Nikad do sada, za na\u0161ih \u017eivota, nismo se suo\u010dili s globalnim fenomenom ove vrste. Po prvi put u istoriji, cijelo \u010dovje\u010danstvo, informisano uz pomo\u0107 do sada nevi\u0111enog dosega digitalne tehnologije, zajedno je usredsre\u0111eno na istu egzistencijalnu prijetnju, i\u0161\u010dekuju\u0107i ista, jo\u0161 uvijek neostvarena obe\u0107anja medicinske nauke.<\/p>\n
Za ne\u0161to vi\u0161e od pola godine, civilizacija je oborena na koljena od strane mikroskopskog parazita deset hiljada puta manjeg od zrna soli. COVID-19 napada na\u0161a fizi\u010dka tijela ali isto tako i kulturne temelje na\u0161ih \u017eivota, koji su za zajednicu i njenu me\u0111usobnu povezanost isto \u0161to i zubi i kand\u017ee za tigra.<\/p>\n
Ono \u0161to smo do sada preduzeli uglavnom je bilo fokusirano na ubla\u017eavanje brzine \u0161irenja zaraze, \u201ezaravnjivanje krive\u201c morbiditeta. Ne postoji efikasan tretman, niti je vakcina u koju bi se pouzdali na pomolu. Najkra\u0107i rok u kojem je do sada neka vakcina bila proizvedena bila je ona protiv zau\u0161njaka. Uzelo je \u010detiri godine da se napravi. COVID-19 je u prva \u010detiri mjeseca ubio sto hiljada Amerikanaca. Postoje indicije da oni koji su preboljeli koronu ne sti\u010du prirodni imunitet, \u0161to otvara pitanje efektnosti budu\u0107e vakcine, ako pretpostavimo da bi takva vakcina i mogla biti prona\u0111ena. Pri tom, ona mora biti i bezbijedna. Ukoliko bi se svjetska populacija vakcinisala, smrtonosne komplikacije na jednom od hiljadu slu\u010dajeva zna\u010dile bi na milione umrlih.<\/p>\n
Pandemije i zarazne bolesti u stanju su da mijenjaju tok istorije, ali ne uvijek na na\u010din koji bi pre\u017eivjelima bio o\u010dit. U XIV vijeku, Crna smrt ubila je blizu polovine evropskog stanovni\u0161tva. Nedostatak radne snage doveo je do pove\u0107anja nadnica. Rastu\u0107a o\u010dekivanja kulminirala su pobunom seljaka 1381. godine, zaokretom koji je ozna\u010dio po\u010detak kraja feudalnog poretka koji je dominirao Evropom par hiljada godina.<\/p>\n
Pandemija COVID-19 osta\u0107e zapam\u0107ena kao takav trenutak u istoriji, iskonski doga\u0111aj \u010diji zna\u010daj \u0107e se pokazati tek u punom zamahu krize. Ona \u0107e ozna\u010diti ovu eru na na\u010din na koji su atentant na nadvojvodu Ferdinanda 1914, krah berze iz 1929. i uspon Adolfa Hitlera 1933. postali krucijalne ta\u010dke koje su obilje\u017eile pro\u0161lo stolje\u0107e i bile prete\u010de ishoda sa ogromnim posljedicama.<\/p>\n
Istorijski zna\u010daj COVID-a le\u017ei ne samo u onome kako on uti\u010de na na\u0161e svakodnevne \u017eivote. Promjena je, na kraju krajeva, jedina konstanta kada je u pitanju kultura. Svi narodi, na svim mjestima u svim vremenima stalno grabe nove prilike koje im se pru\u017eaju u \u017eivotu. I dok se kompanije rje\u0161avaju kancelarijskih prostora ili ih smanjuju, zaposleni rade od ku\u0107e, restorani se zatvaraju, tr\u017eni centri propadaju, internet streaming donosi zabavu i sportske doga\u0111aje u na\u0161e domove, a vazdu\u0161ni transport postaje sve problemati\u010dniji i mizerniji, ljudi \u0107e se prilago\u0111avati, kao \u0161to su \u010dinili oduvijek. Fluidnost pam\u0107enja i sposobnost zaboravljanja su mo\u017eda naj\u010dudnije osobine na\u0161e vrste. Kao \u0161to to istorija potvr\u0111uje, one nam omogu\u0107avaju da se suo\u010dimo s bilo kojim stepenom dru\u0161tvene, moralne ili degradacije \u017eivotne okoline.<\/p>\n
