku neuta\u017eivu potrebu. \u0160tovi\u0161e, kako tehnologija i umjetna inteligencija polako i lukavo sve vi\u0161e pro\u017eimaju na\u0161 \u017eivot, tako raste i prijetnja mehani\u010dnosti koja se nadvija nad na\u0161im glavama. Zato je vrijeme da svjesno i kontinuirano potvr\u0111ujemo svoju istinsku, ljudsku prirodu.<\/p>\n<p>Dakle, \u0161to je s bivanjem? Kao prvo, razmotrimo \u0161to zna\u010di biti ljudsko bi\u0107e. Ljudska bi\u0107a su se oduvijek pitala: \u201cTko sam ja?\u201d Razli\u010dite filozofske \u0161kole i teolozi opisuju ljudsku konstituciju na razli\u010dite na\u010dine, ali njezina temeljna na\u010dela ostaju upadljivo ista.<\/p>\n<p>Ljudsko bi\u0107e, prema zapadnoj tradiciji primjerice, ima sposobnost djelovanja na razli\u010ditim razinama svije\u00adsti, dok se \u201csredi\u0161te\u201d njegove svijesti mijenja i pomi\u010de s jedne razine na drugu. Tako mo\u017eemo re\u0107i da imamo \u201cni\u017eu\u201d svijest usmjerenu na tjelesne, emocionalne i mentalne planove, ali imamo i \u201cvi\u0161u\u201d svijest, podru\u010dje koje je iznad uobi\u010dajene svijesti, nazvano \u201cnad-mentalnim\u201d.<\/p>\n<p>Kada su na\u0161 fokus pre\u017eivljavanje, utjeha i u\u017eitak, ka\u017eemo da je na\u0161a svijest fiksirana na fizi\u010dko tijelo. Na drugoj razini, kada smo pokretani osje\u0107ajima \u2013 \u201cnisam raspolo\u017een\/a\u201d, \u201cto je uzbudljivo, hajdemo to raditi\u201d, \u201cpovrije\u0111en\/a sam\u201d \u2013 mo\u017ee se re\u0107i da je na\u0161a svijest fiksirana u emocionalnom svijetu. Zatim, postoji vrijeme kada racionaliziramo, tra\u017eimo \u010dinjenice ili dopu\u0161tamo da na\u0161e mi\u0161ljenje, sklonosti ili odbojnosti utje\u010du na na\u0161e odluke i djelovanje; tada je na\u0161a svijest na mentalnoj razini.<\/p>\n<p>Razli\u010dite tradicije govore o unutarnjoj bitci izme\u0111u dviju sila prisutnih u \u010dovjeku; ona koja nas povla\u010di dolje je zemaljska i materijalna, a druga uzdi\u017ee na\u0161u svijest na vi\u0161e razine \u201cpoput vatre koja daje svjetlost i di\u017ee se prema bo\u017eanskom\u201d. Ova stalna bitka predstavlja ljudsko bi\u0107e, jedino stvorenje s mogu\u0107no\u0161\u0107u izbora. Tako mo\u017eemo re\u0107i da roditi se kao ljudsko bi\u0107e zna\u010di imati izbor: dopustiti ni\u017eem ja da preuzme vodstvo ili na\u0161em vi\u0161em ja omogu\u0107iti da usmjerava na\u0161e postupke i na\u010dine reagiranja na okolnosti.<\/p>\n<p>Kako premostiti jaz izme\u0111u svog ni\u017eeg i vi\u0161eg ja? Kako napraviti korak iz posjedovanja potencijala u njegovo ostvarenje? Izra\u017eavamo li uistinu kao ljudska bi\u0107a svoj pravi ljudski potencijal? I \u0161to je to pravi ljudski potencijal? Kada mo\u017eemo re\u0107i da smo ga doista iskazali?<\/p>\n<p>Biti ljudsko bi\u0107e je biti \u2013 biti prisutan potpuno u trenutku, tjelesno, umom i du\u0161om, za razliku od djelomi\u010dne prisutnosti, stanja zbunjenosti mnogim podra\u017eajima vanjskog svijeta. To zna\u010di biti usredoto\u010den svije\u0161\u0107u. Tek kad smo svjesni, mo\u017eemo se posvetiti odre\u0111enom trenutku prije nego \u0161to on pro\u0111e i nestane. Biti zna\u010di povezati se sa svrhom onoga \u0161to radimo i posvetiti se tome. Na primjer, kada smo s prijateljem, budimo prijatelj u najpotpunijem smislu. Ako ka\u017eemo da smo gra\u0111anin, budimo pravi gra\u0111anin.