{"id":303057,"date":"2020-09-24T07:46:31","date_gmt":"2020-09-24T05:46:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=303057"},"modified":"2020-09-24T07:46:31","modified_gmt":"2020-09-24T05:46:31","slug":"prihvati-vrapca-ali-hrani-svojeg-goluba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/09\/24\/prihvati-vrapca-ali-hrani-svojeg-goluba\/","title":{"rendered":"Prihvati vrapca, ali hrani svojeg goluba"},"content":{"rendered":"

Autorka: Antonela Stjep\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

Kao perle rasuti po svijetu. U potrazi za kruhom ili logikom, udubljeni u svoje misli, u rana jutra navla\u010de kombinezone i cokule da zagaze u jo\u0161 jedan dan. \u201eCrnci i Crnogorci.\u201c Dok ve\u0107ina \u0161tedi da u svom selu sagradi najve\u0107u ku\u0107u, neki sa \u017euljevima sakupljaju inspiraciju za nove pjesme. Me\u0111u njima je i Tiv\u0107anka Paulina Lanceroti. Arhitektica, spisateljica i pjesnikinja. Danas zaposlena u jednoj maloj fabrici u blizini njema\u010dkog Ludwigsburga. Dok \u010ditamo njene pjesme u fre\u0161ko objavljenoj zbirci \u201cFerse\u201d u izdanju Centra za kulturu Tivat, ciklus u nastajanju- \u201cMade in Germany\u201d do\u017eivljava prevod na njema\u010dki jezik, dok privla\u010di veliku pa\u017enju \u010ditalaca i kritike u regionu. \u010cini se- gladni smo stihova koji bi nas opjevali.<\/p>\n

Iako su \u201cFerse\u201d njena prva objavljena zbirka poezije, Paulina pi\u0161e od najranijeg djetinjstva, posljednjih godina pokazuju\u0107i vje\u0161tinu u jednoj od najte\u017eih knji\u017eevnih formi- kratkoj pri\u010di. Za pri\u010du\u00a0<\/em>“Kraci”<\/em><\/a>, 2017. godine, drugonagra\u0111ena je na konkursu zagreba\u010dkog Centra za kreativno pisanje (CeKaPe) i \u010dasopisa za knji\u017eevnost i umjetnost NEMA. Pri\u010da\u00a0\u201eLjeta\u201c<\/strong>\u00a0u\u0161la je 2019. u u\u017ei izbor regionalnog konkursa\u00a0<\/em>\u201eWrite queer\u201c<\/em><\/a>\u00a0te je u izdanju asocijacije\u00a0\u201eQueer Montenegro\u201c<\/strong> objavljena u zbirci kratkih pri\u010da\u00a0\u201eDu\u017enost slobode\u201c<\/strong>.<\/em><\/p>\n

Pjesme su joj uvr\u0161tene u zbirke\u00a0“Erato '04”<\/strong>\u00a0i\u00a0“Od gnijezda do zvijezda”<\/strong>, kao i na nekoliko knji\u017eevnih portala (<\/em>\u201eStrane\u201c<\/em><\/a>,\u00a0<\/em>“Zvona i nari”<\/em><\/a>,\u00a0<\/em>\u201eNEMA\u201c<\/em><\/a>). Nedavno su pjesme iz ciklusa \u201cMade in Germany\u201dobjavljene na zagreba\u010dkom portalu <\/em>Lupiga<\/em><\/a>, gdje ih je prona\u0161ao <\/em>Christoph Baumgarten, urednik bloga Balkan Stories,<\/em><\/a> te od skora \u017eive i na njema\u010dkom.<\/em><\/p>\n

Kako postane\u0161 pjesnik- iz potrebe ili ambicije? \u0160ta jedan arhitekta radi na fabri\u010dkoj traci? Boli li manje, kad gleda\u0161 iz daleka? – upitali smo ovu zanimljivu \u017eenu za njenog kratkog boravka u rodnom kraju.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

\"\"

Paulina Lanceroti i Maja Perfiljeva<\/p><\/div>\n

Potreba da zapi\u0161e\u0161 svoje misli i zapa\u017eanja prati te otkad si nau\u010dila pisati. Na tom putu, ve\u0107 od osnovno\u0161kolskih dana, skretala si pa\u017enju ne samo nastavnika jezika, ve\u0107 i “ljudi od rije\u010di” koji su u tvojim zapisima prepoznavali veliki spisateljski i pjesni\u010dki potencijal. U tom smislu, ko ti je i na koje na\u010dine pomogao da “izbrusi\u0161” svoj izri\u010daj? <\/strong><\/p>\n