Finansijske neizvjesnosti bacile su mra\u010dnu sjenku na nas. Nadvija\u0107e se nad globalnom ekonomijom jo\u0161 neko vrijeme, kao otre\u017enjuju\u0107a spoznaja da sav novac svih naroda na Zemlji nije dovoljan da nadoknadi gubitke pretrpljene zbog toga \u0161to je cijeli svijet prestao funkcionisati i \u0161to su se biznisi i radnici suo\u010dili sa dilemom izbora izme\u0111u ekonomskog i biolo\u0161kog pre\u017eivljavanja.<\/p>\n
Uznemiruju\u0107e je to da, koliko god ovakve tranzicije i okolnosti mogu dovesti nadomak potpunog ekonomskog kolapsa, istovremeno nijedna od njih se pojedina\u010dno ne isti\u010de kao odlu\u010duju\u0107a za istorijski preokret. Ali ono u \u0161to mo\u017eemo biti sigurni je da je pandemija imala razaraju\u0107i uticaj na ugled i me\u0111unarodni polo\u017eaj Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava.<\/p>\n
Po prvi put je me\u0111unarodna zajednica osjetila potrebu da zbog teku\u0107e katastrofe Washingtonu pritekne u pomo\u0107. Tokom vi\u0161e od dva vijeka, izvijestio je Irish Times, \u201eSjedinjene Dr\u017eave su u ostatku svijeta pobu\u0111ivale vrlo \u0161irok raspon osje\u0107anja, ljubavi i mr\u017enje, straha i nade, zavisti i prezira, strahopo\u0161tovanja i bijesa. Ali postoji jedna emocija koja do sada nikada nije bila usmjerena ka Sjedinjenim Dr\u017eavama: sa\u017ealjenje. Dok su ameri\u010dki ljekari i medicinske sestre s nestrpljenjem i\u0161\u010dekivali vazdu\u0161ne po\u0161iljke osnovne [medicinske] opreme iz Kine, vrata istorije \u0161irom su se otvorila i najavila po\u010detak azijske ere.\u201c<\/p>\n
Nijedna imperija ne traje predugo, \u010dak i ako tek rijetki predvi\u0111aju njenu propast. Svako kraljevstvo se ra\u0111a da bi jednom nestalo. Petnaesti vijek pripadao je Portugalu, 16. \u0160paniji, 17. Holandiji. Francuska je dominirala u 18, a Velika Britanija u 19. Iscije\u0111ena finansijski, Prvi svjetski rat ju je ostavio pred bankrotom, Britanija je glumila dominaciju do kraja 1935, kada je carstvo doseglo svoje do tada najve\u0107e geografsko prostranstvo. U tom trenutku, naravno, baklja je ve\u0107 davno pre\u0161la u ruke Amerike.<\/p>\n
Godine 1940, kad je Evropa ve\u0107 bila u plamenu, Sjedinjene Dr\u017eave imale su vojsku manju od portugalske ili bugarske. U roku od \u010detiri godine 18 miliona mu\u0161karaca i \u017eena obu\u0107i \u0107e uniforme, a jo\u0161 milioni drugih radi\u0107e duple smjene u rudnicima i fabrikama i tako Ameriku, kao \u0161to je to predsjednik Roosevelt obe\u0107ao, pretvoriti u arsenal demokratije.<\/p>\n
Kad su Japanci u roku od \u0161est nedjelja nakon Pearl Harboura preuzeli kontrolu nad 90 procenata svjetske proizvodnje gume, SAD su smanjile ograni\u010denje brzine na 55km\/h kako bi za\u0161titile gume svojih motornih vozila, a onda su u naredne tri godine izumjeli sinteti\u010dku gumu koja je omogu\u0107ila savezni\u010dkoj vojsci da pregazi naciste. Na svom vrhuncu, fabrika Willow Run Henrija Forda proizvodila je po jedan avion B-24 Liberator, svaka dva sata. Brodogradili\u0161ta u Long Beachu i Sausalitou izbacivali su dva Liberty broda po danu, tokom perioda od \u010detiri godine; a jedan takav brod bio je izgra\u0111en za rekordnih \u010detiri dana, 15 sati i 29 minuta. Ameri\u010dka fabrika Chrysler Detroit Arsenal izgradila je vi\u0161e tenkova nego cijeli Tre\u0107i rajh.<\/p>\n
