{"id":302072,"date":"2020-09-12T07:34:59","date_gmt":"2020-09-12T05:34:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=302072"},"modified":"2020-09-12T08:04:35","modified_gmt":"2020-09-12T06:04:35","slug":"kome-je-milo-sto-je-pao-milo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/09\/12\/kome-je-milo-sto-je-pao-milo\/","title":{"rendered":"Kome je milo \u0161to je pao Milo?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Goran Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Poslije trideset godina, pade Milo. To se mo\u017ee pouzdano zaklju\u010diti, bez obzira na to \u0161to on jo\u0161 uvijek poku\u0161ava da pregovara\u010dkim kombinacijama do\u0111e do potrebne skup\u0161tinske ve\u0107ine. Njegova partija je tako slabo pro\u0161la na izborima, da sve pri\u010de o pojedina\u010dno najja\u010doj partiji nemaju nikakvog smisla. Partija koja je imala apsolutnu vlast, kontrolisala represivni aparat, medije, javne ustanove, veliki privatni kapital, izborne komisije, i \u0161ta sve ne, mo\u017ee se smatrati gubitnikom \u010dim ne uspije da osvoji neupitnu skup\u0161tinsku ve\u0107inu. Ta partija ne mo\u017ee govoriti \u010dak ni o relativnoj pobjedi, jer nije uspjela da iskoristi ogromne resurse da ostane na vlasti.<\/p>\n

O (dis)kontinuitetu<\/strong><\/h2>\n

Neki su, ideolo\u0161ki zaslijepljeni, govorili da je do\u0161lo do prekida kontinuiteta dugog 75 godina, ili, malo bla\u017ee, \u201e30 plus 45\u201c godina. Nema ve\u0107e besmislice od ove. Kontinuitet vlasti postoji od 1990. godine. Ve\u0107 na tim izborima do\u0161lo je do prekida kontinuiteta sa prethodnim periodom, jer je tada\u0161nji Savez komunista Crne Gore iza\u0161ao na izbore sa tipi\u010dnim socijaldemokratskim programom. Kontinuitet su prekinuli \u201emladi, lijepi i pametni\u201c, a jedan od njih bio je Milo \u0110ukanovi\u0107. To \u0161to su juna 1991. godine preimenovali partiju u Demokratsku partiju socijalista (DPS) nije bio prekid kontinuiteta, ve\u0107 samo kruna procesa koji su zapo\u010deli prije vi\u0161estrana\u010dkih izbora. Dakle, neki dan nije pao posljednji komunisti\u010dki re\u017eim, nego je pao re\u017eim jednog autokrate, koji je uz to prvak procesa prvobitne akumulacije kapitala u Crnoj Gori. Pao je re\u017eim divljeg kapitalizma, za\u010dinjenog mafija\u0161kim i represivnim upravljanjem, dugim tri decenije.<\/p>\n

Re\u017eim i sistem<\/strong><\/h2>\n

Nema sumnje da je opozicija pobijedila, bez obzira na to kako \u0107e na kraju izgledati nova vlada. Ona je pobijedila zato \u0161to je uspjela da osvoji ve\u0107inu mandata u skup\u0161tini iako nije imala podr\u0161ku medija, krupnog kapitala, ni velikih centara mo\u0107i. Njena pobjeda je dokaz da gra\u0111ani mogu pod odre\u0111enim uslovima zaista izvojevati pobjedu nad autokratskim re\u017eimom, uprkos tome \u0161to su sredstva oblikovanja javnog mjenja i represije dominantno pod kontrolom re\u017eima. U tome je zna\u010daj ovih izbora. Oni ne\u0107e dovesti do promjene sistema. On \u0107e ostati netaknut u svom ekonomskom ruhu, klasnim razlikama i socijalnom propadanju. Ni politi\u010dki sistem se ne\u0107e bitnije promijeniti, ako pod njim mislimo na sistem strana\u010dke vladavine. Razlika, mada ipak va\u017ena, u tome je \u0161to kontrolu nad politi\u010dkim institucijama ne\u0107e imati jedna strana\u010dka oligarhija, nego mnogo njih. To \u0107e, barem potencijalno, negativno uticati na politi\u010dku stabilnost, ali \u0107e sprije\u010diti u\u010dvr\u0161\u0107ivanje na vlasti uske strana\u010dke oligarhije, ili \u010dak jednog autokrate.<\/p>\n