U pitanju su mahom \u017eene, bilo da su djelovale kao prosvjetne radnice ili da im je pisana rije\u010d, kao novinarkama, bila svakodnevni alat. Stavila bih naglasak na tri osobe, prije svega zato \u0161to su nas sve tri tijekom pro\u0161le 2019. godine, na\u017ealost, napustile. Ispostavilo se, istim redosljedom kojim su mi ulazile u \u017eivot.<\/p>\n

Milenka Markovi\u0107, u\u010diteljica razredne nastave, izuzetno posve\u0107ena svojem pozivu, osim slovima i brojevima, nau\u010dila me disciplini i odgovornom odnosu spram obaveza.<\/p>\n

Novinarka Beba Maru\u0161i\u0107. Njezin glas ostao je u sje\u0107anju mnogih koji pamte Radio Tivat iz ‘80-ih godina. Pamte je i \u010ditatelji Monitora. Po objavljivanju niza kriti\u010dkih tekstova koji nisu i\u0161li na ruku milo\u0161evi\u0107evskoj politici u Crnoj Gori, biva prognana te je karijeru, potkraj 90-ih i po\u010detkom 2000-ih, nastavila u pra\u0161koj redakciji radija \u201eSlobodna Evropa\u201c. Susretale smo se i dru\u017eile kad mi je bilo 16-17 godina. Bila je prva koja se, osim na\u010delnog komentiranja i izno\u0161enja dojmova, ozbiljnije pozabavila strukturom mojih zapisa, ukazivala mi na vrlo konkretne stvari u pisanju, posu\u0111ivala knjige. Neke Bebine sugestije, kao i primjere koje mi je navodila, pamtim i danas.<\/p>\n

Pjesnikinja i profesorica knji\u017eevnosti, Maja Perfiljeva, \u0161iroj javnosti poznata kao autorica brojnih tekstova za pop glazbu. Lokalnoj publici mo\u017eda najpoznatija po \u201eBokeljskoj no\u0107i\u201c, najve\u0107i broj pjesama napisala je za sarajevske Indexe, ‘70-ih (\u201eDa sam ja netko\u201c, \u201eSanjam\u201c, \u201eBalada\u201c). Maja se s mojom poezijom prvi put susrela 2005. godine i od tada me u vi\u0161e navrata ugo\u0161\u0107avala na svojim pjesni\u010dko-glazbnim ve\u010derima \u2013 u Tivtu, Zagrebu, na Gospi od \u0160krpjela. Majina upornost i odanost vlastitom stvarala\u0161tvu, kojeg je neumorno prezentirala i nastavljala graditi kroz suradnje s mladima, posebno su vrijedne lekcije.<\/p>\n

Sje\u0107am se jo\u0161 dragih ljudi, naravno. Profesorica kotorske gimnazije, Dragana Sekulovi\u0107, \u010desto je u knji\u017eevnosti isticala jezgrovit, lapidaran stil. Zahvaljuju\u0107i tome, nau\u010dila sam kratiti re\u010denicu. Koji put i svoditi je na jednu jedinu rije\u010d. Kra\u0107enjem sam se dosta bavila i 2017. godine poha\u0111aju\u0107i u Zagrebu nagradnu radionicu kratke pri\u010de kod pisca i urednika Miroslava Mi\u0107anovi\u0107a.<\/p>\n

Proces \u201ebru\u0161enja\u201c vlastitog izri\u010daja vjerovatno \u0107e trajati koliko i pisanje. Te\u0161ko je re\u0107i da te kroz taj proces mo\u017ee netko permanento voditi ili usmjeravati. Neminovna je, u velikoj mjeri, samoizgradnja, znati\u017eelja i \u017eelja za svojevrsnim istra\u017eivanjem.<\/p>\n

Nedavno sam \u010dula stanovi\u0161te da umjetnost nastaje iz potrebe shvatanja i prevazila\u017eenja nesklada, u nama samima, me\u0111u ljudima, u odnosu sa prirodom. U svom pjesni\u010dkom opusu primarno se zanima\u0161 za odnose me\u0111u ljudima, njihove slabosti i snage, uspjevaju\u0107i da rije\u010dima ogoli\u0161 procese kroz koje putuju svi koji streme istini. Treba li pjesniku vlastita muka, ako \u017eeli donijeti univerzalnu poruku? Da li je to zapravo \u017eelja, ili potreba?<\/strong><\/p>\n