U jeku rata, s Evropom i Japanom u pepelu, Sjedinjene Dr\u017eave sa samo 6 posto svjetske populacije \u010dinile su polovinu svjetske ekonomije, uklju\u010duju\u0107i 93% ukupne proizvodnje automobila. Takva ekonomska dominacija ra\u0111ala je \u017eilavu srednju klasu, sindikalne pokrete koji su obezbijedili da jedan hranitelj porodice sa ograni\u010denim obrazovanjem posjeduje ku\u0107u i automobil, izdr\u017eava porodicu i obrazuje svoju djecu u dobrim \u0161kolama. Nije to bio ni u kom smislu savr\u0161en svijet, ali je obilje omogu\u0107ilo primirje izme\u0111u rada i kapitala, uzajamne \u0161anse u vremenu brzog rasta i smanjenja nejednakosti u zaradama, koje su obilje\u017eile visoke porezne stope za bogate koji nikako nisu bili jedini koji su profitirali u ovom zlatnom dobu ameri\u010dkog kapitalizma.<\/p>\n
Ali za slobodu i obilje morala se platiti visoka cijena. Sjedinjene Dr\u017eave, prakti\u010dno demilitarizovana nacija uo\u010di Drugog svjetskog rata, nikada se nakon pobjede nisu zaustavile. Danas su ameri\u010dke trupe raspore\u0111ene u 150 dr\u017eava. Od 1970-ih Kina nijednom nije i\u0161la u rat; Amerika nije provela niti jedan dan u miru. Predsjednik Jimmy Carter nedavno je napomenuo da je Amerika u svojoj 242-godi\u0161njoj istoriji u\u017eivala u samo 16 godina mira, zbog \u010dega je ona, kako je napisao, \u201enajratobornija nacija u svjetskoj istoriji\u201c. Od 2001. SAD je potro\u0161ila preko 6 biliona dolara na vojne operacije i ratove, novac koji je mogao biti ulo\u017een u infrastrukturne projekte kod ku\u0107e. Kina je u me\u0111uvremenu gradila, tro\u0161e\u0107i svake tri godine vi\u0161e cementa nego Amerika u cijelom 20. vijeku.<\/p>\n
Dok je Amerika preuzimala ulogu svjetskog policajca, nasilje je stiglo ku\u0107i. Na D-dan, 6. juna 1944, broj ubijenih me\u0111u saveznicima bio je 4.414; u 2019. porodi\u010dno nasilje u kojem je upotrebljeno vatreno oru\u017eje odnijelo je toliko \u017eivota ve\u0107 krajem aprila. U junu iste godine, oru\u017eje u rukama Amerikanaca prouzrokovalo je vi\u0161e \u017ertava nego \u0161to su saveznici izgubili za cijeli mjesec od po\u010detka iskrcavanja u Normandiji, akciji u kojoj su u\u010destvovale vojne snage pet dr\u017eava.<\/p>\n
Vi\u0161e od bilo koje druge zemlje, Sjedinjene Dr\u017eave slavile su pojedinca na ra\u010dun porodice i zajednice. U sociolo\u0161kom smislu, bilo je to ekvivalentno cijepanju atoma. Ono \u0161to se dobilo u pogledu mobilnosti i li\u010dnih sloboda bilo je na \u0161tetu zajedni\u010dkog cilja. \u0160irom Amerike, porodica kao institucija bila je uru\u0161ena. Do 1960-ih, 40% brakova zavr\u0161avalo se razvodom. Samo 6 posto ameri\u010dkih doma\u0107instava imalo je bake i deke pod istim krovom sa unucima; starci su prepu\u0161teni stara\u010dkim domovima.<\/p>\n
S sloganima \u201e24\/7\u201c slave\u0107i potpunu posve\u0107enost radnom mjestu, mu\u0161karci i \u017eene iscrpljivali su se rade\u0107i poslove koji su samo poja\u010davali njihovu izolovanost od porodice. Prosje\u010dan Amerikanac provede manje od 20 minuta dnevno u direktnoj komunikaciji sa svojim djetetom. Do vremena kad napune 18, djeca provedu pune dvije godine gledaju\u0107i televiziju ili sjede\u0107i pred ekranom kompjutera, doprinose\u0107i epidemiji gojaznosti koju \u010dlanovi dr\u017eavnog vojnog rukovodstva nazivaju nacionalnom sigurnosnom krizom.<\/p>\n
Samo polovina Amerikanaca tvrdi da ima smislene, licem-u-lice socijalne interakcije na dnevnoj bazi. Oni tro\u0161e dvije tre\u0107ine svjetske proizvodnje antidepresiva. Propadanje radni\u010dke porodice dijelom je odgovorno i za opioidsku krizu koja je sa vrha liste vode\u0107ih uzroka smrti zamijenila saobra\u0107ajne nesre\u0107e me\u0111u mla\u0111ima od 50 godina.<\/p>\n
