{"id":301671,"date":"2020-09-07T08:52:07","date_gmt":"2020-09-07T06:52:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=301671"},"modified":"2020-09-07T08:52:07","modified_gmt":"2020-09-07T06:52:07","slug":"era-antivaksera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/09\/07\/era-antivaksera\/","title":{"rendered":"Era antivaksera"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Igor Lasi\u0107<\/strong><\/p>\n

Ako nas je u ono davno i nevino doba stare normalnosti ikad doista interesiralo za\u0161to i kako to\u010dno nastaju antivakseri, te\u0161ko da smo mogli zamisliti bolje izglede za razumijevanje te pojave od ovih danas. U proljetnom, uvodnom valu epidemije Covida-19 protivnici cijepljenja bili su izrazito potisnuti u zadnji plan. Za ljetnog vala pak njihov broj u Hrvatskoj \u2013 kao i znatno \u0161ire \u2013 narastao je do rekordnih visina te je sva prilika da ne\u0107e ove godine na tome stati, jer nas \u010dekaju jo\u0161 i jesenska isku\u0161enja s istom zarazom.<\/p>\n

Recimo odmah da ne vjerujemo u pretpostavku kako su posrijedi samonikli pojedinci i grupacije, ovisni tek o uro\u0111enoj im gluposti ili mjese\u010devim mijenama. Zato smo u sjajnoj prilici odmjeriti aktualni dru\u0161tveni i politi\u010dki okvir koji u biti zadaje mogu\u0107nost njihova zastranjenja, mada ga naj\u010de\u0161\u0107e previ\u0111amo i ostavljamo po strani.<\/p>\n

Statistike ka\u017eu da je unutar ni par mjeseci, negdje u prvoj polovini ljeta, udio onih koji \u0107e sigurno ili vjerojatno odbiti svako cijepljenje \u2013 pa i protiv koronavirusa, jednom kad to bude mogu\u0107e \u2013 narastao na 43 posto. S druge strane, oni koji \u0107e sigurno ili vjerojatno pristati na cijepljenje zapeli su na 35 postotaka. Slu\u017ebeni propagatori vakcinacijske obrane, lije\u010dnici i srodan kadar, a naro\u010dito oni poznatiji te \u010desto ovla\u0161teniji, u o\u010dima velikog dijela javnosti prometnuli su se iz junaka na\u0161eg doba u de\u017eurne muljatore. Nije se tome nimalo \u010duditi, jer su ve\u0107 u sustavu dobili novu ulogu, komparirano s onom koju su imali proljetos, kudikamo neovisnijom. Tad je naime bilo jasno da je i dr\u017eavna politika, u strahu od nepoznatog i potencijalno kataklizmi\u010dkog, jer se tako odvijalo u obli\u017enjoj Italiji, smjerno stala iza znanosti. Predstavnici nau\u010dnog establi\u0161menta, okupljeni u krizni menad\u017ement, udarali su ritam odnosu prema koroni, a politi\u010dke su vlasti \u010du\u010dale u pozadini i \u010dekale rasplet.<\/p>\n

\u010cim je prva opasnost jenjala, potonji su oglasili zaslu\u017eeni predah, vratili se za komandni pult i najavili kontrolirano otvaranje posrnule ekonomije. Pozicije su zamijenjene, pa je vodstvo hrvatskog zdravstva postavljeno kao puki izvo\u0111a\u010d radova spomenute kontrole, s tim da je ona zna\u010dila ponajvi\u0161e marketing u funkciji unosnije turisti\u010dke sezone na Jadranu. I pripadaju\u0107i je znanstveni kredibilitet sasvim ubrzo po\u010deo nalikovati sladoledu pod zvizdanom, dok su ga na\u0161i medicinski autoriteti i dalje poku\u0161avali prodati kao netaknutog.<\/p>\n

Najlu\u0111e je pritom to \u0161to se muljanje uvelike moglo izbje\u0107i, imamo li u vidu da je dr\u017eavni vrh neuvijeno priznao da \u0107e se iza\u0107i ususret ekonomiji. Ujedno, da \u0107e se tako i riskirati u stanovitoj mjeri, osim \u0161to taj ar\u0161in dalje nigdje nije bio valjano standardiziran ni komuniciran prema javnosti. A ona u pravilu ne reagira povoljno na kolebljivost vladaju\u0107ih u vremenima dalekose\u017enih promjena.<\/p>\n