Je li mi nu\u017ena vlastita muka da bih zabilje\u017eila stih \u2013 i da, i ne. Ovisno o \u017eivotnoj sferi kojoj pojava ili doga\u0111aj pripadaju. Primjerice, ako je netko iz moje blizine gradio tzv. politi\u010dku karijeru ili posvetio \u017eivot stjecanju imovine a ostao nesretan, neispunjen, s vi\u0161e problema nego benefita od svojeg djelovanja… Onda je to po svome karakteru muka u koju ne moram i sama u\u0107i kako bih imala mi\u0161ljenje ili je ponegdje opisala. S druge strane, ako me usred no\u0107i probude gr\u010devi u mi\u0161i\u0107ima jer nisam trenirana za radno mjesto koje zahtijeva osmosatno stajanje na nogama, odjednom \u0107u puno bolje razumjeti za\u0161to brojne radnice uza sebe imaju \u0161ume\u0107e tablete ili prah magnezija. I naprasno brzo \u0107u mo\u0107i sagledati svijet oko sebe iz radni\u010dke perspektive. Jer \u0107u se susretati s nizom problema o kojima ni u ud\u017ebeniku sociologije nije ni\u0161ta pisalo, a nije odve\u0107 artikulirano ni kroz druge izri\u010daje s kojima sam se susretala. Jasno, ni za jednu muku ne bih mogla re\u0107i da je ciljano pri\u017eeljkivana kako bi se preto\u010dila u tekst. Pjesma ili tekst nastaju iz potrebe \u2013 da uka\u017eemo, ispri\u010damo, razumijemo, propitamo… Sebe, odnose, okru\u017eenje. Zato, da… Te\u0161ko je ne slo\u017eiti se sa stanovi\u0161tem koje si navela. Implicira na neki na\u010din da ljudi stvaraju iz nemira i nemirenja s neskladom, tragaju\u0107i za skladom. Ali, i iz igre. Ne zaboravi, molim te, na igru.<\/p>\n

Arhitektura je zaustavljena muzika, rekla si mi jednom. Koji je odnos izme\u0111u arhitekture i umjetnosti slaganja rije\u010di? Ima li korelacije izme\u0111u ure\u0111enja prostora i slaganja strukture pjesme? U Urbanisti\u010dkoj nedvosmisleno ima.<\/strong><\/p>\n

Pjesma \u201eUrbanisti\u010dka\u201c<\/a> napisana je po\u010detkom 2006. godine, u pauzi crtanja fakultetskog programa iz Urbanisti\u010dkog planiranja. Kako je urednik zbirke \u201cFerse\u201d, Miomir Abovi\u0107, u svome predgovoru naglasio, ta urbanisti\u010dka alegorija poslu\u017eila je kao baza za ukazati na suodnos racionalnog i emotivnog te na odnos jedinke i dru\u0161tva. Pi\u0161u\u0107i je, nisam puno razmi\u0161ljala o njenoj strukturi. Vi\u0161e me je u tom trenutku mu\u010dila\u00a0 brojnost \u017eivotnih sfera i potreba na koje valja misliti u procesu planiranja. Umije biti zastra\u0161uju\u0107e kad osvijestite da tim linijama koje povla\u010dite zapravo vrlo konkretno, opipljivo uvjetujete ljudima svakodnevni \u017eivot \u2013 pristupe, promet, odnos zelenog i izgra\u0111enog, volumen i visinu izgradnje, namjene prostora, itd. Ukratko, kvalitetu \u017eivota. Isto kao \u0161to je na\u0161a svakodnevica materijalizirani, trodimenzionalni prostor kojim se kre\u0107emo, svakodnevica nam je i onaj unutarnji svijet kojim se, tako\u0111er, itekako valja baviti. Ta su promi\u0161ljanja bila impuls za nastanak pjesme.\"\"<\/p>\n

