{"id":300844,"date":"2020-08-30T08:10:54","date_gmt":"2020-08-30T06:10:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=300844"},"modified":"2020-08-30T08:10:54","modified_gmt":"2020-08-30T06:10:54","slug":"zasto-ljudi-ne-vjeruju-medijima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/08\/30\/zasto-ljudi-ne-vjeruju-medijima\/","title":{"rendered":"Za\u0161to ljudi ne vjeruju medijima?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Radovan Bogojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

U ovaj tekst ne\u0107e povjerovati vi\u0161e od polovine stanovni\u0161tva, ako je vjerovati istra\u017eivanjima o povjerenju u medije. Zapravo, ako u to uklju\u010dimo jo\u0161 neke faktore, gdje je tekst objavljen i kako, dobar rezultat bi bio da bar svaki tre\u0107i gra\u0111anin povjeruje u njega. Ljudi prosto ne vjeruju medijima.<\/p>\n

Mi na Balkanu dugo nismo imali slobodne medije, niti smo mjerili povjerenje, dok je u dobrom dijelu demokratskih zemalja posljednjih decenija povjerenje u medije bilo u slobodnom padu. U SAD-u je izme\u0111u 1976. i 2016. povjerenje u mas-medije palo sa 72% na 32%. Amerika je specifi\u010dan slu\u010daj jer postoji ogromna razlika u povjerenju u medije izme\u0111u republikanaca i demokrata. U istra\u017eivanju iz 2018. godine 9 od 10 republikanace je reklo da ima nisko povjerenje u medije, dok je me\u0111u demokratama povjerenje znatno ve\u0107e. Situacija, me\u0111utim, nije zna\u010dajno bolja ni u ostatku svijeta. Prema izvje\u0161taju Reutersovog instituta za novinarstvo za 2019. godinu, prosje\u010dno povjerenje u medije u 38 zemalja je 49%. Ovdje se ne radi o povjerenju u sve medije, ve\u0107 povjerenju u medije koje ispitanik prati, a na pitanje da li generalno vjerujete medijima, u prosjeku 42% ispitanika je pozitivnog odgovora. Nisu svi izgubili povjerenje. Finci, koji su tradicionalno na vrhu liste u medijskoj pismenosti, prvi su i u povjerenju u medije, zajedno sa drugim Skandinavcima. Francuze, koje je razjarilo lo\u0161e izvje\u0161tavanje o antivladinim protestima \u017dutih prsluka, su skoro na dnu, sa samo 24% povjerenja u medije. U Bosni i Hercegovini nivo povjerenja u periodu od 2009. do 2017. je relativno stabilan i ne\u0161to iznad prosjeka. U Federaciji medijima vjeruje 57,3% ispitanika, dok u Republici Srpskoj je taj procenat ni\u017ei i iznosi 41%.\u00a0 U regionu je, prema podacima Eurobarometra, povjerenje je izme\u0111u 40 \u2013 50 %,\u00a0 sa tim \u0161to svaka zemlja ima svoje specifi\u010dnosti. Srbi najvi\u0161e vjeruju internetu, a najmanje \u0161tampi, dok u Crnoj Gori \u0161tampani mediji imaju najve\u0107e povjerenje.<\/p>\n

Senzacionalizam i polarizacija<\/h2>\n

Za\u0161to ljudi ne vjeruju medijima je kompleksno pitanje, koje ima svoje specifi\u010dnosti u razli\u010ditim zemljama i vremenima. Amerikanci, koji su se time najvi\u0161e bavili, ka\u017eu da su klju\u010dni razlozi: senzacionalizam, komercijalizacija, politizacija i polarizacija. Povjerenje je padalo i prije interneta, kad su se 80-ih pojavili 24-\u010dasovni kanali sa vijestima, koji su, da bi popunili svoje programe, senzacionalizovali vijesti i polarizovali sadr\u017eaj i gledaoce. Sjetimo se kada je ameri\u010dki komi\u010dar John Stewart kritikovao ba\u0161 tu osobinu CNN-ove emisije Crossfire i njenog, tada mladog voditelja, Tuckera Carlsona. Emisija je bila otkazana upravo poslije Stewartovog gostovanja.\u00a0 Ko je ultimativni pobjednik, zaklju\u010dite sami, jer je Carlson postao jo\u0161 ekstremniji pre\u0161av\u0161i na Fox News, gdje je ove godine oborio rekord gledanosti na kablovskoj televiziji svih vremena, a sada se pominje njegova politi\u010dka karijera. Senzacionalizam je po istra\u017eivanju Gallupa iz 2018. 66% Amerikanaca vidjelo kao problem u medijskom izvje\u0161tavanju. Ono \u0161to je, me\u0111utim, najvi\u0161e oborilo nivo povjerenja u mainstream medije su definitivno internet i sve posljedice koje je donio. Bore\u0107i se za pa\u017enju sa novim, digitalnim konkurentima, mediji su postali jo\u0161 vi\u0161e politizovani i polarizovani, \u0161to je polarizovalo publiku. Tako je stvoren \u201eefekat neprijateljskog medija.\u201c Prema tom efektu ljudi sa jakim pozitivnim stavovima o ne\u010demu percipiraju medijske izvje\u0161taje o tome, pa \u010dak i potpuno objektivne, kao negativne ili pristrasne. Radi se o dilemi \u201ekoko\u0161ka ili jaje\u201c \u2013 da li su mediji polarizovali dru\u0161tvo, ili je dru\u0161tvo gledalo\/\u010ditalo medije koji podr\u017eavaju njihove stavove. Da li je Roger Ailes stvorio Fox News jer je konzervativnoj Americi trebao glas na televiziji, ili je Fox News polarizovao konzervativce toliko da vi\u0161e ne vjeruju mainstream medijima (New York Times, CNN, MSNCBC)? U svakom slu\u010daju, rejtinzi su rasli, a povjerenje padalo.<\/p>\n