To \u0161to postoje izgledi da vlast formiraju tri koalicije, ne mora nu\u017eno zna\u010diti nestabilnost. Sve zavisi od toga kako te koalicije shvate stvarnost. Iako izme\u0111u njih postoje zna\u010dajne programske razlike (na primjer, u pogledu odnosa prema NATO paktu, povla\u010denju priznanja Kosova, evropskim integracijama, odnosa prema Rusiji, itd.), to ne mora nu\u017eno zna\u010diti da \u0107e ih ove razlike, barem u prvom mandatu, spre\u010davati da sara\u0111uju. Umjetnost politi\u010dara je da prona\u0111u ono \u0161to ih spaja, a ne ono \u0161to ih razdvaja. Ve\u0107 su se mogli \u010duti glasovi iz opozicionog tabora da se ne\u0107e postavljati pitanje izlaska iz NATO, jer je o\u010digledno da to skup\u0161tinska ve\u0107ina ne\u0107e podr\u017eati. Ne samo da su protiv toga snage oko DPS-a, nego ni pobjedni\u010dka koalicija nije jednodu\u0161no za taj ishod. Sli\u010dno va\u017ei za povla\u010denje priznanja Kosova, jer tri koalicije koje su dobile ve\u0107inu nemaju isti stav o tom pitanju.<\/p>\n

O\u010digledno je da \u0107e opozicija, formira li vladu, morati da se kre\u0107e vrlo oprezno i sa minimalisti\u010dkim programom. Ono \u0161to, me\u0111utim, zabrinjava, mada je i o\u010dekivano, jeste da je ekonomsko-socijalni program opozicije jedva razli\u010dit od programa dosada\u0161nje vlasti. Priroda dru\u0161tveno-ekonomskog i politi\u010dkog sistema ne\u0107e biti promijenjena. Za pohvalu je to \u0161to je \u010delnik koalicije \u201eZa budu\u0107nost Crne Gore\u201c najavio \u010de\u0161\u0107e kori\u0161\u0107enje instituta neposredne demokratije, u prvom redu referenduma. Ostaje pitanje da li \u0107e to biti mogu\u0107e, imaju\u0107i u vidu ideolo\u0161ki profil stranaka koje \u010dine tri pobjedni\u010dke koalicije, a koje ne zami\u0161ljaju politi\u010dki sistem kao kombinaciju predstavni\u010dke i neposredne demokratije.<\/p>\n

Naprijed re\u010deno ne zna\u010di da va\u017enost ovih izbora treba zanemariti ili svesti na minimum. Samo se \u017eeli re\u0107i da \u0107e biti promijenjen politi\u010dki re\u017eim, ali ne i politi\u010dki, a pogotovo ne dru\u0161tveni, sistem. U datim okolnostima, ni to nije malo, jer je dokaz da politi\u010dki re\u017eim mogu promijeniti i oni koji objektivno nisu imali na raspolaganju sredstva kojima se najvi\u0161e oblikuje javno mnjenje, pa i utjeruje strah u kosti bira\u010dima, od kojih su mnogi egzistencijalno zavisili od re\u017eima. Pao je re\u017eim koji nije bio demokratski, nego se odr\u017eavao manipulacijom i nasiljem. Taj re\u017eim je uveo sistem primitivnog, divljeg kapitalizma, zasnovanog na prvobitnoj akumulaciji kapitala. Vo\u0111a tog re\u017eima sjedinio je u svojim rukama politi\u010dku i ekonomsku mo\u0107.<\/p>\n

Nacionalizam kao politi\u010dko oru\u0111e<\/strong><\/h2>\n

On je bio i ostao jedan od \u201eregionalnih\u201c \u0161ampiona kori\u0161\u0107enja nacionalizma kao politi\u010dke tehnologije vladanja. Od perjanice Milo\u0161evi\u0107eve politike po\u010detkom 1990-ih, kada je prestao da igra \u0161ah jer ga je podsje\u0107ao na \u0161ahovnicu, kretao se do crnogorskog nacionaliste, koji ne samo da je obnovio crnogorsku dr\u017eavu, nego je odlu\u010dio i da stvori Crnogorsku pravoslavnu crkvu, u nastojanju da u\u010dvrsti crnogorski nacionalni identitet, a sebe predstavi kao oca crnogorske nacije. Nije Milo ni srpski ni crnogorski nacionalista. On je i jedno i drugo, prema potrebi. Ali, on je i vi\u0161e od toga. On je \u010das srpsko-crnogorski integralista, \u010das crnogorski separatista. \u010cas je za o\u0161tru politiku prema Albancima i Bo\u0161njacima, \u010das je njihov za\u0161titnik i saveznik. On je sve i nije ni\u0161ta. Ali, ne\u0161to on sigurno jeste: apsolutno pragmati\u010dni politi\u010dar, koji je posve\u0107en samo jednoj ideji \u2013 o\u010duvanju svoje politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i.<\/p>\n