\u201eArhitektura je okamenjena muzika\u201c, jedno je od poeti\u010dnijih tuma\u010denja koje je izrekao Friedrich von Schelling. Puno \u010de\u0161\u0107e se pronalaze sli\u010dnosti izme\u0111u arhitekture i muzike, nego izme\u0111u arhitekture i poezije. Premda, obje spadaju u pet klasi\u010dnih umjetnosti (arhitektura, skulptura, slikarstvo, muzika i poezija). Otkako je \u010dovje\u010danstva, postoji ljudska potreba za skloni\u0161tem, \u0161to je temeljna zada\u0107a arhitekture, kao i potreba za iskazom duhovnosti, \u010dime se bavi poezija. Osobno, vi\u0161e mi je razlika na pameti, nego sli\u010dnosti. Jedna bitna je u tome \u0161to arhitektura, od projekta do realizacije potrebuje cijelu malu vojsku ljudi. Pisanje je, s druge strane, samotni proces. Do interakcije dolazi tek u susretu teksta s \u010ditateljima. Tako\u0111er, izuzev \u0161to mora biti funkcionalna, arhitektura ima i tu nezgodnu osobinu da prili\u010dno ko\u0161ta. Nemjerljivo vi\u0161e je skop\u010dana s inim pravilnicima, normama, zakonima i, \u0161to povijest potvr\u0111uje, s politikom i ekonomskom mo\u0107i. No, mo\u017eemo navesti i neke sli\u010dnosti; primjerice, ritmi\u010dnost, kontekstualnost, osjetilnost, obje odra\u017eavaju vrijeme u kojem nastaju, kroz odnose tretiraju pitanje mjere. Ono \u0161to je u arhitekturi i urbanizmu odnos punog i praznog, u pjesmi je, mo\u017eda, odnos re\u010denog i pre\u0161u\u0107enog, izme\u0111u rije\u010di i pauze. Podsjetila si me pitanjem na misli \u0161vicarskog arhitekte, Petera Zumthora, ba\u0161 zato \u0161to je, \u010dini mi se, jedan od rijetkih koji je spomenuo ovu korelaciju, a njegove rije\u010di se lijepo nadovezuju i na tvoje prethodno pitanje: \u201eUmjetnost nema ni\u0161ta sa zanimljivim konfiguracijama ili s originalno\u0161\u0107u. Ona se bavi uvidom, razumom i prije svega istinom. A mo\u017eda je poezija neo\u010dekivana istina. Njen nastup zahtijeva ti\u0161inu. Tom tihom o\u010dekivanju dati lik \u2013 to je umjetni\u010dka zada\u0107a arhitekture. Jer sama gra\u0111evina nikad nije poeti\u010dna. Ona mo\u017ee jedino posjedovati one delikatne kvalitete koje nam u posebnim trenucima daju da razumijemo ne\u0161to \u0161to jo\u0161 nikada ranije nismo mogli tako razumjeti.\u201c<\/p>\n

Tiv\u0107anka koja se \u0161kolovala u Kotoru, nakon toga u Zagrebu. Arhitektica, du\u017ee od decenije kreativni i saradnik za odnose s javno\u0161\u0107u Josipe Lisac, pjesnikinja i spisateljica, danas radi u fabrici i pi\u0161e “Made in Germany” pjesme. Nagla\u0161eno socijalnog karaktera. Kako gleda\u0161 na ovo iskustvo? Za \u010dim zapravo traga\u0161?<\/strong><\/p>\n

Za novim pjesmama, izgleda. Neplanirano. Nenamjerno. I ranije, dok sam \u017eivjela u Zagrebu, imala sam nekih zapisa o dru\u0161tvenim relacijama i o radni\u010dkom svijetu. Me\u0111utim, iako kroz bliske ljude, poznavala sam ga mahom iz tu\u0111ih iskustava. U trenutku kad sam i sama postala dijelom njega, puno toga mi je bilo novo. Mogu\u0107e da mi je zbog toga i percepcija bila izo\u0161trenija. U Ludwigsburgu (20-ak km sjeverno od Stuttgarta) stanujem, a radila sam i radim u okolnim mjestima. Prvo radno mjesto bilo je u tvornici u Marbachu, rodnom mjestu pjesnika Friedricha Schillera. Kad sam prijateljicama pisala s kakvim sam poslom i pod kojim uvjetima po\u010dela, dodavala sam u \u0161ali \u2013 jo\u0161 uvijek poku\u0161avam otkriti ima li \u010dega pjesni\u010dkog u tome. Pokazalo se vremenom da ima. Mada, da sam i\u0161la ciljano u potragu za stihovima, trosmjenski rad i tvorni\u010dka hala sasvim sigurno ne bi bila adresa na koju bih oti\u0161la. Ali…\u00a0 \u201eWhen life gives you lemons, make lemonade.\u201c Premda sam svaki posao koji sam do sada radila nastojala obavljati korektno i primala neke pohvale, poku\u0161avam sebe ne shva\u0107ati preozbiljno. Ako mi je ve\u0107 avantura u koju sam se upustila dolaskom u Njema\u010dku ponudila takav po\u010detak, idem vidjeti \u0161to se iz toga mo\u017ee nau\u010diti i kakve uvide takvo iskustvo nudi. Upravo se tim uvidima ponajvi\u0161e i bave novije pjesme.<\/p>\n