U korijenima ove transformacije i propadanja le\u017ei sve ve\u0107i jaz izme\u0111u Amerikanaca koji imaju puno i Amerikanaca koji imaju malo, ili ni\u0161ta. Ekonomski dispariteti prisutni su kod svih naroda i kreiraju tenzije koje mogu biti destruktivne, jer je nejednakost neopravdana. U ve\u0107ini slu\u010dajeva, me\u0111utim, negativne sile koje cijepaju dru\u0161tvo ubla\u017eavaju se ili \u010dak prigu\u0161uju ukoliko postoje drugi elementi koji ja\u010daju dru\u0161tvenu solidarnost \u2013 religija, snaga i udobnost koju donosi porodica, tradicija, vezanost za zemlju i zavi\u010daj.<\/p>\n
No, kada se poka\u017ee da su sve te stvari u koje se mo\u017eemo pouzdati \u2013 la\u017ene, kada obe\u0107anje dobrog \u017eivota za radni\u010dku porodicu nestane u \u010dasu kad se fabrike zatvaraju, a korporacijski vrh, postaju\u0107i iz dana u dan sve bogatiji, otvara nova radna mjesta van granica zemlje, dru\u0161tveni ugovor se nepovratno ru\u0161i. Kroz dvije generacije Amerika je slavila globalizaciju iz petnih \u017eila, dok su svaki \u010dovjek ili \u017eena mogli da vide da u tome nema ni\u010deg osim kapitala u traganju za sve jeftinijim izvorima radne snage.<\/p>\n
Dugi niz godina konzervativna desnica u Sjedinjenim Dr\u017eavama bila je nostalgi\u010dna za 50-im godinama 20. vijeka, za Amerikom koja nikad nije postojala, ali je morala da pretpostavi da jeste, da bi racionalizirala svoj osje\u0107aj gubitka i napu\u0161tenosti, svoj strah od promjene, svoje gorko razo\u010darenje i dugotrajni prezir prema dru\u0161tvenim pokretima iz 60-ih, vremenima novih te\u017enji kod \u017eena, gej osoba i ljudi druge boje ko\u017ee. Istini za volju, ako ni\u0161ta onda u ekonomskom smislu, ta zemlja iz 1950-ih jednako je podsje\u0107ala na Dansku koliko i na dana\u0161nju Ameriku. Poreske stope za bogate i\u0161le su do 90%. Plate direktora firmi bile su samo 20 puta ve\u0107e od prosje\u010dnih plata zaposlenih.<\/p>\n
Danas nije neobi\u010dno da oni na vrhu imaju zarade 400 puta ve\u0107e od redovno zaposlenih, sa razli\u010ditim na\u010dinima sticanja novca kroz dioni\u010dke opcije i bonuse. Elitnih jedan posto Amerikanaca kontroli\u0161e imovinu u vrijednosti od 30 biliona dolara, dok donja polovina ima vi\u0161e duga nego imovine. Trojica najbogatijih Amerikanaca imaju vi\u0161e novca od 160 miliona svojih najsiroma\u0161nijih sunarodnika. Petina ameri\u010dkih doma\u0107instava ima ukupnu neto vrijednost onoga \u0161to posjeduje jednaku nuli, ili je u minusu, broj koji raste do 37 posto, kada su u pitanju afro-ameri\u010dke porodice. Medijan vrijednosti imovine crnih doma\u0107instava je desetina od onog \u0161to posjeduju bijelci. Ogromna ve\u0107ina Amerikanaca \u2013 bilo da su u pitanju oni bijele, crne ili sme\u0111e boje ko\u017ee \u2013 samo su na dvije dvosedmi\u010dne isplate od bankrota. Iako, budu\u0107i da su nacija koja sebe slavi kao najbogatiju u istoriji, ve\u0107ina Amerikanaca \u017eivi preko svojih mogu\u0107nosti, bez sigurnosne mre\u017ee koja bi im mogla ubla\u017eiti pad.<\/p>\n
S dolaskom COVID krize, 40 miliona Amerikanaca izgubilo je posao, a 3,3 miliona firmi se ugasilo, uklju\u010duju\u0107i 41 posto preduze\u0107a u vlasni\u0161tvu crne populacije. Crni ljudi, koji po broju zna\u010dajno nadma\u0161uju bijelce u federalnim zatvorima, iako \u010dine samo 13 procenata stanovni\u0161tva, trpe \u0161okantno visoke stope morbiditeta i smrtnosti, umiru\u0107i gotovo tri puta vi\u0161e nego bijeli Amerikanci. Osnovno pravilo ameri\u010dke socijalne politike \u2013 ne dozvoliti da se bilo koja etni\u010dka grupa spusti ispod crne, ne dopustiti da iko trpi vi\u0161e poni\u017eenja od njih \u2013 prisutno je \u010dak i u pandemiji, kao da virus kopira obrazac djelovanja iz ameri\u010dke istorije.<\/p>\n