Nivo povjerenja u medije je povezan sa stepenom zadovoljstva demokratijom u zemlji, nivoom politi\u010dke participacije i medijske pismenosti. Pa ipak, u 80-im i 90-im, nizak nivo povjerenja u medije nije smatran za nu\u017eno lo\u0161u stvar. Mediji su do\u017eivljavani kao odr\u017eavatelji statusa kvo, produ\u017eena ruka postkolonijalnog i neoliberalnog politi\u010dkog i korporativnog establi\u0161menta na Zapadu, ili autoritarnih re\u017eima svugdje drugdje. Kako Chomsky i Herman pi\u0161u u \u201eProizvodnji pristanka\u201c, mas-mediji su bili \u201eefektivna i mo\u0107na ideolo\u0161ka institucija koja obavlja sistemsku funkciju propagande oslanjaju\u0107i se na snage tr\u017ei\u0161ta, internalizovne pretpostavke, auto-cenzuru, a sve bez otvorene prisile.\u201c I Slovena\u010dki filozof Slavoj \u017di\u017eek kada govori o la\u017enim vijestima ka\u017ee da su one postojale i u drugoj polovini 20. vijeka, samo \u0161to su se tada kontrolisano plasirale kroz mas-medije, u okviru vladaju\u0107e ideologije.<\/p>\n

Razorna mo\u0107 narativa post-istine<\/h2>\n

Onda se pojavio internet i u tim ranim godinama naivnog optimizma stru\u010dnjaci su vjerovali da je to ne\u0161to najbolje \u0161to se desilo medijima. Mislilo se da \u0107e svi provjeravati medijske la\u017ei, da \u0107e cvjetati hiljadu cvjetova, sukobljavati se argumenti i pobje\u0111ivati najbolji. Habermasova utopija. Ljudi su naravno uspjeli da zlopotrijebe internet kao i ve\u0107inu izuma \u010dovje\u010danstva i na\u0161li smo se u drugoj deceniji 21. vijeka, gdje umjesto izvje\u0161tavanja vrijeme tro\u0161imo da objasnimo da vakcine ne izazivaju autizam i da Hilary Clinton ne vodi pedofilski satanisti\u010dki kult u podrumu picerije. Kada se kona\u010dno uvidjela razorna dru\u0161tvena mo\u0107 narativa post-istine, alternativnih \u010dinjenica i la\u017enih vijesti, obnovio se i interes za povjerenje u medije.<\/p>\n

A onda je do\u0161la pandemija novog koronavirusa. Vjerovati i nevjerovati medijima mo\u017ee da izabere ovog ili onog politi\u010dkog lidera, ali kada je u pitanju koronavirus, to ima direktne posljedice po \u017eivot. Nedavno istra\u017eivanje je pokazalo da se najmanje 800 smrti mo\u017ee prepisati lo\u0161em informisanju. Bilo je za o\u010dekivati da \u0107e zdravstvena kriza djelovati pozitivno i da \u0107e se ljudi okrenuti provjerenim izvorima informacija. To se dijelom i desilo. UNESCO-ov izvje\u0161taj pokazuje da su \u010ditanost i gledanost nezavisnih medija skoro duplo porasli: od Gurdiana u Britaniji, preko arapskog Daraja, do Rapplera na Filipinima. Reutersovo istra\u017eivanje iz aprila ove godine, ura\u0111eno u sedam zemalja, pokazuje da tradicionalni mas-mediji u\u017eivaju povjerenje od oko 60%, dok je povjerenje u vijesti sa dru\u0161tvenih mre\u017ea duplo ni\u017ee.<\/p>\n