Boku sobom nosi\u0161. Kroz vrijeme, u tvojim pjesmama, od nostalgi\u010dnog opisa neverina u Kalimanju, koji miri\u0161e na Tivat u zapravo ljubavnoj pjesmi, ona zna u stihovima izviret iz umidanih \u0161kafetina na\u0161e “mu\u010di-mu\u010di” filozofije, tek da nas sjeti \u0111e smo i \u0161to \u010dinimo. Ipak, \u010dini se da te koliko uzusi koje ne propitujemo, ijede i mijene u prostoru, koje te uvijek iznova o\u010dekuju?<\/strong><\/p>\n

Boka mi je zavi\u010daj i dio identiteta. U njoj sam rasla, proplivala, sazrijevala, prijateljevala, \u0161etala prve ljubavi, igrala ko\u0161arku, zavr\u0161ila dofakultetsko \u0161kolovanje. Slike bokeljskog krajolika ujedno su i slike mojeg djetinjstva. Posljednjih 20 godina dolazim povremeno. Promjene koje primje\u0107ujem u prostoru su drasti\u010dne. Pritom, nisam netko tko smatra da vrijeme mo\u017ee ili treba stati i svjesna sam da nosi promjene. Era predatora je svojom logikom \u201erazvoja\u201c, naravno, u posvema\u0161njem sukobu s osjetljivim krajolikom kakav Boka jest. Godinama do\u017eivljava silovanje vrijednog, dominantno, obalnog prostora. A prostor je, podsjetimo, nepovratni resurs; mo\u017eete ga potro\u0161iti samo jednom. Bojim se da nismo svjesni \u0161to nam je posu\u0111eno na u\u017eivanje. Ka\u017ee se da nismo dobili resurse, ve\u0107 ih samo posudili od budu\u0107ih generacija. Rado se sjetim fakultetskog profesora, akademika Dinka Kova\u010di\u0107a, koji nam je umio re\u0107i: \u201eSvako vam se vrime ponajprije zapi\u0161e u arhitekturi.\u201c Na\u0161e se \u010desto zapisuje na posve be\u0161\u0107utan na\u010din. Vizure s mora promijenjene su do neprepoznatljivosti. U godinama kada su klimatske promjene i smanjenje emisije CO2 glavne svjetske teme, kod nas se sijeku kompletni parkovi i stoljetna stabla po kojima su imenovani pojedini lokaliteti (npr. pinije \u2013 Pine, Kamp u Dobroti). Izgradnjom se popunjava gotovo svaki cm2. Prvo se, u sveto ime Elitno, grade vile pa se tek onda razmi\u0161lja o nepostoje\u0107oj infrastrukturi. Naravno, manir upravljanja prostorom kao da je neprijateljski u dobroj mjeri dolazi iz kriterija: \u201eTko je ja\u010di \u2013 tla\u010di\u201c.<\/p>\n

Tvoj posljednji ciklus pjesama, \u201cMade in Germany\u201d, preko Zagreba i Be\u010da sti\u017ee i do rodne adrese. Neke pjesme ve\u0107 su prevedene na njema\u010dki jezik i objavljene, neke su u procesu prevo\u0111enja. \u010cini se da gdje god po\u0111e\u0161, dobro vidi\u0161 i jo\u0161 bolje bilje\u017ei\u0161 vi\u0111eno. Koji se put sprema tvojim pjesmama?<\/strong><\/p>\n