COVID-19 nije doveo Ameriku na ovako nizak nivo; on je jednostavno ponovo otkrio ono na \u0161to se ve\u0107 neko vrijeme zaboravilo. Kako se kriza u kojoj je svake minute svakog dana umirao jo\u0161 jedan Amerikanac razvijala, dr\u017eava koja je nekad svakog sata pravila po jedan novi borbeni avion nije uspjela proizvesti papirne maske ili pamu\u010dne \u0161tapi\u0107e neophodne za pra\u0107enje bolesti. Nacija koja je porazila boginje i dje\u010dju paralizu i predvodila svijet generacijama u medicinskim inovacijama i otkri\u0107ima, svedena je na predmet ismijavanja dok je lakrdija\u0161 od predsjednika zagovarao kori\u0161tenje sredstava za dezinfekciju kao lijek protiv bolesti o kojoj u intelektualnom smislu nije imao pojma.<\/p>\n
Dok su brojne dr\u017eave ubrzano djelovale u cilju zaustavljanja virusa, Sjedinjene Dr\u017eave su teturale usput, negiraju\u0107i opasnost, kao da su pred njom namjerno zatvarale o\u010di. Sa manje od \u010detiri procenta globalne populacije, na SAD otpada vi\u0161e od petine ukupno umrlih od COVID-a. Postotak ameri\u010dkih \u017ertava bolesti bio je 6 puta vi\u0161i od globalnog prosjeka. Najve\u0107e svjetske stope morbiditeta i smrtnosti nisu potakle stid, ve\u0107 samo dalje \u0161irenje la\u017ei, prebacivanje krivice na druge i hvalisanje \u010dudotvornim lijekovima jednako sumnjivim koliko i sve druge tvrdnje va\u0161arskog varalice iz Bijele ku\u0107e.<\/p>\n
Dok su Sjedinjene Dr\u017eave reagovale na krizu poput korumpiranih diktatura, stvarni svjetski diktatori iskoristili su priliku da zauzmu \u0161to bolje polo\u017eaje, u\u017eivaju\u0107i u rijetkom osje\u0107aju moralne superiornosti, posebno nakon ubistva Georgea Floyda u Minneapolisu. \u010ce\u010denski autokrata Ramzan Kadirov ukorio je Ameriku zbog \u201ezlonamjernog kr\u0161enja prava obi\u010dnih gra\u0111ana\u201c. Sjevernokorejske novine su se protivile \u201epolicijskoj brutalnosti\u201c u Americi. Ajatolah Hamnei, citiran u iranskoj \u0161tampi, izjavio je: \u201eAmerika je zapo\u010dela proces vlastitog uni\u0161tenja\u201c.<\/p>\n
Trampov performans i ameri\u010dka kriza odvratile su pa\u017enju s kineskih gre\u0161aka u no\u0161enju sa po\u010detkom zaraze u Vuhanu, a da ne pominjemo njen poku\u0161aj ru\u0161enja demokratije u Hong Kongu. Kada je jedan od ameri\u010dkih zvani\u010dnika pokrenuo pitanje kr\u0161enja ljudskih prava na tviteru, portparol kineskog ministarstva spoljnih poslova odgovorio je kratkom re\u010denicom Georga Floyda: \u201eI can\u2019t breathe \/ Ne mogu da di\u0161em\u201c.<\/p>\n
Mo\u017eda se ovakve politi\u010dke motivisane opaske mogu odbaciti. Ali Amerikanci sami nisu ni\u0161ta u\u010dinili za svoju korist. Njihovi politi\u010dke procedure omogu\u0107ile su uspon do najvi\u0161e pozicije u dr\u017eavi nacionalnoj sramoti, demagogu moralno i eti\u010dki kompromitovanom do krajnjih granica. Kako je jedan britanski pisac u \u0161ali rekao: \u201eoduvijek je na svijetu bilo glupih ljudi, a i gadnih je bilo napretek tako\u0111e. Ali rijetko je glupost bila tako gadna, a gadost tako glupa kao sad\u201c.<\/p>\n