Malo je toga zatim trebalo da se potro\u0161i u mukama iskovano zna\u010dajno povjerenje spram oficijelne struke i najvi\u0161e politike. Zaredale su dvosmislene poruke o rizicima, podr\u017eani vi\u0161estruki epidemiolo\u0161ki standardi, afirmirana razna nemu\u0161ta tuma\u010denja stanja. Oni kojima smo kao dru\u0161tvo prethodno iskazali nemalo povjerenje, otklizali su u nedosljednost, nevjerodostojnost, nepouzdanost.<\/p>\n

Nisu tome pomogla ni konkurentska me\u0111usobna glodanja pojedinih zemalja \u2013 a RH je i tu bila eksponirana \u2013 oko prekograni\u010dnog kretanja njihovih dr\u017eavljana, kao \u0161to su bila ona Austrije prema Hrvatskoj te Hrvatske prema Bosni i Hercegovini ili Srbiji. Manipulabilnost infektolo\u0161kih kriterija potvrdila se tu na me\u0111unarodnoj razini, uz paralelnu o\u010dekivanu neizvjesnost oko tra\u017eenja cjepiva protiv korone, i njegove jo\u0161 uvijek te\u0161ko predvidive uspje\u0161nosti, no \u2013 u i\u0161\u010dekivanju takvog rje\u0161enja \u2013 vratimo se mi zasad na doma\u0107u scenu.<\/p>\n

Novouspostavljena siva zona s disciplinskim pravilima koja se proizvoljno mijenjaju obno\u0107, evidentno je zloupotrijebljena i u svrhu podila\u017eenja odre\u0111enim prioritetima mimo objektivnih potreba. Mise i procesije, svadbe i maturalci, dr\u017eavni\u010dke ceremonije, folklorni i umjetni\u010dki festivali, teretane i no\u0107ni klubovi, javni prijevoz, planiranje \u0161kolske godine \u2013 hijerarhija se tih svih zahtjeva najednom stubokom poremetila u pomaknutom epidemiolo\u0161kom kontekstu, bez mogu\u0107ega suvislog alibija. Niz logi\u010dnih pitanja o tome u javnom prostoru ostavljeno je bez pravog odgovora, nagla\u0161avaju\u0107i grubu nedemokratsku prirodu daljnjeg upravljanja situacijom.<\/p>\n

Name\u0107e se zaklju\u010dak da su nas upravo izvitopereni partikularni interesi, naspram onoga koji predstavlja javno zdravstvo, doveli do toga da tr\u010dimo ukrug i lovimo vlastiti rep. Druk\u010dije bi gotovo nemogu\u0107e bilo razotkriti zbog \u010dega odjednom na\u0161i di\u010dni kadrovi iz sektorskog ministarstva i kriznog sto\u017eera ne mogu vi\u0161e zastupati ni temeljnu DMD-metodu (dezinfekcija-maska-distanca). A moglo se to \u010diniti u prvome valu, ba\u0161 kao i za vrijeme historijskih pandemija, npr. gripe 1918. godine.<\/p>\n

No znanost nije otok u dru\u0161tvenim vodama, kao \u0161to to nije ni gro ostalih djelatnosti ljudskog roda, nego ima svoje mjesto i stavlja se u relaciju s drugim procesima u zajednici. Reakcija puka koji na cinizam vlasti uzvra\u0107a drasti\u010dnim odbacivanjem preostatka navodnog zdravog razuma, mo\u017ee se \u010diniti najgorim, kolektivno suicidalnim izborom.<\/p>\n

A i on je itekako shvatljiv, me\u0111utim, iz pozicije u kojoj trenutno drugog sredstva za uzvrat jednostavno nema, pa ovdje dospijevamo u pone\u0161to druk\u010diju realnost od one koju prepoznajemo u standardnim protuznanstvenim stajali\u0161tima tzv. ravnozemlja\u0161a i kemtrejlovaca te sli\u010dnih. Ili je naprosto ogoljenija u svojoj inicijalnoj motivaciji koju sad lak\u0161e razabiremo, s obzirom na to da je sva stala u laboratorijski format. Obratili smo se ovdje zato i nekolicini ekspertnih sugovornika, ne bismo li kvalitetnije rasvijetlili problem.<\/p>\n