<\/p>\n<p>Na\u0161 um je poput majmuna koji ska\u010de s jedne grane na drugu. Neumorno ska\u010de s jedne misli na drugu, od jedne ideje k drugoj ili se stalno kre\u0107e izme\u0111u pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti. On je fragmentiran i rijetko cjelovit. To nas \u010desto navodi na misao: \u201cKada i gdje mi je pobjegao onaj va\u017eni trenutak?\u201d To je mogao biti neki zadatak kojim smo se bavili, razgovor s nekim, \u010ditanje, \u0161to god. \u201cUnutarnji majmun\u201d nas obuzima i ometa. Ta se ometanja pojavljuju u razli\u010ditim oblicima. Ponekad se javljaju kao glas nutarnjeg suca koji pronalazi krivnju i sumnje, bilo nas samih bilo drugih. Ponekad se pojavljuje u obliku emocionalnih previranja \u2013 kad smo uzrujani ili ljuti. Tada smo toliko obuzeti osje\u0107ajima da neposrednu stvarnost i ne zamje\u0107ujemo. Ponekad su strah i tjeskoba ti koji nas ometaju i odvla\u010de od svjesnosti trenutka. To mo\u017ee biti tjeskoba izazvana strahom od onog \u0161to \u0107e drugi re\u0107i o nama ili pak strahom od neuspjeha, od gubitka ne\u010dega ili nekoga za kog smo vezani. Kada su ti glasovi glasni i sna\u017eni, oni skre\u0107u na\u0161u pa\u017enju od sada\u0161njosti. Zbog toga ne do\u017eivljavamo trenutak u potpunosti i gubimo njegovu bit.<\/p>\n<p>U svemu tome, dajemo li najbolje od sebe? Jesmo li predani u svojim odnosima, u svom poslu? Ili samo radimo automatski? To je pitanje koje se moramo zapitati. Rokovi i popisi obaveza nisu sami po sebi lo\u0161i, no lo\u0161e je to \u0161to smo opsjednuti onime \u201ckoliko\u201d umjesto \u201ckako\u201d. Kada \u017ertvujemo kvalitetu za kvantitetu, vrlo je vjerojatno da radimo povr\u0161no i zanemarujemo dubinu. A biti zna\u010di unijeti dubinu i smisao u ono \u0161to radimo.<\/p>\n<p>Drevna egipatska kultura nagla\u0161avala je va\u017enost posve\u0107enosti onome \u0161to se radi i uno\u0161enja smisla u sve \u0161to se \u010dini. To su nazivali nether. Dakle, mo\u017eemo re\u0107i da biti zna\u010di unijeti nether u sve \u0161to radimo i ispuniti smisao i svrhu onoga \u0161to radimo. Dok razgovaramo, na primjer, razgovarajmo na na\u010din da nas drugi razumiju i slu\u0161ajmo s namjerom razumijevanja. Bilo da di\u0161emo, jedemo, molimo ili radimo, \u010dinimo to tako da se pove\u017eemo sa smislom toga \u0161to radimo, sa svrhom toga \u010dina, a ne samo zato \u0161to se to od nas o\u010dekuje. U\u010dinimo to \u010ditavim srcem, s predano\u0161\u0107u i daju\u0107i najbolje od sebe.