Ameri\u010dki predsjednik \u017eivi da bi kultivisao ogor\u010denje, demonizirao protivnike, valorizovao mr\u017enju. Njegovo glavno sredstvo upravljanja je la\u017e; do 9. jula 2020. broj njegovih iskrivljenih i la\u017enih izjava popeo se na 20.055. Ako je slavna osobina prvog ameri\u010dkog predsjednika Georga Washingtona bila da nije mogao izre\u0107i la\u017e, sada\u0161nji nije u stanju da prepozna \u0161ta je istina. Izokre\u0107u\u0107i rije\u010di i osje\u0107aje Abrahama Lincolna, ovaj mra\u010dni pajac od \u010dovjeka ima pakost za sve, milost ni za koga.<\/p>\n
Oduran kakav jeste Trump je manje razlog, a vi\u0161e uzgredna pojava ameri\u010dkog propadanja. I dok su Amerikanci zagledani u ogledalo percipiraju\u0107i mit o svojoj izuzetnosti, gotovo je bizarno koliko nisu sposobni da uvide \u0161ta se zapravo dogodilo s njihovom dr\u017eavom. Republika koja je slobodan protok informacija definisala kao krvotok demokratije, danas je na 45. mjestu u svijetu kad je u pitanju sloboda medija. U zemlji koja je s dobrodo\u0161licom do\u010dekivala mase prido\u0161lica iz svih krajeva svijeta, vi\u0161e ljudi je za gradnju zida na ju\u017enim granicama, nego \u0161to podr\u017eavaju zdravstveno osiguranje i za\u0161titu za majke s djecom koji bez ikakvih dokumenata u o\u010daju kucaju na njihova vrata. Potpuno napu\u0161taju\u0107i ideju kolektivnog dobra, zakoni Sjedinjenih Dr\u017eava defini\u0161u slobodu kao neotu\u0111ivo pravo pojedinca da posjeduje li\u010dni arsenal vatrenog oru\u017eja, prirodno pravo koje ugro\u017eava \u010dak i sigurnost djece; u poslednjoj deceniji 346 ameri\u010dkih \u0111aka i u\u010ditelja ubijeno je u \u0161kolama i \u0161kolskim dvori\u0161tima.<\/p>\n
Ameri\u010dki kult pojedinca ne negira samo zajednicu ve\u0107 i \u0161iru ideju dru\u0161tva. Niko nikome ne duguje ni\u0161ta. Svi moraju biti spremni da se bore za sve: obrazovanje, skloni\u0161te, hranu, medicinsku njegu. Ono \u0161to svaka prosperitetna i uspje\u0161na demokratija smatra osnovnim pravima \u2013 univerzalnu zdravstvenu za\u0161titu, jednak pristup kvalitetnom javnom obrazovanju, socijalnu sigurnosnu mre\u017eu za stare, slabe i nemo\u0107ne \u2013 Amerika odbacuje kao socijalisti\u010dku popustljivost, kao znake slabosti.<\/p>\n
Kako \u0107e ostatak svijeta o\u010dekivati od Amerike da ih vodi u borbi protiv globalnih prijetnji \u2013 klimatskih promjena, izumiranja vrsta, pandemija \u2013 kada je ova zemlja izgubila osje\u0107aj za zajedni\u010dku svrhu ili kolektivnu dobrobit \u010dak i unutar vlastite zajednice? Patriotizam umotan u zastave nije zamjena za saosje\u0107anje, niti bijes i ogor\u010denost za ljubav. Oni koji se okupljaju na pla\u017eama, u barovima ili politi\u010dkim skupovima ugro\u017eavaju\u0107i tako svoje sugra\u0111ane ne upra\u017enjavaju svoju slobodu; oni pokazuju, kako je to primijetio jedan komentator, slabost ljudi kojima nedostaje stoicizam da istraju uprkos pandemiji i hrabrost da je pobijede. Njihov predvodnik je Donald Trump, ratnik oko\u0161talog stopala, la\u017eov i prevarant, groteskna karikatura jake li\u010dnosti iza koje stoji obi\u010dan siled\u017eija.<\/p>\n