Da ti odgovorim rije\u010dima na\u0161eg gimnazijskog profesora, Vasa Ka\u0161\u0107elana – ne bavim se proro\u010danstvom. Dakle, nisam ni sama sigurna. No, nakon objave pet pjesama na portalu Lupiga, pokrenuli su se neki procesi koji obe\u0107avaju, uklju\u010duju\u0107i spomenuti prijevod, i moglo bi se dogoditi da idu\u0107e godine iza\u0111e nova zbirka s pjesmama nastalim u Njema\u010dkoj.\u00a0<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\u201cFerse\u201d su tvoja prva objavljena zbirka poezije. Ka\u017eem objavljena, jer jesi zapisala mnogo vi\u0161e stihova nego li ih se na\u0161lo me\u0111u koricama zbirke u izdanju Centra za kulturu Tivat. Da li je na mjestu da ka\u017eem da naslov zapravo mo\u017ee zahvatiti i tvoje prozno stvarala\u0161tvo?<\/strong><\/p>\n

Naslov \u201eFerse\u201c<\/a> je, reklo bi se, vi\u0161eslojan i zahvalan za razli\u010dite interpretacije. Mogao bi poslu\u017eiti i za prozu, ali nemam ga namjeru reciklirati. Neven Stani\u010di\u0107, direktor Centra za kulturu Tivat, propitivao je na promociji naslov zbirke postaviv\u0161i, mo\u017eda, i klju\u010dno pitanje – \u201eO \u010demu su versi kad su u pitanju ferse?\u201c \u2013 te dodao \u2013 \u201eNe mo\u017eemo se slo\u017eiti da su to samo o\u017eiljci. Jer ferse na kamenu nisu isto \u0161to i ferse na tkanini na primjer, kad daju jedno potpuno drugo zna\u010denje.\u201c<\/p>\n

Kao arhitektica, zanima\u0161 se za alternativne vidove stanovanja i sisteme samoodr\u017eivih zajednica. Da li misli\u0161 da s resursima kojima raspola\u017ee Crna Gora ima potencijala da defini\u0161e i sprovede politike koje bi odvele njen budu\u0107i razvoj u odr\u017eivom smjeru? Ako bi trebalo da zamisli\u0161 idealnu konstrukciju takvog jednog sistema, kojih bi deset rije\u010di definisalo njegovu nosivost?<\/strong><\/p>\n

Jedan od klju\u010dnih resursa za definiranje i sprovo\u0111enje politike su ljudi. Crna Gora ima stru\u010dnih i u temu vrlo upu\u0107enih ljudi. Na\u017ealost, po promjenama o kojima sam ranije govorila, o\u010digledno je da takvi nisu bili ni blizu sprovo\u0111enju politike koja bi razvoj vodila u odr\u017eivom smjeru. \u010cak se pojam odr\u017eivosti uspio prili\u010dno obesmisliti kroz postupke Ministarstva ODR\u017dIVOG razvoja i turizma. \u010cini se da bi bilo kakvom zaokretu u smjeru po\u017eeljnog sistema morao prethoditi svojevrsni reset. I kroz inkluzivan pristup gra\u0111anima tj. dru\u0161tvu \u010diji se na\u010din \u017eivota isprepli\u0107e i zrcali u okoli\u0161u, i kroz poku\u0161aj sanacije postoje\u0107eg stanja. Za po\u010detak, valjalo bi se slo\u017eiti oko, na izgled, neupitnog \u2013 da svi di\u0161emo, pijemo i jedemo. Stoga, trebamo \u010dist zrak, vodu i tlo. U ekolo\u0161koj dr\u017eavi, za o\u010dekivati je, tu logiku poput aksioma ne treba dokazivati i ljudi \u010duvaju bogatstvo koje su posudili od svoje djece. Ili?!<\/p>\n

Rije\u010di koje bi definirale sistem u kojem bih i sama po\u017eeljela \u017eivjeti: solidarnost, dru\u0161tvo s nultom tolerancijom na nasilje, regenerativni ekonomski sistem, tranzicija prema obnovljivm izvorima energije u proizvodnji elektri\u010dne energije, razvrstavanje sme\u0107a, recikliranje i odgovorno gospodarenje otpadom, energetski efikasna obnova i sanacija zgrada, kori\u0161tenje prirodnih materijala u izgradnji novih, permakultura, neupitnost ljudskih prava, besplatno i svima dostupno obrazovanje i lije\u010denje, rodna ravnopravnost, odsustvo monopola.<\/p>\n