Kad takav politi\u010dar izgubi apsolutnu vlast koju je imao dvije i po decenije (ako ra\u010dunamo od razlaza sa Bulatovi\u0107em), on \u0107e u\u010diniti sve \u0161to mo\u017ee da se odr\u017ei. Nasilje, barem ono dr\u017eavno i velikih razmjera, ne dolazi u obzir. Zato je zaigrao na onu kartu koja ga dosta dugo odr\u017eava na vlasti \u2013 za\u0161titnika nacionalnih i dr\u017eavnih interesa. To nije njegov izum. Mnogi su prije njega, uspje\u0161no ili bezuspje\u0161no, igrali na tu kartu. Ta strategija je mnogima providna, ali uvijek ima onih koji u nju povjeruju. Milo ne mo\u017ee da se pozove na bilo \u0161ta drugo osim na ugro\u017eavanje crnogorske nezavisnosti i na naru\u0161avanje dobrih me\u0111unacionalnih odnosa. To, da \u0107e tri opozicione koalicije predati Crnu Goru u naru\u010dje Srbije i Rusije, obi\u010dna je besmislica. Vlada, bila ekspertska ili strana\u010dka, ne bi imala podr\u0161ku skup\u0161tinske ve\u0107ine za vo\u0111enje takve politike. A neke od stranaka \u010dlanica pobjedni\u010dkih koalicija (pa i same pojedine koalicije) tako o\u010digledno nisu \u201eprosrpske\u201c (\u0161to ne zna\u010di da su antisrpske!), da je nemogu\u0107e misliti kako bi podr\u017eale politiku podre\u0111ivanja Crne Gore Srbiji i Rusiji. Ali, Milo mora igrati na tu kartu, ina\u010de nema na \u0161ta drugo. Osim toga, ideja da bi Crna Gora, ako DPS pre\u0111e u opoziciju, postala vazalna dr\u017eava, besmislena je iz jo\u0161 jednog razloga: ve\u0107 sad ona je, kao \u010dlanica NATO pakta i na putu ka EU, dr\u017eava sa krajnje ograni\u010denom nezavisno\u0161\u0107u, samo \u0161to zavisi od SAD i EU, a ne od Srbije i Rusije.<\/p>\n

Milov poku\u0161aj je jasan i jednostavan: poku\u0161ava se spasiti tako \u0161to se predstavlja za\u0161titnikom crnogorskih nacionalnih i dr\u017eavnih interesa. \u0160tavi\u0161e, poziva u pomo\u0107 antifa\u0161izam i multietni\u010dnost. Njemu je multietni\u010dnost vrlo korisna, \u010dak nu\u017ena, jer je, promovi\u0161u\u0107i tu ideju iz pragmati\u010dnih razloga, imao solidne i dugovje\u010dne koalicione partnere iz reda bo\u0161nja\u010dkog i albanskog naroda, koji su mu omogu\u0107avali stabilnu skup\u0161tinsku ve\u0107inu. \u010cak je nezavisnost Crne Gore, svoju klju\u010dnu ideju koju eksploati\u0161e dosta dugo, ostvario samo zahvaljuju\u0107i pomo\u0107i nacionalnih manjina. Insistiranje na naprijed navedenim temama, treba da osujeti bira\u010de, pa \u010dak i dio Milovih, da razmi\u0161ljaju o tome za\u0161to je re\u017eim zaista pao i \u0161ta je navelo gra\u0111ane da ga podr\u017ee manje nego ikad.<\/p>\n