Proteklih mjeseci internetom je kru\u017eio vic da je danas \u017eivjeti u Kanadi isto kao imati stan iznad laboratorije za pravljenje kristalnog meta. Kanada nije savr\u0161ena, ali se dobro nosi sa COVID krizom, naro\u010dito u Britanskoj Kolumbiji, gdje \u017eivim. Vancouver je samo tri sata vo\u017enje od Seattlea, odakle je zaraza krenula u Americi. Polovina stanovni\u0161tva Vancouvera je azijskog porijekla i obi\u010dno na desetine aviona iz Kine i sa istoka Azije dnevno sti\u017ee ovdje svakog dana. Logi\u010dno bi bilo da je grad te\u0161ko pogo\u0111en zarazom, ali je zdravstveni sistem na krizu odgovorio izuzetno dobro. Tokom cijele krize, stope testiranja u cijeloj Kanadi konzistentno su bile pet puta ve\u0107e od onih u SAD-u. Kanada je po glavi stanovnika pretrpjela upola manju stopu morbiditeta i mortaliteta. Na svaku osobu koja je umrla u Britanskoj Kolumbiji, 44 je umrlo u Massachusettsu, dr\u017eavi sa sli\u010dnom populacijom kao Britanska Kolumbija i koja je imala vi\u0161e slu\u010dajeva COVID infekcija nego cijela Kanada. Dok je od 30. jula \u0161irom Sjedinjenih Dr\u017eava broj inficiranih ubrzano rastao, sa \u010dak 59.639 novih slu\u010dajeva samo na taj dan, bolnice u Britanskoj Kolumbiji registrovale su ukupno 5 COVID pacijenata.<\/p>\n
Kada me moji ameri\u010dki prijatelji pitaju da im objasnim za\u0161to je to tako, ohrabrujem ih da se prisjete poslednje kupovine namirnica u svom lokalnom Safeway supermarketu. U SAD-u gotovo uvijek postoji rasni, ekonomski, kulturni i obrazovni jaz izme\u0111u potro\u0161a\u010da i zaposlenih u supermarketu koji je te\u0161ko, ako ne i nemogu\u0107e premostiti. U Kanadi je iskustvo sasvim druga\u010dije. Osoblje komunicira s kupcem, ako ne na ravnoj nozi, onda svakako kao \u010dlanovi iste \u0161ire zajednice. Razlog za to je vrlo jednostavan. Osoba koja napla\u0107uje robu mo\u017eda ne dijeli va\u0161 nivo \u017eivotnog standarda, ali zna da joj sindikat obezbje\u0111uje platu od koje se mo\u017ee \u017eivjeti. Oni znaju da i vi znate da va\u0161a djeca i njihova djeca najvjerojatnije poha\u0111aju istu dr\u017eavnu \u0161kolu u kraju. Tre\u0107e, i najva\u017enije, oni znaju da i vi znate da \u0107e njihova djeca, ukoliko se razbole, dobiti potpuno istu medicinsku njegu ne samo kao va\u0161a djeca, ve\u0107 i kao djeca predsjednika vlade Kanade. Ove tri niti utkane su u tkanje kanadske socijaldemokratije.<\/p>\n
Na pitanje \u0161ta misli o zapadnoj civilizaciji, Mahatma Gandhi je dao onaj poznati odgovor: \u201eMislim da bi to bila dobra ideja\u201c. Takva se primjedba mo\u017ee \u010diniti okrutnom, no ona precizno odra\u017eava kako se danas gleda na Ameriku iz perspektive bilo koje moderne socijaldemokratije. Kanada je bila uspje\u0161na tokom krize COVID-a zbog njenog dru\u0161tvenog ugovora, zbog povezanosti zajednice, povjerenja jednih u druge i u njene institucije, posebno u njen zdravstveni sistem, s bolnicama koje zadovoljavaju zdravstvene potrebe kolektiva, a ne pojedinca, a zasigurno ne potrebe privatnih investitora koji svaki bolni\u010dki krevet shvataju kao nekretninu za iznajmljivanje. Mjera bogatstva u civilizovanom narodu nije novac koji su nagomilali sretnici, ve\u0107 snaga i rezonantnost dru\u0161tvenih odnosa i uzajamne povezanosti sa zajedni\u010dkim ciljem.<\/p>\n
Ovo nema nikakve veze s politi\u010dkom ideologijom, a ima svaku sa kvalitetom \u017eivota. Finci \u017eive du\u017ee i manje je vjerovatno da \u0107e umrijeti u djetinjstvu ili na ro\u0111enju od Amerikanaca. Danci zara\u0111uju otprilike isto nakon oporezivanja kao Amerikanci, rade\u0107i 20 posto manje. Oni pla\u0107aju dodatnih 19 centi poreza za svaki zara\u0111eni dolar. Ali zauzvrat, dobijaju besplatnu zdravstvenu za\u0161titu, besplatno obrazovanje od pred\u0161kolskog uzrasta do univerziteta i priliku da napreduju u razvijenoj ekonomiji slobodnog tr\u017ei\u0161ta s dramati\u010dno ni\u017eim nivoom siroma\u0161tva, besku\u0107ni\u0161tva, kriminala i nejednakosti. Prosje\u010dni radnik pla\u0107en je bolje, tretiraju ga s po\u0161tovanjem i obezbije\u0111eno mu je \u017eivotno osiguranje, penzijski fond, porodiljsko odsustvo i 6 nedjelja pla\u0107enog odmora godi\u0161nje. Sve ove beneficije samo inspiri\u0161u Dance da rade vi\u0161e, 80% mu\u0161karaca i \u017eena u dobu od 16 do 64 godine je zaposleno, \u0161to je broj daleko ve\u0107i od onog u Sjedinjenim Dr\u017eavama.<\/p>\n