Da li \u0107e ovdje u dogledno vrijeme biti uspostavljena \u201cnosiva konstrukcija,\u201d veliko je pitanje. Koji su putevi pred Paulinom i njenim pjesmama, te kada i da li \u0107e joj odrina pred ku\u0107om u tivatskom Kalimanju ponovo pru\u017eati hladovinu i mir potreban za stvaranje, ne mo\u017eemo znati. Ono \u0161to znamo je da pi\u0161e. Kako je jednom navela: \u201cPi\u0161em jer di\u0161em. I di\u0161em dok pi\u0161em.\u201d Za potrebe ovog intervjua, \u0161alje nam svoju posljednju pjesmu- <\/em><\/p>\n

LJETNI CVRKUT<\/strong><\/span><\/p>\n

Zora se probila u stan.<\/p>\n

Dolazi\u0161 do prozora kako bi pridigla roletu.<\/p>\n

Ugleda\u0161 vrapca na parapetu.<\/p>\n

Zastaje\u0161, ne \u017eeli\u0161 ga prepla\u0161iti.<\/p>\n

Gledate se koji tren,<\/p>\n

pa odleti.<\/p>\n

Sad podi\u017ee\u0161 roletu i<\/p>\n

dan se zavla\u010di dublje u stan.<\/p>\n

Na izlasku iz ku\u0107e pritvara\u0161 vrata.<\/p>\n

\u0160to ti\u0161e.<\/p>\n

S marendom u jednoj i kavom u drugoj ruci,<\/p>\n

spu\u0161ta\u0161 se niz ulicu.<\/p>\n

Sa susjedovog tamarisa<\/p>\n

ispra\u0107aju te razbu\u0111ene ptice.<\/p>\n

Jutarnja studen penje ti se preko mi\u0161ica do ramena.<\/p>\n

Do parkirali\u0161ta na Karlsplatz-u<\/p>\n

pristi\u017eu i drugi ljudi u kombinezonima ili radni\u010dkim hla\u010dama.<\/p>\n

Pekara na uglu jo\u0161 nije otvorena.<\/p>\n

Iz stana povi\u0161e nje kre\u0161ti papagaj.<\/p>\n

Na zvoniku glomazne crkve provjerava\u0161 prolazno vrijeme –\u00a0 6:20.<\/p>\n

Sjeda\u0161 u auto. Prija njegova toplina.<\/p>\n

‘Morgen<\/em>! \u2013 pozdravlja\u0161 kolegice i kolege nekih pola sata kasnije.<\/p>\n

Vadi\u0161 vodu i \u0161ugamani\u0107,<\/p>\n

stavlja\u0161 marendu u fri\u017eider i sprema\u0161 ruksak u dodijeljeni ti ormari\u0107.<\/p>\n

Jedne rukavice na ruke, druge u d\u017eep<\/p>\n

i otpo\u010dinje \u0161ljaka.<\/p>\n

Biv\u0161i zatvorenik zabilje\u017eio je remetine\u010dko vjerovanje \u2013<\/p>\n

ako ti na prozor sleti vrabac, ostaje\u0161 u zatvoru;<\/p>\n

ako sleti golub, iza\u0107i \u0107e\u0161 na slobodu.<\/p>\n

Prihvati vrapca,<\/p>\n

ali hrani svojeg goluba, dodao je.<\/p>\n

U podne cijela ulica ima pauzu.<\/p>\n

Naspram svake od hala \u010duju se radnici.<\/p>\n

Sjedim s kolegicom na rubnjaku,<\/p>\n

u hladu izme\u0111u drvoreda i parkiranih automobila.<\/p>\n

Jedemo. U dru\u0161tvu mrava i osa.<\/p>\n

–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Gle cvije\u0107a oko nas! Zar nije ljep\u0161e vani, na zraku?!<\/p>\n

Na tre\u0107em zalogaju, iz dvori\u0161ta preko puta izlazi BMW.<\/p>\n

Na\u0161e srda\u010dne gazde odlaze nekamo na ru\u010dak.<\/p>\n

Sjetim se jutro\u0161njeg vrapca.<\/p>\n

Mo\u017eda na njihovom prozoru cvrku\u0107e svake zore.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako postane\u0161 pjesnik – iz potrebe ili ambicije? \u0160ta jedna arhitektica radi na fabri\u010dkoj traci? Boli li manje, kad gleda\u0161 iz daleka? – upitali smo Paulinu Lanceroti za njenog kratkog boravka u rodnom kraju. (Foto: Ena Schulz)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":303060,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4,12],"tags":[],"class_list":["post-303057","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervjui","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303057","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=303057"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303057\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":303066,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/303057\/revisions\/303066"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/303060"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=303057"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=303057"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=303057"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}