Nema sumnje da je zakon o slobodi vjeroispovijesti bio kap koja je prelila \u010da\u0161u. Niti bi Milo pao da nije bilo tog zakona, niti je pao samo zbog dono\u0161enja tog zakona. Rezultati izbora to pokazuju. Pobjeda opozicije ipak je tijesna. Da nije bilo katastrofalne politike u vezi sa ovim zakonom, DPS i njegovi saveznici bi vrlo mogu\u0107e imali potreban broj ruku da formiraju koalicionu vladu. S druge strane, ne treba misliti da su ljudi mjesecima protestovali samo zato \u0161to su htjeli da \u0161tite Srpsku pravoslavnu crkvu. Neki nisu imali taj motiv, a ve\u0107ina koja ga je imala, nije protestovala samo zbog toga. Jednostavno, ljudi su dugi niz godina nezadovoljni, a to nezadovoljstvo je do\u017eivjelo vrhunac kada je re\u017eim udario na crkvu. Protesti su bili izazvani spornim zakonom, ali nisu izazvani samo njime. Da je re\u017eim bio po\u0161ten i pravi\u010dan, pitanje je da li bi protesta bilo, ili da li bi bili tako brojni i zna\u010dajni. Vjerovatno ne bi.<\/p>\n

Ka\u017ee se da je \u0110ukanovi\u0107 napravio ogromnu gre\u0161ku zato \u0161to je pred izbore krenuo na crkvu. Kad se pogleda ishod izbora, to je nesumnjivo ta\u010dno. Me\u0111utim, stvari treba posmatrati iz njegovog ugla. Autokrata je uvjeren u svoju svemo\u0107, dobrim dijelom i zato \u0161to je izgubio dodir sa stvarno\u0161\u0107u, pa nije u stanju da procijeni raspolo\u017eenje javnosti. Drugo, \u0110ukanovi\u0107ev pohod protiv crkve istovremeno je dio njegovog sna\u017eenja crnogorskog nacionalnog identiteta, za \u0161ta mu, po njegovoj procjeni, treba posebna pravoslavna crkva. Da bi u tome uspio, mora baciti na koljena Srpsku pravoslavnu crkvu. Sve to je, dakle, dio njegovog crnogorsko-nacionalisti\u010dkog projekta. Na kraju, njemu je to bilo potrebno da bi oja\u010dao legitimitet u onom dijelu bira\u010dkog tijela koje nije orijentisano srpski, nego crnogorski (bilo u nacionalnom, bilo u dr\u017eavotvornom smislu), a \u010diji glas mu, zbog dru\u0161tvene situacije i te\u0161kih proma\u0161aja re\u017eima, nije bio garantovan.<\/p>\n

————————– <\/span><\/h2>\n

Promjene koje \u0107e uslijediti jesu va\u017ene, ali nisu dalekose\u017ene. Gra\u0111ani Crne Gore su u ovom trenutku u\u010dinili ono \u0161to su mogli<\/span><\/h2>\n

——————-<\/span><\/h2>\n

Nemili napadi na Bo\u0161njake u Pljevljima i incidenti u drugim mjestima poslu\u017eili su re\u017eimu da tvrdi kako prosrpska opozicija ima namjeru da se obra\u010duna sa nacionalnim manjinama, koje je re\u017eim dosad uspje\u0161no \u0161titio. Vo\u0111e opozicije su odmah uzvratile da njima nikako nije u interesu da se dogode bilo kakvi incidenti, pogotovo oni na nacionalnoj osnovi. Nema sumnje da im to ne ide u prilog, jer onaj ko pobje\u0111uje, nema nikakvog razloga da izaziva nerede. Gubitnici imaju taj interes. Te\u0161ko je re\u0107i ko je organizator ovih napada, ako je to iko. Mogu\u0107e je da ih je organizovao re\u017eim, sa \u017eeljom da izazove destabilizaciju i, u prvom redu, izvr\u0161i pritisak na Dritana Abazovi\u0107a. Druga mogu\u0107nost je da su napadi na Bo\u0161njake bili neorganizovani, a da su ih izvr\u0161ili srpski nacionalisti, koji su smatrali da je kona\u010dno do\u0161ao trenutak da se osvete. Kako god, \u0110ukanovi\u0107ev re\u017eim je iskoristio priliku da poku\u0161a sprije\u010diti stvaranje skup\u0161tinske ve\u0107ine, a za njega najpogodnija karika u tom lancu opozicije jeste koalicija \u201eCrno na bijelo\u201c, zbog svoje multietni\u010dke strukture i gra\u0111anske orijentacije.<\/p>\n