Ameri\u010dki politi\u010dari odbacuju skandinavski model kao puzaju\u0107i socijalizam, komunizam \u201elite\u201c, ne\u0161to \u0161to nikad ne bi uspjelo u Sjedinjenim Dr\u017eavama. A zapravo, socijaldemokratije su uspje\u0161ne upravo zbog toga \u0161to podsti\u010du dinami\u010dne kapitalisti\u010dke ekonomije koje onda slu\u017ee dobrobiti svih slojeva dru\u0161tva. Mo\u017ee biti da socijaldemokratija nikada ne\u0107e uhvatiti korjene u Sjedinjenim Dr\u017eavama, ali ako je tako, to je onda \u0161okantna presuda i govori upravo ono \u0161to je Oscar Wilde imao na umu kad je rekao da su SAD jedina zemlja koja je pre\u0161la put od varvarstva do dekadencije a da nije pro\u0161la kroz period civilizovanosti.<\/p>\n
Dokaz za takvu smrtonosnu dekadentnost je izbor koji je napravio ogroman broj Amerikanaca 2016. godine, daju\u0107i prioritet svojoj li\u010dnoj indignaciji, stavljaju\u0107i svoju ogor\u010denost iznad svake brige za sudbinu zemlje i svijeta, dok su u \u017eurbi izabirali \u010dovjeka \u010dija je jedina kvalifikacija za posao bila njegova spremnost da da glas njihovoj mr\u017enji, da valorizuje njihov bijes i stavi metu na \u010delo njihovim neprijateljima, stvarnim i izmi\u0161ljenim. \u010covjek ne mo\u017ee da se ne strese od pomisli \u0161ta \u0107e za svijet zna\u010diti ako Amerikanci u novembru, znaju\u0107i \u0161to danas znaju, izaberu da zadr\u017ee takvog \u010dovjeka na vlasti. Pa \u010dak i ako Tramp bude \u017eestoko pora\u017een, uop\u0161te nije sigurno da \u0107e ovako duboko polarizovana nacija uspjeti prona\u0107i put naprijed. Bilo kako bilo, Amerika je potro\u0161ila svoje vrijeme.<\/p>\n
Kraj ameri\u010dke ere i predavanje baklje u ruke Aziji nije prilika za slavlje niti je vrijeme za likovanje. U trenutku svjetske prijetnje Drugog svjetskog rata, kada je \u010dovje\u010danstvo u\u0161lo u mra\u010dno doba izvan svih zamislivih u\u017easa, industrijska mo\u0107 Sjedinjenih Dr\u017eava, zajedno s krvlju ruskih vojnika, bukvalno je spasila svijet. Ameri\u010dki ideali, kako su ih slavili Madison i Monroe, Lincoln, Roosvelt i Kennedy, svojevremeno su inspirisali i dali nadu milionima.<\/p>\n
Ako i kada se Kina uspne na vrh, sa svojim koncentracionim logorima za Ujgure, svojom nemilosrdnom vojnom silom, svojih 200 miliona nadzornih kamera koje prate svaki pokret i gest njene populacije, zasigurno \u0107emo \u017ealiti za najboljim godinama ameri\u010dke ere. U ovom trenutku ostala nam je samo Trampova kleptokratija. Pored njegovog hvaljenja Kine za tretman Ujgura, opisivanja njihove kontrole interneta i torture kao \u201eta\u010dno onoga \u0161to treba \u010diniti\u201c, i njegovog dijeljenja medicinskih savjeta u vezi sa terapijskom upotrebom dezinfekcionih sredstava, Tramp je jo\u0161 veselo dodao: \u201eJednog dana ona \u0107e kao \u010dudom nestati\u201c.<\/p>\n
Mislio je naravno na korona virus, ali kao \u0161to su neki rekli, mo\u017eda je u stvari mislio na ameri\u010dki san.<\/p>\n
Wade Davis vodi katedru Kulture i ugro\u017eeni ekosistemi na Univerzitetu Britanske Kolumbije. Poslednja knjiga: \u201eMagdalena, reka snova\u201c. TV intervju povodom ovog teksta.<\/p>\n