<\/p>\n<p>Jesmo-li-ljudska-bica-ili-ljudska-djela-dirigentJo\u0161 jedan zanimljiv drevni egipatski koncept je Mahat, tj. Pravda. Ostvarenje pravde je ostvarenje na\u0161eg potencijala. Kada mo\u017eemo re\u0107i da smo ostvarili svoj potencijal? Mo\u017eda mo\u017eemo po\u010deti ostvarivati svoj potencijal tek nakon \u0161to utvrdimo svrhu svog postojanja. Je li svrha akumuliranje bogatstva ili mo\u0107i? Ili je to znati tko sam, za\u0161to mi je dana prilika ovog \u017eivota? Mora postojati dublji smisao. Mo\u017eda to zna\u010di razumjeti \u017eivot; shvatiti zna\u010denje promjena i ciklusa, uspona i padova, \u017eivotnih obrazaca. Ukratko, svrha na\u0161eg \u017eivota mogla bi biti tra\u017eenje istine. Citiraju\u0107i Sokrata: \u201c\u010cu\u0111enje je po\u010detak mudrosti\u201d, pitam se nismo li se, ostavljaju\u0107i djetinjstvo iza sebe, prestali \u010duditi?<\/p>\n<p>Biti \u010dovjek zna\u010di do\u017eivjeti entuzijazam (gr\u010dki pojam en+theos zna\u010di \u201cu Bogu\u201d). To zna\u010di vidjeti smisao u svemu \u2013 u ljudima oko sebe, stablima, \u017eivotinjama, pa \u010dak i kamenju i pijesku. Entuzijazam dolazi od spoznaje da smo povezani s onim bo\u017eanskim i da imamo uzvi\u0161eniju svrhu.<\/p>\n<p>Glavna razlika izme\u0111u \u017eivotinja i ljudi je na\u0161a sposobnost izbora. Kao ljudska bi\u0107a imamo sposobnost uzdizanja svijesti i shva\u0107anja da je ono \u0161to nas ograni\u010dava na\u0161e pogre\u0161no poistovje\u0107ivanje sa svojim ni\u017eim ja. Odabrati identitet vi\u0161e svijesti zna\u010di vidjeti da nismo definirani samo svojim tijelom, svojim emocijama, nego da smo puno vi\u0161e, i da se mo\u017eemo savladati da nas ne obuzmu. Tako vje\u017ebamo svoju slobodnu volju; volju kojom biramo, kojom bivamo to \u0161to jesmo, kojom slijedimo svoju pravu svrhu u \u017eivotu i \u010dinimo ono \u0161to je ispravno. Naravno, to nije lako, ali mo\u017ee se vje\u017ebati i primjenjivati.<\/p>\n<p>Zaklju\u010dimo, dvojba odabira izme\u0111u biti i \u010diniti zapravo nije stvarna dvojba. Zato \u0161to se ne radi o ovom ili onom, nego i o jednom i o drugom. Trebamo \u017eivjeti s paradoksom istovremenog \u010dinjenja i bivanja. Ono \u0161to je pritom va\u017eno jest unijeti biti u \u010diniti kako bismo vodili smisleniji \u017eivot i izrazili svoj ljudski potencijal.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/nova-akropola.com\/filozofija-i-psihologija\/psihologija\/jesmo-li-ljudska-bica-ili-ljudska-djela\/\">Nova Akropola<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tehnolo\u0161ki napredak nije lo\u0161. No va\u017eno je zapitati se slu\u017ei li tehnologija nama ili smo mi postali njezini robovi? Imamo li kontrolu nad njom ili ona kontrolira nas? To je pravo pitanje!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":303259,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-303258","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303258","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=303258"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303258\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":303260,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303258\/revisions\/303260"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/303259"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=303258"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=303258"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=303258"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}