Ideja ekspertske vlade se \u010dini kao jedini izlaz za dosada\u0161nju opoziciju. Vlada bi implicitno bila i politi\u010dka, a potencijalno i koncentraciona, sa izuzetkom DPS-a. Ta ideja je dobra iz nekoliko razloga. Stvaranje klasi\u010dne koalicione strana\u010dke vlade odmah bi dovelo do problema sastava i programa te vlade, koju bi morali da \u010dine ideolo\u0161ki vrlo razli\u010diti politi\u010dari i njihove stranke. S druge strane, ekspertska vlada zna\u010di da u njen sastav, u prvom redu, ulaze stru\u010dnjaci, a ne strana\u010dki vo\u0111i, da ona i ne mora ostati na vlasti pun mandat, i, \u0161to je najva\u017enije, da je njen program minimalan, tj. da obuhvata samo ona pitanja o kojima je doju\u010dera\u0161nja opozicija saglasna. Jasno je da bi i takva vlada bila politi\u010dka, ne samo zato \u0161to bi se i u njoj na\u0161le strana\u010dke vo\u0111e, barem u ograni\u010denom broju, ve\u0107, prije svega, zato \u0161to bi ona morala imati skup\u0161tinsku podr\u0161ku. Velike programske razlike izme\u0111u opozicionih blokova bile bi manje vidljive i manje zna\u010dajne, a vlada bi radila na realizaciji samo onih ta\u010daka o kojima postoji puna saglasnost.<\/p>\n

\u0110ukanovi\u0107 je izjavio da je velikosrpski projekt o\u017eivio i da su rezultati izbora posljedica djelovanja zvani\u010dne Srbije i Srpske pravoslavne crkve. Ove izjave nisu ni\u0161ta drugo osim tra\u017eenje opravdanja za vlastiti neuspjeh. Razumije se da autokrata ne mo\u017ee da prihvati odgovornost, jer on je tvorac re\u017eima i nosilac ogromne mo\u0107i. Po prirodi stvari, najve\u0107u odgovornost snosi politi\u010dki re\u017eim, a najvi\u0161e njegov nosilac. \u0160ta god neka dr\u017eava radila, s ciljem da naudi re\u017eimu u drugoj dr\u017eavi, ona ne mo\u017ee uspjeti u tome dok god je taj re\u017eim legitiman. Sli\u010dno va\u017ei za crkvu. Ona je prisutna u Crnoj Gori od po\u010detka ovog re\u017eima, \u010dak su isti ljudi nosioci vlasti u njoj. Da je mogla, ona bi ga sigurno (s)ru\u0161ila i ranije. Me\u0111utim, ona nema potencijal ni sposobnost da ru\u0161i i postavlja vladaju\u0107e garniture. Ona mo\u017ee da u\u010destvuje u tome, ali ne mo\u017ee biti nosilac tog procesa. U dr\u017eavi, re\u017eim posjeduje sredstva prisile, manipulacije, mobilizacije i uticaja na javno mnjenje. Zato, njegove mogu\u0107nosti uticaja neuporedivo su ve\u0107e od onih koje imaju crkva ili neka susjedna dr\u017eava. Tvrdnja da su crkva ili Vu\u010di\u0107 \u201enadigrali\u201c \u0110ukanovi\u0107a u igri uticaja na javno mnjenje, providan je poku\u0161aj kori\u0161\u0107enja nacionalizma kao oru\u0111a politi\u010dke manipulacije i ukazivanja na unutra\u0161nje i spoljne neprijatelje.<\/p>\n

Na kraju, re\u017eim je pao nakon 30 godina, i to na izborima na kojima su u\u010destvovale dvije strane nejednakih snaga. To je zna\u010dajan doga\u0111aj, jer pokazuje da nijedan re\u017eim, ma \u010dime se slu\u017eio da bi opstao, nema garantiju da \u0107e trajati beskona\u010dno dugo. Re\u017eim \u0107e se promijeniti, ali sistem ne\u0107e. Toga treba biti svjestan. Ne samo da se ne\u0107e promijeniti njegova spoljnopoliti\u010dka orijentacija, nego, \u0161to je najva\u017enije, osnove ekonomskog sistema. Promjene koje \u0107e uslijediti jesu va\u017ene, ali nisu dalekose\u017ene. Gra\u0111ani Crne Gore su u ovom trenutku u\u010dinili ono \u0161to su mogli. Promijenili su re\u017eim, a za promjenu, ili barem duboku reformu sistema, bi\u0107e potrebno jo\u0161 mnogo truda i znoja.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pao je re\u017eim divljeg kapitalizma, za\u010dinjenog mafija\u0161kim i represivnim upravljanjem, dugim tri decenije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":283427,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-302072","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/302072","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=302072"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/302072\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":302074,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/302072\/revisions\/302074"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/283427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=302072"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=302072"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=302072"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}