Kada malo dublje pogledamo, situacija je daleko lo\u0161ija, jer su se problemi koje su mediji imali sa povjerenjem samo prenijeli na novu situaciju. Edelmanova studija napravljena u 10 zemalja ove godine pokazuje da samo 42% ispitanika vjeruje medijima u vezi sa koronavirusom i da su ispred njih: kolege, NVO, pa \u010dak i politi\u010dari. U Britaniji su se novinari na\u0161li na dnu ljestvice povjerenja u vezi sa koronavirusom, sa samo 24% ispitanika koji su vjerovali televizijskim i 17% koji su vjerovali \u0161tampanim medijima. Samo je 16% Italijana u trenutku najve\u0107e krize mislilo da mediji izvje\u0161tavaju balansirano i transparentno. Kao razlog navode politizovanost medijskog izvje\u0161tavanja. U Francuskoj se nepovjerenje prema pari\u0161koj eliti prelilo u medije i izvje\u0161tavanje o koronavirusu, pa je pa\u017enju dobijalo sve \u0161to je i\u0161lo protiv mainstreama, uklju\u010duju\u0107i i pogre\u0161ne tvrdnje Didier Raoulta, \u010duvenog mikrobiologa iz Marseillea, da hlorokin lije\u010di koronavirus. Bugarska, recimo, sa 72% ispitanika, vodi me\u0111u zemljama koje misle da je opasnost od koronavirusa precijenjena, dok tako\u0111e rekordnih 53% ispitanika smatra da se radi o biolo\u0161kom oru\u017eju. Mogu\u0107e je da to ima veze sa podatkom da Bugari najvi\u0161e u Evropi vjeruju internetu i dru\u0161tvenim mre\u017eama, a skoro najni\u017ee u Evropi \u0161tampanim medijima.<\/p>\n

\u0160ta je rje\u0161enje?<\/h2>\n

Vratiti izgubljeno povjerenje ponekad djeluje kao obrnuti proces entropije, vratiti prosutu vodu u kr\u010dag. U posljednjem istra\u017eivanju skoro polovina Amerikanaca (45%) ka\u017ee da su razlozi za nepovjerenje u medije: neta\u010dnost, la\u017ene vijesti, pristrasnost i alternativne \u010dinjenice. 86% smatra da su mediji na neki na\u010din pristrasni. Rje\u0161enje je onda prosto zar ne, mediji samo treba da budu ta\u010dni i objektivni i problem je rije\u0161en, povjerenje \u0107e se vratiti. U polarizovanim dru\u0161tvima, taj problem je mnogo kompleksniji, jer \u0107e se ta\u010dno i objektivno izvje\u0161tavanje \u010desto tuma\u010diti kao lov na vje\u0161tice prema onom koga podr\u017eavate politi\u010dki, \u0161to je recimo jedan od omiljenih Trumpovih izraza kada opisuje medije. Konvencionalna mudrost da ako izlo\u017eite nekoga razli\u010ditim mi\u0161ljenjima da \u0107e njegovi stavovi omek\u0161ati i da \u0107e postati otvoreniji, po svoj prilici nije ba\u0161 ta\u010dna. To pokazuje istra\u017eivanje u kojem su ispitanici koji su bili izlo\u017eeni twittovima suprotnim od njihovog stava, samo ideolo\u0161ki u\u010dvrstili svoju poziciju i postali ekstremniji.<\/p>\n

Nije ba\u0161 da nema nade. U Americi je skoro 70% ispitanika na pitanje da li njihovo povjerenje u medije mo\u017ee biti obnovljeno, odogovorilo sa da. Profesor novinarstva sa Njujor\u0161kog univeriziteta, Jay Rosen, koji je pisao o optimiziovanju novinarstva za povjerenje, rekao je da se povjerenje vi\u0161e ne smije pretpostaviti i da novinarstvo treba podesiti da osvaja povjerenje ba\u0161 kao \u0161to je osvajalo rejtinge. Negove metode uklju\u010duju transparentnost, posve\u0107enost ta\u010dnosti i do\u017eivljavanje publike kao kontributora a ne konzumenata. Tu je naravno i pritisak na tehnolo\u0161ke kompanije, ali to je neka druga pri\u010da.<\/p>\n

Media centar<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prema istra\u017eivanjima vi\u0161e od polovine stanovni\u0161tva ne vjeruje medijima a pandemija je dodatno poljuljala povjerenje.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":300849,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-300844","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300844","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=300844"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300844\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":300850,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300844\/revisions\/300850"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/300849"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=300844"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=300844"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=300844"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}