\u2018Lete dvije ovce, jedna \u017euta, druga desno. Koliko ko\u0161ta kilogram sira, ako je\u017e ima sedam godina? Tako nam obja\u0161njavaju \u2013 koronu.\u2019 Ova dosjetka zadnjih dana figurira kao viralni hit, i zapravo je prikladna ilustracija na\u010dina kojim se ljudima tuma\u010di pitanje epidemije koronavirusa. Na nju nam je pa\u017enju skrenula Karmen Lon\u010darek, lije\u010dnica u KBC-u Rijeka i profesorica na rije\u010dkome Medicinskom fakultetu. Ipak, ona sugerira da najprije pogledamo u pro\u0161lost, kako bismo se podsjetili da antivakcinacijski pokret nipo\u0161to nije fenomen novijeg datuma.<\/p>\n

\u2018Nastao je istovremeno s prvim obaveznim cijepljenjem, onim protiv velikih boginja prije 200 godina. Argumentacija i aktivnosti antivakcinacijskih pokreta nisu se od tada bitno mijenjali. Podsjetit \u0107u i na doga\u0111aj iz bli\u017ee pro\u0161losti, onaj iz 2009. kad je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje naru\u010dio milijun i pol doza cjepiva protiv svinjske gripe. Dostavljeno je 340 tisu\u0107a doza, a potro\u0161eno je tek deset tisu\u0107a\u2019, napominje na\u0161a sugovornica.<\/p>\n

Zatim povratak u sada\u0161njost, gdje je na\u010delna podr\u0161ka nacionalnom i lokalnim sto\u017eerima spala na jedva pedesetpostotne vrijednosti: \u2018Odluka gra\u0111ana da se cijepe temelji se na autoritetu struke, a promjenjivi kriteriji sto\u017eera taj autoritet umanjuju. \u0160to je dulji razmak od izbijanja epidemije do pojave cjepiva, to je vi\u0161e onih koji se ne\u0107e htjeti cijepiti. Glavni razlozi su, kako nas u\u010di dalja i bli\u017ea pro\u0161lost: antivakserstvo kao takvo, nepovjerenje u stru\u010dne autoritete, i naprosto logika \u2018ako me virus nije dosad, ne\u0107e me ni odsad\u201d, rekla je Lon\u010darek za Novosti.<\/p>\n

Grupa sociologa iz Instituta za dru\u0161tvena istra\u017eivanja u Zagrebu, koju predvodi Branko An\u010di\u0107, nedavno je zapo\u010dela s analiti\u010dkim projektom \u2018Otpornost hrvatskog dru\u0161tva uslijed COVID-19 pandemije\u2019, a pritom se dakako ne misli na fizi\u010dku izdr\u017eljivost. Porazgovarali smo s An\u010di\u0107em o predmetu studije koja \u0107e biti dovr\u0161ena tek po\u010detkom idu\u0107e godine, ali se njezina polazi\u0161ta dobro isti\u010du ve\u0107 danas.<\/p>\n

\u2018Posljednjih dva mjeseca\u2019, rekao je on, \u2018mijenja se stav hrvatskih gra\u0111ana prema informacijama i mjerama koje plasira dr\u017eavni sto\u017eer. To se tijelo naime transformiralo, u smislu javne percepcije, iz objektivno znanstvenog u ne\u0161to s vidnom politi\u010dkom dimenzijom. U njegovu obranu dodao bih da su se i ljudi koji tamo rade prvi put suo\u010dili s ne\u010dim ovakvim. Mogli su se sporadi\u010dno baviti sli\u010dnim problemima, ali globalnog pandemijskog obuhvata nije de facto bilo jo\u0161 od \u2018\u0161panjolice\u2019 1918. godine. A njihove odluke mogu imati znanstveno-epidemiolo\u0161ki karakter, ali je primarno pitanje kako \u0107e pritom izgledati dru\u0161tvo.\u2019<\/p>\n

To zna\u010di da je meritum sadr\u017ean u tome kako bi se ljudi trebali pona\u0161ati, prema uputama sto\u017eera, i kako je te koliko ekonomija ograni\u010dena. Epidemiolo\u0161ke mjere oblikuju ekonomsku situaciju, zatim cjelokupno dru\u0161tvo. An\u010di\u0107 stoga dr\u017ei, kao i neki drugi opservatori stanja, da bi u sto\u017eer trebalo uvrstiti i znanstvenike iz drugih podru\u010dja.<\/p>\n

\u2018Sve to ima neupitan dru\u0161tveni karakter, pa bi trebalo uzeti u obzir i stru\u010dnost u dru\u0161tvenim pitanjima. Sto\u017eer je oti\u0161ao u drugom smjeru, relativiziraju\u0107i mjere samo zbog politi\u010dkih motiva. Pa ljudi onda vide da ne\u0161to smije, a ne\u0161to drugo ne, i sve to utje\u010de na gra\u0111ansku percepciju. Internet pritom omogu\u0107uje povezanost nepovjerljivih \u010dlanova dru\u0161tva koji misle da se bolje informiraju na dru\u0161tvenim mre\u017eama i olako vjeruju da su tamo izneseni podaci zaista \u010dinjeni\u010dno ispravni. To je, me\u0111u ostalim, karakteristika postmodernih dru\u0161tava, a samo obrazovanje pokazuje se nedjelotvornim\u2019, ka\u017ee ovaj sociolog.<\/p>\n

Problem valja staviti u \u0161iri kontekst, po njegovu mi\u0161ljenju, i otvoriti \u0161iru raspravu s ciljem shva\u0107anja raznolikih o\u010di\u0161ta. Ranjivost dru\u0161tva u iznenadnim op\u0107im krizama mo\u017ee se umanjiti jedino neutraliziranjem kojekakvih neprincipijelnih utjecaja sa strane. U protivnom sto\u017eer izaziva otpor, posebno me\u0111u ljudima koji se osje\u0107aju izguranima van socioekonomskog sustava, pa apriorno imaju antisistemske stavove.<\/p>\n

Da vjerodostojnost politi\u010dkih vlasti koje su ljude ostavile u informacijskom vakuumu ne mo\u017ee ni pro\u0107i bolje, a nipo\u0161to nije tako samo u Hrvatskoj, smatra politolog Neboj\u0161a Blanu\u0161a: \u2018Oni nisu obavili ulogu koju su najavili i koja se o\u010dekivala, a odnosi su na po\u010detku bili jasno postavljeni: stru\u010dnjaci \u0107e re\u0107i pravila, ali ne\u0107e pojasniti kako se ona stalno mijenjaju. Kroz to se prote\u017ee ideolo\u0161ka koprena, pa fitness-centri ne mogu raditi, dok se mise ipak odr\u017eavaju. Premda je svima jasno da je vjerojatnost zaraze identi\u010dna. Vlasti u tom smislu nisu iziritirale samo antivaksere i teoreti\u010dare zavjere, nego i puno \u0161iru populaciju, \u0161to je najgori efekt.\u2019<\/p>\n

\u2018Opravdana je bojazan da \u0107e sad i odre\u0111eni politi\u010dki akteri\u2019, dodao je Blanu\u0161a, \u2018a prije svega desni\u010darski populisti u Europi i Americi, iskoristiti svojih pet minuta za kritiku ionako korumpiranih i otu\u0111enih elita. Uspostavit \u0107e tzv. lanac ekvivalencije i uznastojati prodati svoju pri\u010du jo\u0161 te\u017eim prijetnjama u pozadini. A proces iznala\u017eenja cjepiva je, na\u017ealost, neminovno dugotrajan, i nemogu\u0107e ga je ubrzati bez novog ugro\u017eavanja znanstvene vjerodostojnosti\u2019, zaklju\u010dio je ovaj znanstvenik s Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu.<\/p>\n

Finalno, u potrazi za mogu\u0107im rje\u0161enjem ve\u0107 dubinski kvarnog stanja mogu\u0107e je upomo\u0107 prizvati neke stare obrasce politi\u010dkog, ekonomskog i zdravstvenog organiziranja dru\u0161tva. One koje su u najve\u0107oj mjeri isparili kad je ova zemlja prodala Plivu, pustila niz vodu RIZ, uni\u0161tila Imunolo\u0161ki zavod. Ili, rije\u010dima Karmen Lon\u010darek: \u2018Postoji samo jedan na\u010din za povrat izgubljenog stru\u010dnog i politi\u010dkog autoriteta: obnova doma\u0107e proizvodnje lijekova, cjepiva, te sanitetskog materijala. Mi nismo suverena zemlja ako ne mo\u017eemo proizvesti kirur\u0161ku masku. Pa nije maska mla\u017enjak!\u2019<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Broj protivnika vakcinacije sve je ve\u0107i \u2013 udio onih koji \u0107e odbiti svako cijepljenje u Hrvatskoj je, prema istra\u017eivanjima, narastao na 43 posto, dok samo 35 posto gra\u0111ana izjavljuje da \u0107e se sigurno ili vjerojatno cijepiti. Najve\u0107u odgovornost za to snosi nedosljedna politika vlasti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":301675,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-301671","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/301671","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=301671"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/301671\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":301676,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/301671\/revisions\/301676"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/301675"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=301671"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=301671"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=301671"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}